Prihvaćaju li drugi tvoj savjet?

DOBAR savjet koji se pruži na ispravan način uvijek će dati dobre rezultate. Je li to točno? Netočno! Čak i izvrstan savjet koji pružaju sposobni savjetnici često se ignorira ili odbacuje (Priče Salamunove 29:19).

To se dogodilo kad je Jehova savjetovao Kaina, koji je razvio mržnju prema svom bratu Abelu (1. Mojsijeva 4:3-5). Znajući koliku je opasnost to predstavljalo za Kaina, Bog mu je rekao: “Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti” (1. Mojsijeva 4:6, 7, St).

Jehova je tako grijeh usporedio s grabežljivcem koji čeka da se baci na Kaina ako on nastavi gajiti srdžbu prema svom bratu. (Usporedi Jakova 1:14, 15.) Još uvijek je bilo vremena da Kain promijeni svoj stav i da ‘radi pravo’, umjesto da nastavi ići tim kobnim putem. Nažalost, Kain se nije obazirao na upozorenje. Odbio je Jehovin savjet uz teške posljedice.

Neki preziru i odbacuju svaki savjet (Priče Salamunove 1:22-30). Može li biti savjetnikova greška ako je savjet odbačen? (Job 38:2). Da li ti kad daješ savjet otežavaš drugima da ga prihvate? Zbog ljudske nesavršenosti stvarno može doći do tih problema. No, možeš umanjiti mogućnost da se to dogodi tako da pažljivo slijediš biblijska načela. Pogledajmo neka od njih.

‘Ispravljaj u duhu blagosti’

“Braćo, ako koji čovjek i učini kakav krivi korak prije nego je toga svjestan, vi koji imate duhovne sposobnosti pokušajte takvog čovjeka ispraviti u duhu blagosti, pazeći svaki na sebe, da i ti ne budeš iskušan” (Galaćanima 6:1, NW). Dakle, apostol Pavao je istaknuo da bi oni koji imaju “duhovne sposobnosti” trebali pokušati ispraviti kršćanina koji “učini kakav krivi korak prije nego je toga svjestan”. Ponekad se čini da su najčešće skloni davati savjet oni koji su za to najmanje osposobljeni. Zato, nemoj previše žuriti da druge savjetuješ (Priče Salamunove 10:19; Jakov 1:19; 3:1). To je prvenstveno zadatak skupštinskih starješina koji su duhovno osposobljeni da to čine. Dakako, svaki bi zreli kršćanin trebao upozoriti brata ako vidi da mu prijeti opasnost.

Ako ipak odlučiš nekome dati prijedlog ili savjet, budi siguran da se ono što govoriš temelji na božanskoj mudrosti, a ne na ljudskim učenjima i filozofijama (Kološanima 2:8). Budi poput pažljivog kuhara koji se brine da je svaki sastojak koji koristi svjež i da ne sadrži ništa što bi moglo biti otrovno. Pobrini se da tvoj savjet bude čvrsto utemeljen na Božjoj Riječi, a ne jednostavno na osobnom mišljenju (2. Timoteju 3:16, 17). Čineći to, možeš biti siguran da tvoj savjet neće nikome nanijeti štetu.

Svrha savjeta je da se ‘ispravi’ onoga tko griješi, a ne da ga se prisili na promjene koje on ne želi. Grčka riječ prevedena s “ispraviti” povezana je s izrazom koji se odnosi na namještanje iščašene kosti da bi se spriječile daljnje ozljede. Kako navodi leksikograf W. E. Vine, ta riječ također ukazuje na “važnu potrebu za strpljivošću i ustrajnošću u tom postupku”. Zamisli samo kakva je nježnost i spretnost potrebna da bi se izbjegla nepotrebna fizička bol. Slično tome, savjetnik treba biti jako pažljiv kako ne bi povrijedio onoga kome daje savjet. To je već samo po sebi dovoljno osjetljivo područje, čak i kad netko zatraži savjet. A kad nekom daješ savjet, a da ga on nije prethodno tražio, to onda zahtijeva čak i veću vještinu i taktičnost.

