‘Vrijeme milosti’

1, 2. (a) Kakvu je prednost imao Izaija? (b) Na koga se sve odnose proročanske riječi zapisane u prvoj polovini 49. poglavlja Izaije?

SVI su vjerni ljudi oduvijek imali Božje priznanje i zaštitu. No Jehova svoju naklonost ne daje svima bez razlike. Osoba mora ispunjavati određene preduvjete da bi dobila tu jedinstvenu prednost. Izaija je bio jedna takva osoba. On je imao Božju naklonost i Jehova se služio njime da bi drugima obznanio svoju volju. Jedan primjer koji to pokazuje zapisan je u prvoj polovini 49. poglavlja Izaijinog proročanstva.

² Te su proročanske riječi upućene Abrahamovom sjemenu. U njihovom prvobitnom ispunjenju sjeme su predstavljali pripadnici izraelskog naroda koji su bili Abrahamovi potomci. No očito je da se velik dio ovih nadahnutih riječi odnosi na dugo očekivano Abrahamovo Sjeme, na obećanog Mesiju. One se mogu primijeniti i na Mesijinu duhovnu braću, koja su dio duhovnog Abrahamovog sjemena i ‘Izraela Božjeg’ (Galaćanima 3:7, 16, 29; 6:16). Nešto što se u ovom dijelu Izaijinog proročanstva naročito ističe jest opis posebnog odnosa između Jehove i njegovog ljubljenog Sina, Isusa Krista (Izaija 49:26).

3, 4. (a) Čiju potporu ima Mesija? (b) Kome se Mesija obraća?

³ Mesija ima Božju milost, njegovo priznanje. Jehova mu daje ovlaštenje i preporuke koji su mu potrebni da ispuni svoj zadatak. Stoga budući Mesija s pravom kaže: “Poslušajte me, otoci, i pazite, narodi daljni. Jehova me pozva od utrobe; od utrobe majke moje spomenu ime moje” (Izaija 49:1).

⁴ Mesija ovdje svoje riječi upućuje ljudima iz dalekih naroda. Iako je on obećan Židovima, njegova će služba biti blagoslov za sve narode (Matej 25:31-33). “Otoci” i “narodi”, premda nisu u savezu s Jehovom, trebali bi poslušati Izraelovog Mesiju jer on je poslan da donese spasenje čitavom čovječanstvu.

 5. Na koji je način Mesijino ime objavljeno čak i prije nego što je rođen kao čovjek?

⁵ Proročanstvo kaže da će Jehova objaviti Mesijino ime prije nego što se on rodi kao čovjek (Matej 1:21; Luka 1:31). Davno prije nego što se rodio Isus je bio nazvan “divni savjetnik, Bog silni, otac vječni, knez mira” (Izaija 9:6). Pokazalo se da je i ime Izaijinog sina Emanuela jedno od proročanskih imena Mesije (Izaija 7:14; Matej 1:21-23). Čak je i ime po kojem je Mesija postao poznat — Isus — prorečeno prije njegovog rođenja (Luka 1:30, 31). Ono dolazi od hebrejske riječi koja znači “Jehova je spasenje”. Prema tome, sasvim je jasno da Isus nije bio tek neki samozvani Krist.

 6. U kom su smislu Mesijina usta poput oštrog mača, i na koji je način on sakriven?

⁶ Mesija nastavlja svoje proročanske riječi: “I učinio je usta moja da su kao oštar mač, u sjeni ruke svoje sakri me; učinio me je sjajnom strijelom, i u tulu svojem sakri me” (Izaija 49:2). Kada je 29. n. e. došlo vrijeme da Isus kao Jehovin Mesija započne svoju službu na Zemlji, njegove su riječi i djela zaista djelovali poput oštrog, sjajnog oružja, prodirući u srca njegovih slušatelja (Luka 4:31, 32). Njegove riječi i djela izazvali su i gnjev Jehovinog velikog neprijatelja, Sotone, i njegovih zastupnika. Otkako se Isus rodio, Sotona je pokušavao oduzeti mu život, no Isus je poput strijele bio sakriven u Jehovinom “tulu”, ili tobolcu.a On se s pouzdanjem mogao osloniti na Očevu zaštitu (Psalam 91:1; Luka 1:35). Kad je došlo vrijeme, Isus je dao svoj život za čovječanstvo. No doći će i vrijeme kada će on doći kao moćni nebeski ratnik naoružan u jednom drugačijem smislu, oštrim mačem koji izlazi iz njegovih usta. U tom će slučaju taj oštri mač biti simbol Isusove vlasti da objavi i izvrši presude nad Jehovinim neprijateljima (Otkrivenje 1:16).

