Ovo je dan spasenja!
“Evo sad je vrijeme najbolje, evo sad je dan spasenja!” (2. KORINĆANIMA 6:2).
1. Što je potrebno da bi se dobilo priznati položaj pred Bogom i Kristom?
JEHOVA je odredio dan kada će suditi čovječanstvu (Djela apostolska 17:31). Ako želimo da taj dan za nas bude dan spasenja, moramo imati priznati položaj pred njim i pred Sucem kojeg je on postavio, Isusom Kristom (Ivan 5:22). Za takav položaj potrebno je vladati se u skladu s Božjom Riječi i imati vjeru koja nas potiče da pomažemo drugima da postanu pravi Isusovi učenici.
2. Zašto je svijet čovječanstva otuđen od Boga?
2 Zbog grijeha koji mu je ostavljen u nasljedstvo, svijet čovječanstva otuđen je od Boga (Rimljanima 5:12; Efežanima 4:17, 18). Stoga, ljudi kojima propovijedamo mogu dobiti spasenje samo ako se pomire s njim. Apostol Pavao je to jasno dao do znanja kada je pisao kršćanima u Korintu. Razmotrimo 2. Korinćanima 5:10–6:10 da bismo vidjeli što je Pavao rekao o sudu, pomirenju s Bogom i spasenju.
“Nastojimo uvjeravati ljude”
3. Kako je Pavao ‘nastojao uvjeravati ljude’, i zašto bismo to trebali i mi danas činiti?
3 Pavao je sud doveo u vezu s propovijedanjem kada je napisao: “Svima [nam se] treba pojaviti pred sudom Kristovim, da svaki primi što je zaslužio: nagradu ili kaznu, već prema tome što je za zemaljskoga života činio. Prožeti, dakle, strahom Gospodnjim nastojimo uvjeravati ljude” (2. Korinćanima 5:10, 11, St). Apostol je ‘nastojao uvjeravati ljude’ propovijedajući dobru vijest. Kako je s nama? Budući da se nalazimo pred krajem ovog zlog sustava stvari, trebamo davati sve od sebe da bismo uvjerili druge da poduzmu korake koji su potrebni za dobivanje povoljne presude od Isusa i stjecanje odobravanja Jehove Boga, Izvora spasenja.
4, 5. (a) Zašto se ne trebamo hvaliti svojim dostignućima u Jehovinoj službi? (b) Na koji se način Pavao hvalio “radi Boga”?
4 Međutim, ako Bog blagoslivlja našu službu, ne trebamo se hvaliti time. U Korintu su neki bili puni ponosa na same sebe ili na druge, te su na taj način stvorili razdor u skupštini (1. Korinćanima 1:10-13; 3:3, 4). Aludirajući na takvu situaciju, Pavao je napisao: “Ne kanimo vam se ponovo preporučivati, nego vam dajemo oslonac da se ponosite nama, da imate što odgovoriti onima koji se ponose vanjštinom, a ne nutrinom. Uistinu, ako smo bili ‘izvan sebe’, to je radi Boga; ako smo ‘zdrave pameti’, to je radi vas” (2. Korinćanima 5:12, 13, St). Ovi oholi pojedinci nisu bili zainteresirani za jedinstvo i duhovnu dobrobit skupštine. Željeli su se hvaliti vanjštinom umjesto da pomognu svojim suvjernicima da razvijaju dobro srce pred Bogom. Zato je Pavao ukorio skupštinu i kasnije rekao: “Koji se hvali, Gospodinom [“Jehovom”, NW ] neka se hvali” (2. Korinćanima 10:17).
5 No nije li se i sam Pavao hvalio? Neki su možda bili takvog mišljenja zbog onoga što je rekao o sebi kao apostolu. No on se morao hvaliti “radi Boga”. On se hvalio svojim apostolskim preporukama zato da Korinćani ne bi napustili Jehovu. Pavao se hvalio zato da ih potakne da se vrate k Bogu, jer su ih lažni apostoli odvlačili u krivom pravcu (2. Korinćanima 11:16-21; 12:11, 12, 19-21; 13:10). No, Pavao nije neprestano pokušavao sve oko sebe impresionirati svojim dostignućima (Priče Salamunove 21:4).
