Napredujmo prema zrelosti — “blizu je veliki dan Jehovin”

1, 2. Kako su u prvom stoljeću kršćani u Jeruzalemu i Judeji dobili priliku “pobjeći u gore”?

DOK je Isus bio na Zemlji, njegovi su mu učenici jednom prilikom pristupili i upitali ga: “Što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka ovoga poretka?” Prvo ispunjenje proročanstva koje im je Isus dao odgovarajući na njihovo pitanje odigralo se u prvom stoljeću. Isus je opisao neobičan događaj po kojem će moći prepoznati da je kraj vrlo blizu. Rekao im je da, kad vide opisani znak, “oni koji budu u Judeji [trebaju] bježati u gore” (Mat. 24:1-3, 15-22). Jesu li Isusovi učenici prepoznali znak i postupili u skladu s njegovim uputama?

² Gotovo trideset godina kasnije, 61. n. e., apostol Pavao napisao je snažno i upečatljivo pismo hebrejskim kršćanima koji su živjeli u Jeruzalemu i okolici. Ni Pavao ni njegovi suvjernici nisu znali da će se događaj koji je trebao označiti uvod u prorečenu “veliku nevolju” odigrati za samo 5 godina (Mat. 24:21). Godine 66. rimska vojska pod zapovjedništvom Cestija Gala napala je Jeruzalem i skoro ga osvojila. No tada se Cestije Gal iznenada povukao, čime su kršćani u Jeruzalemu dobili priliku pobjeći na sigurno.

 3. Na što je Pavao upozorio hebrejske kršćane i zašto im je takvo upozorenje bilo potrebno?

³ Ti su kršćani trebali biti duhovno budni kako bi mogli prepoznati da je ono što se oko njih događa zapravo ispunjenje Isusovih riječi te da trebaju pobjeći u gore. Međutim neki su postali “lijeni slušati”. U duhovnom pogledu bili su poput male djece kojoj je potrebno “mlijeko”. (Pročitaj Hebrejima 5:11-13.) Čak i neki koji su već desetljećima bili u istini počeli su “odstupati od živoga Boga” (Hebr. 3:12). Neki su imali običaj propuštati kršćanske sastanke unatoč tome što se “približavao dan” nevolje (Hebr. 10:24, 25). Pavao im je uputio pravovremeno upozorenje rekavši: “Sada, kad smo ostavili osnovna učenja o Kristu, napredujmo prema zrelosti” (Hebr. 6:1).

 4. Zašto je važno da ostanemo duhovno budni i što nam u tome može pomoći?

⁴ Mi živimo u vremenu konačnog ispunjenja Isusovog proročanstva. “Blizu je veliki dan Jehovin” — dan u koji će cjelokupni Sotonin zli svijet biti uništen (Sef. 1:14). Sada je važnije nego ikada da ostanemo duhovno budni i da budemo na oprezu (1. Petr. 5:8). Jesmo li uistinu duhovno budni i oprezni? Duhovna zrelost pomoći će nam da uvijek budemo svjesni toga u kojem vremenu živimo.

 5, 6. (a) Što znači biti duhovno zreo? (b) Na koja se dva područja moramo poboljšati da bismo napredovali prema zrelosti?

⁵ Pavao hebrejske kršćane nije samo potaknuo da napreduju prema zrelosti već im je rekao i što duhovna zrelost podrazumijeva. (Pročitaj Hebrejima 5:14.) Zrelim kršćanima nije dovoljno da se hrane samo “mlijekom”, već uzimaju i “čvrstu hranu”. Stoga poznaju kako osnovna učenja iz Božje Riječi tako i “dubine Božje” (1. Kor. 2:10). Osim toga njihova je moć zapažanja izvježbana iskustvom — primjenom onoga što uče — a to im pomaže da razlikuju dobro i zlo. Kad moraju donijeti neku odluku, izvježbana moć zapažanja pomaže im da uvide koja su biblijska načela povezana sa situacijom u kojoj se nalaze te kako ih primijeniti.

