Kako prepoznati i nadvladati svaku duhovnu slabost

PREMA grčkoj mitologiji, Ahil je bio najhrabriji grčki ratnik u trojanskom ratu, vojnom pohodu na grad Troju. Legenda kaže da je Ahila, dok je bio malo dijete, njegova majka uronila u rijeku Stiks i tako ga učinila neranjivim, izuzevši dio za koji ga je držala — poznatu Ahilovu petu. Smrtonosna strelica koju je odapeo Paris, sin trojanskog kralja Prijama, pogodila je Ahila upravo u petu i usmrtila ga.

Kršćani su Kristovi vojnici i sudjeluju u duhovnom ratu (2. Timoteju 2:3). “Naš rat”, objašnjava apostol Pavao, “nije s krvlju i s tijelom, nego s poglavarima i s vlastima, i s upraviteljima tame ovoga svijeta, s duhovima pakosti ispod neba.” Da, naši neprijatelji nisu nitko drugi nego Sotona Đavo i demoni (Efežanima 6:12).

Bila bi to, očigledno, neravnopravna borba kad ne bismo dobivali pomoć od Jehove Boga, koji je opisan kao ‘veliki ratnik’ (2. Mojsijeva 15:3). Da bismo se zaštitili od svojih opakih neprijatelja, dobili smo duhovnu bojnu opremu. Zbog toga je apostol opominjao: “Obucite se u sve oružje Božije, da biste se mogli održati protiv lukavstva djavolskoga” (Efežanima 6:11).

Bojna oprema koju Jehova Bog stavlja na raspolaganje nesumnjivo je najkvalitetnija i može odoljeti svakoj vrsti duhovnog napada. Pogledaj samo popis koji je načinio Pavao: opasač istine, oklop pravednosti, obuća dobre vijesti, veliki štit vjere, kaciga spasenja i mač duha. Koju bi bolju opremu čovjek mogao poželjeti? Kršćanski vojnik koji nosi takvu bojnu opremu sigurno ima priliku izaći kao pobjednik, usprkos tome što su mu šanse naizgled male (Efežanima 6:13-17).

Premda nam Jehova daje najkvalitetniju duhovnu bojnu opremu koja za nas predstavlja pravi izvor sigurnosti, ne smijemo olako prelaziti preko nekih stvari. Imajući na umu navodno nepobjedivog Ahila, je li moguće da i mi imamo neku slabu točku, duhovnu Ahilovu petu? To bi se moglo pokazati kobnim ako budemo zatečeni nespremni.

Ispitaj svoju duhovnu bojnu opremu

Jedan klizač, dvostruki osvajač zlatne olimpijske medalje, koji je naizgled bio u vrhunskoj formi, za vrijeme treninga iznenada se srušio i umro. Ubrzo nakon toga u The New York Timesu objavljena je jedna otrežnjavajuća vijest: “Polovina od 600 000 Amerikanaca koji svake godine dožive srčani udar nema prethodnih simptoma.” Očigledno je da se naše zdravstveno stanje ne može odrediti samo po tome kako se osjećamo.

Isto vrijedi i kad se radi o našoj duhovnoj dobrobiti. Biblijski savjet glasi: “Koji misli da stoji neka se čuva da ne padne” (1. Korinćanima 10:12). Premda imamo najbolju moguću duhovnu bojnu opremu, može se pojaviti neka slabost. Razlog tome je što smo rođeni u grijehu, pa naša grešna i nesavršena priroda lako može nadvladati odluku da vršimo Božju volju (Psalam 51:5). I pored naših dobrih namjera, naše prijevarno srce može nas prevariti izmišljajući varljiva opravdanja ili izgovore tako da lako možemo previdjeti svoju slabost i zavaravati se misleći da je sve u redu (Jeremija 17:9; Rimljanima 7:21-23).

Osim toga, živimo u svijetu u kojem je osjećaj za ispravno i pogrešno često poremećen i iskrivljen. Je li nešto ispravno ili pogrešno može biti stvar osobnog ukusa. Ovakav način razmišljanja popularizira se u reklamama, popularnoj zabavi i medijima. Razumljivo je da se i mi možemo uljuljati u takav način razmišljanja ukoliko nismo pažljivi, pa naša duhovna bojna oprema može sve više slabiti.

