Božji zavjet s njegovim “prijateljem” već koristi milijunima

 1, 2. a) Koji prijateljski odnos je započeo djelovati u korist milijuna? b) Kako je bilo Abrahamu moguće da postane Božjim prijateljem?

PRED više od 1950 godina je istinski prijatelj čovječanstva rekao: “Nema veće ljubavi od ove, da netko preda svoju dušu u korist prijatelja” (Ivan 15:13, NS). Onaj tko je to rekao, Isus, bio je potomak čovjeka koji se nazvao prijateljem najistaknutijeg u čitavom svemiru, Jehove Boga. Taj prijateljski odnos, koliko god čudno izgledao, već je počeo djelovati u korist milijuna.

² Tko je bio čovjek u drevna vremena, koji je zadobio toliko puno za nas, radi svog prijateljstva s Bogom? Bio je to Abraham, potomak Sema, koji je bio jedan od preživjelih u općem potopu Noinih dana. Abraham je ušao s Bogom u prijateljski odnos pokazujući svojstva iskrenog prijatelja. Potaknut ljubavlju i vjerom, Abraham je djelovao u skladu s Božjom voljom i radi tog razloga biblijski pisac Jakov tvrdi: “Ispunilo se Pismo kad kaže: ‘Abraham je vjerovao Jehovi i to mu se uračunalo kao pravednost’, i tako bi nazvan ‘Jehovinim prijateljem’” (Jakov 2:23, NS).

 3, 4. a) Što pokazuje kako visoko Jehova cijeni vjeru i povjerenje koje je Abraham pokazao prema njemu? b) Kojim riječima je Jehova doveo svoju izjavu u Izaiji 41:8 do (velikog) vrhunca?

³ Taj čovjek od vjere i akcije bio je iz kaldejskog grada Ura i bio je prvi koji je nazvan Hebrejem (1. Mojsijeva 14:13). To ime se počelo primijenjivati na njegove potomke, naciju Izrael (Filipljanima 3:5). S obzirom da ga je uzeo za svog prijatelja, Jehova Bog je uveo Abrahama i u neke prisne stvari. To je naznačeno onim što je zapisano u 1. Mojsijevoj 18:17-19.

⁴ To pokazuje kako visoko je Jehova Bog cijenio vjeru i povjerenje koje je Abraham imao, a čija posljedica je bila nedvojbena poslušnost s Abrahamove strane. Tako je bez zbunjenosti i isprike, Jehova doveo do vrhunca svoju izjavu o izraelskom narodu govoreći: “A ti, o Izraele, ti si moj sluga, ti, o Jakove, koga sam izabrao, sjeme Abrahama mog prijatelja” (Izaija 41:8).

 5, 6. a) Kakav zavjet je sklopio Jehova sa svojim prijateljem Abrahamom? b) U suprotnosti s kakvim okolnostima je Bog dao obećanje svom prijatelju s obzirom na “sjeme”?

⁵ Stupanj do kog može veza s ljubljenim prijateljem nekoga dovesti, pokazana je na činjenici da je Suveren svemira, Jehova, načinio zavjet s jednim običnim čovjekom, Abrahamom. U 1. Mojsijevoj 15:18, NS, čitamo: “Toga dana Jehova je sklopio s Abramom [Abrahamom] zavjet, govoreći: ‘Tvom sjemenu dat ću ovu zemlju, od rijeke Egipta do velike rijeke, rijeke Eufrata’”.

⁶ Rijeka Eufrat je bila rijeka koju su Abraham i njegova obitelj prešli na ulasku u Obećanu zemlju. U vrijeme prijelaza, Abraham je bio bez djece, iako je dosegao dob od 75 godina, a njegova žena je prošla vrijeme rađanja (1. Mojsijeva 12:1-5). Ipak, premda u suprotnosti s tim okolnostima, Bog je rekao poslušnom Abrahamu: “Molim te, pogledaj gore u nebo i izbroj mu zvijezde, ako ih ikako izbrojati možeš. ... Toliko će biti tvoje sjeme” (1. Mojsijeva 15:2-5, NS).

 7. a) Kako je nazvan taj zavjet? b) Koje godine je stupio na snagu i u vezi kog događaja u Abrahamovom životu? c) Koliko je to bilo godina prije nego je uspostavljen zavjet Zakona s nacijom Izrael?

