Svi pravi kršćani moraju biti evangelizatori
“Vrši djelo evangelizatora [ili, misionara]” (2. TIMOTEJU 4:5, NW, fusnota).
1. Koja je bila dobra vijest koju su propovijedali evangelizatori u prvom stoljeću?
ŠTO danas znači biti evangelizator? Jesi li jedan od njih? Riječ “evangelizator” dolazi od grčke riječi euaggelistés, što znači “propovjednik dobre vijesti”. Od osnivanja kršćanske skupštine 33. n. e., kršćanska dobra vijest isticala je Božje sredstvo spasenja i objavljivala da će se Isus Krist vratiti u kasnijem vremenu da započne sa svojom vladavinom Kraljevstva nad čovječanstvom (Matej 25:31, 32; 2. Timoteju 4:1; Jevrejima 10:12, 13).
2. (a) Kako je sadržaj dobre vijesti bio obogaćen u naše vrijeme? (b) Koja obaveza leži na svim pravim kršćanima danas?
2 Od 1914. nadalje, počeli su se nizati dokazi da se ispunjava znak kojeg je Isus dao s obzirom na svoj povratak i nevidljivu prisutnost (Matej 24:3-13, 33). Dobra vijest je ponovno mogla uključivati izraz “blizu [je] kraljevstvo Božje” (Luka 21:7, 31, St; Marko 1:14, 15). Zaista, došlo je vrijeme za veličanstveno ispunjenje Isusovog proročanstvo zapisanog u Mateju 24:14: “Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak” (St). Prema tome, evangeliziranje danas uključuje revno objavljivanje uspostavljenog Božjeg Kraljevstva i blagoslovâ koje će ono uskoro donijeti poslušnom čovječanstvu. Svi kršćani su pod zapovješću da vrše to djelo i ‘čine učenike’ (Matej 28:19, 20, St; Otkrivenje 22:17).
3. (a) Koje dodatno značenje ima riječ “evangelizator”? (Vidi Insight on the Scriptures, svezak 1, stranica 770, stupac 2, odlomak 2.) (b) Koja se pitanja time javljaju?
3 Pored propovijedanja dobre vijesti općenito, Biblija koristi izraz “evangelizator” u jednom posebnom značenju s obzirom na one koji napuštaju svoj rodni kraj da bi propovijedali dobru vijest u neobrađenim područjima. U prvom stoljeću je bilo mnogo misionarskih evangelizatora, kao što su Filip, Pavao, Barnaba, Sila i Timotej (Djela apostolska 21:8; Efežanima 4:11). No, što reći o našem posebnom vremenu od 1914? Da li se Jehovin narod danas stavio na raspolaganje kao mjesni i misionarski evangelizatori?
Napredak od 1919
4, 5. Kakvi su bili izgledi za djelo evangeliziranja ubrzo nakon 1914?
4 Kad se prvi svjetski rat 1918. primicao kraju, Božji sluge su doživjeli rastuće protivljenje i od otpadnika i od svećenstva nazovikršćanstva i njihovih političkih saveznika. Zapravo, istinsko kršćansko evangeliziranje je u lipnju 1918. gotovo stalo kad su vodeći službenici Društva Kula stražara u Sjedinjenim Državama bili osuđeni na 20 godina zatvora pod lažnim optužbama. Jesu li Božji neprijatelji uspjeli u tome da dokrajče propovijedanje dobre vijesti?
5 Neočekivano, službenici Društva su u ožujku 1919. bili pušteni i kasnije oslobođeni lažnih optužbi zbog kojih su bili u zatvoru. Sa svojom novostečenom slobodom, ti pomazani kršćani su uvidjeli da još uvijek ima mnogo posla kojeg je trebalo obaviti prije nego budu sakupljeni za svoju nebesku nagradu kao sunasljednici u Božjem Kraljevstvu (Rimljanima 8:17; 2. Timoteju 2:12; 4:18).
6. Kako je djelo evangeliziranja napredovalo između 1919. i 1939?
6 Godine 1919. onih koji su izvještavali sudjelovanje u širenju dobre vijesti bilo je manje od 4 000. Tokom sljedeća dva desetljeća, mnogi muškarci su se stavili na raspolaganje kao misionarski evangelizatori, a neki su bili poslani u zemlje Afrike, Azije i Evrope. Do 1939, nakon 20 godina propovijedanja Kraljevstva, Jehovini svjedoci su porasli na preko 73 000. Taj izvanredan porast, postignut unatoč velikom progonstvu, bio je sličan onome što se dogodilo u ranim godinama kršćanske skupštine (Djela apostolska 6:7; 8:4, 14-17; 11:19-21).