Sigurno je da nikoga nećeš “ispraviti” ako u njemu stvoriš otpor. Da bi se to izbjeglo, imaj na umu potrebu da pokažeš “srdačnu milost, dobrotu, poniznost, krotost, i trpljenje” (Kološanima 3:12). Ako je neki liječnik nestrpljiv i nepotrebno grub, pacijent će možda odbaciti njegov savjet i možda više nikada neće doći na potrebno liječenje.

To ne znači da savjet ne bi trebao biti snažan. Isus Krist je bio odlučan kad je savjetovao sedam skupština u azijskoj oblasti (Otkrivenje 1:4; 3:1-22). Dao im je neke vrlo otvorene savjete koje su trebali čuti i primijeniti. Ali Isusova je odlučnost uvijek bila uravnotežena svojstvima kao što su samilost i dobrohotnost, čime je odražavao duh ljubavi svog nebeskog Oca (Psalam 23:1-6; Ivan 10:7-15).

Savjetuj s ljubaznošću

“Neka vam riječ bude ljubezna, solju začinjena, da znadnete odgovoriti svakome kako treba!” (Kološanima 4:6, St). Sol može dati bolji okus hrani, čineći je tako primamljivom. Ako želiš da tvoj savjet bude drugima “ukusan”, on mora biti ‘ljubazan i solju začinjen’. Međutim, čak i od najboljih sastojaka hrana može biti loše pripremljena ili nabacana na tanjur u neprivlačnu hrpu. To neće nikome povećati apetit. Ustvari, možda će biti teško progutati čak i samo jedan neukusan zalogaj.

Kad se daje savjet važno je odabrati prave riječi. Mudri je Salamun rekao: “Riječi kazane u pravo vrijeme, zlatne su jabuke u srebrnim posudama” (Priče Salamunove 25:11, St). Možda je imao na umu prekrasno ukrašenu srebrnu posudu s fino izrađenim zlatnim jabukama. Kakav bi to samo užitak bio za oči i kako bi bio zahvalan ako bi je dobio na poklon! Na isti način birane i ljubazne riječi snažno mogu utjecati na osobu kojoj nastojiš pomoći (Propovjednik 12:9, 10).

Nasuprot tome, “riječ prijeka podiže srdnju” (Priče Salamunove 15:1). Loše odabrane riječi mogu lako izazvati bol i ljutnju umjesto zahvalnost. Ustvari, ne samo loše odabrane riječi već i neodgovarajući ton glasa može prouzročiti da osoba odbije zapravo dobar savjet. Davanje savjeta na netaktičan, bezosjećajan način može djelovati isto tako štetno kao da nekoga napadaš oružjem. “Ima ko [“nepromišljeno”, NW] govori kao da mač probada”, kažu Priče Salamunove 12:18. Zašto govoriti nepromišljeno i tako otežavati nekome da posluša savjet? (Priče Salamunove 12:15).

Kao što je Salamun rekao, riječi savjeta trebale bi biti “kazane u pravo vrijeme”. Uistinu je važno odabrati pravo vrijeme ukoliko želimo da savjet urodi plodom! Netko tko je izgubio apetit očito neće cijeniti hranu. Možda je upravo pojeo obilan obrok ili je možda bolestan. Silom hraniti nekoga tko ne želi jesti nije niti mudro, a niti lijepo.

Savjetuj sa skromnošću uma

“Upotpunite moju radost (...) ne radeći ništa iz svadljivosti ili iz egoizma, nego sa skromnošću uma smatrajući druge višima od sebe, gledajući s osobnim zanimanjem ne samo na svoje vlastite interese nego i na interese drugih” (Filipljanima 2:2-4, NW). Ako si dobar savjetnik, motivirat će te ‘osobno zanimanje’ za dobrobit drugih. Također ćeš pokazivati ‘skromnost uma’ u ophođenju sa svojom duhovnom braćom i sestrama, smatrajući druge većima od sebe. Što to znači?

