Trojstvo — naučava li se u Bibliji?

“Katolička vjera znači ovo, da obožavamo jednog Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu. (...) Prema tome, Otac je Bog, Sin je Bog i Sveti Duh je Bog. A ipak nisu tri Boga, nego samo jedan Bog.”

TIM riječima Atanazijsko vjerovanje opisuje temeljnu doktrinu nazovikršćanstva — Trojstvo.a Ako si pripadnik crkve, Katoličke ili Protestantske, možda su ti rekli da je to najvažnija nauka u koju trebaš vjerovati. No, možeš li ovu doktrinu objasniti? Neki od najinteligentnijih umova nazovikršćanstva priznaju da ne razumiju Trojstvo.

Zašto onda u njega vjeruju? Vjeruju li zato što je to doktrina koju naučava Biblija? Pokojni anglikanski biskup John Robinson odgovara na to pitanje u svom bestseleru, Honest to God, na način koji potiče na razmišljanje. On piše:

“Obično se u popularnom propovijedanju i poučavanju iznosi vrhunaravno gledište o Kristu koje se ne može potkrijepiti Novim zavjetom. Jednostavno se kaže da Isus jest Bog, i to na način da se izrazi ‘Krist’ i ‘Bog’ mogu međusobno zamijeniti. No, u biblijskoj praksi to nigdje nije tako. Novi zavjet kaže da je Isus Riječ Božja, da je Bog u Kristu, da je Isus Sin Božji, ali ne kaže da je Isus naprosto Bog.”

John Robinson bio je kontroverzna ličnost u Anglikanskoj crkvi. No, je li on bio u pravu kad je rekao da “Novi zavjet” nigdje ne kaže da je “Isus naprosto Bog”?

Što Biblija kaže

Neki bi na to pitanje možda odgovorili citirajući početni redak Ivanovog evanđelja: “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga — i Riječ bijaše Bog” (Ivan 1:1, St). Ne proturječi li to onome što je rekao anglikanski biskup? Zapravo ne. Kao što je John Robinson nesumnjivo znao, neki se suvremeni prevodioci ne slažu s takvim načinom prevođenja ovog retka. Zašto ne? Zato što se u izrazu “Riječ bijaše Bog” na izvornom grčkom jeziku uz riječ “Bog” ne pojavljuje određeni član. U prethodnom izrazu “Riječ bijaše kod Boga”, riječ “Bog” je određena, što znači da se pojavljuje s određenim članom. Stoga nije vjerojatno da te dvije riječi imaju isto značenje.

Zato neki prijevodi ističu kvalitativni aspekt. Naprimjer, neki prevode taj izraz “Riječ je bila božanska” (An American Translation, Schonfield). Moffatt ga prevodi “Logos je bio božanski”. Međutim, ukazujući da “božanski” nije najprikladniji prijevod na ovom mjestu, John Robinson i britanski tekstovni kritičar Sir Frederick Kenyon pokazali su da je Ivan, ako je želio to naglasiti, mogao upotrijebiti grčku riječ za “božanski”, theíos. Prijevod New World Translation, ispravno smatrajući da je riječ “Bog” neodređena te da ističe i kvalitativni aspekt, na što ukazuje struktura grčkog jezika, koristi na engleskom neodređeni član: “The Word was a god” (“Riječ je bila bogom”).

Profesor C. H. Dodd, član upravnog odbora za prevođenje New English Bible, s tim u vezi objašnjava: “Mogući prijevod (...) bi bio: ‘Riječ je bila bogom’. Ukoliko se radi o doslovnom prijevodu, tome se ne može prigovoriti.” Međutim, The New English Bible ne prevodi ovaj redak tako. Umjesto toga, Ivan 1:1 prema tom prijevodu glasi: “Kad su sve stvari nastale, Riječ je već postojala. Riječ je stanovala kod Boga i što je bio Bog, bila je i Riječ.” Zašto se odbor odgovoran za taj prijevod nije odlučio za jednostavniji prijevod? Profesor Dodd odgovara: “Neprihvatljiv je zato što je u suprotnosti s Ivanovim tokom razmišljanja, i štoviše, sa čitavim kršćanskim načinom razmišljanja” (Technical Papers for the Bible Translator, svezak 28, siječanj 1977).