7. Koja je slična situacija postojala u godinama 47. n. e. i 1939. s obzirom na kršćansko djelo evangeliziranja?
7 Međutim, u to vrijeme je većina Jehovinih svjedoka bila koncentrirana u protestantskim zemljama engleskog govornog područja. Zapravo, preko 75 posto od 73 000 objavitelja Kraljevstva bilo je iz Australije, Velike Britanije, Kanade, Novog Zelanda i Sjedinjenih Država. Kao što je bio slučaj oko 47. n. e., bilo je potrebno nešto što bi evangelizatore ohrabrilo da više pažnje poklone manje obrađenim zemljama svijeta.
8. Što je škola Gilead postigla do 1992?
8 Ograničenja i progonstva ratnog vremena nisu mogla zaustaviti Jehovin moćni sveti duh od motiviranja njegovih slugu da se pripreme za veće širenje. Godine 1943, dok je drugi svjetski rat bio na svom vrhuncu, Božja organizacija je otvorila Biblijsku školu Gilead Društva Kula stražara s namjerom još većeg širenja dobre vijesti. Do ožujka 1992, ta je škola poslala 6 517 misionara u 171 različitu zemlju. Pored toga, muškarci su poučeni da brinu za podružnice Društva Kula stražara u stranim zemljama. U 1992. je od 97 koordinatora Odbora podružnice 75 bilo poučeno u Gileadu.
9. Koji su programi poučavanja igrali ulogu u napretku djela evangeliziranja i stvaranja učenika?
9 Osim škole Gilead, i drugi programi poučavanja osposobili su Jehovin narod da proširi i poboljša djelo evangeliziranja. Naprimjer, Teokratska škola propovijedanja djeluje u skupštinama Jehovinih svjedoka diljem svijeta. Ta priprema, zajedno sa tjednim Službenim sastankom, poučila je milijune objavitelja Kraljevstva da budu djelotvorni u javnoj službi. Tu je i Škola službe za Kraljevstvo, koja pruža vrijednu pouku starješinama i slugama pomoćnicima kako bi se mogli bolje brinuti za rastuće skupštine. Škola pionirske službe pomogla je mnogim punovremenim evangelizatorima da budu djelotvorniji u svojoj propovjedničkoj aktivnosti. U zadnje vrijeme u različitim zemljama djeluje Škola za osposobljavanje slugu koja pomaže neoženjenim starješinama i slugama pomoćnicima da postanu današnji Timoteji.
10. Što je rezultat sveg izvanrednog poučavanja pruženog kroz Božju organizaciju? (Uključi informacije iz okvira.)
10 Kakav je bio rezultat sveg tog poučavanja? Godine 1991, Jehovini svjedoci su dostigli najveći broj od preko četiri milijuna objavitelja Kraljevstva aktivnih u 212 zemalja. Međutim, za razliku od situacije koja je postojala 1939, više od 70 posto njih su iz katoličkih, pravoslavnih, ne-kršćanskih ili drugih zemalja u kojima engleski jezik ne prevladava. (Vidi okvir “Širenje od 1939”.)
Zašto uspješno
11. Kome je apostol Pavao kao propovjednik pripisao svoj uspjeh?
11 Jehovini svjedoci nisu zaslužni za to širenje. Umjesto toga, oni na svoje djelo gledaju poput apostola Pavla, kao što je on objasnio u svom pismu Korinćanima. “Pa što je Apolon? Što li je Pavao? Sluge koje su vas privele k vjeri, a svaki je od njih sluga onako kako mu je Gospodin dao. Ja sam posadio, Apolon je zalio, ali je Bog činio da raste. Stoga: niti je što onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego onaj koji čini da raste — Bog. Mi smo Božji suradnici; vi ste Božja njiva, Božja građevina” (1. Korinćanima 3:5-7, 9, St).
12. (a) Koju ulogu igra Božja riječ u uspješnom kršćanskom evangeliziranju? (b) Tko je postavljen kao Glava kršćanske skupštine, i koji je jedan važan način da pokažemo svoju podložnost njegovom poglavarstvu?
