Ljudska slabost veliča Jehovinu snagu

“Svi su me smatrali veselim i živahnim punovremenim propovjednikom. Ja sam uvijek bila ta koja je pomagala drugima u njihovim problemima. Ipak, istovremeno sam osjećala kao da iznutra umirem. Uznemiravajuće misli i psihička bol štetno su djelovale na mene. Počela sam se osjećati otuđenom od ljudi. Zapravo sam samo htjela ostati kod kuće u krevetu. Mjesecima sam molila Jehovu da me pusti da umrem” — (Vanessa).

KAO što pokazuje gore navedeni primjer, treba očekivati da će ponekad sluge Jehove osjetiti posljedice življenja u ovim ‘teškim vremenima’ (2. Timoteju 3:1). Neki čak mogu postati utučeni (Filipljanima 2:25-27). Kada se otegne, malodušnost nam može oduzeti snagu, kao što izjavljuje Biblija: “Ako kloneš u nevolji, skratiće ti se sila” (Priče Salamunove 24:10). Da, kada smo obeshrabreni, trebamo snagu — možda čak i onu koju je apostol Pavao nazvao ‘snagom iznad obične’ (2. Korinćanima 4:7, NW).

Jehova Bog je izvor neograničene snage. To je očito kad ispitamo njegova djela stvaranja (Rimljanima 1:20). Pogledajmo, naprimjer, Sunce. Zemlja neprekidno od Sunca prima energiju od oko 240 bilijuna konjskih snaga. Ipak, ova brojka predstavlja samo oko pola milijarditog dijela proizvedene količine Sunčeve energije. A Sunce je malo u usporedbi sa zvijezdama poznatim kao superdivovi. Među tim zvijezdama je Rigel, zvijezda u zviježđu Oriona, koja je 50 puta veća od našeg Sunca i daje 150 000 puta više energije od njega!

Stvoritelj takvih nebeskih izvora energije mora sam posjedovati ‘veliku silu’ (Izaija 40:26; Psalam 8:3, 4). Zaista, prorok Izaija je izjavio da se Jehova “ne umara, ne sustaje”. Bog je spreman udijeliti svoju snagu svima koji se zbog ljudske slabosti osjećaju izmoreni (Izaija 40:28, 29, St). Kako on to čini prikazano je u slučaju kršćanskog apostola Pavla.

Boriti se s nevoljama

Pavao je govorio Korinćanima o prepreci u kojoj je trebao ustrajati. Nazvao ju je ‘žalac u mesu’ (2. Korinćanima 12:7). Taj “žalac” je možda bio zdravstveni problem, možda oslabljeni vid (Galaćanima 4:15; 6:11, St). Ili se Pavao možda osvrnuo na lažne apostole i druge koji su unosili nered i koji su osporili njegovo apostolstvo i rad (2. Korinćanima 11:5, 6, 12-15; Galaćanima 1:6-9; 5:12). Što god da je bio, taj ‘žalac u mesu’ duboko je uznemiravao Pavla, te se on neprestano molio da taj “žalac” bude uklonjen (2. Korinćanima 12:8, St).

Međutim, Jehova nije udovoljio Pavlovom zahtjevu. Umjesto toga, rekao je Pavlu: “Dosta ti je moja blagodat” (2. Korinćanima 12:9). Što je Jehova time mislio? Pa, kad razmotrimo Pavlov prijašnji običaj proganjanja kršćana, jedino se Božjoj nezasluženoj dobrohotnosti moglo pripisati to što je uopće imao odnos s Bogom — a još više to što je dobio službu apostola!a (Usporedi Zahariju 2:8; Otkrivenje 16:5, 6.) Jehova je vjerojatno rekao Pavlu da mu je “dosta” prednost biti učenikom. Ona ne bi bila popraćena čudesnim otklanjanjem privatnih životnih problema. Uistinu, neke poteškoće mogu čak proizaći iz dodatnih prednosti (2. Korinćanima 11:24-27; 2. Timoteju 3:12). U svakom slučaju, Pavao je jednostavno morao podnositi svoj ‘žalac u mesu’.