 7. Na koga se odnose Jehovine riječi iz Izaije 49:3, i zašto?

⁷ Jehova zatim govori ove proročanske riječi: ‘Ti si sluga moj, Izraele, s tobom ću se proslaviti’ (Izaija 49:3). Jehova naziva izraelski narod svojim slugom (Izaija 41:8). No Isus Krist je Božji najistaknutiji Sluga (Djela apostolska 3:13). Nijedno od Božjih stvorenja ne može “proslaviti” Jehovu bolje od Isusa. Stoga se ove riječi, iako su doslovno bile upućene Izraelu, zapravo odnose na Isusa (Ivan 14:9; Kološanima 1:15).

 8. Kako Mesijin vlastiti narod reagira na njega, no u čiji se sud o uspjehu svoje službe Mesija uzda?

⁸ No nije li istina da je Isusa većina njegovog naroda prezrela i odbacila? Istina je. Izraelski narod, u cjelini gledano, nije prihvatio Isusa kao Božjeg pomazanog Slugu (Ivan 1:11). Isusovim suvremenicima vjerojatno nije izgledalo da je ono što je učinio dok je bio na Zemlji nešto naročito ili čak uopće važno. Mesija sada govori o tom naizglednom neuspjehu svoje službe i kaže: “Uzalud se trudih, uzalud i na prazno potroših silu svoju” (Izaija 49:4a). Ova izjava ne znači da je Mesija obeshrabren. Pogledaj što on nakon toga kaže: “Ali opet sud je moj u Jehovi i posao moj u Boga mojega” (Izaija 49:4b). Nisu ljudi ti koji trebaju suditi o Mesijinom uspjehu, već Bog.

9, 10. (a) Koji je zadatak Jehova dao Mesiji, i kakve je rezultate on postigao? (b) Kako današnji kršćani mogu biti ohrabreni onim što je doživio Mesija?

⁹ Isusu je prije svega stalo do Božjeg priznanja odnosno milosti. U proročanstvu Mesija kaže: “Sada govori Jehova, koji me je sazdao od utrobe majčine da sam mu sluga, da mu dovedem natrag Jakova; ako se Izrael i ne sabere, opet ću se proslaviti pred Jehovom i Bog će moj biti sila moja” (Izaija 49:5). Mesija je došao kako bi potaknuo Izraelove sinove da se u srcu ponovno vrate svom nebeskom Ocu. Većina se nije odazvala, ali neki jesu. Međutim, Mesija je od Jehove Boga dobio svoju pravu nagradu. Njegov uspjeh ne mjeri se prema ljudskim zahtjevima, nego prema Jehovinim mjerilima.

¹⁰ Isusovi sljedbenici u današnje vrijeme možda ponekad imaju osjećaj da se uzalud trude. Na nekim područjima rezultati njihove službe čine se beznačajni u usporedbi s količinom posla i uloženim trudom. No oni potaknuti Isusovim primjerom ipak ustraju. Snagu im daju i riječi apostola Pavla, koji je napisao: “Stoga, moja ljubljena braćo, budite postojani, nepokolebljivi, uvijek bogato zaposleni u Gospodinovom djelu, znajući da vaš trud nije uzaludan u Gospodinu” (1. Korinćanima 15:58).

11, 12. Na koji je način Mesija služio kao ‘vidjelo narodima’?