12 Nema sumnje da Jehovini svjedoci doživljavaju fenomenalan porast zahvaljujući Božjem blagoslovu. To je Božje djelo. Uviđajući tu činjenicu, oni se nastavljaju posvećivati redovitom proučavanju Božje riječi. Sve o čemu poučavaju u svom djelu evangeliziranja temelje na Bibliji (1. Korinćanima 4:6; 2. Timoteju 3:16). Još jedan ključ njihovog uspješnog evangeliziranja je njihovo potpuno priznavanje Onoga koga je Bog postavio kao Glavu skupštine, Gospodina Isusa Krista (Efežanima 5:23). Kršćani prvog stoljeća su to pokazali surađujući s onima koje je Isus postavio kao apostole. Ti muževi, zajedno sa drugim starješinama skupštine u Jeruzalemu, formirali su kršćansko vodeće tijelo prvog stoljeća. Gospodin Isus Krist je s neba koristio tu grupu zrelih kršćana da rješava sporna pitanja i pruža upute za djelo evangeliziranja. Pavlova revna suradnja s tom božanskom pripremom dovela je do porasta u skupštinama koje je posjećivao (Djela apostolska 16:4, 5; Galaćanima 2:9). Isto tako i danas, čvrsto se držeći Božje riječi i revno surađujući sa uputama koje dolaze od Vodećeg tijela, kršćanski evangelizatori su uvjereni u uspjeh u svojoj službi (Titu 1:9; Jevrejima 13:17).
Smatrati druge višima
13, 14. (a) Koji savjet nam je dao apostol Pavao kako je zapisano u Filipljanima 2:1-4? (b) Zašto je važno zadržati na umu taj savjet dok sudjelujemo u djelu evangeliziranja?
13 Apostol Pavao je pokazao istinsku ljubav prema tražiteljima istine i nije ispoljio nadmoćan ili rasistički stav. Zato je mogao savjetovati suvjernike da ‘smatraju da su drugi veći’ (Filipljanima 2:1-4, St).
14 Na isti način, pravi kršćanski evangelizatori danas nemaju visoko mišljenje o sebi kad se ophode sa ljudima različitih rasa i porijekla. Jedna od Jehovinih svjedoka iz Sjedinjenih Država dodijeljena da radi kao misionar u Africi, kaže: “Jednostavno znam da nismo viši. Možda imamo više novca i onoga što se zove formalno obrazovanje, ali oni [mjesni ljudi] imaju osobine koje nadmašuju naše.”
15. Kako oni koji su dodijeljeni da rade u stranim zemljama mogu ispoljiti istinsko poštovanje prema budućim učenicima?
15 Zaista, ispoljavajući istinsko poštovanje prema onima kojima prenosimo dobru vijest, olakšat ćemo im da prihvate poruku Biblije. Od koristi je i kad misionarski evangelizator pokazuje da je sretan što živi među ljudima koji su mu dodijeljeni da im pomaže. Uspješna misionarka koja je zadnjih 38 godina provela u Africi objašnjava: “Duboko u sebi osjećam da je ovo moj dom i da su članovi skupštine kojoj sam dodijeljena moja braća i sestre. Kad sam bila na odmoru u Kanadi, zapravo se nisam osjećala kao kod kuće. Posljednjeg tjedna u Kanadi, nestrpljivo sam čekala da se vratim. Uvijek se tako osjećam. Kažem onima s kojima proučavam Bibliju i braći i sestrama kako sam sretna što sam se vratila, a oni cijene to što želim biti s njima” (1. Solunjanima 2:8).
16, 17. (a) Koji su izazov prihvatili mnogi misionari i mjesni evangelizatori kako bi bili djelotvorniji u svojoj službi? (b) Kakvo je iskustvo imala jedna misionarka zbog govorenja mjesnim jezikom?
16 Kad u svojim mjesnim područjima pronađu veliku enklavu stranog govornog područja, neki poduzimaju napore da nauče jezik, pokazujući time da druge smatraju višima od sebe. “U južnoj Africi”, primjećuje jedan misionar, “ponekad dolazi do osjećaja nepovjerenja između ljudi afričkog i evropskog porijekla. No, naše govorenje na mjesnom jeziku brzo rastjeruje taj osjećaj.” Govorenje jezikom onih kojima prenosimo dobru vijest velika je pomoć u dostizanju njihovog srca. To zahtijeva naporan rad i poniznu ustrajnost. Misionarka u jednoj azijskoj zemlji objašnjava: “Neprestano činiti greške kojima se drugi stalno smiju može biti iskušenje. Možda izgleda lakše predati se.” Međutim, ljubav prema Bogu i bližnjemu pomogla je toj misionarki da istraje (Marko 12:30, 31).
