‘Sveta služba svojom snagom razuma’

“[Prinesite] svoja tijela kao žrtvu živu, svetu, prihvatljivu Bogu, svetu službu svojom snagom razuma” (RIMLJANIMA 12:1, NW).

 1, 2. U kom pogledu učenje primjenjivanja biblijskih načela sliči svladavanju novog jezika?

JESI li ikada pokušao naučiti neki novi jezik? Ako jesi, tada ćeš se nesumnjivo složiti s time da je to naporan rad. Uostalom, uključeno je više nego samo učenje novih riječi. Vješto korištenje jezika zahtijeva i svladavanje njegove gramatike. Moraš shvatiti u kakvom su riječi međusobnom odnosu i kako se povezuju da bi tvorile potpune misli.

² Slično je i s usvajanjem spoznaje iz Božje riječi. Uključeno je više nego samo učenje pojedinih biblijskih citata. Moramo, takoreći, naučiti i biblijsku gramatiku. Trebamo shvatiti u kakvom su biblijski citati međusobnom odnosu i kako služe kao načela koja se mogu primijeniti u svakodnevnom životu. Na taj način možemo postati ‘posve sposobni, potpuno opremljeni za svako dobro djelo’ (2. Timoteju 3:17, NW).

 3. Koja je promjena uslijedila 33. n. e. s obzirom na službu Bogu?

³ Pod uredbom kodeksa Mojsijevog zakona, vjernost se, u velikoj mjeri, mogla dokazati točnim slijeđenjem jasno definiranih pravila. Međutim, Jehova je 33. n. e. ukinuo taj Zakon, u biti ga je ‘prikovao na križ [“mučenički stup”, NW]’ na kojem je usmrćen njegov Sin (Kološanima 2:13, 14). Nakon toga, Božji narod nije dobio opsežan popis žrtava koje je trebao prinositi i pravila kojih se trebao pridržavati. Umjesto toga, rečeno mu je: “[Prinesite] svoja tijela kao žrtvu živu, svetu, prihvatljivu Bogu, svetu službu svojom snagom razuma” (Rimljanima 12:1, NW). Da, kršćani su se svim svojim srcem, dušom, umom i snagom trebali naprezati u Božjoj službi (Marko 12:30; usporedi Psalam 110:3). Ali što znači prinositi “svetu službu svojom snagom razuma”?

 4, 5. Što je uključeno u služenje Jehovi svojom snagom razuma?

⁴ Fraza “snagom razuma” prijevod je grčke riječi logikós, koja znači “razuman” ili “inteligentan”. Od Božjih se slugu očekuje da koriste svoju biblijski školovanu savjest. Umjesto da svoje odluke zasnivaju na brojnim unaprijed postavljenim pravilima, kršćani trebaju brižljivo odvagnuti biblijska načela. Oni trebaju razumjeti biblijsku “gramatiku”, odnosno u kakvom su međusobnom odnosu razna biblijska načela. Tako mogu donositi uravnotežene odluke svojom snagom razuma.

⁵ Znači li to da kršćani nemaju nikakve zakone? Nipošto. Kršćanska grčka pisma jasno zabranjuju idolopoklonstvo, spolni nemoral, ubojstvo, laž, spiritizam, zloupotrebu krvi i brojne druge grijehe (Djela apostolska 15:28, 29; 1. Korinćanima 6:9, 10; Otkrivenje 21:8). Ipak, u daleko većoj mjeri nego što se to zahtijevalo od Izraelaca, moramo koristiti svoju snagu razuma da bismo upoznali i primjenjivali biblijska načela. Slično kao i svladavanje novog jezika, to zahtijeva vrijeme i trud. Kako možemo razvijati svoju snagu razuma?

Razvijati svoju snagu razuma

 6. Što uključuje proučavanje Biblije?

⁶ Kao prvo, moramo biti revni istraživači Biblije. Božja je nadahnuta Riječ ‘korisna za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi’ (2. Timoteju 3:16). Ne bismo trebali uvijek očekivati da će se rješenje nekog problema nalaziti u jednom jedinom biblijskom retku. Umjesto toga, možda ćemo morati razmotriti nekoliko biblijskih citata koji rasvjetljuju određenu situaciju ili problem. Morat ćemo marljivo tražiti kako bismo saznali što Bog misli o toj stvari (Priče Salamunove 2:3-5). Isto tako trebamo i razumijevanje, jer “razuman će steći mudrost [“vješto vodstvo”, NW]” (Priče Salamunove 1:5). Razumna je osoba u stanju razlučiti pojedinačne činioce nekog slučaja i zatim razabrati njihov međusobni odnos. Kao kod mozaika, ona sastavlja komadiće kako bi mogla vidjeti cjelokupnu sliku.

