Koliko je jaka tvoja vjera?

1, 2. Zašto moramo imati vjeru, i kako je možemo ojačati?

JEHOVINI sluge znaju da moraju imati vjeru. Ustvari, ‘bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu’ (Hebrejima 11:6). Stoga je mudro moliti se za sveti duh i vjeru, a ona je jedan od njegovih poželjnih plodova (Luka 11:13; Galaćanima 5:22, 23). Pored toga, naša vjera može biti jača ako oponašamo vjeru naše kršćanske braće i sestara (2. Timoteju 1:5; Hebrejima 13:7).

² Naša će vjera biti jača ako ustrajno postupamo u skladu s onim što Božja Riječ traži od svih kršćana. Vjera raste i ako svakodnevno čitamo Bibliju te ako je marljivo proučavamo uz pomoć publikacija koje nam daje “vjerni upravitelj” (Luka 12:42-44; Jozua 1:7, 8). Ako smo redovito prisutni na kršćanskim sastancima, sastancima pokrajine i kongresima, možemo se hrabriti promatrajući vjeru drugih (Rimljanima 1:11, 12; Hebrejima 10:24, 25). Naša vjera postaje jača i kad razgovaramo s ljudima u službi propovijedanja (Psalam 145:10-13; Rimljanima 10:11-15).

 3. Koju pomoć u vezi s vjerom dobivamo od kršćanskih starješina punih ljubavi?

³ Kršćanski starješine puni ljubavi pomažu nam da razvijamo vjeru tako što nam daju biblijske savjete i ohrabrenje. Oni imaju isti stav kao i apostol Pavao, koji je rekao Korinćanima: “[Mi] smo suradnici na vašu radost, jer vi svojom vjerom stojite” (2. Korinćanima 1:23, 24). U jednom drugom prijevodu stoji: “Mi smo (samo) suradnici na vašoj radosti, jer u vjeri vi čvrsto stojite” (St). Pravednik živi zbog vjere. Naravno, ne mogu drugi imati vjeru umjesto nas niti nas učiniti vjernima i besprijekornima. Što se toga tiče, ‘moramo nositi svoj vlastiti teret’ (Galaćanima 3:11; 6:5).

 4. Kako biblijski izvještaji o Božjim vjernim slugama jačaju našu vjeru?

⁴ Biblija je puna izvještaja o onima koji su imali vjeru. Možda znamo za mnoga njihova izvrsna djela, ali jesmo li upoznati s vjerom koju su pokazivali iz dana u dan, možda tokom svog dugog života? Svoju vjeru možemo jačati dok sada budemo razmatrali kako su je oni pokazivali u okolnostima koje su slične našima.

 5. Koji biblijski dokaz postoji da nam vjera daje snage da hrabro objavljujemo Božju riječ?

⁵ Vjera nam daje snage da hrabro objavljujemo Božju riječ. Enoh je hrabro prorekao izvršenje Božje presude. “Gle”, rekao je, “Jehova je došao sa svojim svetim mirijadama, da izvrši sud nad svima, i da svim bezbožnima dokaže krivnju u vezi sa svim njihovim bezbožnim djelima koja su počinili na bezbožan način, i u vezi sa svim zaprepašćujućim stvarima koje su bezbožni grešnici govorili protiv njega” (Juda 14, 15). Kad su Enohovi bezbožni neprijatelji čuli te riječi, sigurno su ga željeli ubiti. Pa ipak, on je odvažno govorio pokazujući vjeru, a Bog ga je ‘uzeo’ prouzročivši da zaspi smrtnim snom i tako očito nije dozvolio da proživljava smrtne muke (1. Mojsijeva 5:24; Hebrejima 11:5). Premda mi ne doživljavamo takva čuda, Jehova uslišava naše molitve da bismo mogli objavljivati njegovu riječ s vjerom i hrabro (Djela apostolska 4:24-31).