17 Razumljivo je da su ljudi dirnuti kad stranac nastoji prenositi dobru vijest na njihovom jeziku. To ponekad dovodi do neočekivanih blagoslova. Misionarka u afričkoj državi Lesoto govorila je na jeziku suto drugoj ženi, koja je radila u trgovini tapiserijom. Vladin službenik iz druge afričke zemlje obilazio je prostorije i načuo razgovor. Prišao je i srdačno je pohvalio, našto je ona počela govoriti vladinom službeniku na njegovom jeziku. “Zašto ne dođete u [moju zemlju] i ne radite među našim ljudima, jer i vi znate svahili?” pitao je. Misionarka je taktično odgovorila: “To bi bilo jako lijepo. No, ja sam jedna od Jehovinih svjedoka, a naše djelo je sada zakonski zabranjeno u vašoj zemlji.” “Molim vas”, odgovorio je, “nemojte misliti da se svi mi protivimo vašem djelu. Mnogi od nas su za Jehovine svjedoke. Možda ćete jednog dana moći slobodno poučavati među našim ljudima.” Nešto kasnije, ta misionarka je s uzbuđenjem čula da je Jehovinim svjedocima dodijeljena sloboda obožavanja u toj istoj zemlji.
Spremni odreći se pravâ
18, 19. (a) Na koji je važan način Pavao nastojao oponašati svog Gospodara, Isusa Krista? (b) Ispričaj iskustvo (ono iz odlomka ili vlastito) koje pokazuje važnost izbjegavanja bilo kog razloga za spoticanje onih kojima prenosimo dobru vijest?
18 Kad je apostol Pavao pisao: “Ugledajte se na mene, kao i ja na Kr[i]sta”, on je upravo razmatrao potrebu izbjegavanja spoticanja drugih, govoreći: “Ako dakle jedete, ako li pijete, ako li drugo što činite, sve na slavu Božiju činite. Ne budite sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni crkvi Božijoj, kao što i ja u svačemu svima ugadjam, ne tražeći svoje koristi nego mnogijeh, da se spasu” (1. Korinćanima 10:31-33; 11:1).
19 Evangelizatori poput Pavla, koji su spremni žrtvovati se u korist onih kojima propovijedaju, žanju blagoslove. Naprimjer, par misionara je u jednoj afričkoj zemlji otišao u mjesni hotel na večeru da proslave godišnjicu svog braka. U početku su željeli uz jelo naručiti malo vina, budući da Biblija ne osuđuje umjerenu upotrebu alkoholnih pića (Psalam 104:15). No, taj par je tada odlučio da to ne učini jer bi to moglo razljutiti mjesne ljude. “Nešto kasnije”, prisjeća se muž, “sreli smo čovjeka koji je bio glavni kuhar u tom hotelu i s njim započeli biblijski studij. Dosta kasnije, on nam je rekao: ‘Sjećate li se kad ste došli u hotel na večeru? Svi smo bili iza kuhinjskih vrata i promatrali vas. Znate, crkveni misionari su nam rekli da je pogrešno da pijemo. Ipak, kad su oni došli u hotel, slobodno su naručivali vino. Stoga smo odlučili da vas, ako i vi naručite neko alkoholno piće, ne slušamo kad nam dođete propovijedati.’ ” Danas su taj glavni kuhar i neki drugi koji su radili u hotelu kršteni Svjedoci.
Još uvijek možemo biti bogato zaposleni
20. Zašto je za život važno da ustrajemo kao revni evangelizatori, i koju radosnu prednost mnogi koriste?
20 Dok se brzo približava kraj ovog zlog sustava, mnogi još uvijek čeznu da čuju dobru vijest, te je hitnije nego ikad da svaki kršćanin ustraje kao vjerni evangelizator (Matej 24:13). Možeš li proširiti svoj udio u tom djelu postajući evangelizator u posebnom smislu poput Filipa, Pavla, Barnabe, Sile i Timoteja? Mnogi čine nešto slično pridružujući se redovima pionira i stavljajući se na raspolaganje da služe tamo gdje postoji veća potreba.
