“Imajte žarku ljubav jedan prema drugome”

 1. Što često ostavlja dubok dojam na one koji prvi put dođu na sastanak Jehovinih svjedoka?

KAD ljudi prvi put dođu na sastanak Jehovinih svjedoka, njih se često duboko dojmi ljubav koju tamo vide. Tu ljubav zapažaju u dobrodošlici koja im se izrazi te u srdačnom druženju. Oni koji posjete naše kongrese također zapažaju tu ljubav. Jedan je novinar ovako opisao kongres Jehovinih svjedoka: ‘Nitko nije bio pod utjecajem droge ili alkohola. Nitko nije vikao ni galamio. Nitko se nije gurao. Nitko nije psovao niti koristio ružne riječi. Nije bilo prljavih šala ni nepristojnog govora. Nitko nije pušio. Nitko nije krao. Nitko nije bacao prazne limenke po travi. Bilo je vrlo neobično to promatrati.’ Sve to dokaz je ljubavi, ljubavi koja se “ne ponaša (...) nepristojno, ne traži vlastite koristi” (1. Korinćanima 13:4-8).

 2. (a) U kom bismo pogledu s vremenom trebali napredovati u pokazivanju ljubavi? (b) Kakvu ljubav trebamo razvijati oponašajući time Krista?

² Bratska je ljubav znak prepoznavanja pravih kršćana (Ivan 13:35). Kako duhovno napredujemo, učimo se kako je još bolje pokazivati. Apostol Pavao molio se da ljubav njegovih sukršćana “sve više i više obiluje” (Filipljanima 1:9). Apostol Ivan pokazao je da naša ljubav treba biti samopožrtvovna. Napisao je: “Po ovom smo upoznali ljubav, po tome što je [Božji Sin] položio svoju dušu za nas; i mi smo dužni položiti svoje duše za svoju braću” (1. Ivanova 3:16; Ivan 15:12, 13). Jesmo li spremni čak dati život za svoju braću? To u većini slučajeva nije potrebno, no koliko smo spremni izaći im ususret i pomoći im onda kad to od nas zahtijeva određenu žrtvu?

 3. (a) Na koji način možemo još potpunije pokazivati svoju ljubav? (b) Zašto je veoma važno da sada razvijamo žarku ljubav jedni prema drugima?

³ Osim što djelima trebamo pokazati samopožrtvovnost, prema braći trebamo biti iskreno srdačni. Božja nas Riječ potiče: “U bratskoj ljubavi imajte duboku naklonost jedan prema drugome” (Rimljanima 12:10). Svi to osjećamo prema nekim ljudima. No možemo li takvu naklonost razviti i prema ostalima? Veoma je važno da budemo što bliskiji sa svojom kršćanskom braćom i sestrama dok se približava kraj ovog starog sustava. Biblija kaže: “Svemu se kraj približio. (...) Prije svega, imajte žarku ljubav jedan prema drugome, jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha” (1. Petrova 4:7, 8).

 4. (a) Zbog čega se među pripadnicima skupštine mogu pojaviti problemi? (b) Koji dobri rezultati proizlaze iz primjene biblijskih savjeta, premda nije uvijek lako primijeniti ono što Biblija kaže?

⁴ Naravno, dok smo god nesavršeni, povremeno ćemo učiniti nešto što će povrijediti druge. I naša će braća možda na razne načine sagriješiti nama (1. Ivanova 1:8). Što bi trebao učiniti kad se nađeš u takvoj situaciji? Biblija nam pruža potrebno vodstvo. No ono što u njoj stoji možda se neće slagati s onim čemu mi kao nesavršeni ljudi naginjemo (Rimljanima 7:21-23). Ipak, to što se svim srcem trudimo primjenjivati savjete koje sadrži Biblija dokaz je naše iskrene želje da ugodimo Jehovi. To će također produbiti našu ljubav prema drugima.