 6. Kako su Noi pomogle vjera i hrabrost koje je dobio od Boga?

⁶ Noa je vjerom “sagradio arku za spasenje svog doma” (Hebrejima 11:7; 1. Mojsijeva 6:13-22). On je bio i ‘propovjednik pravednosti’ koji je hrabro prenosio Božje upozorenje svojim suvremenicima (2. Petrova 2:5). Sigurno su se izrugivali njegovoj poruci o dolazećem potopu, kao što se neki rugaju kad mi navodimo biblijske dokaze da će sadašnji sustav stvari uskoro biti uništen (2. Petrova 3:3-12). Međutim, poput Enoha i Noe, mi tu poruku možemo prenositi jer nam Bog daje vjeru i hrabrost.

 7. Kako su Abraham i drugi pokazali vjeru i strpljivost?

⁷ Potrebne su nam vjera i strpljivost, naročito dok čekamo kraj ovog zlog sustava. Među onima ‘koji će vjerom i strpljivošću naslijediti obećanja’ nalazi se bogobojazni patrijarh Abraham (Hebrejima 6:11, 12). Vjerom je ostavio grad Ur, sa svim njegovim pogodnostima, i kao stranac živio u tuđoj zemlji koju mu je obećao Bog. Izak i Jakov bili su nasljednici tog istog obećanja. Međutim, “svi su oni umrli u vjeri, a da nisu primili ispunjenje obećanjâ”. Vjerom su ‘težili za boljim mjestom, to jest onim koje pripada nebu’. Stoga im je Bog “pripremio grad” (Hebrejima 11:8-16). Da, Abraham, Izak i Jakov — i njihove bogobojazne žene — strpljivo su čekali Božje nebesko Kraljevstvo, pod kojim će biti uskrsnuti u život na Zemlji.

 8. Usprkos čemu su Abraham, Izak i Jakov pokazali strpljivost i vjeru?

⁸ Abraham, Izak i Jakov nisu izgubili vjeru. Oni nisu dobili u nasljedstvo Obećanu zemlju niti su vidjeli kako su svi narodi blagoslovljeni putem Abrahamovog sjemena (1. Mojsijeva 15:5-7; 22:15-18). Iako je ‘grad kojeg je sagradio Bog’ postao stvarnost tek stoljećima kasnije, ti su ljudi čitav svoj život pokazivali vjeru i strpljivost. Naravno, i mi bismo tako trebali postupati budući da je Mesijansko Kraljevstvo već postalo stvarnost na nebu (Psalam 42:5, 11; 43:5).

 9. Kako vjera utječe na ciljeve?

⁹ Vjerni patrijarsi nikada nisu prihvatili degradirajući način života Kanaanaca jer su imali daleko uzvišenije ciljeve. Slično tome, vjera nas potiče da težimo za duhovnim ciljevima koji nam pomažu da ne postanemo dio svijeta koji leži u vlasti zloga, Sotone Đavla (1. Ivanova 2:15-17; 5:19).

10. Kako znamo da je Josip imao uzvišeniji cilj od istaknutog položaja u svijetu?

¹⁰ Bog je tako vodio stvari da je Jakovljev sin Josip služio kao egipatski upravitelj nad raspodjelom hrane, ali njegov cilj nije bio da postane slavan čovjek u očima svijeta. U dobi od 110 godina Josip je, imajući vjeru u ispunjenje Jehovinih obećanja, svojoj braći rekao: “Ja ću skoro umrijeti; ali će vas zacijelo Bog pohoditi, i izvešće vas iz ove zemlje u zemlju za koju se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu.” Josip je želio biti pokopan u Obećanoj zemlji. Kad je umro, bio je balzamiran i stavljen u lijes u Egiptu. No nakon što su Izraelci bili izbavljeni iz egipatskog ropstva, prorok Mojsije uzeo je Josipove kosti i pokopao ih u Obećanoj zemlji (1. Mojsijeva 50:22-26; 2. Mojsijeva 13:19). Vjera poput Josipove treba i nas potaknuti da težimo za ciljevima uzvišenijima od istaknutog položaja u svijetu (1. Korinćanima 7:29-31).

