Dragovoljno pasite stado Božje

“Pasite stado Božje koje vam je na brizi, ne pod prisilom, nego dragovoljno” (1. PETROVA 5:2, NW).

 1. Zašto bismo trebali očekivati da kršćanski starješine ‘dragovoljno pasu Božje stado’?

JEHOVA dragovoljno pase svoj narod (Psalam 23:1-4). “Vrsni pastir”, Isus Krist, dragovoljno je dao svoj savršeni ljudski život za ovcama slične ljude (Ivan 10:11-15, NW). Stoga je apostol Petar pobudio kršćanske starješine da ‘dragovoljno pasu Božje stado’ (1. Petrova 5:2, NW).

 2. Koja pitanja zaslužuju pažnju s obzirom na pastirske aktivnosti kršćanskih starješina?

² Dragovoljnost je obilježje Božjih slugu (Psalam 110:3). No, da bi kršćanski muškarac bio imenovan za nadglednika, ili potpastira, potrebno je više od dragovoljnosti. Tko ima preduvjete za takve pastire? Što uključuje njihovo pastirsko djelovanje? Kako se najbolje izvršava?

Predsjedati kućanstvom

 3. Zašto se može reći da način na koji se kršćanski muškarac brine za svoju obitelj utječe na to ima li preduvjete za pastira u skupštini?

³ Prije nego što netko bude imenovan u ‘službu nadglednika’, mora udovoljiti biblijskim zahtjevima (1. Timoteju 3:1-7, NW; Titu 1:5-9). U prvom redu, apostol Pavao je rekao da nadglednik treba biti “čovjek koji na uzorit način predsjeda svojim kućanstvom, i ima djecu u podložnosti sa svom ozbiljnošću”. Za to postoji dobar razlog, jer je Pavao rekao: “Ako uistinu koji čovjek ne zna predsjedati svojim kućanstvom, kako će se brinuti za Božju skupštinu?” (1. Timoteju 3:4, 5, NW). Kad je Tit imenovao starije muževe u skupštinama na otoku Kreti, rečeno mu je da traži “ako je koji čovjek bez optužbe, muž jedne žene, ako su mu djeca vjernici, koja nisu pod optužbom zbog razvrata niti su nepokorna” (Titu 1:6, NW). Da, način kako se neki kršćanski muškarac brine za svoju obitelj mora se uzeti u obzir pri određivanju ima li preduvjete da preuzme teže odgovornosti da pase skupštinu.

 4. Kako, uz redoviti biblijski studij i molitvu, kršćanski roditelji pokazuju ljubav za svoje obitelji?

⁴ Muškarci koji na uzorit način predsjedaju svojim kućanstvima čine više nego se samo redovito mole i proučavaju Bibliju sa svojim obiteljima. Uvijek su spremni pomoći svojim voljenima. Za one koji postaju roditeljima, to započinje od dana kad se dijete rodi. Kršćanski roditelji znaju da će se, što se budu tjesnije držali bogougodne rutine, njihovo dijete prije uklopiti u njihov raspored kršćanskih aktivnosti u svakodnevnom životu. Koliko dobro kršćanski otac predsjeda u tim okolnostima, to se odražava na njegove preduvjete za starješinu (Efežanima 5:15, 16; Filipljanima 3:16).

 5. Kako kršćanski otac može podizati svoju djecu “u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja”?

⁵ Savjesni kršćanski otac, dok predsjeda svojim kućanstvom, slijedi Pavlov savjet: “Ne razdražujte svoju djecu, nego ih nadalje odgajajte u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja” (Efežanima 6:4, NW). Redovit biblijski studij s obitelji, i suprugom i djecom, pruža izvrsne mogućnosti za pouku punu ljubavi. Djeca tako primaju ‘stegu’, ili korektivnu pouku. ‘Usmjeravanje mišljenja’ koje se vrši pritom pomaže svakom djetetu da sazna kako Jehova gleda na stvari (5. Mojsijeva 4:9; 6:6, 7; Priče Salamunove 3:11; 22:6). U opuštenoj atmosferi takvog duhovnog skupa, brižni otac pažljivo sluša dok njegova djeca govore. Koriste se ljubazna usmjeravajuća pitanja da bi se iz njih izmamilo da se iskreno izraze u vezi sa svojim brigama i stavovima. Otac ne pretpostavlja da zna sve što se zbiva u njihovim mladim umovima. Uistinu, “tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu”, kaže se u Izrekama 18:13 (St). Danas mnogi roditelji ustanovljavaju da se situacije s kojima se suočavaju njihova djeca uvelike razlikuju od onih koje su oni sami doživljavali kad su bili mladi. Stoga će se otac truditi da sazna što stoji iza nekog problema i sve pojedinosti o tome problemu prije nego što kaže kako bi ga trebalo rješavati. (Usporedi Jakov 1:19.)