 7. Kako mogu roditelji razmišljati o biblijskim načelima s obzirom na stegu?

⁷ Uzmimo kao primjer roditeljstvo. U Pričama Salamunovim 13:24 kaže se da otac koji ljubi svog sina “kara ga za vremena”. Sam po sebi, ovaj bi se redak mogao zloupotrijebiti za opravdanje grubog, nepopustljivog ukoravanja. No, u Kološanima 3:21 dobivamo uravnotežujući savjet: “Ocevi! ne razdražujte djece svoje, da ne gube volje.” Roditelji koji koriste svoju snagu razuma i koji usklađuju ova načela neće primjenjivati stegu koju bi se moglo nazvati “zlostavljanjem”. Sa svojom će djecom postupati srdačno, s puno razumijevanja i dostojanstveno (Efežanima 6:4). Dakle, u pogledu roditeljstva ili bilo koje druge stvari koja uključuje biblijska načela, možemo razvijati svoju snagu razuma tako što odvagujemo sve povezane činioce. Na taj način možemo shvatiti “gramatiku” biblijskih načela, što je Bog namjeravao i kako to možemo izvršiti.

 8. Kako možemo izbjeći usvajanje krutih, dogmatskih gledišta u pogledu zabave?

⁸ Drugi način kako možemo razvijati svoju snagu razuma jest da izbjegavamo prihvaćanje krutih, dogmatskih stajališta. Kruto gledište sprečava rast naše snage razuma. Razmotrimo područje zabave. Biblija kaže: “Sav svijet leži u zlu” (1. Ivanova 5:19). Znači li to da su sve knjige, svi filmovi ili svi televizijski programi koje proizvodi svijet pokvareni i sotonski? Takvo gledište sigurno ne bi bilo razumno. Naravno, neki će možda odlučiti da u potpunosti izbjegavaju televiziju, filmove ili svjetovnu literaturu. To je njihovo pravo i zbog toga ih ne bi trebalo kritizirati. No ni oni ne bi trebali pokušati vršiti pritisak na druge da i oni prihvate sličan strogi stav. Društvo je objavilo članke koji razlažu biblijska načela koja nam trebaju omogućiti da budemo mudro izbirljivi u pogledu naše rekreacije ili zabave. Jako je nemudro prelaziti preko ovih smjernica i izlagati se nemoralnom razmišljanju, brutalnom nasilju ili spiritizmu koji su prisutni u velikom dijelu svjetovne zabave. Doista, mudar izbor zabave zahtijeva da koristimo svoju snagu razuma kako bismo primjenjivali biblijska načela i tako imali čistu savjest pred Bogom i ljudima (1. Korinćanima 10:31-33).

 9. Što je mišljeno ‘potpunim razborom’?

⁹ Velik dio današnje zabave očito je neprikladan za kršćane.a Zbog toga moramo školovati svoje srce da ‘mrzi na zlo’ kako ne bismo postali poput nekih u prvom stoljeću koji su ‘izgubili svaki ćudoredni osjećaj’ (Psalam 97:10; Efežanima 4:17-19, St). Da bismo mogli rasuđivati takve stvari, potrebna nam je ‘točna spoznaja i potpuni razbor’ (Filipljanima 1:9, NW). Grčka riječ prevedena “razbor” označava “senzibilnu moralnu moć zapažanja”. Ta se riječ odnosi na doslovna ljudska osjetila, kao što je vid. Što se tiče zabave ili bilo koje druge stvari koja zahtijeva donošenje osobne odluke, naše bi moralno osjetilo trebalo biti izoštreno kako bismo bili u stanju shvaćati ne samo ono što je jasno određeno, što je crno na bijelom već i ono što pripada sivim zonama. Istovremeno, ne bismo trebali biblijska načela primjenjivati do u neke nerazumne krajnosti te inzistirati na tome da to rade i sva naša braća (Filipljanima 4:5).

10. Kako možemo razumjeti Jehovinu osobnost o kojoj govori 15. Psalam?

¹⁰ Treći način kako možemo razvijati svoju snagu razuma jest da shvatimo Jehovin način razmišljanja i da ga usadimo duboko u svoje srce. Jehova u svojoj Riječi otkriva svoju osobnost i svoja mjerila. U 15. Psalmu, naprimjer, čitamo kakve osobe Jehova poziva da budu gosti u njegovom šatoru. Te osobe tvore pravdu, govore istinu iz srca svojega, vjerno održavaju svoja obećanja i ne iskorištavaju sebično druge. Dok čitaš ovaj psalam, upitaj se: ‘Opisuju li ova svojstva mene? Bi li Jehova pozvao mene da budem gost u njegovom šatoru?’ Naše moći zapažanja jačaju dok se usklađujemo s Jehovinim putevima i njegovim načinom razmišljanja (Priče Salamunove 3:5, 6; Jevrejima 5:14).