⁶ “Trebamo obratiti posebnu pažnju na ono što smo čuli”, napisao je Pavao, “da ne budemo odvučeni od vjere” (Hebr. 2:1). Moglo bi nam se dogoditi da budemo odvučeni od vjere, a da toga nismo ni svjesni. To možemo izbjeći tako da obratimo “posebnu pažnju” onome što govori Biblija, bilo kad je proučavamo sami bilo kad je razmatramo na sastancima. Zato bi bilo dobro da se svatko od nas upita: Da li još uvijek proučavam samo osnovna biblijska učenja? Da li duhovne aktivnosti obavljam svim srcem ili to činim tek rutinski ili iz navike? Kako mogu duhovno napredovati? Da bismo napredovali prema zrelosti, moramo uložiti trud i poboljšati se na najmanje dva područja — trebamo dobro upoznati Božju Riječ i naučiti se poslušnosti.

 7. Kako nam koristi dobro poznavanje Božje Riječi?

⁷ “Tko se god hrani mlijekom, ne poznaje riječ pravednosti, jer je dijete”, napisao je Pavao (Hebr. 5:13). Da bismo postali zreli, moramo dobro upoznati Božju riječ, odnosno poruku koju nam je uputio. Budući da je njegova poruka zapisana u Bibliji, trebali bismo temeljito proučavati Bibliju i publikacije “vjernog i razboritog roba” (Mat. 24:45-47). To će nam pomoći da usvojimo Božji način razmišljanja i da izvježbamo svoju moć zapažanja. Razmotrimo primjer jedne sestre po imenu Iris.a Ona je rekla: “Savjet da redovito čitamo Bibliju najviše je utjecao na moj život. Trebalo mi je oko dvije godine da pročitam cijelu Bibliju, no imala sam osjećaj da sam prvi put uistinu upoznala svog Stvoritelja. Upoznala sam njegov način razmišljanja i postupanja, saznala sam što voli, a što ne voli, te sam shvatila koliko je moćan i mudar. Svakodnevno čitanje Biblije davalo mi je snage u nekim od najtežih trenutaka mog života.”

 8. Kako čitanje Božje Riječi može djelovati na nas?

⁸ Kada redovito čitamo Božju Riječ, njezina poruka djeluje na nas. (Pročitaj Hebrejima 4:12.) Čitanje Biblije može oblikovati našu osobnost i pomoći nam da postanemo osobe koje se dopadaju Jehovi. Dobro je da svatko od nas razmisli bi li trebao odvojiti više vremena za čitanje Biblije i razmišljanje o njenim poukama.

9, 10. Što znači dobro poznavati Božju Riječ? Navedi primjer.

⁹ Dobro poznavati Bibliju ne znači samo znati što u njoj piše. Kršćani za koje je Pavao rekao da su u duhovnom pogledu mala djeca vjerojatno su u nekoj mjeri znali što piše u Božjoj nadahnutoj Riječi. No nisu primjenjivali to što su znali, pa se nisu ni uvjerili u vrijednost njezinih savjeta. Nisu upoznali Božju poruku jer joj nisu dozvolili da ih vodi kroz život i pomogne im da donose mudre odluke.

¹⁰ Da bismo dobro upoznali Božju Riječ, moramo znati što ona kaže i postupati u skladu s time. Iskustvo kršćanke po imenu Kyle zorno pokazuje kako se mogu primijeniti biblijski savjeti. Jednom je prilikom između nje i jedne kolegice s posla došlo do razmirice. Što je Kyle poduzela da bi riješila taj problem? Objasnila je: “Odmah sam se sjetila riječi iz Rimljanima 12:18, koje kažu: ‘Koliko o vama ovisi, budite u miru sa svim ljudima.’ Zato sam se dogovorila s tom kolegicom da se nađemo poslije posla kako bismo porazgovarale.” Razgovor je bio vrlo uspješan, a kolegicu se duboko dojmio način na koji je Kyle riješila problem. “Naučila sam da primjenjujući biblijska načela nikad ne možemo pogriješiti”, rekla je Kyle.