¹¹ U Izaijinom proročanstvu Jehova hrabri Mesiju tako što ga podsjeća da biti Božji Sluga nije mala stvar. Isusov je zadatak ‘podignuti pleme Jakovljevo i vratiti ostatak Izraelov’. Jehova nadalje objašnjava: “Učinih [te] vidjelom narodima da budeš moje spasenje do krajeva zemaljskih” (Izaija 49:6). Kako je Isus mogao donijeti prosvjetljenje narodima “do krajeva zemaljskih” kada je njegova služba na Zemlji bila ograničena na izraelski narod?

¹² Biblijski izvještaj pokazuje da se Božje ‘vidjelo narodima’ nije ugasilo kada je Isus otišao sa Zemlje. Oko 15 godina nakon Isusove smrti misionari Pavao i Barnaba citirali su proročanske riječi iz Izaije 49:6 i primijenili ih na Isusove učenike, njegovu duhovnu braću. Objasnili su: “Jehova nam je dao zapovijed ovim riječima: ‘Postavio sam te za svjetlo nacijama, da budeš spasenje do najdaljeg dijela zemlje’” (Djela apostolska 13:47). Prije svoje smrti Pavao se osvjedočio da je dobra vijest spasenja doprla ne samo do Židova već se propovijedala “u svem stvorenju koje je pod nebom” (Kološanima 1:6, 23). U današnje vrijeme oni koji su preostali od Kristove pomazane braće nastavljaju to djelo. Uz podršku ‘velikog mnoštva’ koje broji na milijune oni služe kao “svjetlo nacijama” u preko 230 zemalja diljem svijeta (Otkrivenje 7:9).

13, 14. (a) Na kakvu je reakciju u svom propovijedanju naišao Mesija, a na kakvu nailaze njegovi sljedbenici? (b) Kakav je preokret nastupio?

¹³ Jehova je zaista dokazao da podupire svog Slugu, Mesiju, njegovu pomazanu braću i sve pripadnike velikog mnoštva koji zajedno s njima nastavljaju djelo propovijedanja dobre vijesti. Istina, i Isusovi se učenici, poput njega, suočavaju s prezirom i protivljenjem (Ivan 15:20). No Jehova se uvijek pobrine da se u trenutku za koji on smatra da je pravi okolnosti promijene kako bi izbavio i nagradio svoje lojalne sluge. Govoreći o Mesiji, o “onome kojega preziru” i “na koga se gadi narod”, Jehova obećava: “Kraljevi će vidjeti i ustati, i knezovi će se pokloniti radi Jehove, koji je vjeran, radi sveca Izraelova, koji te je izabrao” (Izaija 49:7).

¹⁴ Apostol Pavao je kasnije kršćanima u Filipima pisao o tom prorečenom preokretu. Opisao je kako je Isus pretrpio poniženje na mučeničkom stupu, no Bog ga je nakon toga uzvisio. Jehova je svom Sluzi dao “viši položaj i dobrohotno mu dao ime koje je iznad svakog drugog imena, kako bi se u Isusovo ime prignulo svako koljeno” (Filipljanima 2:8-11). Kristovi vjerni sljedbenici upozoreni su da će i oni biti progonjeni. No kao i Mesija, i oni sasvim sigurno imaju Jehovino priznanje (Matej 5:10-12; 24:9-13; Marko 10:29, 30).

15. Koje je posebno “vrijeme” spomenuto u Izaijinom proročanstvu, i na što ono ukazuje?

¹⁵ U nastavku Izaijinog proročanstva slijede riječi od izuzetnog značaja. Jehova kaže Mesiji: “U vrijeme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti; i čuvaću te i daću te da budeš savez narodu” (Izaija 49:8a). Slično proročanstvo zapisano je u Psalmu 69:13-18. Prijevod Novi svijet u 13. retku umjesto riječi “vrijeme je da se smiluješ” koristi izraz “prihvatljivo vrijeme”, koji zapravo znači isto što i ‘vrijeme milosti’. Oba izraza ukazuju na to da Jehova iskazuje svoju milost i pruža zaštitu na jedan poseban način tijekom perioda koji je uvijek konkretan i ograničenog trajanja.