 6. Zašto bi kršćanski otac, kad pomaže svojoj obitelji, odgovor trebao potražiti u Božjoj riječi?

⁶ Što se događa kad se sazna za probleme, brige i stavove djece? Otac koji na uzorit način predsjeda potraži što o tome kažu Pisma, koja su ‘korisna za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi’. On poučava svoju djecu kako će primijeniti biblijske nadahnute smjernice. Na taj će način oni koji su mladi po godinama postati ‘savršeni, za svako dobro djelo pripravljeni’ (2. Timoteju 3:16, 17; Psalam 78:1-4).

 7. Kakav bi primjer kršćanski očevi trebali pružiti s obzirom na molitvu?

⁷ Bogougodni mladi suočavaju se s teškim situacijama u povezanosti sa svjetovnim školskim drugovima. Kako, dakle, kršćanski očevi mogu umiriti strahove svoje djece? Jedan je način da se redovito mole s njima i za njih. Kad se ti mladi susretnu s iskušavajućim situacijama, oni će vjerojatno oponašati svoje roditelje u tome kako se oni oslanjaju na Boga. Kad se vodio razgovor s jednom 13-godišnjom djevojčicom prije njenog krštenja kao simbola njenog predanja Bogu, ona je ispričala kako je doživjela ismijavanje i zlostavljanje svojih školskih drugova. Kad je branila svoje biblijski utemeljeno vjerovanje u pogledu svetosti krvi, druge djevojčice su je tukle i pljuvale po njoj (Djela apostolska 15:28, 29). Je li vratila milo za drago? Ne. “Stalno sam se molila Jehovi da mi pomogne ostati mirnom”, objašnjava ona. “Također sam se prisjetila onoga što su me roditelji naučili na našem obiteljskom studiju o potrebi da se obuzdavamo u zlu” (2. Timoteju 2:24).

 8. Kako može starješina koji nema djecu na vrstan način predsjedati svojim kućanstvom?

⁸ Starješina koji nema djece također može izvršiti odgovarajuće duhovne i materijalne pripreme za one koji su u njegovom kućanstvu. To uključuje njegovog bračnog druga i možda kršćanske rođake koji su o njemu ovisni i žive u njegovom domu (1. Timoteju 5:8). Dakle, predsjedanje na vrstan način jedan je od zahtjeva kojima mora udovoljiti muškarac koji je imenovan da nosi odgovornosti kao kršćanski starješina. Kako bi, dakle, imenovani stariji muževi trebali gledati na svoje prednosne odgovornosti u skupštini?

Predsjedati “brižno”

 9. Kakav bi stav kršćanski starješine morali imati prema svojim zaduženjima u službi?

⁹ Apostol Pavao je u prvom stoljeću naše ere služio kao upravitelj u Božjem kućanstvu, kršćanskoj skupštini pod Kristovim poglavarstvom (Efežanima 3:2, 7; 4:15). Pavao je nadalje poticao svoje suvjernike u Rimu: “Imamo različite darove već prema danoj nam milosti. Tko ima dar proricanja, neka proriče u omjeru s vjerom! Tko ima dar posluživanja, neka poslužuje! Tko ima dar poučavanja, neka poučava! Tko ima dar tješenja, neka tješi! Tko dijeli, neka dijeli darežljivo! Tko vrši starješinsku službu, neka je vrši brižno! Tko čini milosrđe, neka ga čini veselo!” (Rimljanima 12:6-8, St).

10. Kakav je primjer u brizi za Božje stado pružio apostol Pavao današnjim starješinama?

¹⁰ Pavao je podsjetio Solunjane: “Znate kako smo svakoga pojedinog od vas kao otac svoju djecu opominjali, poticali i zaklinjali da živite dostojno Boga, koji vas zove u svoje slavno kraljevstvo” (1. Solunjanima 1:1; 2:11, 12, St). Ta je pobuda dana na tako nježan način pun ljubavi da je Pavao mogao pisati: “Bili smo među vama blagi. Kao majka koja s ljubavlju njeguje svoju djecu, tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama, jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo Radosnu vijest Božju nego i svoj život” (1. Solunjanima 2:7, 8, St). U skladu s Pavlovim očinskim primjerom, lojalni stariji muževi vodili su veliku brigu o svima u skupštini.