⁷ Zavjet koji je Jehova sklopio sa svojim “prijateljem” nazivamo abrahamski zavjet. Stupio je na snagu godine 1943. pr. n. e., kad se Abraham pokorio zahtjevima Božjeg zavjeta i prešao rijeku Eufrat na svom putu u Obećanu zemlju. Te je godine Jehova postao obaveznim blagosloviti Abrahama “sjemenom”. Zakon, koji je pripadao zavjetu sklopljenom s nacijom Izrael na gori Sinaj, stupio je na snagu 430 godina kasnije, godine 1513. pr. n. e. (1. Mojsijeva 12:1-7; 2. Mojsijeva 24:3-8).

 8. a) Koja je bila svrha zavjeta Zakona? b) Da li je zavjet Zakona proglasio nevažećim abrahamski zavjet?

⁸ U to su vrijeme potomci Abrahamovog sina Izaka postali slobodan narod. Izraelski narod je oslobođen iz Egipta i odveden na goru Sinaj u Arabiji. Preko Mojsija, kao posrednika, dovedeni su u zavjet Zakona s Jehovom Bogom. Što je u stvari bila svrha tog zavjeta, pošto su Izraelci već bili prirodni potomci Jehovinog “prijatelja”, Abrahama? Zavjet je trebao služiti kao zaštita Jehovinom izabranom narodu. On nije dokinuo abrahamski zavjet, već je prikazao izraelski narod krivim za prekršaje u svjetlu Božjeg savršenog zakona (Galaćanima 3:19-23).

 9, 10. a) Što su Abrahamovi potomci u općenitom smatrali u vezi “sjemena” preko kojeg će se blagosloviti svi narodi? b) Da li se njihovo razmišljanje pokazalo opravdanim?

⁹ Slikovito govoreći, Izraelci su postali “sinovi” tog zavjeta Zakona. Smatrali su da, pošto su prirodni potomci Abrahama, automatski postaju “sjeme” preko kojega će se blagosloviti svi narodi. Je li to bio slučaj? Ne! Danas, skoro 3500 godina kasnije, vidimo nezavisnu svjetovnu Republiku Izrael, ali ona se bori za svoj život usred mnogih neprijateljskih nacija.

¹⁰ Na taj način, ako netko danas postane prozelitski Židov s namjerom da tako postaje dio Abrahamovog “sjemena” za blagoslov ostatka čovječanstva, to nije ono što je mislio Jehova Bog. Što se onda dogodilo?

11. Kako je apostol Pavao objasnio što se dogodilo prirodnim Abrahamovim potomcima?

¹¹ Apostol Pavao objašnjava to za nas, govoreći: “Zapisano je da je Abraham dobio dva sina, jednog od sluškinje [Agare] i drugog od slobodne žene [Sare]; ali onaj od sluškinje je u stvari rođen [po tijelu], dok je onaj od slobodne žene rođen po obećanju. Sve je to poput simbolične drame; jer te žene znače dva zavjeta, jedan s gore Sinaj koji rađa djecu za ropstvo, a koji je Agara. Sada ta Agara znači Sinaj, goru u Arabiji, a odgovara današnjem Jeruzalemu, jer je u ropstvu sa svojom djecom. A gornji Jeruzalem je slobodan, i on je naša majka” (Galaćanima 4:22-26, NS).

12. Kome odgovara sluškinja Agara?

¹² Jeruzalem, kojem odgovara sluškinja Agara, je zemaljski, naseljen tjelesnim Židovima. U vrijeme Isusa Krista, bio je on glavni grad Izraela i bio je pod zavjetnim Zakonom (Matej 23:37, 38). Dok je još važio zavjetni Zakon posredovan po Mojsiju, prirodni Izrael je bio vidljivi dio Jehovine organizacije. Tako bi on mogao biti predočen ženom, Agarom, Sarinom sluškinjom.

13. a) Tko odgovara Abrahamovoj ženi, Sari? b) Zašto se “gornji Jeruzalem” naziva “slobodnim”?

¹³ S druge strane, “gornji Jeruzalem” je nevidljiva nebeska organizacija. U skladu s time, mogla bi biti predočena sa ženom, Sarom, pravom Abrahamovom ženom. Zavjet Zakona nije sklopljen s tom organizacijom, tako je “gornji Jeruzalem” slobodan, kao Sara u stara vremena. To je organizacija koja proizvodi obećano “sjeme”, i zato ju je apostol Pavao nazvao “našom majkom”.

14. Da li se abrahamski zavjet odnosi na “gornji Jeruzalem”, i kako se stoga mogu nazvati duhom rođeni učenici Isusa Krista?

¹⁴ Zaista se, dakle, abrahamski zavjet odnosi na nju kao simboličnu ženu većeg Abrahama, da, na Jehovinu sveopću organizaciju na nebesima. Tako slijedi da su duhom rođeni učenici Isusa Krista, poput apostola Pavla, sinovi ili djeca tog abrahamskog zavjeta. Pavao razmišlja na taj način, govoreći:

15. Što je rekao apostol Pavao u Galaćanima 4:27-31 s obzirom na “djecu” abrahamskog zavjeta?