Skromnost uma spriječit će te da se držiš nadmoćno ili da to pokazuješ tonom glasa. Nitko od nas nema osnove da bi se osjećao nadmoćniji od drugih suvjernika. Svatko od nas s vremena na vrijeme u nečemu pogriješi. Budući da ne možeš čitati srca, posebno je važno da ne prosuđuješ motive onoga koga savjetuješ. On možda nema nikakve loše motive i možda nije ni svjestan da ima neki neispravan stav ili da je pogrešno postupio. Čak i ako je donekle svjestan da je u raskoraku s Božjim zahtjevima, nema sumnje da će mu biti mnogo lakše prihvatiti savjet ako se on pruži ponizno i ako se pokaže pravi interes za njegovu duhovnu dobrobit.

Zamisli kako bi se ti samo osjećao da si pozvan na obrok, a da se domaćin prema tebi ophodi hladno i s prezirom! Sigurno ne bi uživao u tom obroku. Uistinu, “bolje je jelo od zelja gdje je ljubav nego od vola ugojena gdje je mržnja” (Priče Salamunove 15:17). Isto tako, čak i najbolji savjet može biti teško prihvatiti ako savjetnik pokazuje nesklonost prema onome koga savjetuje ili ga ponižava i dovodi u neugodnu situaciju. Međutim, ako se pokazuje ljubav, uzajamno poštovanje i povjerenje, savjet će se moći lakše pružiti i prihvatiti (Kološanima 3:14).

Savjet koji je bio prihvaćen

Prorok Natan pokazao je skromnost uma kad je davao savjet kralju Davidu. Ljubav i poštovanje koje je osjećao prema Davidu jasno su se očitovali u onome što je Natan rekao i učinio. Natan je počeo s jednom usporedbom, uzimajući u obzir to da će Davidu možda biti teško poslušati savjet (2. Samuelova 12:1-4). Prorok je apelirao na Davidovu ljubav prema pravdi i pravednosti, iako to nije bilo vidljivo iz Davidovih postupaka u vezi s Betsabejom (2. Samuelova 11:2-27). Kad mu je bila jasno predočena svrha usporedbe, Davidova iskrena reakcija bila je: “Sagriješih Gospodinu” (2. Samuelova 12:7-13). Za razliku od Kaina koji nije poslušao Jehovu, David je ponizno prihvatio ukor.

Nema sumnje da je Jehova vodio Natana, uzimajući u obzir Davidovu nesavršenost i vjerojatnost da može nepovoljno reagirati. Natan je vrlo taktično pristupio, očigledno smatrajući Davida većim zbog položaja koji je David imao kao Jehovin imenovani kralj. Ako ti je dodijeljena izvjesna mjera autoriteta, možda ćeš morati dati odgovarajući savjet, no moglo bi biti teško prihvatiti ga ukoliko ne pokažeš skromnost uma.

Natan je ispravio Davida u duhu blagosti. Prorokove su riječi bile ljubazne i pažljivo odabrane tako da je David mogao reagirati onako kako je za njega bilo najbolje. Natana nisu motivirali vlastiti interesi, niti se postavio kao da je moralno i duhovno superiorniji nad Davidom. Kakav je to samo divan primjer pravih riječi upućenih na prikladan način! Ako i ti ispoljavaš isti duh, daleko je vjerojatnije da će drugi prihvatiti tvoj savjet.

[Slika na stranici 22]

Tvoj savjet treba biti koristan poput hranjivog jela

[Slika na stranici 23]

Je li tvoj savjet privlačan kao zlatne jabuke u srebrnim posudama?

[Slika na stranici 24]

Prorok Natan ponizno je apelirao na Davidovu ljubav prema pravdi i pravednosti