11. Kako je Mojsije dokazao da je imao duhovne ciljeve?

¹¹ Mojsije je ‘izabrao da bude zlostavljan zajedno s Božjim narodom umjesto da ima privremeni užitak grijeha’ kao obrazovani član egipatske kraljevske obitelji (Hebrejima 11:23-26; Djela apostolska 7:20-22). Zbog toga se odrekao svjetovnog ugleda i možda veličanstvenog ukopa u bogato ukrašenom lijesu na nekom čuvenom mjestu u Egiptu. Ali zar bi to išta vrijedilo u usporedbi s prednosti da postane ‘čovjek Božji’, posrednik saveza Zakona, Jehovin prorok i biblijski pisac? (Ezra 3:2). A da li ti želiš ostvariti uspješnu svjetovnu karijeru ili te vjera potaknula da imaš uzvišenije duhovne ciljeve?

12. Kako je vjera utjecala na Rahabin život?

¹² Vjera ljude ne potiče samo na to da teže za najuzvišenijim ciljevima već im ujedno omogućava smislen život. Rahaba iz Jerihona sigurno je kao bludnica imala prilično isprazan život. Ali situacija se potpuno promijenila kad je pokazala vjeru! Bila je “djelima [vjere] proglašena pravednom, nakon što je gostoljubivo primila [izraelske] glasnike i poslala ih drugim putem”, tako da su mogli umaći svojim neprijateljima, Kanaancima (Jakov 2:24-26). Rahaba je shvatila da je Jehova pravi Bog te je pokazala vjeru i tako što se prestala baviti prostitucijom (Jozua 2:9-11; Hebrejima 11:30, 31). Udala se za Jehovinog slugu, a ne za nekog Kanaanca koji nije bio njegov obožavatelj (5. Mojsijeva 7:3, 4; 1. Korinćanima 7:39). Rahaba je imala divnu prednost postati pretkinja Mesije (1. Dnevnika 2:3-15; Ruta 4:20-22; Matej 1:5, 6). Baš kao i drugi, među kojima ima osoba koje su prekinule s nemoralnim načinom života, ona će dobiti još jednu nagradu — uskrsnuće u život na rajskoj Zemlji.

13. Koje je sve grijehe David učinio zbog Betsabeje, ali koji je stav pokazao?

¹³ Nakon što je napustila svoj grešni život, Rahaba je očito nastavila postupati ispravno. S druge strane, neki koji su dugo bili predani Bogu učinili su težak grijeh. Kralj David učinio je preljub s Betsabejom, organizirao da se njenog muža ubije u bici i onda se njome oženio (2. Samuelova 11:1-27). Shrvan tugom, David se pokajao i molio Jehovu: “Svetoga duha svojega nemoj uzeti od mene.” David nije izgubio Božji duh. Vjerovao je da Jehova, u svom milosrđu, neće prezreti ‘srce skrušeno i poništeno’ zbog grijeha (Psalam 51:11, 17; 103:10-14). Budući da su imali vjere, David i Betsabeja bili su nagrađeni tako što su postali jedni od predaka Mesije (1. Dnevnika 3:5; Matej 1:6, 16; Luka 3:23, 31).