16. Kada je za drevni Izrael bilo vrijeme Jehovine milosti?

¹⁶ Kada je bilo to vrijeme milosti? U prvobitnom kontekstu te su riječi bile dio proročanstva o obnovi i prorekle su povratak Židova iz izgnanstva. Za Izraelce je vrijeme milosti bilo onda kada su iznova ‘utvrdili zemlju’ i ponovno dobili svoje “opustjelo nasljedstvo” (Izaija 49:8b). Više nisu bili ‘sužnji’ u Babilonu. Jehova se pobrinuo da na povratku u domovinu ne budu “gladni ni žedni” i da ih ne muči “vrućina ni sunce”. Posvuda rasijani Izraelci vratili su se u svoju domovinu “iz daleka (...) od sjevera i od zapada” (Izaija 49:9-12). No osim ovog prvog vrlo upečatljivog ispunjenja, Biblija pokazuje da to proročanstvo ima i svoja daljnja ispunjenja.

17, 18. Kada je u prvom stoljeću vladalo vrijeme milosti koje je Jehova odredio?

¹⁷ Najprije su prilikom Isusovog rođenja anđeli najavili vrijeme mira i Božje milosti, ili naklonosti, prema ljudima (Luka 2:13, 14). Ta se milost nije pružala svim ljudima, već samo onima koji su pokazivali vjeru u Isusa. Kasnije je Isus javno pročitao proročanstvo iz Izaije 61:1, 2 i primijenio ga na sebe kao onoga koji objavljuje “Jehovinu prihvatljivu godinu” (Luka 4:17-21). Apostol Pavao je govorio o tome kako je Krist “u danima svoga tijela” dobio posebnu zaštitu od Jehove (Hebrejima 5:7-9). Stoga se u ovom slučaju vrijeme milosti odnosi na Božju naklonost prema Isusu za vrijeme njegovog života na Zemlji.

¹⁸ No to se proročanstvo nastavilo ispunjavati. Nakon što je citirao Izaijine riječi o vremenu milosti, Pavao je rekao: “Evo sad je naročito prihvatljivo vrijeme. Evo sad je dan spasenja” (2. Korinćanima 6:2). Te je riječi Pavao napisao 22 godine nakon Isusove smrti. Stoga je, po svemu sudeći, nakon osnivanja kršćanske skupštine na Pentekost 33. n. e. Jehova produžio svoju godinu milosti kako bi obuhvatila i Kristove pomazane sljedbenike.

19. Kako mogu današnji kršćani izvući korist iz vremena Jehovine milosti?

¹⁹ Što je s današnjim Isusovim sljedbenicima koji nisu pomazani za nasljednike Božjeg nebeskog Kraljevstva? Da li to prihvatljivo vrijeme išta znači za one sa zemaljskom nadom? Da. Biblijska knjiga Otkrivenje pokazuje da danas vlada vrijeme Jehovine milosti prema velikom mnoštvu koje će izaći “iz velike nevolje” i živjeti na rajskoj Zemlji (Otkrivenje 7:13-17). Prema tome, svi kršćani mogu iskoristiti priliku koju im pruža ovaj ograničeni period tijekom kojeg Jehova nesavršenim ljudima pokazuje milost.

20. Što kršćani trebaju činiti kako ne bi promašili svrhu Jehovine nezaslužene dobrohotnosti?

²⁰ Prije nego što je objavio da vlada Jehovino prihvatljivo vrijeme, apostol Pavao dao je jedno upozorenje. Usrdno je hrabrio kršćane da ‘nakon što prihvate Božju nezasluženu dobrohotnost ne promaše njenu svrhu’ (2. Korinćanima 6:1). U skladu s time, kršćani koriste svaku priliku da čine ono što je Bogu ugodno i da vrše njegovu volju (Efežanima 5:15, 16). Mudro čine ako slijede Pavlovu opomenu: “Pazite, braćo, da se u kome od vas ne razvije zlo srce koje nema vjere, tako što bi zastranio od živog Boga; nego pobuđujte jedni druge svaki dan, dokle god se to može zvati ‘Danas’, da ne bi tko od vas otvrdnuo zbog prijevarne moći grijeha” (Hebrejima 3:12, 13).