Da li te Kristova ljubav nagoni?
6. Kako bi Kristova ljubav trebala utjecati na nas?
6 Kao pravi apostol, Pavao je učio druge o Isusovoj otkupnoj žrtvi. Ona je utjecala na Pavlov život, jer je napisao: “Ljubav Božija [“Kristova”, NW ] nagoni nas, kad mislimo ovo: ako jedan za sve umrije, to dakle svi umriješe. Kr[i]st za sve umrije, da oni koji žive ne žive više sebi, nego onome koji za njih umrije i uskrse” (2. Korinćanima 5:14, 15). Kakvu je samo ljubav pokazao Isus dajući svoj život za nas! To bi sasvim sigurno trebala biti poticajna sila u našem životu. Zahvalnost Isusu zbog toga što je dao svoj život za nas treba nas potaknuti na revnu aktivnost u objavljivanju dobre vijesti spasenja koje Jehova pruža posredstvom svog ljubljenog Sina (Ivan 3:16; usporedi Psalam 96:2). Da li te ‘Kristova ljubav’ nagoni da revno sudjeluješ u djelu propovijedanja o Kraljevstvu i stvaranja učenika? (Matej 28:19, 20).
7. Što znači ‘nikoga ne poznavati po tijelu’?
7 Time što svojim načinom života pokazuju zahvalnost za ono što je Krist učinio za njih, pomazanici ‘više ne žive za sebe nego za njega’. “Za to”, rekao je Pavao, “mi od sad nikoga ne poznajemo po tijelu; i ako Kr[i]sta poznasmo po tijelu, ali ga sad više ne poznajemo” (2. Korinćanima 5:16). Kršćani ne smiju na tjelesan način gledati na ljude, favorizirajući možda Židove ispred ne-Židova ili bogate ispred siromašnih. Pomazanici ‘nikoga ne poznaju po tijelu’, jer ono što je važno jest njihov duhovni odnos sa suvjernicima. Oni koji su ‘poznavali Krista po tijelu’ nisu bili samo ljudi koji su doslovno vidjeli Isusa dok je bio na Zemlji. Čak i ako su neki koji su polagali svoje nade u Mesiju nekad smatrali Krista samo čovjekom, više to nije smio biti slučaj. On je svoje tijelo dao kao otkupninu i bio je uskrsnut kao životodajan duh. Drugi koji će biti podignuti u nebeski život odreći će se svojih fizičkih tijela, a da nikada nisu Isusa Krista vidjeli u tijelu (1. Korinćanima 15:45, 50; 2. Korinćanima 5:1-5).
8. Kako pojedinci dolaze u ‘sjedinjenost s Kristom’?
8 Pavao, još uvijek se obraćajući pomazanicima, dodaje: “Ako je ko u Kr[i]stu [“u sjedinjenosti s Kristom”, NW ], nova je tvar: staro prodje, gle, sve novo postade” (2. Korinćanima 5:17). Biti “u sjedinjenosti s Kristom” znači biti u jedinstvu s njim (Ivan 17:21). U takav odnos netko stupa onda kada ga Jehova privuče k svom Sinu i rodi svojim svetim duhom. Kao duhom rođeni Božji sin, on postaje ‘nova tvar’ s izgledom da će sudjelovati s Kristom u nebeskom Kraljevstvu (Ivan 3:3-8; 6:44; Galaćanima 4:6, 7). Takvim je pomazanim kršćanima dana prednost veličanstvene službe.
“Pomirite se s Bogom”
9. Što je Bog poduzeo kako bi omogućio ljudima da se pomire s njim?
9 Kakvu samo naklonost gaji Jehova prema onima koji su ‘nova tvar’! Pavao kaže: “Sve [je] od Boga, koji pomiri nas sa sobom kroz Isu[sa Kri]sta, i dade nam službu pomirenja. Jer Bog bješe u Kr[i]stu, i svijet pomiri sa sobom, ne primivši im grijeha njihovijeh, i metnuvši u nas riječ pomirenja” (2. Korinćanima 5:18, 19). Čovječanstvo je otuđeno od Boga otkako je Adam sagriješio. No Jehova je s ljubavlju poduzeo inicijativu i otvorio put za pomirenje putem Isusove žrtve (Rimljanima 5:6-12).