 5. Zašto se ne smijemo osvećivati kad nas netko povrijedi?

⁵ Kad su povrijeđeni, ljudi ponekad traže način da onome tko ih je povrijedio vrate milo za drago. No to može samo pogoršati situaciju. Ako osobi treba vratiti za ono što je učinila, to bismo trebali prepustiti Bogu (Priče Salamunove 24:29; Rimljanima 12:17-21). Drugi možda izbjegavaju kontakt s osobom koja ih je povrijedila. No tako ne bismo smjeli postupati sa sukršćanima, jer koliko je naše obožavanje dopadljivo Bogu djelomice ovisi o tome koliko ljubimo svoju braću (1. Ivanova 4:20). Stoga je Pavao napisao: “Podnosite jedan drugoga i spremno opraštajte jedan drugome ako tko ima razlog za pritužbu na koga. Kao što je Jehova spremno oprostio vama, tako činite i vi” (Kološanima 3:13). Postupaš li u skladu s time?

 6. (a) Koliko često trebamo opraštati svojoj braći? (b) Koja će nam spoznaja pomoći da ispravno reagiramo kad netko sagriješi protiv nas?

⁶ Što ako nam netko uvijek iznova čini nešto nažao, no ne radi se o nekom velikom grijehu zbog kojeg bi mogao biti isključen iz skupštine? Apostol Petar smatrao je da bi takve manje grijehe trebalo oprostiti “do sedam puta”. No Isus je rekao: “Ne kažem ti: Do sedam puta, nego: Do sedamdeset i sedam puta.” On je napomenuo da je naš dug prema Bogu daleko veći od onoga što nam je itko od ljudi dužan (Matej 18:21-35). Mi Bogu svakodnevno griješimo na razne načine — nekim sebičnim postupkom, onim što kažemo, o čemu razmišljamo ili tako što propustimo nešto učiniti — a da toga uopće nismo ni svjesni (Rimljanima 3:23). Ipak, Bog je i dalje milosrdan prema nama (Psalam 103:10-14; 130:3, 4). On od nas očekuje da jedni s drugima postupamo na isti način (Matej 6:14, 15; Efežanima 4:1-3). Tako ćemo pokazivati ljubav koja “ne računa zlo” (1. Korinćanima 13:4, 5; 1. Petrova 3:8, 9).

 7. Što bismo trebali učiniti ako neki brat ima nešto protiv nas?

⁷ Ponekad se može dogoditi da mi nemamo ništa protiv svog brata, no on je ogorčen na nas. Taj problem možemo ‘pokriti ljubavlju’, kao što nas se savjetuje u 1. Petrovoj 4:8. Ili možemo učiniti prvi korak i razgovarati s tom osobom kako bismo obnovili dobar odnos (Matej 5:23, 24).

 8. Ako naš suvjernik radi nešto što nas uznemirava, što možemo u vezi s tim poduzeti?

⁸ No može se dogoditi da neki suvjernik radi nešto što ne uznemirava samo tebe već i druge. Bi li bilo dobro razgovarati s njim? Možda. Ako mu na ljubazan način objasniš u čemu je problem, to bi moglo uroditi dobrim rezultatima. No najprije se trebaš upitati: ‘Da li to što on radi Biblija doista osuđuje? Ili je problem više u tome što potječem iz drugačije sredine ili sam odgajan drugačije od njega?’ Nemoj postavljati vlastita mjerila i zatim suditi prema njima (Jakov 4:11, 12). Jehova nepristrano prihvaća sve ljude bez obzira na to iz kakve sredine potjecali te je strpljiv s njima sve dok napreduju u duhovnom pogledu.

 9. (a) Kad netko u skupštini učini ozbiljan grijeh, tko tome treba pokloniti pažnju? (b) U kom slučaju onaj protiv koga je učinjen neki grijeh treba poduzeti prvi korak, i s kojim ciljem?