Nedvosmisleno značenje Pisma

Znači li to da je predodžba da je Isus bio bogom, a da nije Bog Stvoritelj, suprotna Ivanovom načinu razmišljanja, kao i čitavom kršćanskom načinu razmišljanja? Istražimo neke biblijske retke koji se odnose na Isusa i na Boga i pogledajmo kako su neki komentatori koji su živjeli prije Atanazijskog vjerovanja formulirali svoja razmišljanja o tim citatima

“Ja i otac jedno smo” (IVAN 10:30).

Novacijan (o. 200-258. n. e.) je objasnio: “Budući da je rekao ‘jedno’,[b] heretici podrazumijevaju da nije rekao ‘jedna’ osoba. Jer jedno u srednjem rodu ukazuje na međusobni sklad, ne na jedinstvo osobe. (...) Osim toga, kad kaže jedno, odnosi se na slogu, i na jedinstvo prosuđivanja, i na samu vezu punu ljubavi, kao što su Otac i Sin logično jedno u slozi, u ljubavi i u naklonosti” (Treatise Concerning the Trinity, 27. poglavlje).

“Otac [je] veći od mene” (IVAN 14:28).

Irenej (o. 130-200. n. e.): “Putem Njega [Krista] možemo naučiti da je Otac nad svime. Jer On kaže, ‘Otac je veći od mene’. Naš Gospodin je, dakle, izjavio da je Otac uzvišen u pogledu znanja” (Against Heresies, II knjiga, poglavlje 28.8.).

“Ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista” (IVAN 17:3, St).

Klement Aleksandrijski (o. 150-215. n. e.): “Poznavati vječnog Boga, davaoca onoga što je vječno, i spoznajom i razumom posjedovati Boga, koji je prvi, i najviši, i jedini, i pravi. (...) Zato onaj tko želi živjeti pravim životom najprije treba upoznati Njega ‘koga nitko ne pozna, osim da (Ga) Sin objavi’ (Mat. 11:27). Zatim treba upoznati položaj Njemu podređenog Spasitelja” (Who Is the Rich Man That Shall Be Saved? VII, VIII).

“Jedan Bog i otac sviju, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima nama” (EFEŽANIMA 4:6).

Irenej: “I tako je očitovan jedan Bog, Otac, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima. Otac je doista nad svima, i On je Glava Kristu” (Against Heresies, knjiga V, poglavlje 18.2.).

Ovi su rani pisci jasno razumjeli da ti reci opisuju Očevu uzvišenost iznad svake stvari i osobe, uključujući Isusa Krista. Njihove izjave ne daju naslutiti da su vjerovali u Trojstvo.

Sveti Duh otkriva svu istinu

Isus je svojim učenicima obećao da će nakon njegove smrti i uskrsnuća dobiti svetog duha kao pomoćnika. Obećao je: “Kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. (...) Objavit će vam buduće” (Ivan 14:16, 17; 15:26; 16:13, St).

To se obećanje ispunilo nakon Isusove smrti. Biblija izvještava kako su kršćanskoj skupštini pomoću svetog duha otkrivene i razjašnjene nove doktrine. Te nove nauke zapisane su u knjigama koje su kasnije sačinjavale drugi dio Biblije, Kršćanska grčka pisma, odnosno “Novi zavjet”. Otkriva li to obilje novog svjetla bilo što o postojanju Trojstva? Ne. Sveti duh otkriva nešto sasvim drugo o Bogu i Isusu.

Naprimjer, na Pentekost 33. n. e., nakon što je sveti duh sišao na učenike sakupljene u Jeruzalemu, apostol Petar svjedočio je mnoštvu koje je bilo vani o Isusu. Je li govorio o Trojstvu? Razmotri neke od njegovih izjava i prosudi sam: “Bog je pred vama potvrdio Isusa (...) moćnim djelima i čudesnim znacima koje, kako i sami znate, Bog učini po njemu među vama.” “Njega je, to jest Isusa, Bog uskrisio. Tome smo mi svi svjedoci.” “Bog [je] učinio i Gospodinom i Mesijom tog Isusa koga ste vi razapeli!” (Djela apostolska 2:22, 32, 36, St). Daleko od toga da bi naučavale Trojstvo, ove izjave duhom ispunjenog Petra naglašavaju Isusovu podložnost Ocu, pokazujući da je on sredstvo za ispunjenje Božje volje.

