Nemoj dozvoliti da ti vrlina postane mana

Luksuzni brod linijske plovidbe Titanic imao je u svom trupu 16 nepropusnih odjeljaka, pa ga se stoga smatralo nepotopivim. Kad je 1912. krenuo na svoje prvo putovanje, na njemu je bila samo oko polovina potrebnih čamaca za spašavanje. Brod je udario u santu leda i potonuo, a život je izgubilo preko 1 500 osoba.

BOGOBOJAZNI Ozija, kralj u drevnom Jeruzalemu, bio je briljantan vojni zapovjednik. Uz Jehovinu je pomoć nizao pobjede nad svojim neprijateljima. “Raznese se ime [Ozijino] daleko, jer mu se divno pomagaše dokle osili.” No, tada se “ponese (...) srce njegovo (...) i sagriješi Jehovi Bogu svojemu”. Ozija je zbog svoje oholosti bio pogođen gubom (2. Dnevnika 26:15-21; Priče Salamunove 16:18).

Iz ova dva izvještaja učimo da poželjne osobine, kada nisu uravnotežene s mudrošću, skromnošću i poniznošću, mogu lako postati slaba točka ili mana. To je otrežnjavajuća činjenica budući da svi mi na neki način posjedujemo određene poželjne osobine ili darove te želimo da to budu svojstva koja će biti korisna i predstavljati izvor radosti i nama i drugima, a naročito našem Stvoritelju. Zaista, trebali bismo u potpunosti iskoristiti svaki dar koji dobijemo od Boga, no istovremeno bismo trebali paziti kako ga koristimo da bi i ostao dragocjeno svojstvo.

Naprimjer, osoba koja voli svoj posao posjeduje poželjnu osobinu koja bi se lako mogla pretvoriti u slabu stranu ako ona postane radoholičar. Opreznu se osobu ne može lako prevariti ili zavesti, no mogla bi postati toliko oprezna da prestane donositi odluke. Učinkovitost je također lijepa osobina, no ukoliko prijeđe u krajnost tako da se zbog nje zanemaruje ljudski faktor, moglo bi se dogoditi da zavlada hladna, ukočena atmosfera koja odiše nezadovoljstvom. Stoga odvoji malo vremena i razmisli o svojim poželjnim osobinama. Da li ih ispravno koristiš? Jesu li one blagoslov za druge? Povrh svega, služe li na čast Jehovi, Izvoru ‘svakog dobrog dara’? (Jakov 1:17). S tim pitanjima u mislima razmotrimo pobliže još neke poželjne osobine koje bi mogle postati slabe točke, pa čak i mane, ukoliko propustimo razmišljati o tome kako ih koristimo.

Mudro koristi mentalne sposobnosti

Bistar um nedvojbeno je poželjno svojstvo. Ipak, to bi se svojstvo moglo pretvoriti u slabu točku ukoliko bismo zbog toga postali samouvjereni ili umišljeni, naročito ako nas drugi pretjerano hvale ili nam laskaju. Moglo bi nam se dogoditi da na Božju Riječ i na Bibliji temeljene publikacije za proučavanje počnemo gledati s intelektualnog stanovišta.

Samouvjerenost može doći do izražaja na različite načine. Naprimjer, kada netko tko je inteligentan dobije zadatak da održi govor u kršćanskoj skupštini, možda javno predavanje ili govor u Teokratskoj školi propovijedanja, mogao bi se u zadnji čas pripremati ili se možda čak i ne moli za Jehovin blagoslov. Ta se osoba radije oslanja na znanje koje već posjeduje i na sposobnost improvizacije. Prirodne sposobnosti mogu jedno vrijeme prikrivati njen nemar, no bez Jehovinog punog blagoslova ta će osoba sporije, a možda čak i prestati, duhovno napredovati. Kakvog li traćenja odličnog dara! (Priče Salamunove 3:5, 6; Jakov 3:1).

Netko tko je pronicljiv mogao bi također prosuđivati Bibliju i pomoćna sredstva za proučavanje Biblije na način koji je svojstven intelektualizmu. Međutim, takvo znanje samo “nadima”, odnosno napuhuje nečiji ego poput balona; ono ne “izgrađuje” ljubav u odnosima među kršćanima (1. Korinćanima 8:1; Galaćanima 5:26). S druge strane, duhovan se čovjek, neovisno o tome kakve su njegove umne sposobnosti, uvijek moli za Božji duh i oslanja se na njegovu pomoć. Dok raste u ljubavi, poniznosti, spoznaji i mudrosti — i to tako da ta svojstva čine ugodan sklad — njegove poželjne osobine sve više dolaze do izražaja kao korisna svojstva (Kološanima 1:9, 10).

