Gradivo iz izvora u Radnim listovima (Naš kršćanski život i služba)
6-12. SVIBNJA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 2. KORINĆANIMA 4-6
“Nemoj posustati!”
it-1-E 724-725
Ustrajnost
Važno je i da uvijek imamo pred sobom nadu koju gajimo kao kršćani, odnosno priliku da živimo vječno i budemo savršeni. Ta nada ne može propasti čak ni ako nam naši progonitelji oduzmu život (Ri 5:4, 5; 1So 1:3; Ot 2:10). “Patnje sadašnjeg vremena” blijede i gube na važnosti kad ih usporedimo s onim što ćemo dobiti kad se naša predivna nada ostvari (Ri 8:18-25). Svaka patnja, koliko god mukotrpna bila, pored vječnosti izgleda samo kao “trenutna i laka nevolja” (2Ko 4:16-18). Ako imamo na umu da su naše kušnje tek nešto privremeno i ako se čvrsto držimo svoje nade, to će nam pomoći da ne padnemo u očaj i ne postanemo nevjerni Jehovi.
20-26. SVIBNJA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 2. KORINĆANIMA 11-13
Tragajmo za duhovnim blagom
it-2-E 177
Poljubac
“Sveti poljubac.” Prvi kršćani pozdravljali su jedni druge “poljupcem svetim” (Ri 16:16; 1Ko 16:20; 2Ko 13:12; 1So 5:26) ili “poljupcem ljubavi” (1Pe 5:14), što je vjerojatno bio izraz naklonosti između pripadnika istog spola. Taj ranokršćanski pozdrav možda je proizišao iz drevnog hebrejskog običaja da se bližnjega poljubi prilikom pozdravljanja. Biblija ne govori detaljno o tom običaju, no izrazi “sveti poljubac” i “poljubac ljubavi” očito ukazuju na to da su ljubav i jedinstvo bili obilježje kršćanske skupštine (Iv 13:34, 35).
27. SVIBNJA — 2. LIPNJA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | GALAĆANIMA 1-3
“U lice sam mu se usprotivio”
it-2-E 587 odl. 3
Nakon nekog vremena Petar je osobno došao u sirijsku Antiohiju, gdje se družio s ne-židovskim kršćanima. No kad su iz Jeruzalema došli neki kršćani židovskog porijekla, počeo je izbjegavati ne-židovsku braću. Petar se očito bojao ljudi, a za njim se poveo čak i Barnaba. Takvo ponašanje bilo je suprotno vodstvu svetog duha, koji je ukazivao na to da tjelesne razlike među ljudima nisu bitne pred Bogom. Pavao je primijetio da Petar neispravno postupa pa ga je hrabro prekorio pred svima, jer je svojim ponašanjem mogao kočiti napredak kršćanske skupštine (Ga 2:11-14).
Tragajmo za duhovnim blagom
it-1-E 880
Galaćanima, Poslanica
Kad je Pavao rekao: “O bezumni Galaćani”, on nije mislio na ljude galskog porijekla koji su živjeli na sjevernom dijelu Galacije (Ga 3:1). Pavao je tim riječima prekorio određene pojedince u skupštinama u Galaciji jer su dopustili da na njih utječu pobornici židovstva koji su bili među njima. Naime, neki kršćani židovskog porijekla pokušavali su promicati vlastitu pravednost koja se temeljila na poslušnosti Mojsijevom zakonu, ali kršćani su kao sudionici novog saveza trebali biti “proglašeni pravednima zbog vjere” (2:15–3:14; 4:9, 10). Kad je riječ o nacionalnoj pripadnosti, u “skupštinama Galacije” (1:2) kojima je Pavao pisao bilo je i Židova i ne-Židova. Među tim ne-Židovima bilo je i obrezanih obraćenika na židovstvo, kao i neobrezanih ne-Židova, a neki od njih sigurno su porijeklom bili Kelti (Dj 13:14, 43; 16:1; Ga 5:2; 1:2). Izraz Galaćani odnosi se na sve njih, jer su živjeli u provinciji koja se zvala Galacija. Pavao je ovu poslanicu uputio braći koju je jako dobro poznavao i koja su živjela u južnom dijelu te rimske provincije, a ne nekim strancima na sjeveru provincije, koji on vjerojatno nikad nije posjetio.