Nedugo nakon toga govorio je jedan drugi vjerni kršćanin o Isusu. Stjepan je doveden pred Sanhedrin kako bi odgovorio na optužbe. Umjesto toga, Stjepan je okrenuo stvari, optuživši svoje tužitelje da su poput svojih buntovnih predaka. Izvještaj napokon kaže: “A on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji Bogu s desne strane te reče: ‘Evo, gledam otvorena nebesa i Sina Čovječjega gdje stoji Bogu s desne strane’ ” (Djela apostolska 7:55, 56, St). Zašto sveti duh otkriva da je Isus jednostavno ‘Sin Čovječji’ koji stoji Bogu s desne strane, a ne da je kao dio božanstva jednak svom Ocu? Stjepan očito nije posjedovao predodžbu o Trojstvu.

Kad je Petar dobru vijest o Isusu donio Korneliju, pružila mu se daljnja prilika da otkrije doktrinu o Trojstvu. Što je učinio? Petar je objasnio da je Isus “gospodar svega”. No, dalje je objasnio da to gospodstvo dolazi iz uzvišenijeg izvora. “Bog [ga je] postavio za suca živih i mrtvih.” Nakon Isusovog uskrsnuća Otac mu je “dopustio [dao mu je dozvolu] da se pokaže” svojim sljedbenicima. A sveti duh? I on se spominje u tom razgovoru, ali ne kao treća osoba Trojstva. Umjesto toga, navodi se da je ‘Bog Isusa pomazao Duhom Svetim i snagom’. Prema tome, sveti duh, daleko od toga da bi bio osoba, prikazan je kao nešto apstraktno, kao ‘snaga’ koja se također spominje u tom retku (Djela apostolska 10:36, 38, 40, 42, St). Ispitaj brižljivo Bibliju te ćeš naći daljnje dokaze da sveti duh nije osoba, već djelatna sila koja može ispuniti ljude, poticati ih, prouzročiti da budu puni žara i koja može biti izlivena na njih.

Napokon je — da se radilo o istinitoj doktrini — apostol Pavao imao dobru priliku objasniti Trojstvo kad je propovijedao Atenjanima. U svom je govoru ukazao na njihov žrtvenik “Nepoznatom Bogu” i rekao: “Što vi ne znajući štujete, to vam ja navješćujem.” Je li obznanio Trojstvo? Nije. Opisao je ‘Boga, Stvoritelja svijeta i svega što je u njemu, Gospodara neba i zemlje’. No, što je s Isusom? “[Bog] je odredio dan kada će pravedno suditi svemu svijetu preko čovjeka koga odredi za to” (Djela apostolska 17:23, 24, 31, St). Nema nagovještaja o Trojstvu!

Zapravo, Pavao je objasnio nešto o Božjem naumu što pokazuje da Isus i njegov Otac ne mogu biti jednaki sastavni dijelovi Trojstva. Napisao je: “Sve pokori pod noge njegove. Ali kad veli da je sve njemu pokoreno, pokazuje se da je osim onoga koji mu pokori sve. A kad mu sve pokori, onda će se i sam sin pokoriti onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu [“sve svima”, NW]” (1. Korinćanima 15:27, 28). Prema tome, Bog će i dalje biti nad svima, uključujući Isusa.

Dakle, naučava li Biblija Trojstvo? Ne. John Robinson bio je u pravu. Ta se nauka ne nalazi u Bibliji, niti je dio ‘kršćanskog načina razmišljanja’. Smatraš li da je to važno za tvoj način obožavanja? Trebao bi. Isus je rekao: “Ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista” (Ivan 17:3, St). Ako obožavanje Boga shvaćamo ozbiljno, tada je neophodno da ga poznamo kao takvog kakav zaista jest, kako nam se on sam otkriva. Samo onda možemo zaista reći da smo “pravi obožavatelji” koji ‘obožavaju Oca duhom i istinom’ (Ivan 4:23, NW).

[Bilješke]

[Istaknuta misao na stranici 28]

Nedvosmisleno značenje Pisma jasno pokazuje da Isus i njegov Otac nisu jedan Bog

[Istaknuta misao na stranici 29]

Zašto sveti duh, nakon Pentekosta 33. n. e., nije otkrio da je Isus Bog?