Neka sposobnost će također postati slaba točka ako se zbog nje uobrazimo, otkrivajući tako da nam nedostaje skromnosti. Darovita osoba — kao i svi oni koji joj se dive — može zaboraviti da Jehova ‘ne gleda na oholu mudrost’, bez obzira na to koliko bi neka osoba mogla biti darovita (Job 37:24, St). “U smjernih je mudrost”, kaže Božja Riječ (Priče Salamunove 11:2). Apostol Pavao bio je veoma inteligentan i visokoobrazovan, no Korinćanima je rekao: “Ja, kad sam došao k vama, braćo, nisam došao (...) s razmetljivošću u govoru ili mudrosti. (...) Ja sam došao k vama u slabosti i u strahu i s velikim drhtanjem; i moj govor i ono što sam propovijedao nije bilo u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u dokazivanju duha i sile, da se vaša vjera ne bi temeljila na ljudskoj mudrosti, nego na Božjoj sili” (1. Korinćanima 2:1-5).

Uistinu mudra osoba ne povodi se za svjetovnim poimanjem znanja ili svjetovnim mjerilima uspjeha. Umjesto da svoje talente koristi tako da stekne odobravanje ljudi ili da nagomilava bogatstvo ovog svijeta, uistinu mudra osoba daje sve što može Onome koji joj je dao život i sposobnosti koje ima (1. Ivanova 2:15-17). S tim ciljem na umu, interese Kraljevstva ima uvijek na prvom mjestu u životu te postaje poput rodnog ‘drveta usađenog kraj potoka’. Zahvaljujući Jehovinom blagoslovu, a ne svojim prirodnim talentima, “što god radi, u svemu napreduje” (Psalam 1:1-3; Matej 6:33).

Neka kršćanstvo doprinese tvojoj vrlini

Kršćanstvo samo po sebi obiluje tolikim dobrim stranama da svjetovne filozofije djeluju blijedo u usporedbi s njim. Naprimjer, ljudi koji žive kršćanskim načinom života zahvaljujući tome postaju najbolji supružnici, najbolji susjedi i najbolji radnici — pošteni, puni poštovanja, miroljubivi i marljivi (Kološanima 3:18-23). Pored toga, kršćanska pouka o tome kako postati dobar govornik i učitelj omogućava osobi da razvije umijeće dobre komunikacije (1. Timoteju 4:13-15). Stoga nije neobično da poslodavci često baš kršćanima nude dodatne odgovornosti i unapređenje na poslu. No takve poželjne osobine također bi se mogle krivo koristiti ukoliko se pažljivo ne kontroliraju. Unapređenje ili primamljivo radno mjesto moglo bi od osobe zahtijevati da bude praktički predana kompaniji, da često izostaje s kršćanskih sastanaka ili da žrtvuje dragocjeno vrijeme koje provodi s obitelji.

Jedan kršćanski starješina i obiteljski čovjek u Australiji ujedno je bio i veoma uspješan poslovan čovjek pred kojim je bila sjajna karijera. Ipak se odupro iskušenju da postigne uspjeh u ovom sustavu. “Želio sam provoditi više vremena s obitelji i u kršćanskoj službi”, rekao je. “Tako smo se supruga i ja dogovorili da pažljivo smanjim vrijeme koje provodim na svjetovnom poslu. Zašto bih radio pet dana u tjednu ako mi to nije potrebno?” dodao je. Napravivši neke preinake u životu o kojima je prethodno dobro razmislio, taj je starješina ustanovio da bi mogao zbrinjavati potrebe obitelji i kada bi radio tri do četiri dana u tjednu. S vremenom je dobio i neke druge prednosti službe, primjerice da služi kao član Odbora Kongresne dvorane te u administraciji oblasnog kongresa. Budući da su bile mudro usmjerene, njegove su jake strane donijele njemu i njegovoj obitelji radost i zadovoljstvo.

Uravnotežen stav prema prednostima

Kršćanske se muškarce hrabri da teže za prednostima službe u skupštini. “Ako tko teži za službom nadglednika [ili sluge pomoćnika], vrstan posao želi” (1. Timoteju 3:1). No, kao i već spomenute poželjne osobine, i spremnost prihvaćanja odgovornosti treba biti uravnotežena s ispravnim prosuđivanjem. Nitko ne bi trebao prihvatiti toliko zaduženja da zbog njih izgubi radost u Jehovinoj službi. Da, duh spremnosti za svaku je pohvalu i uistinu ga je potrebno imati jer Jehova ne odobrava stav šteđenja samog sebe; no spremnost ujedno mora odražavati skromnost i ‘zdrave misli’ (Titu 2:12; Otkrivenje 3:15, 16).