14. Koje je jamstvo Gedeon dobio, i kako taj izvještaj može utjecati na našu vjeru?

¹⁴ Iako hodimo po vjeri, ponekad možda trebamo jamstvo da će nam Bog pomoći. To se dogodilo sucu Gedeonu, jednom od onih koji su “pomoću vjere porazili kraljevstva” (Hebrejima 11:32, 33). Kad su Madijanci i njihovi saveznici napali Izrael, Božji je duh obuzeo Gedeona. Želio je biti siguran da je Jehova uz njega, pa je zatražio dokaz pomoću runa koje je preko noći ostalo na gumnu. Prvi put rosa je pala samo na runo, a zemlja je ostala suha. Drugi se put dogodilo suprotno. Ohrabren tim dokazima, oprezni je Gedeon postupio po vjeri i porazio izraelske neprijatelje (Suci 6:33-40; 7:19-25). Ako i mi tražimo jamstvo da će nam Bog pomoći kad trebamo donijeti neku odluku, to ne znači da nemamo vjere. Mi zapravo pokazujemo vjeru tako što se oslanjamo na Bibliju i kršćanske publikacije te tako što se molimo za vodstvo svetog duha prilikom donošenja odluka (Rimljanima 8:26, 27).

15. Kako nam može pomoći razmišljanje o Barakovoj vjeri?

¹⁵ Vjera suca Baraka bila je ojačana tako što je putem ohrabrenja dobio jamstvo da će mu Bog pomoći. Proročica Debora potakla ga je da poduzme inicijativu u oslobađanju Izraelaca od ugnjetavanja kanaanskog kralja Jabina. Barak je pokazao vjeru te je bio siguran u Božju pomoć i zato je poveo 10 000 slabo naoružanih ljudi u bitku i pobijedio Jabinovu daleko brojniju vojsku koju je predvodio Sizara. Ta je pobjeda proslavljena u dojmljivoj pjesmi Debore i Baraka (Suci 4:1–5:31). Debora je potaknula Baraka da postupi kao pravi od Boga imenovani izraelski vođa i tako je on bio jedan od Jehovinih slugu koji su pomoću vjere “rastjerali vojske tuđinaca” (Hebrejima 11:33, 34). Razmišljanje o tome kako je Bog blagoslovio Baraka jer je postupio po vjeri može nas potaknuti da prihvatimo određeni zadatak u Jehovinoj službi iako baš nismo sasvim sigurni jesmo li mu dorasli.

16. Koji je dobar primjer Abraham dao kad je težio za mirom s Lotom?

¹⁶ Baš kao što nam vjera pomaže da izvršimo teške zadatke u Božjoj službi, jednako tako promiče mir i dobre odnose s drugima. Ostarjeli Abraham dao je svom nećaku Lotu, koji je bio mlađi od njega, da izabere najbolje pašnjake kad su se njihovi pastiri zbog svađe morali razići (1. Mojsijeva 13:7-12). Abraham se sigurno molio s vjerom da će im Bog pomoći da riješe taj problem. Nije gledao isključivo na svoju korist, već je mirno riješio stvar. Ako se između nas i nekog kršćanina pojave razmirice, molimo se s vjerom i ‘tražimo mir’, imajući na umu primjer Abrahama, koji je pokazao ljubav i obzirnost (1. Petrova 3:10-12).

17. Zašto možemo reći da su nesuglasice između Pavla, Barnabe i Marka riješene na miran način?

¹⁷ Razmotrimo kako nam to što s vjerom primjenjujemo kršćanska načela može pomoći da promičemo mir. Kad je Pavao trebao krenuti na svoje drugo misionarsko putovanje, Barnaba se složio s tim da ponovno posjete skupštine na Cipru i u Maloj Aziji. Međutim, želio je da s njima ide njegov bratić, Marko. Pavao se s tim nije složio jer je Marko otišao od njih u Pamfiliji. Došlo je do “žestoke provale gnjeva” i zbog te su se svađe razdvojili. Barnaba je na Cipar poveo Marka, a Pavao je kao svog suradnika izabrao Silu i s njim je “prolazio (...) kroz Siriju i Ciliciju, jačajući skupštine” (Djela apostolska 15:36-41). Da su se s vremenom njihovi odnosi popravili dokazuje činjenica da je Marko bio s Pavlom u Rimu, a apostol Pavao je o njemu pohvalno govorio (Kološanima 4:10; Filemonu 23, 24). Kad je Pavao oko 65. n. e. bio zatočen u Rimu, rekao je Timoteju: “Uzmi Marka i dovedi ga sa sobom, jer mi je koristan za službu” (2. Timoteju 4:11). Pavao se očito s vjerom molio u vezi svog odnosa s Barnabom i Markom, što je rezultiralo dobrim odnosima i ‘Božjim mirom’ (Filipljanima 4:6, 7).