11. Kako su farizeji ‘prolazili pravdu i ljubav Božju’?

¹¹ Upravo su na ovom području farizeji potpuno zakazali. Farizeji su poznavali formalnu strukturu Zakona ali nisu mogli shvatiti njegovu “gramatiku”. Znali su recitirati mirijade pojedinosti Zakona, ali su propustili razumjeti Osobu koja je izdala taj Zakon. Isus im je rekao: “Dajete desetak od metvice i od rute i od svakoga povrća, a prolazite pravdu i ljubav Božiju” (Luka 11:42). Farizeji su zbog svojih krutih umova i tvrdih srca, propustili koristiti svoju snagu razuma. Njihovo se nedosljedno rasuđivanje očitovalo kad su kritizirali Isusove učenike zato što su na sabat trgali klasje i jeli zrna; međutim, kasnije tog istog dana nisu osjetili grižnju savjesti kad su kovali zavjeru kako bi ubili Isusa! (Matej 12:1, 2, 14).

12. Kako se možemo sve više usklađivati s Jehovom kao Osobom?

¹² Želimo biti drugačiji od farizeja. Naša spoznaja iz Božje riječi mora nam pomoći da se sve više usklađujemo s Jehovom kao Osobom. Kako to možemo učiniti? Nakon što su pročitali neki dio iz Biblije ili iz biblijske literature, nekima je pomoglo razmišljanje o pitanjima poput ovih: ‘Što iz ovih podataka učim o Jehovi i njegovim svojstvima? Kako mogu u svom ophođenju s drugima očitovati Jehovina svojstva?’ Meditiranje o takvim pitanjima razvija našu snagu razuma i omogućava nam da postanemo “oponašatelji Boga” (Efežanima 5:1, NW).

Robovi Boga i Krista, a ne ljudi

13. Kako su farizeji postupali poput nekih moralnih diktatora?

¹³ Starješine trebaju onima koji su povjereni njihovoj brizi dopustiti da koriste svoju snagu razuma. Članovi skupštine nisu robovi ljudi. “Kad bih ja još ljudima ugadjao”, napisao je Pavao, “onda ne bih bio sluga [“rob” NW] Kr[i]stov” (Galaćanima 1:10; Kološanima 3:23, 24). Za razliku od toga, farizeji su željeli da ljudi povjeruju kako je važnije da zadobiju priznanje od ljudi nego od Boga (Matej 23:2-7; Ivan 12:42, 43). Farizeji su se sami učinili moralnim diktatorima koji su stvarali vlastita pravila i zatim prosuđivali druge na temelju toga kako su im udovoljavali. Oni koji su slijedili farizeje oslabili su u pogledu korištenja svoje biblijski školovane savjesti, postavši zapravo robovima ljudi.

14, 15. (a) Kako se starješine mogu pokazati suradnicima stada? (b) Kako bi starješine trebali rješavati pitanja savjesti?

¹⁴ Današnji kršćanski starješine znaju da stado nije u prvom redu odgovorno njima. Svaki kršćanin mora nositi vlastiti teret (Rimljanima 14:4; 2. Korinćanima 1:24; Galaćanima 6:5). Tako to treba biti. Doista, ako bi članovi stada bili robovi ljudi, koji slušaju samo zato što ih se kontrolira, što bi radili kad oni koji ih kontroliraju ne bi bili prisutni? Pavao je imao razlog da se raduje zbog Filipljana: “Kao što (...) svagda slušaste, ne samo kad sam kod vas, nego i sad mnogo većma kad nijesam kod vas, gradite spasenje svoje sa strahom i drktanjem.” Oni su zaista bili Kristovi robovi, a ne Pavlovi (Filipljanima 2:12).

¹⁵ Dakle, ako se radi o pitanju savjesti, starješine ne donose odluke za one koji su povjereni njihovoj brizi. Oni objasne biblijska načela koja su uključena u neku stvar i zatim dopuste dotičnima da koriste vlastite snage razuma kako bi donijeli odluku. To je ozbiljna odgovornost, no ipak je to odgovornost koju svaki pojedinac mora nositi sam.