Isusova blagost, uvid i osjećajnost omogućili su čak i osobama najnižeg položaja da se u njegovom prisustvu osjećaju ugodno. Jednako se tako i danas ljudi osjećaju ugodno u društvu osoba čija se snaga krije u suosjećajnoj, brižnoj osobnosti. Takvi srdačni i pristupačni starješine u kršćanskoj skupštini uistinu su dragocjeni ‘darovi u ljudima’. Oni su “zaklon od vjetra, i kao utočište od poplave, kao potoci na suhu mjestu, kao sjena od velike stijene u zemlji sasušenoj” (Efežanima 4:8; Izaija 32:2).

No starješine moraju uskladiti vrijeme koje provode u pomaganju drugima i vrijeme koje im je potrebno za osobni studij, razmišljanje, molitvu i javnu službu propovijedanja. Naravno, oženjeni starješine također trebaju odvojiti vrijeme za svoju obitelj, koja naročito mora osjetiti njihovu pristupačnost.

Sposobna žena — divan blagoslov

Poput sposobnih starješina, i duhovno nastrojene žene predstavljaju pravu dobrobit za Jehovinu organizaciju. Općenito uzevši, žene posjeduju dar da se zanimaju za druge ljude — svojstvo koje Jehova cijeni i potiče nas da ga razvijamo. ‘Gledajte s osobnim zanimanjem ne samo na svoje vlastite interese nego i na interese drugih’, napisao je apostol Pavao (Filipljanima 2:4). Ipak, to ‘osobno zanimanje’ mora imati svoje granice budući da niti jedan kršćanin ne bi želio biti “onaj tko se miješa u tuđe stvari”; niti bi smio biti ogovarač (1. Petrova 4:15; 1. Timoteju 5:13).

Žene posjeduju još mnogo darova. Kršćanska supruga, naprimjer, može imati bolje mentalne sposobnosti od svog muža. Međutim, kao ‘vrsna žena’ koja se boji Jehove, ona će poštovati svog muža i svoje će darove koristiti tako da mu bude nadopuna, a ne suparnica. Mudar, ponizan suprug neće zavidjeti ili zamjerati svojoj ženi već će cijeniti njene sposobnosti i radovati se zbog njih. Poticat će je da potpunim korištenjem svojih talenata doprinosi izgradnji obitelji te pomaže djeci da se, poput nje, ‘boje Jehove’ (Priče Salamunove 31:10, 28-30; 1. Mojsijeva 2:18). Takvi skromni, ponizni muževi i žene uživaju u braku kojim se istinski iskazuje čast Jehovi.

Obuzdavati snažnu osobnost

Snažna osobnost koja je usmjerena prema pravednosti i vršenju Jehovine volje cijelom dušom može biti lijepa vrlina onda kada je ublažena skromnošću i poniznošću. Pa ipak, ona može biti slaba strana ukoliko osoba koja je posjeduje dominira nad drugima ili ih zastrašuje. To se naročito može osjetiti u kršćanskoj skupštini. Kršćani bi se trebali osjećati opušteno u društvu drugih kršćana, a to znači i u društvu skupštinskih starješina (Matej 20:25-27).

Starješine bi se pak trebali osjećati ugodno u društvu drugih starješina. A na sastanku starješinstva bi sveti duh, a ne nečija snažna osobnost, trebao utjecati na odluke koje donose. Doista, sveti duh može djelovati na svakog člana starješinstva, pa tako i na najmlađe i na najpovučenije starješine. Stoga bi oni koji imaju snažnu osobnost, čak i onda kad smatraju da su u pravu, trebali kontrolirati svoju dobru osobinu učeći se umijeću pokazivanja obzirnosti i tako ‘pokazujući čast’ ostalim starješinama (Rimljanima 12:10). Propovjednik 7:16 ljubazno upozorava: “Ne budi suviše pravedan ni suviše mudar; zašto bi sebe upropastio?”

Jehova, Izvor ‘svakog dobrog dara’, svoje zadivljujuće osobine uravnotežuje apsolutnom savršenošću (Jakov 1:17; 5. Mojsijeva 32:4). A on je naš Učitelj! Stoga učimo od njega i trudimo se razvijati svoje urođene darove, odnosno vrline, te ih mudro, skromno i s puno ljubavi koristiti. Kakav ćemo samo tada biti blagoslov za druge!

[Slike na stranici 27]

Duhovni napredak ovisi o proučavanju koje se provodi pod molitvom i o oslanjanju na Jehovu

[Slika na stranici 29]

Osobni interes koji je upotpunjen skromnošću predstavlja pravi blagoslov

[Zahvala na stranici 26]

Ljubaznošću The Mariners‘ Museuma, Newport News, VA