Umjesto da se nađemo u takvoj opasnoj situaciji, trebamo slijediti biblijski savjet: “Sami sebe okušajte jeste li u vjeri, sami sebe ogledajte” (2. Korinćanima 13:5). Kad to učinimo, moći ćemo otkriti svaku slabost koja se možda pojavila i poduzeti potrebne korake da je ispravimo prije nego što je naši neprijatelji uoče i krenu u napad. No kako se možemo podvrći takvom ispitivanju? Na koje bismo simptome trebali pripaziti pri tom samoispitivanju?

Prepoznati simptome

Jedan od uobičajenih simptoma koji mogu ukazivati na duhovnu slabost jest zanemarivanje navike osobnog proučavanja. Neki su svjesni da bi trebali više proučavati, ali izgleda da jednostavno ne stižu. S obzirom na današnji užurbani način života, lako je dospjeti u takvo loše stanje. Međutim, još je gore to što se pojedinci često opravdavaju smatrajući da situacija i nije tako loša, budući da čitaju biblijske publikacije kad god stignu te uspijevaju doći na neke kršćanske sastanke.

Takvo je razmišljanje jedan oblik samozavaravanja. To je slično čovjeku koji misli kako je prezaposlen da bi sjeo i pojeo pravi obrok, pa uzima po zalogaj kad god stigne, dok juri od jedne stvari do druge. On možda neće izgladnjeti, ali prije ili kasnije imat će zdravstvene probleme. Slično tome, ako redovito ne uzimamo hranjivu duhovnu hranu, ubrzo bi se mogle pojaviti slabe točke na našoj duhovnoj bojnoj opremi. Budući da smo stalno obasipani svjetovnom propagandom i stavovima, moglo bi se lako dogoditi da padnemo pod Sotoninim smrtonosnim napadima.

Jedan drugi simptom duhovne slabosti je gubitak osjećaja hitnosti u našem duhovnom ratu. Vojnik u vrijeme mira ne osjeća napetost i opasnost koje su prisutne za vrijeme bitke. Stoga možda ne osjeća hitnu potrebu da bude spreman. Ako bi iznenada bio pozvan u borbu, vjerojatno bi bio nespreman. Isto je tako i u duhovnom pogledu. Ako dopustimo da se smanji naš osjećaj hitnosti, može nam se dogoditi da ne budemo spremni odbiti napade koje bismo mogli doživjeti.

No kako možemo prepoznati da smo dospjeli u takvu situaciju? Mogli bismo si postaviti neka pitanja koja nam mogu otkriti pravo stanje stvari: Jesam li jednako revan za službu propovijedanja kao što sam za odlazak na neki izlet? Jesam li jednako spreman utrošiti vrijeme da bih se pripremao za sastanke kao što sam za kupovanje ili gledanje televizije? Da li mi je žao zbog poslova i prilika koje sam propustio kad sam postao kršćanin? Zavidim li drugima koji vode takozvani lagodan život? To su pitanja koja potiču na razmišljanje, a mogu nam pomoći da otkrijemo svaku slabost naše duhovne bojne opreme.

Budući da je naša zaštitna bojna oprema duhovne prirode, prijeko je potrebno da Božji duh bez zapreke djeluje u našem životu. To se može vidjeti po mjeri u kojoj se plodovi Božjeg duha očituju u svim našim aktivnostima. Da li se brzo razljutiš ili čak uzrujaš kad drugi učine ili kažu nešto što ti se ne sviđa? Da li teško prihvaćaš savjet, odnosno da li smatraš da ti drugi stalno prigovaraju? Zavidiš li drugima na blagoslovima koje uživaju ili na onome što su postigli? Da li se teško slažeš s drugima, posebno sa svojim vršnjacima? Poštena samoprocjena pomoći će nam da uvidimo je li naš život ispunjen plodovima Božjeg duha ili su se u njemu podmuklo pojavila djela tijela (Galaćanima 5:22-26; Efežanima 4:22-27).