⁹ Ako netko u skupštini učini ozbiljan grijeh, naprimjer nemoral, tome bez odlaganja treba pokloniti pažnju. Tko to treba učiniti? Starješine (Jakov 5:14, 15). No ako se radi o grijehu učinjenom protiv nekoga osobno, možda o poslovnom nesporazumu ili šteti nanesenoj zbog zloupotrebe jezika, tada bi osoba protiv koje je grijeh učinjen najprije trebala nasamo pristupiti onome tko ju je povrijedio (Matej 18:15). Ako se problem time ne riješi, potrebno je poduzeti daljnje korake, kao što stoji u Mateju 18:16, 17. Ljubav prema bratu koji nam je sagriješio i želja da ga ‘dobijemo’ pomoći će nam da to učinimo na način kojim ćemo doprijeti do njegovog srca (Priče Salamunove 16:23).

10. Što će nam pomoći da imamo ispravan stav kad se pojavi neki problem?

¹⁰ Kad se pojavi neki problem, bio on veliki ili mali, dobro je da na njega nastojimo gledati poput Jehove. On ne odobrava nikakav grijeh, te će u vrijeme koje odredi iz svoje organizacije odstraniti one koji nepokajnički čine ozbiljne grijehe. No ne smijemo zaboraviti da svi mi činimo manje grijehe i svima nam je potrebna njegova dugotrpljivost i milosrđe. Jehova nam tako daje primjer koji trebamo oponašati kad nam drugi sagriješe. Time što pokazujemo milosrđe, mi odražavamo njegovu ljubav (Efežanima 5:1, 2).

11. Zašto je Pavao poticao Korinćane da se ‘rašire’?

¹¹ Pavao je nekoliko mjeseci proveo u skupštini u Korintu (Grčka) kako bi duhovno ojačao tamošnju braću. Dao je sve od sebe kako bi im pomogao, jer ih je ljubio. No neki od njih prema njemu nisu osjećali takvu ljubav. Bili su veoma kritični. Pavao ih je poticao da se ‘rašire’ u svom pokazivanju naklonosti (2. Korinćanima 6:11-13; 12:15). Dobro je da se svi preispitamo u kolikoj mjeri pokazujemo ljubav prema drugima te da tražimo načine da se ‘raširimo’ (1. Ivanova 3:14).

12. Kako možemo produbiti svoju ljubav prema svim članovima skupštine?

¹² Ima li u našoj skupštini nekih kojima nam se teško približiti? Ako se svojski potrudimo prijeći preko razlika u osobnosti — a sigurno bismo htjeli da i drugi to učine kad smo mi u pitanju — moći ćemo s takvima izgraditi srdačnije odnose. Naši osjećaji prema njima produbit će se budemo li tražili njihove dobre osobine te se usredotočili na njih. To će sigurno produbiti našu ljubav prema njima (Luka 6:32, 33, 36).

13. Kako se možemo raširiti u pokazivanju ljubavi prema članovima svoje skupštine?

¹³ Istina, ograničeni smo u onome što možemo učiniti za druge. Možda nećemo moći na svakom sastanku baš svakoga pozdraviti. Kad braću pozivamo u goste, možda nećemo moći pozvati sve koje bismo htjeli. No možemo li se raširiti u pokazivanju ljubavi tako da odvojimo barem nekoliko minuta kako bismo se bolje upoznali s nekim iz svoje skupštine? Možemo li ponekad nekoga koga još nismo dobro upoznali pozvati da s nama ide u službu propovijedanja?

14. Kako možemo pokazivati žarku ljubav prema sukršćanima koje ne poznajemo?

¹⁴ Kršćanski kongresi pružaju nam izvrsne prilike da se raširimo u svojoj ljubavi. Na njima se znaju okupiti tisuće ljudi. Nemoguće je upoznati se sa svima njima, no svojim ponašanjem možemo pokazati da nam je njihova dobrobit važnija od naše udobnosti. Za vrijeme pauze možemo pokazati osobno zanimanje za druge i preuzeti inicijativu u upoznavanju s njima. Jednog će dana svi koji žive na Zemlji biti braća i sestre te ćemo ujedinjeno obožavati pravog Boga i Oca svih ljudi. Doista će nam pričinjavati veliku radost upoznavati jedni druge! Žarka ljubav poticat će u nama želju da to činimo. Zašto već sada ne bismo počeli s time?