10. Kome je Jehova povjerio službu pomirenja, i što oni čine dok je izvršavaju?
10 Budući da je Jehova službu pomirenja povjerio pomazanicima, Pavao je mogao reći: “Tako smo mi poslani mjesto Kr[i]sta [“izaslanici koji zastupaju Krista”, NW ], kao da Bog govori kroz nas; molimo vas u ime Kr[i]stovo, pomirite se s Bogom” (2. Korinćanima 5:20). U drevna vremena izaslanici su se slali uglavnom u periodima kada su vladali neprijateljski odnosi da vide može li se izbjeći rat (Luka 14:31, 32). Budući da je grešan svijet čovječanstva otuđen od Boga, on je poslao svoje pomazane izaslanike da obavijeste ljude koji su njegovi uvjeti za pomirenje. Pomazanici kao Kristovi zastupnici usrdno mole: “Pomirite se s Bogom.” Ova je usrdna molba suosjećajan poticaj ljudima da nastoje postići mir s Bogom i prihvate spasenje koje on omogućuje posredstvom Krista.
11. Na temelju vjere u otkupninu, tko konačno dobiva pravedan položaj pred Bogom?
11 Svi ljudi koji iskazuju vjeru u otkupninu mogu se pomiriti s Bogom (Ivan 3:36). Pavao kaže: “Onoga [Isusa] koji ne znadijaše grijeha nas radi [Jehova] učini grijehom, da mi budemo pravda Božija u njemu” (2. Korinćanima 5:21). Savršeni čovjek Isus bio je žrtva za grijehe svih Adamovih potomaka koji su izbavljeni od naslijeđene grešnosti. Posredstvom Isusa oni postaju “pravda Božija”. Ovu pravdu, odnosno pravedan položaj pred Bogom, najprije dobiva 144 000 Kristovih sunasljednika. Tijekom njegove Tisućugodišnje Vladavine pravedan položaj kao savršeni ljudi dobit će zemaljska djeca Vječnog Oca, Isusa Krista. On će ih uzdignuti na pravedan položaj u savršenstvu kako bi se mogli pokazati kao vjerni Bogu i primiti dar vječnog života (Izaija 9:6; Otkrivenje 14:1; 20:4-6, 11-15).
“Naročito prihvatljivo vrijeme”
12. Koju važnu službu izvršavaju Jehovini izaslanici i poslanici?
12 Da bismo dobili spasenje, moramo postupati prema Pavlovim riječima: “Molimo vas pak kao [Jehovini] pomagači da ne primite uzalud blagodat Božiju. Jer on govori: u vrijeme najbolje poslušah te, i u dan spasenja pomogoh ti. Evo sad je vrijeme najbolje [“naročito prihvatljivo vrijeme”, NW ], evo sad je dan spasenja!” (2. Korinćanima 6:1, 2). Jehovini pomazani izaslanici i “druge ovce”, njegovi poslanici, neće prihvatiti nezasluženu dobrohotnost svog nebeskog Oca i onda promašiti njezinu svrhu (Ivan 10:16). Svojim čestitim vladanjem i revnom službom u ovo “prihvatljivo vrijeme” oni nastoje steći Božje odobravanje i obavještavaju stanovnike Zemlje da je ovo “dan spasenja”.
13. Što je glavna poruka Izaije 49:8, i kako su se te riječi prvi put ispunile?
13 Pavao citira Izaiju 49:8, gdje stoji: “Ovako veli Gospodin: u vrijeme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti; i čuvaću te i daću te da budeš zavjet narodu da utvrdiš zemlju i naslijediš opustjelo našljedstvo.” To se proročanstvo prvi put ispunilo kada je izraelski narod bio oslobođen iz babilonskog zarobljeništva i kada se nakon toga vratio u svoju opustošenu domovinu (Izaija 49:3, 9).