Odlučni koraci za nadvladavanje duhovne slabosti

Jedno je prepoznati simptome duhovne slabosti; nešto sasvim drugo je suočiti se s njima i poduzeti korake da se stvari isprave. Nažalost, mnogi su skloni pronalaziti izgovore, opravdavati se, umanjivati problem ili poricati da on uopće postoji. Kako je to samo opasno — kao odlazak u bitku s nepotpunom bojnom opremom! Takvim načinom postupanja sasvim bismo se izložili Sotoninom napadu. Umjesto toga, trebali bismo brzo poduzeti odlučne korake da ispravimo svaki nedostatak koji primijetimo. Što možemo učiniti? (Rimljanima 8:13; Jakov 1:22-25).

Budući da sudjelujemo u duhovnom ratu — u bitki koja uključuje i kontrolu nad umom i srcem kršćanina — moramo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo zaštitili svoje duhovne sposobnosti. Prisjeti se da se među dijelovima naše duhovne bojne opreme nalazi “oklop pravde”, koji štiti naše srce, i ‘kaciga spasenja’, koja štiti naš um. Hoće li netko pobijediti ili će biti poražen ovisi o tome je li naučio djelotvorno koristiti tu opremu (Efežanima 6:14-17; Priče Salamunove 4:23; Rimljanima 12:2).

Ispravno nošenje ‘oklopa pravde’ zahtijeva da stalno provjeravamo sami sebe što se tiče naše ljubavi prema pravednosti i mržnje prema bezakonju (Psalam 45:7; 97:10; Amos 5:15). Da li se naša mjerila srozavaju zajedno sa svjetovnima? Da li nam je sada zabavno — bilo u stvarnom životu bilo da se prikazuje na televiziji ili filmskom platnu, u knjigama ili časopisima — ono što nas je nekada šokiralo ili vrijeđalo? Ljubav prema pravednosti pomoći će nam uvidjeti da ono što se u svijetu slavi kao sloboda i intelektualne sposobnosti može zapravo biti prikriveni promiskuitet i umišljenost (Rimljanima 13:13, 14; Titu 2:12).

Stavljanje ‘kacige spasenja’ uključuje i to da živo zadržimo u mislima predstojeće divne blagoslove i da ne dopustimo da sjaj i blještavilo svijeta odvuku našu pažnju (Jevrejima 12:2, 3; 1. Ivanova 2:16). Takav će nam stav pomoći da duhovne interese stavimo ispred materijalnog dobitka ili osobnih interesa (Matej 6:33). Stoga, da bismo bili sigurni da smo taj dio opreme ispravno namjestili, moramo iskreno pitati sami sebe: Za čime težim u životu? Imam li točno određene duhovne ciljeve? Što činim da ih ostvarim? Bez obzira na to pripadamo li ostatku pomazanih kršćana ili mnogobrojnom ‘velikom mnoštvu’, trebamo oponašati Pavla, koji je rekao: “Ja još ne mislim da sam dostigao; jedno pak velim: što je ostrag zaboravljam, a za onijem što je naprijed sežem se, i trčim k biljezi [“cilju”, NW]” (Otkrivenje 7:9, NW; Filipljanima 3:13, 14).

Pavlov opis naše duhovne bojne opreme završava ovom opomenom: “Svakom molitvom [“oblikom molitve”, NW] i moljenjem molite se Bogu duhom bez prestanka, i uz to stražite sa svakijem trpljenjem i molitvom za sve svete” (Efežanima 6:18). Ove riječi ukazuju na dva odlučna koraka koja možemo poduzeti da nadvladamo ili spriječimo svaku duhovnu slabost: Razvij dobar odnos s Bogom i stvori blisku vezu sa sukršćanima.

Ako imamo naviku obraćati se Jehovi “svakim oblikom” molitve (ispovijedanje grijeha, molba za oproštenje, traženje vodstva, zahvalnost za blagoslove, hvale od sveg srca) i “bez prestanka” (javno, nasamo, osobno, spontano), tada postajemo prisni s Jehovom. To je najveća zaštita koju možemo imati (Rimljanima 8:31; Jakov 4:7, 8).