11. Kako imenovani starješine mogu pokazivati gorljivost?

¹¹ Nježnost, zajedno s gorljivošću, mora biti obilježje nadzora punog ljubavi koji vrše naši vjerni kršćanski pastiri. Oni svojim dobrim vladanjem mnogo postižu. Petar savjetuje starješine da pasu stado Božje “ne pod prisilom” ili “iz ljubavi za nepoštenim dobitkom” (1. Petrova 5:2, NW). O tome je izučavatelj William Barclay izrazio jedno upozorenje kad je napisao: “Netko prihvaća položaj autoriteta i vršenje službe kao da je to neka grozna i neugodna dužnost, kao da je to nešto zamorno, kao da je to breme na koje treba biti kivan. Sasvim je moguće da se nekoga zamoli da nešto učini, i on to učini, ali to učini na tako neljubazan način da sve pokvari. (...) Međutim, [Petar] kaže da bi svaki kršćanin morao s trepetom i gorljivo obavljati takvu službu kako najbolje može, premda je potpuno svjestan koliko je nedostojan obavljati je.”

Dragovoljni pastiri

12. Kako kršćanski starješine mogu očitovati dragovoljnost?

¹² “Pasite stado Božje koje vam je na brizi (...) dragovoljno”, također pobuđuje Petar. Kršćanski nadglednik koji brine za ovce čini to dragovoljno, svojom vlastitom voljom, pod vodstvom Vrsnog Pastira, Isusa Krista. Služiti dragovoljno također znači da se kršćanski pastir podvrgava autoritetu Jehove, ‘pastira i nadglednika naših duša’ (1. Petrova 2:25, NW). Kršćanski potpastir dragovoljno očituje poštovanje prema teokratskom uređenju. On to čini onda kad one koji traže savjet usmjerava na Božju riječ, Bibliju. Iako će iskustvo pomoći starješini da izgradi kod sebe riznicu biblijski utemeljenih savjeta, to ne znači da će on odmah imati biblijsko rješenje za svaki problem. Čak i kad zna odgovor na pitanje, možda će smatrati mudrim da zajedno s onim tko postavlja pitanje odgovor potraži u Watch Tower Publications Indexu ili sličnim indeksima. Tako on poučava na dva načina: Pokazuje kako pronaći korisne informacije i ponizno pokazuje poštovanje prema Jehovi usmjeravajući pažnju na ono što je objavila Božja organizacija.

13. Kakvi se koraci mogu poduzeti koji će starješinama pomoći da daju pouzdan savjet?

¹³ Što može učiniti starješina ako u literaturi Watch Tower Societya nije objavljeno ništa o specifičnom problemu koji je u pitanju? On će, bez sumnje, moliti za uvid i potražit će neka biblijska načela koja se na to mogu primijeniti. Također bi mogao utvrditi da je korisno ukazati da osoba koja traži pomoć razmotri Isusov primjer. Starješina bi mogao upitati: “Što misliš, što bi učinio Isus, Veliki Učitelj, da je u tvom položaju?” (1. Korinćanima 2:16). Takvo razmišljanje može onome tko postavlja pitanje pomoći da donese mudru odluku. Ali, kako bi bilo nemudro da starješina izrazi samo osobno mišljenje kao da je to pouzdani biblijski savjet! Umjesto toga, starješine mogu zajednički razmotriti teške probleme. Mogu čak dati da se važna pitanja rasprave na sastanku starješinstva (Priče Salamunove 11:14). Odluke koje se tako donesu pomoći će im svima da složno govore (1. Korinćanima 1:10).

Neophodna je blagost

14, 15. Što se zahtijeva od starješina kad ispravljaju kršćanina koji je ‘učinio kakav krivi korak prije nego je toga svjestan’?

¹⁴ Kršćanski starješina treba ispoljavati blagost kad poučava druge, naročito onda kad ih savjetuje. “Braćo”, savjetuje Pavao, “ako koji čovjek i učini kakav krivi korak prije nego je toga svjestan, vi koji imate duhovne sposobnosti pokušajte takvog čovjeka ispraviti u duhu blagosti” (Galaćanima 6:1, NW). Zanimljivo je da se grčka riječ ovdje prevedena “ispraviti” odnosi na kirurški izraz koji je upotrijebljen da se opiše namještanje kosti kako bi se spriječio hendikep za cijeli život. Leksikograf W. E. Vine povezuje to s vraćanjem u prijašnje stanje “od strane onih koji su duhovni, jer je onaj koji je zapao u prijestup poput iščašenog uda duhovnog tijela”. Drugi mogući prijevodi ovoga glase: “vratiti u ispravan položaj; dovesti u ispravan red”.

¹⁵ Ispraviti nečije mišljenje nije lako, i može biti vrlo teško misli osobe koja griješi dovesti u ispravan red. Međutim, pomoć ponuđena u duhu blagosti vjerojatno će se prihvatiti sa zahvalnošću. Zato bi kršćanski starješine morali slijediti Pavlov savjet: “Obucite se u nježne naklonosti suosjećanja, dobrohotnost, poniznost uma, blagost i dugotrpljivost” (Kološanima 3:12, NW). Što bi starješine morali raditi kad osoba koju je potrebno ispraviti ima loš stav? Morali bi ‘težiti za (...) blagošću’ (1. Timoteju 6:11, St).