¹⁵ “Jer je zapisano: ‘Veseli se, nerotkinjo, koja ne rađaš; usklikni i glasno vikni, ti ženo koja nemaš porođajnih bolova, jer su brojnija djeca osamljene nego one koja ima muža!’ Mi smo, dakle, braćo, kao Izak djeca obećanja. Ali kao što je onda onaj koji je rođen po tijelu progonio onoga koji se rodio po duhu, tako biva i sada. A što veli Pismo? ‘Izbaci sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje nipošto neće biti baštinik sa sinom slobodne.’ Zato, braćo, nismo djeca sluškinje, nego slobodne” (Galaćanima 4:27-31; Izaija 54:1, NS).

16. Što predskazuje simbolična drama iz drevnih vremena s obzirom na zavjet Zakona, i što ostaje nakon njegovog uklanjanja?

¹⁶ Tako ta simbolična drama drevnih vremena predskazuje da će Jehova Bog, veći Abraham, ukloniti zavjet Zakona kojeg je sklopio s Izraelom na gori Sinaj. Na taj bi način bio dodatak abrahamskom zavjetu (zavjet Zakona) oduzet, ostavljajući samo abrahamski zavjet sa svojim obećanjem “sjemena” preko kojeg će biti blagoslovljene sve obitelji na Zemlji.

17. a) Koliko je trebao trajati zavjet Zakona? b) Zašto je Isus Krist glavni Abrahamov potomak? c) O čemu je ovisilo hoće li Isus postati Božjim glavnim posrednikom za blagoslov svih obitelji na Zemlji?

¹⁷ Tako je dodani zavjet Zakona trebao trajati sve dok nije stiglo obećano “sjeme”, a pokazalo se da je to Isus Krist. Božanskim čudom, postao je tjelesni potomak Abrahama. Postao je glavni potomak tog patrijarha. On nije bio samo Abrahamov tjelesni potomak, nego i sin Božji i stoga savršeni čovjek, onaj koji je ostao “vjeran, bezazlen, neokaljan, odvojen od grešnika” (Jevrejima 7:26). Međutim, da bi postao Božjim glavnim Posrednikom za blagoslivljanje svih zemaljskih porodica, to je ovisilo o tome, da žrtvuje svoj savršeni ljudski život i primjeni vrijednost te žrtve u korist čitavog čovječanstva. Takvim samožrtvovanjem, služio bi kao Jehovin Prvosvećenik, koji nudi žrtvu koja ispunjava sve božanske zahtjeve.

18. a) U čiju korist bi prvo trebale biti ostvarene blagodati otkupne žrtve i zašto? b) Što je Isus postao?

¹⁸ Blagodati te otkupne žrtve bile bi prvo ostvarene u korist izraelske nacije, koje je Isus postao član svojim čudesnim rođenjem po djevici Mariji. Bilo je to životovažno, jer su Židovi bili pod dvostrukom smrtnom osudom. Kako to? Prvo, oni su bili potomci grešnog Adama, a drugo, radi svoje nesavršenosti, postali su prokletima, jer nisu uspjeli živjeti prema zavjetu sklopljenom s Bogom. Međutim, Isus im je postao kletva. Time što je bio razapet na mučeničkom stupu do smrti, bio je u mogućnosti skinuti prokletstvo s “izgubljenih ovaca doma Izraelova”. Godine 33. n. e., zavjetni Zakon je pribijen na Isusov mučenički stup i izraelski tor pod tim privremenim zavjetom bio je zatvoren, ukinut (Matej 15:24; Galaćanima 3:10-13; Kološanima 2:14).

19. a) Koji je novi ovčji tor trebao biti otvoren i tko se trebao u njega smjestiti? b) Što su postali ti dovedeni u novi ovčji tor?

¹⁹ Tako je trebao biti otvoren novi ovčji tor da se u njega smjeste duhovne ovce uskrsnulog vrsnog Pastira, Isusa Krista. Samožrtvovani vrsni Pastir također predstavlja simbolična vrata u taj novi ovčji tor (Ivan 10:7). Oni koji su dovedeni u taj novi tor pod vrsnim Pastirom, postali su duhom rođeni sinovi većeg Abrahama i time dio njegovog “sjemena” (Rimljanima 2:28, 29). Kao potvrda toj činjenici, tokom ovih posljednjih dana ostatak tog duhovnog “sjemena” služi kao blagoslov rastućim milijunima (ljudi) u više od 200 zemalja.