11. Što pokazuje da u teškim okolnostima nije lako biti poslušan Bogu?

¹¹ Nije uvijek lako primjenjivati ono što smo naučili iz Biblije, naročito ako se nalazimo u teškim okolnostima. Naprimjer nedugo nakon što je Jehova izbavio Izraelce iz egipatskog ropstva, “narod se stao prepirati s Mojsijem” i “iskušavati Jehovu”. Zašto? Zato što su bili žedni i nisu imali vode (2. Mojs. 17:1-4). Nepuna dva mjeseca nakon što su sklopili savez s Bogom i obećali da će držati “sve zapovijedi što ih je Jehova dao” prekršili su Božji zakon učinivši idolopoklonstvo (2. Mojs. 24:3, 12-18; 32:1, 2, 7-9). Jesu li to učinili zato što su se uplašili kad su vidjeli da se Mojsije dugo ne vraća s Horeba, kamo je otišao kako bi dobio upute od Boga? Jesu li možda mislili da će ih Amalečani ponovno napasti i da će biti bespomoćni bez Mojsija, budući da su ih ranije uspjeli pobijediti zato što je on držao podignute ruke? (2. Mojs. 17:8-16). To je moguće. No što god da je bio razlog, Izraelci “nisu htjeli biti poslušni” (Djela 7:39-41). Pavao je potaknuo kršćane da “daju sve od sebe” kako ne bi “oponašali takvu neposlušnost” kakvu su pokazali Izraelci kad zbog straha nisu htjeli ući u Obećanu zemlju (Hebr. 4:3, 11).

12. Kako se Isus naučio poslušnosti i kako mu je to koristilo?

¹² Ako želimo napredovati prema zrelosti, moramo davati sve od sebe kako bismo slušali Jehovu. Primjer Isusa Krista pokazuje da se poslušnosti često možemo naučiti iz onoga što pretrpimo. (Pročitaj Hebrejima 5:8, 9.) Isus je i prije svog dolaska na Zemlju bio poslušan svom Ocu. No da bi na Zemlji izvršio volju svog Oca, morao je pretrpjeti fizičku i duševnu bol. Budući da je i u najtežim okolnostima ostao poslušan Bogu, bio je “učinjen savršenim” za novu ulogu koju mu je Bog namijenio — ulogu Kralja i Velikog Svećenika.

13. Po čemu se vidi jesmo li se naučili poslušnosti?

¹³ A kako je s nama? Dajemo li sve od sebe da budemo poslušni Jehovi, čak i kad smo opterećeni problemima? (Pročitaj 1. Petrovu 1:6, 7.) Božji savjeti o ponašanju, poštenju, ispravnom korištenju jezika, čitanju i proučavanju Biblije, prisustvovanju kršćanskim sastancima i propovijedanju posve su jasni (Još. 1:8; Mat. 28:19, 20; Efež. 4:25, 28, 29; 5:3-5; Hebr. 10:24, 25). Jesmo li poslušni Jehovi u svemu tome, čak i kad se nalazimo u teškim okolnostima? Poslušnost je znak da smo napredovali prema zrelosti.

14. Navedi primjer koji pokazuje kako nam duhovna zrelost može biti zaštita.

¹⁴ Izvježbana moć zapažanja koja kršćanima pomaže da razlikuju dobro i zlo prava je zaštita u današnjem svijetu koji je “izgubio svaki osjećaj za ono što je čestito” (Efež. 4:19). Naprimjer brat James, koji je redovito čitao biblijske publikacije i duboko ih cijenio, počeo je raditi na radnom mjestu na kojem je bio jedini muškarac. “Mnoge kolegice ponašale su se vrlo nemoralno, no jedna od njih djelovala mi je prilično čestito te je pokazivala zanimanje za biblijsku istinu. Međutim kad smo se jednom prilikom našli sami u prostoriji, počela me zavoditi i neprilično me dodirivati. Mislio sam da se samo šali, no nisam je mogao zaustaviti. Tada sam se sjetio jednog iskustva iz Stražarske kule o bratu koji se na poslu našao u sličnom iskušenju. U članku je bio naveden primjer Josipa i Potifarove žene.b Odmah sam odgurnuo djevojku i ona je istrčala iz prostorije” (1. Mojs. 39:7-12). James je bio sretan što nije podlegao iskušenju i što je sačuvao čistu savjest (1. Tim. 1:5).