21. Na koji se način Jehovinom narodu otvaraju “velika vrata za rad”?
21 Nedavno su se otvorila ogromna područja za evangeliziranje u zemljama Afrike, Azije i Istočne Evrope, gdje je djelo Jehovinih svjedoka ranije bilo ograničeno. Kao što je bio slučaj s apostolom Pavlom, Jehovinom narodu su se “otvorila velika vrata za rad” (1. Korinćanima 16:9, St). Naprimjer, misionarski evangelizatori koji su nedavno stigli u afričku zemlju Mozambik nemaju dovoljno vremena da proučavaju Bibliju sa svima koji to žele. Kako možemo biti sretni što je od 11. veljače 1991. djelo Jehovinih svjedoka legalizirano u toj zemlji!
22. Bez obzira da li je naše mjesno područje dobro obrađeno ili nije, na što svi moramo biti odlučni?
22 U zemljama u kojima smo uvijek imali slobodu obožavanja, naša braća se također raduju stalnim porastima. Da, gdje god da živimo, još uvijek možemo ‘napredovati [“biti bogato zaposleni”, NW] u djelu Gospodinovu’ (1. Korinćanima 15:58). S obzirom na to, nastavimo mudro koristiti preostalo vrijeme dok ‘vršimo djelo evangelizatora, potpuno izvršujući svoju službu’ (2. Timoteju 4:5, NW; Efežanima 5:15, 16).
Možeš li objasniti?
◻ Što je evangelizator?
◻ Kako je sadržaj dobre vijesti bio obogaćen nakon 1914?
◻ Kako djelo evangeliziranja napreduje od 1919?
◻ Koji su ključni činioci doprinijeli uspjehu djela evangeliziranja?
[Okvir na stranici 19]
Širenje od 1939
Razmotrimo primjere sa tri kontinenta na koja su bili poslani misionari poučeni u Gileadu. Godine 1939, bilo je samo 636 objavitelja Kraljevstva koji su izvještavali iz Zapadne Afrike. Do 1991, taj broj je porastao na preko 200 000 u 12 zemalja Zapadne Afrike. Misionari su doprinijeli i fenomenalnim porastima u zemljama Južne Amerike. Jedna je Brazil, gdje je broj objavitelja Kraljevstva porastao sa 114 godine 1939. na 335 039 u travnju 1992. Sličan porast pratio je dolazak misionara u zemlje Azije. Tokom drugog svjetskog rata, mali broj Jehovinih svjedoka u Japanu bio je okrutno proganjan, a njihovo djelo je gotovo stalo. Tada je, 1949, došlo 13 misionara kako bi pomogli da se djelo reorganizira. Te službene godine, manje od deset domaćih objavitelja izvijestilo je službu propovijedanja za cijeli Japan, dok je u travnju 1992. veličanstveni ukupni broj objavitelja dostigao 167 370.
[Okvir na stranici 21]
Nazovikršćanstvo i problem jezika
Neki misionari nazovikršćanstva poduzimali su iskrene napore da nauče strani jezik, no mnogi su očekivali da mjesni ljudi govore njihov evropski jezik. Tako Geoffrey Moorhouse objašnjava u svojoj knjizi The Missionaries:
“Nevolja je bila u tome što je stjecanje domaćeg jezika prečesto smatrano kao ništa više nego sredstvo prevođenja Pisma. Uloženo je razmjerno malo napora, bilo od pojedinaca ili od društava koja su ih zapošljavala, u jamčenje da bi misionar mogao govoriti urođeniku na njegovom jeziku s lakoćom koja jedino može stvoriti duboko razumijevanje između dva ljudska bića. Svaki misionar bi mogao naučiti nešto malo mjesnog rječnika (...) Osim toga, komunikacija se općenito provodila u užasnim i smiješnim modulacijama takozvanog pidgin-english, sa svojom indirektnom pretpostavkom da se afrički urođenik mora podvrgnuti normama engleskog posjetitelja. U najgorem slučaju, to je bilo još jedno očitovanje rasne nadmoći.”
Godine 1922. Škola orijentalnih i afričkih studija u Londonu objavila je izvještaj o problemu jezika. “Mi smo mišljenja”, naveo je izvještaj, “da je prosječna razina poznavanja vernakulara od strane misionara (...) žalosna i čak opasno niska.”
Misionari Društva Kula stražara uvijek su učenje mjesnog jezika smatrali obavezom, što pomaže objasniti njihov uspjeh na misionarskom polju.