Je li ikome doista stalo do mene?

KAD nas u životu snađu problemi, možda nam se čini da je počela oluja koja nikad neće prestati. Ponekad čak možda mislimo da je to što proživljavamo toliko teško i nepravedno da više jednostavno ne možemo izdržati. Takvi se osjećaji često javljaju kao posljedica emocionalnih trauma, depresije, neke teške nesreće, kronične bolesti i sličnih problema. Možda se osjećamo tako bespomoćno i očajno da se pitamo možemo li igdje naći utjehu. Je li ikome doista stalo do nas?

Biblija za Boga kaže da je “Otac milosrđa i Bog svake utjehe” (2. Korinćanima 1:3). Bog, koji se zove Jehova, zna da nam je potrebna utjeha. Budući da se u Bibliji riječ “utjeha” i njene izvedenice koriste preko stotinu puta, možemo biti sigurni da Bog razumije što proživljavamo i želi nam pružiti utjehu. Ta činjenica jasno pokazuje da, čak i kad nam se čini da drugi ne primjećuju, ne razumiju ili ne mare za našu nevolju, Jehova Bog postupa potpuno drugačije.

Iz Biblije se može jasno zaključiti da je Jehovi stalo do svakog pojedinca. Ona kaže: “Oči su Jehovine na svakome mjestu i promatraju zle i dobre” (Mudre izreke 15:3). Slično tome u Jobu 34:21 piše: “Oči su njegove na puteve čovjekove upravljene, sve korake njegove on vidi.” Jehova vidi naše postupke — i dobre i loše — te zna u kakvim se okolnostima nalazimo, a to mu omogućava da reagira onako kako smatra da je najbolje. O tome svjedoče i riječi koje je vidjelac Hanani uputio judejskom kralju Asi: “Jehova očima svojim pretražuje svu zemlju da pokaže snagu svoju štiteći one kojima je srce potpuno odano njemu” (2. Ljetopisa 16:7, 9).

Jehova nas promatra iz još jednog razloga. Isus je rekao: “Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac, koji me poslao” (Ivan 6:44). Jehovi je toliko stalo do svakog čovjeka da je spreman zaviriti u njegovo srce kako bi vidio želi li ga ta osoba upoznati. Ako vidi da netko to iskreno želi, on mu može pomoći na izvanredne načine. Uzmimo za primjer jednu ženu iz Dominikanske Republike koja je bolovala od raka te je bila u bolnici jer je morala ići na operaciju. Preklinjala je Boga da joj pomogne pronaći pravu religiju. Uto je došao njen muž i donio joj brošuru Što Bog zahtijeva od nas?a, koju je tog jutra dobio od jedne Jehovine svjedokinje koja mu je došla na vrata. Žena je pročitala brošuru i shvatila da je Bog odgovorio na njenu molitvu. Počela je proučavati Bibliju s tom Jehovinom svjedokinjom te je za manje od šest mjeseci predala svoj život Bogu i krstila se.

Biblijska knjiga Psalmi sadrži mnoge dirljive izjave hebrejskih pisaca iz starog doba koje otkrivaju da se Jehova s ljubavlju brine za svoje sluge. Jedan od pisaca psalama bio je i kralj David, koji je u molitvi Bogu rekao: “Stavi suze moje u mijeh svoj! Nisu li one u knjizi tvojoj?” (Psalam 56:8). U staro doba u mijehu se čuvalo nešto dragocjeno. Stoga Davidove riječi pokazuju kako je bio uvjeren da su Jehovi njegove suze dragocjene. Znao je da Jehova ne vidi samo nevolje koje on proživljava nego vidi i kako se zbog njih osjeća. Jehova je dobro znao kakvu bol David proživljava i nije zaboravio koliko je suza prolio zbog svojih patnji. Naš Stvoritelj uistinu čuva sve one koji se trude vršiti njegovu volju — “one kojima je srce potpuno odano njemu”.

Biblija i u 23. psalmu otkriva da se Bog s ljubavlju brine za svoje sluge. Na samom početku tog psalma Boga se uspoređuje s brižnim pastirom: “Jehova je Pastir moj. Ništa mi neće nedostajati.” Pastiri na Bliskom istoku brinu se za sve svoje ovce i čak ih zovu po imenu. Svakoga dana pastir doziva k sebi svaku ovcu, nježno je gladi rukom i gleda ima li možda kakvu ozljedu. Ako vidi da je ozlijeđena, na ranu joj stavlja ulje ili mast da bi što prije zacijelila. Ako je ovca bolesna, pastir će joj možda morati gurnuti lijek u ždrijelo te joj pomagati da ostane na nogama kako ne bi legla na tlo i uginula. Ta usporedba zaista lijepo prikazuje kako se Jehova brine za one koji prihvaćaju njegovo vodstvo.

