Široki put s malo slobode

Tročlana obitelj — otac, majka i malena kći — nalazila se u svom domu u Sydneyu (Australija), kad je u kući izbio požar. Pokušali su skočiti kroz prozore, no na njima su bile rešetke. Zbog tih sigurnosnih rešetaka vatrogasci ih nisu mogli spasiti. Majka i otac umrli su u dimu i plamenu. Kći je umrla kasnije u bolnici.

KAKO li je žalosno što je ova obitelj umrla zbog naprava koje su ih trebale štititi! Budući da ova obitelj nije usamljen slučaj u osiguravanju svog doma rešetkama i sigurnosnim bravama, to služi kao pokazatelj našeg vremena. Domovi i posjedi mnogih naših bližnjih također sliče tvrđavama. Zašto? Oni teže za sigurnosti i mirom u mislima. Kako samo štetno utječe na “slobodno” društvo kad se ljudi osjećaju sigurnima samo dok su zatočeni u svojim vlastitim domovima poput zatvorenikâ! Sve je više krajeva gdje se djeca više ne mogu sigurno igrati u obližnjem parku niti ići u školu bez pratnje roditelja ili neke druge odrasle osobe. Na mnogim područjima života, sloboda nestaje poput jutarnje rose.

Promijenjen način života

Vrijeme u kojem su živjeli naši djedovi i bake bilo je drugačije. Oni su se kao djeca obično mogli bez straha igrati gdje su god htjeli. Kao odrasli, nisu bili opsjednuti bravama i rešetkama. Osjećali su se slobodnima, a u određenoj su mjeri i bili slobodni. No naši su djedovi i bake vidjeli kako se tijekom njihovog života mijenja karakter društva. Ono je postalo hladnije, sebičnije; u mnogim je krajevima ljubav prema bližnjem zamijenjena strahom od bližnjega, što je pridonijelo tragičnom događaju koji smo prethodno spomenuli. Usporedo s rastućim pomanjkanjem slobode pojavio se i stalan pad moralnih vrijednosti. Društvo se oduševilo “novim moralom”, no zapravo se došlo dotle da je teško zapaziti da uopće postoji moral.

Bivši docent pedagogije na Sveučilištu Queensland dr. Rupert Goodman piše sljedeće: “Mladi su sada izloženi drugačijem, hedonističkom (...) načinu života u kojem je ‘ja’ u središtu pažnje: samougađanje, samosvjesnost, samodopadnost, sebičnost.” On također kaže: “Vrijednosti kao što su samosvladavanje, samoprijegor, marljiv rad, štedljivost, poštovanje autoriteta, pokazivanje ljubavi i poštovanja prema roditeljima (...) za mnoge su strani pojmovi.”

Uistinu širok put

Oni koji su upoznati s biblijskim proročanstvom nisu iznenađeni ovom raširenom sebičnošću, jer Isus Krist je upozorio svoje slušaoce: “Jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu. Kao što su uska vrata i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze” (Matej 7:13, 14). Put koji se prvi spominje, na kojem ima puno mjesta za mnogo putnika, jest “širok” zbog toga što nije ograničen biblijskim načelima koja utječu na moral i svakodnevni život. On odgovara onima koji vole misliti onako kako im se sviđa i živjeti onako kako im se sviđa — bez pravila, bez obaveza.

Istina je da mnogi koji su izabrali široki put tvrde da uživaju u svojoj slobodi. No većinu njih potiče uobičajen duh sebičnosti. U Bibliji stoji da ih vodi ‘duh koji sad radi u sinovima protivljenja’. Taj ih duh potiče da žive po ‘tijelu (...) čineći volju tijela’, bez obzira na to radi li se o nemoralu, zloupotrebi droge ili nemilosrdnoj trci za bogatstvom, ugledom ili moći (Efežanima 2:2, 3).

Široki put vodi u propast

Zapazi da su oni koji idu tim širokim putem poticani da čine “volju tijela”. To pokazuje da uopće nisu slobodni — oni imaju gospodara. Oni su robovi tijelu. A služenje tom gospodaru može dovesti do mnogih problema — pandemija spolnih bolesti, razorenih obitelji, do bolesnih tijela i umova zbog zloupotrebe droge i alkohola, a to su samo neke posljedice. Čak i nasilje, pljačke i silovanja imaju korijen u sebičnom razmišljanju koje se njeguje na tom popustljivom širokom putu. I dok bude postojao ‘put što vodi u propast’, njegovi će plodovi biti sve štetniji (Priče Salamunove 1:22, 23; Galaćanima 5:19-21; 6:7).

Razmotrimo dva životna iskustva iz Australije. Mary je popustila pred iskušenjem te je zloupotrebljavala opojna sredstva i vršila nemoral.a No nije pronašla sreću koju je tražila. Život joj je bio prazan čak i nakon rođenja dvoje djece. Dospjela je do samog dna kad je saznala da je zaražena AIDS-om.

Tom je bio pogođen na drugačiji način. On piše: “Odrastao sam u crkvenom misionarskom centru u sjevernom Queenslandu. Kad sam imao 16 godina počeo sam puno piti. Moj otac, moji stričevi i prijatelji puno su pili, pa mi je bilo sasvim normalno da se i ja opijam. Došao sam dotle da sam pio sve, od piva do metilnog alkohola. Osim toga, počeo sam se kladiti na konje i ponekad sam izgubio većinu svoje teško zarađene plaće. Bila je to velika svota novca, jer je posao rezanja šećerne trske bio dobro plaćen.

Zatim sam se oženio i imali smo djecu. Umjesto da prihvatim svoje odgovornosti, ja sam radio ono što su radili moji prijatelji — pio sam, kockao se i tukao. Često sam završavao u mjesnom zatvoru. Ali čak niti to nije djelovalo na mene. Sve mi je u životu išlo nizbrdo. Vladao je potpuni nered.”

Da, popustivši pred neispravnim željama, Tom i Mary nisu nanijeli bol samo sebi nego i svojim obiteljima. Nažalost, mnogi drugi mladi skloni su tome da ih zavede liberalan, pogrešan duh slobode koja se nudi na širokom putu. Kad bi mladi samo mogli vidjeti što se krije ispod tog vanjskog sjaja, te šarade. Kad bi samo mogli vidjeti kakva je prava priroda tog širokog puta — tu visoku cijenu koju na kraju moraju platiti svi oni koji idu njime. Istina je da je on širok i da je lako doći na njega. No upravo je ta širina njegovo prokletstvo. Mudro je uzeti k srcu neospornu činjenicu da “koji sije u tijelo svoje, od tijela će požnjeti pogibao” (Galaćanima 6:8).

Međutim, postoji bolji izbor. To je uski put. No koliko je ograničavajuć, skučen i uzak taj put? I kamo vodi?

[Bilješka]