S druge strane, opominje nas se da se molimo “za sve svete”, odnosno za svoje sukršćane. U molitvama se možemo sjetiti svoje duhovne braće u dalekim zemljama koja trpe progonstva ili druge poteškoće. A kako je s kršćanima s kojima svaki dan surađujemo i družimo se? Dobro je moliti se i za njih, kao što se Isus molio za svoje učenike (Ivan 17:9; Jakov 5:16). Takve nas molitve zbližavaju i jačaju nas da izdržimo napade “zloga” (2. Solunjanima 3:1-3, NW).

I na kraju, zadrži čvrsto u mislima opomenu koju je s puno ljubavi dao apostol Petar: “Svemu se kraj približi. Budite dakle mudri i trijezni u molitvama. A prije svega imajte neprestanu ljubav medju sobom; jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha” (1. Petrova 4:7, 8). Tako je lako dopustiti da se ljudski nedostaci — nedostaci drugih i naši vlastiti — uvuku u naše srce i misli i postanu prepreke, kamen spoticanja. Sotona dobro poznaje tu ljudsku slabost. “Podijeli pa vladaj” jedna je od njegovih lukavih taktika. Stoga moramo takve grijehe brzo pokriti međusobnom žarkom ljubavlju i ne smijemo ‘dati mjesta Đavlu’ (Efežanima 4:25-27).

Sada ostani duhovno jak

Što poduzimaš kad primijetiš da ti je kosa raščupana ili da ti je kravata nakrivljena? Sigurno to nastojiš što brže dovesti u red. Malo je ljudi koji ne bi poduzeli ništa, smatrajući da takvi nedostaci u fizičkom izgledu nisu važni. Reagirajmo jednako brzo i kad se radi o našim duhovnim slabostima. Nedostaci u fizičkom izgledu mogu izazvati neodobravajuće poglede ljudi, ali duhovni nedostaci koji se ne ispravljaju mogu dovesti do Jehovinog neodobravanja (1. Samuelova 16:7).

Jehova nam je s puno ljubavi dao sve što je potrebno kako bi nam pomogao da iskorijenimo svaku duhovnu slabost i ostanemo duhovno jaki. On nam preko kršćanskih sastanaka, biblijskih publikacija te zrelih i brižnih sukršćana pruža stalne smjernice i savjete što moramo činiti. Na nama je da ih prihvatimo i primijenimo. Za to je potreban trud i samodisciplina. No prisjeti se iskrenih riječi apostola Pavla: “Ja dakle tako trčim, ne kao na nepouzdano; tako se borim, ne kao onaj koji bije vjetar; nego morim tijelo svoje i trudim da kako sam drugima propovijedajući izbačen ne budem” (1. Korinćanima 9:26, 27).

Budi budan i nemoj nikada dopustiti da se kod tebe pojavi duhovna Ahilova peta. Umjesto toga, ponizno i hrabro činimo ono što je sada potrebno da bismo prepoznali i nadvladali svaku duhovnu slabost koju imamo.

[Istaknuta misao na stranici 19]

“SAMI SEBE OKUŠAJTE JESTE LI U VJERI, SAMI SEBE OGLEDAJTE” (2. Korinćanima 13:5).

[Istaknuta misao na stranici 21]

‘BUDITE TRIJEZNI U MOLITVAMA. A PRIJE SVEGA IMAJTE NEPRESTANU LJUBAV MEĐU SOBOM; JER LJUBAV POKRIVA MNOŠTVO GRIJEHA’ (1. Petrova 4:7, 8).

[Okvir/slika na stranici 20]

PITAJ SE...

◆ Jesam li jednako spreman utrošiti vrijeme da bih se pripremao za sastanke kao što sam za kupovanje ili gledanje televizije?

◆ Zavidim li drugima koji vode takozvani lagodan život?

◆ Da li se brzo razljutim kad drugi učine ili kažu nešto što mi se ne sviđa?

◆ Da li teško prihvaćam savjet, odnosno da li smatram da mi drugi stalno prigovaraju?

◆ Da li se teško slažem s drugima?

◆ Da li se moja mjerila srozavaju zajedno sa svjetovnima?

◆ Imam li točno određene duhovne ciljeve?

◆ Što činim da ostvarim svoje duhovne ciljeve?

[Zahvale na stranici 18]

Ahil: Iz knjige Great Men and Famous Women; rimski vojnici i 21. stranica: Historic Costume in Pictures/Dover Publications, Inc., New York