16. Kakav je sistem rješavanja problema postojao u Izraelu?

¹⁶ Razmotri razdoblje kad je Jehova koristio suce da vode Izrael. Biblija nam kaže: “U ono vrijeme ne bješe cara u Izraelu; svaki činjaše što mu bijaše drago” (Sudije 21:25). No Jehova je za svoj narod učinio pripreme da dobiva vodstvo. Svaki je grad imao starije muževe koji su mogli pružiti zrelu pomoć u vezi s pitanjima i problemima. Pored toga, levitski su svećenici vršili koristan utjecaj poučavajući ljude o Božjim zakonima. Kad su se pojavili posebno teški problemi, prvosvećenik je mogao konzultirati Boga pomoću Urima i Tumima. Djelo Insight on the Scriptures (Uvid u Pisma) primjećuje: “Pojedinac koji se okoristio ovom pripremom, koji je stekao spoznaju Božjeg zakona i primjenjivao je, imao je pouzdano mjerilo za svoju savjest. Kad je u takvom slučaju činio ‘što je njemu bilo drago’, tada to nije imalo loše posljedice. Jehova je narodu dopustio da u pogledu stava i načina postupanja pokaže ili spremnost ili nespremnost” (svezak 2, stranice 162-3).b

17. Kako mogu starješine pokazati da savjetuju u skladu s Božjim mjerilima, a ne u skladu s vlastitima?

¹⁷ Poput izraelskih sudaca i svećenika, skupštinski starješine pružaju zrelu pomoć i daju korisne savjete u vezi s problemima. Ponekad čak ‘ukoravaju, prekoravaju, opominju sa svom dugotrpljivošću i umjetnošću poučavanja’ (2. Timoteju 4:2, NW). To čine u skladu s Božjim mjerilima, a ne u skladu s vlastitima. Kako je samo djelotvorno kad starješine pružaju primjer i nastoje dostići srca!

18. Zašto je naročito djelotvorno kad starješine nastoje dostići srce?

¹⁸ Srce je “motor” naše kršćanske djelatnosti. Biblija stoga kaže: “Iz njega izlazi život” (Priče Salamunove 4:23). Starješine koji potiču srca ustanovit će da to članove skupštine motivira da u Božjoj službi urade sve što mogu. Oni pokreću sami sebe, ne trebaju ih uvijek podstrekavati drugi. Jehova ne želi prisilnu poslušnost. On traži poslušnost koja dolazi iz srca punog ljubavi. Starješine mogu hrabriti na takvu službu na koju motivira srce tako što pripadnicima stada pomažu razvijati svoju snagu razuma.

Razvijanje ‘uma Kristovog’

19, 20. Zašto je za nas važno da razvijamo um Kristov?

¹⁹ Kao što je spomenuto, nije dovoljno jednostavno poznavati Božje zakone. “Urazumi me”, molio je psalmist, “i držaću se zakona [tvojega], i čuvati ga svijem srcem” (Psalam 119:34). Jehova je u svojoj Riječi otkrio “um Kr[i]stov” (1. Korinćanima 2:16). Služeći Jehovi svojom snagom razuma, Isus nam je ostavio savršen uzor. Razumio je Božje zakone i načela, i besprijekorno ih primjenjivao. Proučavanjem njegovog primjera, moći ćemo “razumjeti (...) što je širina i dužina i dubina i visina, i poznati pretežniju od razuma ljubav Kr[i]stovu” (Efežanima 3:17-19). Da, ono što iz Biblije učimo o Isusu uvelike nadmašuje akademsku intelektualnu spoznaju; posreduje nam jasnu sliku o tome kakav je sam Jehova (Ivan 14:9, 10).

²⁰ Dakle, dok proučavamo Božju riječ, možemo razabirati kako Jehova razmišlja o nekim stvarima i doći do uravnoteženih odluka. To će zahtijevati trud. Moramo biti revni istraživači Božje riječi, postajući senzibilni prema Jehovinoj osobnosti i njegovim mjerilima. Mi, takoreći, učimo novu gramatiku. Štoviše, oni koji to čine slijede Pavlov savjet da “[prinesu] svoja tijela kao žrtvu živu, svetu, prihvatljivu Bogu, svetu službu svojom snagom razuma” (Rimljanima 12:1, NW).

[Bilješke]

Što si naučio?

◻ Kakva je promjena s obzirom na službu Bogu uslijedila 33. n. e.?

◻ Kako možemo razvijati svoju snagu razuma?

◻ Kako mogu starješine pripadnicima stada pomoći da budu robovi Boga i Krista?

◻ Zašto bismo trebali razvijati “um Kr[i]stov”?

[Slika na stranici 23]

Starješine pomažu drugima koristiti svoju snagu razuma