21. Kojim radosnim riječima završava prvi dio 49. poglavlja Izaije?

²¹ Nakon proročanskih riječi koje izmjenjuju Jehova i njegov Mesija, Izaija radosno kaže: “Pjevajte, nebesa, i veseli se, zemljo, podvikujte, gore, veselo; jer Jehova utješi svoj narod, i na nevoljnike svoje smilova se” (Izaija 49:13). Nisu li to doista prekrasne riječi utjehe kako za drevne Izraelce tako i za Jehovinog velikog Slugu, Isusa Krista, a i za današnje Jehovine pomazane sluge i njihove suradnike iz redova ‘drugih ovaca’! (Ivan 10:16).

22. Kojim riječima Jehova ističe da nikada neće zaboraviti svoj narod?

²² Izaija sada nastavlja prenositi Jehovine objave. On proriče da će se izgnani Izraelci umoriti i da će gubiti nadu. Izaija kaže: “Sion reče: ostavi me Jehova, i zaboravi me Jehova” (Izaija 49:14). Je li to istina? Je li Jehova napustio svoj narod i zaboravio ga? Izaija u ulozi Jehovinog govornika nastavlja: “Može li žena zaboraviti porod svoj da se ne smiluje na čedo utrobe svoje? A da bi ga i zaboravila, ja neću zaboraviti tebe” (Izaija 49:15). Kolika ljubav zrači iz tog Jehovinog odgovora! Ljubav koju Bog osjeća prema svom narodu veća je od majčine ljubavi prema djetetu. On neprestano misli na svoje lojalne. Stalno su mu na umu, kao da su mu na rukama urezana njihova imena: “Gle, na dlanovima sam te izrezao; zidovi su tvoji jednako preda mnom” (Izaija 49:16).

23. Kako je Pavao ohrabrio kršćane da se uzdaju u to da ih Jehova neće zaboraviti?

²³ Apostol Pavao je u pismu Galaćanima poticao kršćane: “Ne odustajmo činiti ono što je dobro, jer ćemo žeti kad bude vrijeme ako ne malakšemo” (Galaćanima 6:9). A Hebrejima je napisao ove ohrabrujuće riječi: “Bog nije nepravedan da zaboravi vaše djelo i ljubav koju ste pokazali prema njegovom imenu” (Hebrejima 6:10). Nemojmo nikada misliti da je Jehova zaboravio svoj narod. Kao i drevni Sion, kršćani imaju mnogo razloga radovati se i strpljivo čekati na Jehovu. On se čvrsto drži uvjeta i obećanja svog saveza.

24. Kako će Sion biti obnovljen, i što će se pitati?

²⁴ Jehova preko Izaije nastavlja svoje utješne riječi. Oni koji “raskopaše” Sion, bili to Babilonci ili otpadnički Židovi, više neće predstavljati nikakvu prijetnju. “Sinovi” Siona, izgnani Židovi koji ostanu lojalni Jehovi, “pohitjeće” i bit će ‘sakupljeni’. Židovi koji su pohitali vratiti se u Jeruzalem bit će ukras svom glavnom gradu, poput ‘nakita’ kojim je ukrašena “nevjesta” (Izaija 49:17, 18). Sion će dotada biti ‘pustolina’. Zamisli samo kakvo će to biti iznenađenje kad odjednom u njemu bude toliko stanovnika da će im biti pretijesno za stanovanje. (Pročitaj Izaiju 49:19, 20.) Naravno, Sion će se pitati otkuda su došla sva ta djeca: “Ti ćeš reći u srcu svom: tko mi ih rodi, jer bijah bez djece i nerotkinja, zarobljena i prognana? i tko ih othrani? eto, ja bijah ostala sama, a gdje oni bijahu?” (Izaija 49:21). Kakve li sreće za dotad pust Sion!