Pasti s oprezom

16, 17. Kojih bi se opasnosti morali čuvati starješine kad savjetuju druge?

¹⁶ No, još je nešto sadržano u Pavlovom savjetu u Galaćanima 6:1. On potiče duhovno sposobne muževe: “Pokušajte [onoga koji griješi] ispraviti u duhu blagosti, pazeći svaki na sebe, da i ti ne budeš iskušan.” Kakve bi samo ozbiljne posljedice mogle proizaći iz toga ako se ne slijedi ovaj savjet! Nagnan izvještajima o anglikanskom svećeniku koji je proglašen krivim za preljub s dvije župljanke, londonski The Times je izjavio da je to “tipična situacija: čovjek koji daje očinske ili bratske savjete pada žrtvom iskušenja u odnosu na one koji imaju u njega povjerenja”. Novinska kolumnistkinja zatim se osvrnula na tvrdnje dr. Petera Ruttera kako su “afere iskorištavanja među pacijentima i njihovim muškim mentorima — liječnicima, odvjetnicima, svećenicima i poslodavcima — u našem seksualno slobodnom društvu postale nepotvrđena, štetna i sramotna epidemija”.

¹⁷ Ne bismo trebali zamišljati da je Jehovin narod imun na takva iskušenja. Jedan poštovani starješina koji je godinama vjerno služio zapao je u nemoral jer je vršio pastirske posjete kod udane sestre dok je bila sama. Premda se pokajao, brat je izgubio sve svoje službene prednosti (1. Korinćanima 10:12). Kako, dakle, imenovani stariji muževi mogu obavljati pastirske posjete na takav način da ne upadnu u iskušenje? Kako mogu osigurati određenu mjeru privatnosti, radi molitve i radi mogućnosti da odgovor potraže u Božjoj riječi i kršćanskim izdanjima?

18. (a) Kako primjena načela poglavarstva može pomoći starješinama da izbjegnu kompromitirajuće situacije? (b) Kakav se dogovor može napraviti za pastirski posjet kod neke sestre?

¹⁸ Jedan činitelj koji starješine trebaju uzeti u obzir jest načelo poglavarstva (1. Korinćanima 11:3). Ako mlada osoba traži vodstvo, potrudite se da, kad je to prikladno, u razgovor uključite njene roditelje. Kad udana sestra traži duhovnu pomoć, možete li dogovoriti da i njen muž bude prisutan za vrijeme posjeta? Što ako je to nemoguće ili nije vjernik i na neki način je zlostavlja? Tada načinite isti dogovor kao kad se vrši pastirski posjet kod neudane sestre. Bilo bi mudro da sestru zajedno posjete dvojica duhovno osposobljene braće. Ako to nije prikladno, možda se može odabrati odgovarajuće vrijeme da dvojica braće obave s njom razgovor dok je u Kraljevskoj dvorani, po mogućnosti u nekoj prostoriji koja omogućava privatnost. Time što su i druga braća prisutna u dvorani, iako ne mogu vidjeti i čuti razgovor, vjerojatno će se izbjeći svaki uzrok za spoticanje (Filipljanima 1:9, 10).

19. Kakve dobre rezultate donosi dragovoljno pasenje Božjih ovaca, i kome izražavamo zahvalnost na dragovoljnim pastirima?

¹⁹ Dragovoljno pasenje Božjih ovaca donosi dobre rezultate — duhovno jako, dobro vođeno stado. Poput apostola Pavla, današnji kršćanski starješine imaju veliku brigu za suvjernike (2. Korinćanima 11:28). Naročito je teška odgovornost pasenja Božjeg naroda u ova kritična vremena. Prema tome, uistinu smo zahvalni za vrsno djelo koje obavljaju naša braća koja služe kao starješine (1. Timoteju 5:17). Budući da nas je blagoslovio ‘darovima u ljudima’ koji dragovoljno obavljaju pastirsko djelo, hvalimo Davatelja ‘svakog dobrog dara i svakog savršenog poklona’, našeg ljubljenog nebeskog Pastira, Jehovu (Efežanima 4:8; Jakov 1:17, NW).

Kako bi odgovorio?

◻ Kako neki muškarac može na uzorit način predsjedati svojim kućanstvom?

◻ Kakve bi osobine morale obilježavati nadgledanje kršćanskih starješina?

◻ Kako starješine mogu pokazivati poniznost i blagost u pružanju savjeta?

◻ Što pomaže u tome da duhovno ispravljanje bude djelotvorno?

[Slika na stranici 18]

Kršćanski starješina mora na uzorit način predsjedati svojim kućanstvom

[Slika na stranici 21]

Kršćansko pastirsko djelo moralo bi se obavljati s blagošću i dobrim prosuđivanjem