15. Kako napredovanje prema zrelosti ‘jača naše srce’?

¹⁵ Zrelost je korisna i zato što ‘jača naše srce’ te nas čuva kako nas ne bi “zavela razna tuđa učenja”. (Pročitaj Hebrejima 13:9.) Kad se trudimo duhovno napredovati, usredotočeni smo na ono “što je najvažnije” (Filip. 1:9, 10). Na taj način raste naša zahvalnost Bogu za sve što je učinio za našu dobrobit (Rim. 3:24). Kršćanin koji je ‘po razboritosti odrastao’ produbljuje svoju zahvalnost Jehovi i ima blizak odnos s njim (1. Kor. 14:20).

16. Što je jednoj sestri pomoglo da ‘učvrsti svoje srce’?

¹⁶ Sestra po imenu Louise priznala je da je neko vrijeme nakon krštenja duhovne aktivnosti obavljala prvenstveno zato što je htjela ostaviti dobar dojam na druge. “Nisam činila ništa neispravno, no u srcu nisam osjećala pravu želju da služim Jehovi. Shvatila sam da moram nešto promijeniti ako želim zaista činiti za Jehovu sve što mogu. Morala sam početi služiti Jehovi cijelim srcem, i to je bila najveća promjena koju sam trebala poduzeti.” Nastojeći ostvariti taj cilj, Louise je ‘učvrstila svoje srce’ i to je za nju bilo od presudne važnosti kad se suočila s teškim zdravstvenim problemom (Jak. 5:8). Rekla je: “Bila je to teška borba, no ona mi je pomogla da se zaista približim Jehovi.”

17. Zašto je poslušnost bila naročito važna za kršćane u prvom stoljeću?

¹⁷ Pavlov savjet o “napredovanju prema zrelosti” spasio je život kršćanima koji su u prvom stoljeću živjeli u Jeruzalemu i u Judeji. Oni koji su poslušali taj savjet bili su duhovno budni i zbog toga su prepoznali znak o kojem im je Isus govorio, a koji je ukazivao na to da trebaju “bježati u gore”. Kad su vidjeli da “gadost koja pustoši, (...) stoji na svetome mjestu”, odnosno da je rimska vojska opkolila Jeruzalem i prodrla u njega, znali su da je vrijeme da pobjegnu (Mat. 24:15, 16). Kršćani su poslušali Isusovo upozorenje i pobjegli iz Jeruzalema prije nego što je bio uništen te su se, prema izvještaju crkvenog povjesničara Euzebija, nastanili u gradu koji se zvao Pela, a nalazio se u gileadskim brdima. Tako su izbjegli najgoru katastrofu koja je ikad snašla Jeruzalem.

18, 19. (a) Zašto je poslušnost važna za nas danas? (b) O čemu će govoriti sljedeći članak?

¹⁸ Poslušnost koju donosi duhovna zrelost i nama će spasiti život prilikom glavnog ispunjenja Isusovog proročanstva o dolasku “velike nevolje” neviđenih razmjera (Mat. 24:21). Hoćemo li bez odlaganja poslušati svaku uputu koju bismo u budućnosti mogli dobiti od ‘vjernog upravitelja’? (Luka 12:42). Doista je važno da naučimo biti ‘poslušni od srca’! (Rim. 6:17).

¹⁹ Da bismo postali zreli, moramo vježbati svoju moć zapažanja. To možemo činiti tako da se trudimo dobro upoznati Božju Riječ i učimo se poslušnosti. Napredovanje prema duhovnoj zrelosti poseban je izazov za mlade. Sljedeći članak pokazat će kako mladi mogu u tome uspjeti.