Gore navedeni i drugi psalmi nisu zapisani u Bibliji samo zato da bismo uživali u čitanju lijepih stihova. Iz njih saznajemo kako su vjerni Božji sluge u prošlosti otvarali srce Jehovi, tražeći njegovu pomoć i izražavajući mu zahvalnost za vodstvo i blagoslov. Riječi tih Božjih slugu jasno pokazuju koliko su čvrsto vjerovali da je Bogu stalo do njih. Ako čitamo te iskrene riječi i razmišljamo o njima, i mi se možemo u to uvjeriti. To što nam je Bog omogućio da mu se obraćamo u molitvi snažan je dokaz da mu je stalo do nas.

No ponekad se zbog problema osjećamo tako shrvano i izgubljeno da ne znamo ni što reći u molitvi. Znači li to da Jehova u tom slučaju ne zna koliko nam je teško? U Rimljanima 8:26 o tome piše: “Duh nam pritječe u pomoć u našoj slabosti. Jer ne znamo za što da molimo kad se trebamo moliti, ali sam se duh zauzima za nas kad u molitvi ne možemo ni izreći svoje uzdisaje.” Taj redak govori nam da molitve Božjih slugu koje su zapisane u Božjoj nadahnutoj Riječi mogu odražavati i naše osjećaje, a Jehova, koji “sluša molitvu”, prihvatit će ih kao da su naše (Psalam 65:2).

Nada u uskrsnuće još je jedan uvjerljiv dokaz da je Bogu stalo do svakog pojedinca. Isus Krist rekao je: “Dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas njegov [Isusov] i izaći” (Ivan 5:28, 29). Grčka riječ ovdje prevedena s “grobovi” doslovno znači “spomen-grobovi”. Iz toga se može zaključiti da je preminula osoba ostala u Božjem sjećanju.

Razmislite samo što znači vratiti nekoga u život! Da bi neku osobu vratio u život, Bog mora znati sve o njoj, uključujući i njen izgled, naslijeđene i stečene karakteristike te sva njena sjećanja (Marko 10:27). Božja sjećanja o toj osobi ne blijede ni kad prođu tisuće godina (Job 14:13-15; Luka 20:38). Dakle Jehova Bog sjeća se milijardi ljudi koji su umrli. On pamti svaku pojedinost u vezi s njima. Nije li to uvjerljiv dokaz da mu je stalo do svakoga od nas?

Što moramo činiti da bi se Bog s ljubavlju brinuo za nas? Prije svega, moramo se uzdati u njega i biti mu poslušni te tako pokazati da vjerujemo u njega. Apostol Pavao objasnio je zašto moramo imati vjeru ako želimo da se Bog brine za nas. Napisao je: “Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu, jer onaj tko mu pristupa mora vjerovati da on postoji i da nagrađuje one koji ga revno traže” (Hebrejima 11:6).

Obratite pažnju na dva preduvjeta koja moramo ispuniti da bi naša vjera bila ugodna Bogu. Kao prvo, moramo “vjerovati da on postoji”, a to podrazumijeva i vjerovati da je on naš Vrhovni Vladar koji zaslužuje da ga slušamo i da mu služimo. Kao drugo, moramo vjerovati da Bog “nagrađuje one koji ga revno traže”. Imati pravu vjeru znači vjerovati da je Bogu stalo do dobrobiti svih koji iskreno žele vršiti njegovu volju i da ih on nagrađuje. Budete li proučavali Božju Riječ i družili se s onima koji su mu poslušni, i vi možete steći vjeru zbog koje će vas Bog nagraditi i s ljubavlju se brinuti za vas.

Danas mnogi ljudi vjeruju da Bog uopće ne mari za to što se događa s ljudima. No kao što smo vidjeli, Biblija jasno pokazuje da je Bogu itekako stalo do onih koji iskreno vjeruju u njega. Premda je život danas često pun problema, briga, razočaranja i boli, ne trebamo očajavati. Budimo uvjereni da je Jehovi Bogu stalo do nas. Ustvari, on nas s ljubavlju potiče da se oslonimo na njega. “Baci na Jehovu breme svoje i on će te poduprijeti!” rekao je psalmist. “Neće dati da pravednik ikada posrne” (Psalam 55:22).