18. Što se vjerojatno dogodilo s Evodijom i Sintihom?

¹⁸ Naravno, budući da smo nesavršeni, “svi se spotičemo mnogo puta” (Jakov 3:2). Između dvije kršćanke došlo je do razmimoilaženja u mišljenju, a o njima je Pavao napisao: “Evodiju potičem i Sintihu potičem da budu istih misli u Gospodinu. (...) Pomaži tim ženama koje su se borile rame uz rame sa mnom u dobroj vijesti” (Filipljanima 4:1-3). Te su bogobojazne žene vjerojatno riješile svoj problem na miran način, primjenjujući savjet poput onog zapisanog u Mateju 5:23, 24. Kad se s vjerom primjenjuje biblijska načela, to i danas uvelike promiče mir.

19. Koja iskušavajuća situacija nije razorila vjeru Izaka i Rebeke?

¹⁹ Ako imamo vjeru, možemo također ustrajati u nevolji. Možda nas je pogodilo to što je kršteni član naše obitelji pokazao neposlušnost Bogu i stupio u brak s nekim tko nije Jehovin svjedok (1. Korinćanima 7:39). Izaku i Rebeki nije bilo lako kad se njihov sin Ezav oženio bezbožnim ženama. Njegove su im žene, koje su bile Hetejke, ‘zadavale mnogo jada’ — i to toliko da je Rebeka rekla: “Omrzao mi je život radi ovih Hetejaka. Ako se Jakov oženi Hetejkom, kakvom između kćeri ove zemlje, na što mi život?” (1. Mojsijeva 26:34, 35; 27:46). Pa ipak, ta iskušavajuća situacija nije razorila vjeru Izaka i Rebeke. Sačuvajmo čvrstu vjeru ako se nađemo u okolnostima koje je jako teško podnositi!

20. Kakav su primjer vjere dale Noema i Ruta?

²⁰ Ostarjela udovica Noema bila je Judejka i znala je da postoji mogućnost da neke žene iz Jude rode sinove koji će biti preci Mesije. Međutim, budući da su njeni sinovi umrli i nisu imali potomke, a ona sama više nije mogla rađati, nije bilo gotovo nikakvih izgleda da će netko iz njene obitelji biti dio loze iz koje će doći Mesija. Pa ipak, njena se snaha Ruta nakon što je ostala udovica udala za postarijeg Boza, rodila mu sina i postala pretkinja Isusa, Mesije! (1. Mojsijeva 49:10, 33; Ruta 1:3-5; 4:13-22; Matej 1:1, 5). Zahvaljujući svojoj vjeri Noema i Ruta ustrajale su u teškim trenucima i na koncu osjetile radost. I mi ćemo iskusiti veliku radost ako sačuvamo vjeru unatoč poteškoćama.

21. U čemu nam vjera pomaže, i što bismo trebali odlučno činiti?

²¹ Iako ne znamo što nas same sutra čeka, ako imamo vjeru, lakše ćemo izaći na kraj sa svakim problemom. Vjera nam pomaže da budemo hrabri i strpljivi. Pomaže nam da imamo najuzvišenije ciljeve i smislen život. Ona pozitivno utječe na naš odnos s drugima i omogućava nam da izdržimo poteškoće. Stoga, budimo “od onih koji vjeruju za sačuvanje duše na životu” (Hebrejima 10:39). Uz pomoć snage našeg Boga punog ljubavi, Jehove, i njemu na slavu, uvijek pokazujmo jaku vjeru.