Jehova, doduše, nije ni u kom slučaju bezdušno napustio Pavla. Umjesto toga, rekao mu je: “Moja [se] sila u slabosti pokazuje” (2. Korinćanima 12:9). Da, Jehova je s ljubavlju opskrbio Pavla snagom da se bori sa svojim stanjem. Tako je Pavlov ‘žalac u mesu’ postao zoran primjer. Naučio ga je da se osloni na Jehovinu snagu umjesto na svoju vlastitu. Pavao je očito shvatio pouku u potpunosti, jer je nekoliko godina kasnije pisao Filipljanima: “Jer se ja navikoh biti dovoljan onijem u čemu sam. Sve mogu u Isu[su Kri]stu, [“onome”, NW] koji mi moć daje” (Filipljanima 4:11, 13).

Kako je s tobom? Podnosiš li ti neku vrstu ‘žalca u mesu’, možda neku bolest ili životnu okolnost koja ti zadaje veliku tjeskobu? Ako da, utješi se. Iako Jehova možda neće na čudesan način ukloniti prepreku, može ti udijeliti mudrost i duševnu snagu da se boriš s njom sve dok interese Kraljevstva stavljaš na prvo mjesto u svom životu (Matej 6:33).

Ako te bolest ili poodmakla dob sprečavaju da sudjeluješ u vršenju kršćanske aktivnosti onoliko koliko bi ti to želio, ne očajavaj. Umjesto da na svoju nevolju gledaš kao na ograničenje u svojoj službi Jehovi, gledaj na nju kao na priliku da povećaš svoje pouzdanje u njega. Imaj također na umu da se vrijednost kršćanina ne mjeri količinom njegove aktivnosti, nego vjerom i dubinom njegove ljubavi. (Usporedi Marka 12:41-44.) Ljubiti Jehovu svom svojom dušom znači da mu služiš koliko god ti to dopuštaju tvoje vlastite mogućnosti — a ne nečije tuđe (Matej 22:37; Galaćanima 6:4, 5).

Ukoliko se tvoj ‘žalac u mesu’ sastoji od neke tjeskobne životne okolnosti, kao što je smrt voljene osobe, slijedi biblijski savjet: “Stavi na Gospodina breme svoje, i on će te potkrijepiti. Ne će dati do vijeka pravedniku da posrne” (Psalam 55:22). Kršćanka imenom Sylvia to je i učinila. U kratkom razmaku od nekoliko godina, umro joj je suprug nakon 50 godina braka, a ujedno i devet drugih članova obitelji — uključujući i dva mlada unuka. “Da nije bilo Jehove”, kaže Sylvia, “tugovala bih neograničeno. Ali ja pronalazim veliku utjehu u molitvi. Razgovaram s Jehovom takoreći neprestano. Znam da mi on daje snagu da izdržim.”

Kako je ohrabrujuće znati da “Bog svake utjehe” može onima koji tuguju dati snagu da ustraju! (2. Korinćanima 1:3; 1. Solunjanima 4:13). Uvažavajući to, možemo razumjeti Pavlov zaključak o tome. On je zapisao: “Za to sam dobre volje u slabostima, u ruženju, u nevoljama, u progonjenjima, u tugama za Kr[i]sta: jer kad sam slab onda sam silan” (2. Korinćanima 12:10).

Boriti se s nesavršenošću

Svi smo mi naslijedili nesavršenost od naših praroditelja (Rimljanima 5:12). Zbog toga smo u borbi protiv želja palog tijela. Kako li obeshrabrujuće može biti kad otkrijemo da obilježja “staroga čovjeka” imaju snažnije djelovanje na nas nego što smo to mi mislili! (Efežanima 4:22-24). U tim se trenucima možemo osjećati kao i apostol Pavao, koji je zapisao: “Imam radost u zakonu Božijemu po unutrašnjemu čovjeku; ali vidim drugi zakon u udima svojima, koji se suproti zakonu uma mojega, i zarobljava me zakonom grjehovnijem koji je u udima mojima” (Rimljanima 7:22, 23).