25. Do kakve je obnove duhovnog Izraela došlo u suvremeno doba?

²⁵ Te riječi imaju i svoje suvremeno ispunjenje. Tijekom teških godina prvog svjetskog rata duhovni Izrael prošao je kroz period opustošenja i ropstva. No bio je obnovljen i našao se u duhovnom raju (Izaija 35:1-10). Poput nekad opustjelog grada koji opisuje Izaija, duhovni Izrael je, simbolično govoreći, bio presretan što je dobio mnoštvo radosnih i aktivnih obožavatelja Jehove.

26. Kakvo vodstvo Jehova pruža svom oslobođenom narodu?

²⁶ Jehova sada u proročanstvu odvodi Izaiju u vrijeme kada će Njegov narod biti oslobođen iz Babilona. Hoće li im Bog pružiti ikakvo vodstvo? Jehova odgovara: “Evo, podignuću ruku svoju k narodima, i k plemenima ću podignuti zastavu svoju, i donijeće sinove tvoje u naručju, i kćeri tvoje na ramenima će se nositi” (Izaija 49:22). U prvobitnom ispunjenju tih riječi Jeruzalem, nekadašnje sjedište vlasti i mjesto Jehovinog hrama, postao je Jehovina ‘zastava’, ili “znak” (Gru). Proročanstvo kaže da će čak istaknuti i moćni ljudi iz drugih naroda, kao što su “kraljevi” i “kraljice”, pomoći Izraelcima na njihovom povratku u Jeruzalem (Izaija 49:23a). Među njima su bili perzijski kraljevi Kir i Artakserks Longimanus zajedno s članovima svog doma (Ezra 5:13; 7:11-26). No Izaijine riječi imaju još jedno ispunjenje.

27. (a) Tko u većem ispunjenju Izaijinih riječi služi kao “znak” oko kojeg se sakupljaju narodi? (b) Kakav će biti rezultat toga što će svi narodi biti prisiljeni pokloniti se Mesijinoj vladavini?

²⁷ U Izaiji 11:10 (Gru) spominje se “znak narodima”. Apostol Pavao je te riječi primijenio na Krista Isusa (Rimljanima 15:8-12). Prema tome, u većem ispunjenju Isus i njegovi duhom pomazani suvladari služe kao Jehovin “znak” oko kojeg se sakupljaju narodi (Otkrivenje 14:1). U određeno će se vrijeme svi narodi na Zemlji — čak i današnji vladari — morati pokloniti Mesijinoj vladavini (Psalam 2:10, 11; Danijel 2:44). S kakvim rezultatom? Jehova kaže: “Poznaćeš da sam ja Jehova, i da se neće osramotiti oni koji mene čekaju” (Izaija 49:23b).

28. (a) Kojim riječima Jehova ponovno uvjerava svoj narod da će ga osloboditi? (b) Koje obećanje što ga je Jehova dao svom narodu još uvijek vrijedi?

²⁸ Možda će se neki od izgnanika u Babilonu pitati: ‘Je li zaista moguće da će Izrael biti oslobođen?’ Jehova uzima u obzir takva razmišljanja kada pita: “Hoće li se junaku uzeti plijen i hoće li se oteti roblje pravednomu?” (Izaija 49:24). Odgovor je potvrdan. Jehova ih uvjerava: “I roblje junaku uzeće se i plijen jakomu oteće se” (Izaija 49:25a). To je zaista utješno jamstvo! Štoviše, pored toga što svom narodu pokazuje milost, Jehova se ujedno čvrsto obavezuje da će ga štititi. Ne ostavljajući prostora za bilo kakvu neizvjesnost, on kaže: “Ja [ću se] preti s onima koji se s tobom pru, i sinove tvoje ja ću izbaviti” (Izaija 49:25b). To obećanje još uvijek vrijedi. Prema riječima iz Zaharije 2:8, Jehova svom narodu kaže: “Tko tiče u vas, tiče u zjenicu oka mojega.” Istina, mi sada živimo u vremenu milosti, kada se narodima iz cijelog svijeta pruža prilika da se sakupe oko duhovnog Siona. No i tom će vremenu milosti doći kraj.