14. Kako se stavak iz Izaije 49:8 ispunio u slučaju Isusa?
14 Kao daljnje ispunjenje Izaijinog proročanstva, Jehova je dao svog ‘slugu’ Isusa kao ‘vidjelo narodima da Božje spasenje bude do krajeva zemaljskih’ (Izaija 49:6, 8; usporedi Izaiju 42:1-4, 6, 7; Mateja 12:18-21). “Vrijeme milosno”, ili “prihvatljivo vrijeme”, očito se odnosilo na vrijeme kada je Isus bio na Zemlji. On se molio i Bog ga je ‘uslišio’. Pokazalo se da je za Isusa to bio “dan spasenja” zato što je sačuvao savršenu besprijekornost i tako “postade svima koji ga poslušaše uzrok spasenja vječnoga” (Jevrejima 5:7, 9; Ivan 12:27, 28).
15. Otkada su se duhovni Izraelci nastojali pokazati dostojnima Božje nezaslužene dobrohotnosti, i s kojim ciljem?
15 Pavao Izaiju 49:8 primjenjuje na pomazane kršćane, moleći ih da ‘ne prime uzalud blagodat Božju’, što bi činili ako ne bi nastojali zadobiti njegovu milost tijekom ‘prihvatljivog vremena’ i ‘dana spasenja’ koje on pruža. Pavao dodaje: “Evo sad je vrijeme najbolje [“naročito prihvatljivo vrijeme”, NW ], evo sad je dan spasenja!” (2. Korinćanima 6:2). Od Pentekosta 33. n. e. duhovni Izraelci nastojali su se pokazati dostojnima Božje nezaslužene dobrohotnosti da bi “prihvatljivo vrijeme” za njih bilo “dan spasenja”.
Preporučujmo sebe kao Božji sluge
16. Pod kojim se iskušavajućim okolnostima Pavao preporučivao kao Božji sluga?
16 Neki su članovi korintske skupštine pokazivali da nisu dostojni Božje nezaslužene dobrohotnosti. Klevetali su Pavla želeći narušiti njegov autoritet kao apostola, premda im on nije pružao ‘nikakvog povoda za sablazan’. On se nesumnjivo preporučivao kao Božji sluga “velikom postojanošću: u nevoljama, u nuždama, u tjeskobama, pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima” (2. Korinćanima 6:3-5, St). Kasnije je Pavao zaključio da ako su njegovi protivnici bili sluge, on je onda bio “još više”, zato što je više od njih pretrpio zatvaranja, batina, opasnosti i neimaštine (2. Korinćanima 11:23-27).
17. (a) Koja svojstva trebamo ispoljavati da bismo se preporučivali kao Božji sluge? (b) Što predstavlja ‘oružje pravde’?
17 Poput Pavla i njegovih suradnika i mi možemo preporučivati sebe kao Božji sluge. Kako? Ako postupamo “u čistoti”, ili čednosti, i u skladu s točnom spoznajom iz Biblije. Možemo preporučivati sebe ‘podnošenjem’, strpljivo ustrajući kada doživljavamo nepravdu ili provokacije, i ‘dobrotom’, čineći korisne stvari za druge. Štoviše, možemo preporučivati sebe kao Božji sluge tako da prihvaćamo vodstvo njegovog duha, ispoljavamo ‘istinitu ljubav’, govorimo istinu i oslanjamo se na Boga kad nam je potrebna snaga da izvršimo svoju službu. Zanimljivo je da je Pavao svoj položaj sluge dokazivao i “s oružjem pravde i na desno i na lijevo”. U drevna se vremena u borbi obično desnom rukom rukovalo mačem dok se lijevom držao štit. U duhovnoj borbi protiv lažnih učitelja Pavao nije pribjegavao oružjima grešnog tijela — prepredenosti, lukavstvima, prijevari (2. Korinćanima 6:6, 7; 11:12-14; Priče Salamunove 3:32). On je koristio pravedno ‘oružje’, ili sredstva, za unapređivanje pravog obožavanja. Jednako trebamo i mi.