I ovdje se možemo okoristiti snagom od Jehove. Kada se boriš s osobnom slabosti, nikada mu se nemoj prestati obraćati u molitvi, usrdno tražeći njegovo oproštenje bez obzira na to koliko često mu moraš pristupati s istim problemom. Zbog svoje nezaslužene dobrohotnosti, Jehova, koji “ispituje srca” i koji može vidjeti dubinu tvoje iskrenosti, podarit će ti očišćenu savjest (Priče Salamunove 21:2). Pomoću svog svetog duha, Jehova te može opskrbiti snagom da nastaviš borbu protiv tjelesnih slabosti (Luka 11:13).

Mi ujedno trebamo snagu od Jehove kada se suočavamo s nesavršenosti drugih. Naprimjer, neki sukršćanin može razgovarati s nama “kao da mač probada” (Priče Salamunove 12:18). To bi nas moglo duboko povrijediti, naročito ako dolazi od nekoga tko bi trebao znati da je takvo postupanje pogrešno. Mogli bismo postati vrlo uznemireni. Neki su čak iskoristili takve povrede kao opravdanje za napuštanje Jehove — što je najveća pogreška!

Međutim, uravnotežen stav pomoći će nam da slabosti drugih vidimo u pravom svjetlu. Ne možemo očekivati savršenost od nesavršenih ljudi. “Nema čovjeka koji ne griješi”, podsjeća nas mudri Salamun (1. Carevima 8:46). Arthur, pomazani kršćanin koji je lojalno služio Jehovi sedam desetljeća, primijetio je: “Slabosti onih koji služe s nama stvaraju priliku za dokazivanje naše besprijekornosti, ispitujući kvalitetu naše kršćanske naravi. Ako dopustimo da ono što ljudi govore ili rade utječe na naše služenje Jehovi, onda služimo ljudima. Osim toga, mora da i naša braća vole Jehovu. Ako u njima tražimo dobre strane, ubrzo ćemo vidjeti da oni, napokon, i nisu toliko loši.”

Snaga za propovijedanje

Prije uzlaska na nebo, Isus je rekao svojim učenicima: “Nego ćete primiti silu kad sidje Duh sveti na vas; i bićete mi svjedoci i u Jeruzalemu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje” (Djela apostolska 1:8).

Točno prema Isusovim riječima, ovo djelo danas obavljaju Jehovini svjedoci u 233 države diljem Zemlje. Zajednički provode više od milijardu sati svake godine pomažući drugima da dođu do spoznaje o Jehovi. Izvršavanje ovog djela nije uvijek jednostavno. U nekim je državama djelo propovijedanja Kraljevstva zabranjeno ili ograničeno. Pogledaj, također, tko obavlja to djelo — slabi, nesavršeni ljudi, a svaki od njih ima svoje probleme i brige. Ipak, djelo se nastavlja, i zbog toga, u zadnje tri godine, preko milijun osoba predalo je svoje živote Jehovi i svoje su predanje simbolizirali krštenjem u vodi (Matej 28:18-20). Zaista, ovo se djelo izvršava samo uz pomoć Božje snage. Jehova je rekao preko proroka Zaharije: “Ne silom ni krjepošću nego duhom mojim” (Zaharija 4:6).

Ako si objavitelj dobre vijesti, imaš udio — bez obzira na to koliko to izgledalo malo — u tom veličanstvenom postignuću. Bez obzira na ‘žalce’ koje moraš podnositi, možeš biti siguran da Jehova neće zaboraviti ‘djelo tvoje i trud ljubavi koju si pokazao u ime njegovo’ (Jevrejima 6:10). Stoga nastavi tražiti potporu, oslanjajući se na Izvor cjelokupne pokretačke energije. Imaj na umu da samo uz Jehovinu snagu možemo ustrajati; njegova se snaga pokazuje savršenom u našoj slabosti.

[Bilješka]

[Slika na stranici 26]

Djelo propovijedanja se izvršava samo uz pomoć Jehovine snage