29. Koji mračni izgledi stoje pred onima koji ne žele poslušati Jehovu?

²⁹ Što će se dogoditi s onima koji uporno ne žele poslušati Jehovu i čak proganjaju njegove obožavatelje? On kaže: “Koji ti krivo čine, nahraniću ih njihovim mesom i opiće se svojom krvlju kao novim vinom” (Izaija 49:26a). Doista im se loše piše! Takvi tvrdoglavi protivnici nemaju trajnu budućnost. Njih čeka uništenje. Tako će se spašavanjem svog naroda i uništenjem njegovih neprijatelja Jehova pokazati kao Spasitelj. “Poznaće svako tijelo da sam ja Jehova spasitelj tvoj i izbavitelj tvoj, jaki Bog Jakovljev” (Izaija 49:26b).

30. Koja je spasiteljska djela Jehova već poduzeo za svoj narod, i što će još u budućnosti učiniti?

³⁰ Te su se riječi prvi put ispunile kada je Jehova pomoću Kira oslobodio svoj narod iz babilonskog ropstva. Ispunile su se i 1919, kada je Jehova posredstvom svog ustoličenog Sina, Isusa Krista, oslobodio svoj narod iz duhovnog ropstva. Zato se u Bibliji i Jehovu i Isusa naziva spasiteljima (Titu 2:11-13; 3:4-6). Jehova je naš Spasitelj, a Isus, Mesija, njegov je ‘Glavni Zastupnik’ (Djela apostolska 5:31). Da, spasiteljska djela koja Bog vrši preko Isusa Krista uistinu su čudesna. Putem dobre vijesti Jehova oslobađa osobe iskrenog srca iz ropstva krivoj religiji. Putem otkupne žrtve izbavlja ih iz ropstva grijehu i smrti. Godine 1919. Isusovu je braću izbavio iz duhovnog ropstva. A u ratu od Harmagedona koji se hitro približava on će izbaviti veliko mnoštvo vjernih ljudi od uništenja koje će snaći grešnike.

31. Kako bi kršćani trebali reagirati na to što su dobili Božju milost?

³¹ Stoga je zaista izuzetna prednost dobiti Božju milost! Trudimo se svi mudro iskoristiti ovo prihvatljivo vrijeme. I postupajmo u skladu s hitnošću vremena u kojem živimo, imajući na umu Pavlove riječi koje je uputio Rimljanima: “[Vi] poznate ovo vremensko razdoblje, da vam je već došao čas da se probudite iz sna, jer je sada naše spasenje bliže nego kad smo postali vjernici. Noć je poodmakla; dan se približio. Zato svucimo djela koja pripadaju tami i obucimo oružje svjetla. Kao po danu hodimo dolično, ne u razuzdanim gozbama i pijankama, ne u nedopuštenim odnosima i raspuštenom vladanju, ne u svađi i ljubomori. Nego obucite se u Gospodina Isusa Krista, i nemojte unaprijed planirati zadovoljavanje želja tijela” (Rimljanima 13:11-14).

32. Što Bog jamči svom narodu?

³² Jehova će i dalje biti naklonjen onima koji slijede njegove savjete. Davat će im snagu i sposobnosti potrebne da dovrše propovijedanje dobre vijesti (2. Korinćanima 4:7). On će se poslužiti svojim slugama onako kako se služi i njihovim Vođom, Isusom. Pobrinut će se da njihova usta budu “kao oštar mač” kako bi s porukom dobre vijesti doprli do srca krotkih ljudi (Matej 28:19, 20). Zaštitit će svoj narod “u sjeni ruke svoje”. Kao ‘sjajnu strijelu’ sakrit će ih “u tulu svojem”. Ne, Jehova nipošto neće zaboraviti svoj narod! (Psalam 94:14; Izaija 49:2, 15).