18. Ako smo Božji sluge, kako ćemo se vladati?
18 Ako smo Božji sluge, onda ćemo se vladati poput Pavla i njegovih suradnika. Postupat ćemo kao kršćani neovisno o tome da li nas se zbog toga poštuje ili ne. Negativni izvještaji o nama neće zaustaviti naše djelo propovijedanja, niti ćemo se mi uzoholiti ukoliko se o nama govori u pozitivnom svjetlu. Mi ćemo govoriti istinu i možda steći određeno priznanje ljudi zbog svojih bogougodnih djela. Kad se nađemo u smrtnoj opasnosti uslijed neprijateljskog napada, uzdat ćemo se u Jehovu. A stegu ćemo prihvaćati sa zahvalnošću (2. Korinćanima 6:8, 9).
19. Na koji se način može u duhovnom pogledu ‘obogatiti mnoge’?
19 Privodeći kraju svoje razmatranje službe pomirenja, Pavao je rekao da su on i njegovi suradnici “kao žalosni a koji se jednako vesele, kao siromašni, a koji mnoge obogaćavaju, kao oni koji ništa nemaju a sve imaju” (2. Korinćanima 6:10). Premda su ovi sluge imali razloga biti žalosni zbog svojih nevolja, imali su unutarnju radost. U materijalnom pogledu bili su siromašni, no u duhovnom su ‘obogatili mnoge’. Ustvari oni su ‘imali sve’, jer im je njihova vjera donijela duhovno blago — pa čak i izgled da postanu Božji nebeski sinovi. Osim toga, vodili su ispunjen i sretan život kao kršćanski sluge (Djela apostolska 20:35). Poput njih, i mi možemo ‘mnoge obogatiti’ ako sudjelujemo u službi pomirenja upravo sada — tijekom ovog dana spasenja!
Uzdaj se u spasenje od Jehove
20. (a) Što je Pavao žarko želio, i zašto se nije smjelo gubiti vrijeme? (b) Što karakterizira dan spasenja u kojem mi sada živimo?
20 Kada je Pavao oko 55. n. e. napisao svoje drugo pismo Korinćanima, židovskom je sustavu stvari preostalo još samo nekih 15 godina. Apostol je žarko želio da se Židovi i neznabošci posredstvom Krista pomire s Bogom. To je bio dan spasenja i nije se smjelo gubiti vrijeme. Mi se od 1914. nalazimo u sličnom svršetku sustava stvari. Globalno djelo propovijedanja o Kraljevstvu koje je sada u toku pokazuje da je ovo dan spasenja.
21. (a) Koje su riječi izabrane kao godišnji citat za 1999? (b) Što mi trebamo činiti tijekom ovog dana spasenja?
21 Ljudi iz svih nacija trebaju čuti za pripreme za spasenje koje je Bog posredstvom Isusa Krista poduzeo. Sada nije vrijeme za oklijevanje. Pavao je napisao: “Evo sad je dan spasenja!” Ove riječi iz 2. Korinćanima 6:2 bit će godišnji citat Jehovinih svjedoka za 1999. Koliko su one samo pravovremene jer se nalazimo pred nečim daleko gorim od razorenja Jeruzalema i njegovog hrama! Tik pred nama je kraj čitavog ovog sustava stvari, a to je nešto što se tiče svih ljudi na Zemlji. Ne sutra — nego sada je vrijeme da se krene u akciju. Ako vjerujemo da spasenje pripada Jehovi, ako ga ljubimo i ako cijenimo vječni život, tada nećemo promašiti svrhu Božje nezaslužene dobrohotnosti. Ako imamo iskrenu želju da iskazujemo čast Jehovi, pokazat ćemo riječima i djelima da ozbiljno to i mislimo kada uzvikujemo riječi: “Evo sad je dan spasenja!”
Kako bi odgovorio?
◻ Zašto je pomirenje s Bogom od presudne važnosti?
◻ Tko su izaslanici i poslanici koji sudjeluju u službi pomirenja?
◻ Kako se možemo preporučivati kao Božji sluge?
◻ Što za tebe znači godišnji citat Jehovinih svjedoka za 1999?
[Slike na stranici 17]
Da li i ti poput Pavla revno propovijedaš i pomažeš drugim ljudima da se pomire s Bogom?
Sjedinjene Države
Francuska
Obala Bjelokosti
[Slika na stranici 18]
Jesi li ti jedan od mnoštva onih koji se tijekom ovog dana spasenja pomiruju s Jehovom Bogom?