Gradivo iz izvora u Radnim listovima (Naš život i služba)
3. – 9. SVIBNJA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | BROJEVI 27–29
“Budimo nepristrani poput Jehove”
Tragajmo za duhovnim blagom
it-2-E 528 odl. 5
Žrtve
Žrtve ljevanice. Izraelci su žrtve ljevanice prinosili zajedno s većinom drugih žrtava, naročito nakon što su se nastanili u Obećanoj zemlji (Br 15:2, 5, 8–10). Žrtve ljevanice zapravo su bile vino (“opojno piće”) koje se izlijevalo na žrtvenik (Br 28:7, 14; usporedi Izl 30:9; Br 15:10). Apostol Pavao napisao je kršćanima u Filipima: “Ako se i izlijevam kao žrtva ljevanica na vašu žrtvu i svetu službu koju vršite potaknuti vjerom, veselim se.” Time što je sebe usporedio sa žrtvom ljevanicom istaknuo je da je spreman žrtvovati se za svoje suvjernike (Flp 2:17). Kratko prije svoje smrti napisao je Timoteju: “Ja se već izlijevam kao žrtva ljevanica i približilo se vrijeme mog oslobođenja” (2Ti 4:6).
10. – 16. SVIBNJA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | BROJEVI 30–31
“Ispuni zavjete koje si dao Jehovi”
it-2-E 1162
Zavjet
Zavjeti su se davali dragovoljno. Međutim, kad bi netko dao zavjet, po Božjem je zakonu bio obavezan ispuniti ga. Onaj tko se zakletvom obavezao na nešto zapravo je svojim životom jamčio da neće prekršiti svoju riječ (Br 30:2; vidi i Ri 1:31, 32). Budući da je život bio u pitanju, sasvim je razumljivo zašto Biblija upozorava da je potrebno dobro promisliti prije nego što se da zavjet kako bi osoba bila sigurna da može ispuniti ono na što se obavezala. U Mojsijevom zakonu stoji: “Ako daš kakav zavjet Jehovi, svom Bogu, ne oklijevaj ispuniti ga. Jehova, tvoj Bog, to će tražiti od tebe. Ako ga ne ispuniš, to će ti biti grijeh. A ako se ne zavjetuješ, nećeš biti kriv” (Pnz 23:21, 22).
it-2-E 1162
Zavjet
Zavjet je svečano obećanje dano Bogu kojim se netko obavezuje da će nešto učiniti, prinijeti neku žrtvu ili dar, stupiti u određenu službu ili se uzdržati od nečeg što samo po sebi nije zabranjeno. Zavjeti su se davali dragovoljno. Budući da je zavjet svečano obećanje, imao je istu težinu kao i zakletva, tako da se u Bibliji ta dva izraza ponekad spominju zajedno (Br 30:2; Mt 5:33). Izraz “zavjet” ukazuje na nečiju namjeru da nešto učini ili da se od nečeg uzdrži, dok se izraz “zakletva” odnosi na obećanje dano nekome tko je na višem položaju. Zakletvom se potvrđuje istinitost onoga što je rečeno ili se obavezuje da će se ispuniti neko obećanje. Sklapanje saveza često je bilo popraćeno davanjem zakletve (Pos 26:28; 31:44, 53).
Tragajmo za duhovnim blagom
it-2-E 28 odl. 1
Jiftah
Izraelci su se mogli obavezati da će dati neku osobu da cijeli život služi u Jehovinom svetištu. To pravo imali su roditelji. Naprimjer, prije Samuelovog rođenja njegova majka Hana zavjetovala se da će ga dati da služi u svetom šatoru. Hanin zavjet odobrio je njen muž Elkana. Čim je Hana prestala dojiti Samuela, odvela ga je u svetište. Osim toga, povela je i junca za žrtvu (1Sa 1:11, 22–28; 2:11). I Samson je još kao dijete bio određen da kao nazirej služi Bogu (Su 13:2–5, 11–14). Prema Brojevima 30:3–5, 16, otac je odlučivao hoće li njegova kći ispuniti zavjet koji je dala.
17. – 23. SVIBNJA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | BROJEVI 32–33
“Protjerajte pred sobom sve stanovnike te zemlje”
it-1-E 404 odl. 2
Kanaan
Jošua je postupio mudro i “izvršio je svaku zapovijed koju je Jehova dao Mojsiju” u vezi s uništenjem Kanaanaca (Jš 11:15). No Izraelci nisu slijedili Jošuin dobar primjer ni iskorijenili Kanaance, koji su onečistili zemlju. Budući da su Kanaanci i dalje živjeli među Izraelcima, s vremenom je život izgubilo više Izraelaca nego što bi poginulo Kanaanaca da su ih Izraelci uništili, kao što im je bilo zapovjeđeno (Br 33:55, 56; Su 2:1–3, 11–23; Ps 106:34–43). Jehova je upozorio Izraelce da će dosljedno provoditi pravdu i kazniti ih ako se budu povezali s Kanaancima, sklapali brakove s njima, štovali njihove bogove, usvajali njihove vjerske običaje te činili iste gadosti kao i oni. Rekao im je da će ih snaći isto zlo kao i Kanaance te da će i njih zemlja “izbljuvati” (Izl 23:32, 33; 34:12–17; Le 18:26–30; Pnz 7:2–5, 25, 26).
Tragajmo za duhovnim blagom
it-1-E 359 odl. 2
Granice
Nakon što je izvlačenjem ždrijeba bila određena lokacija na kojoj se trebalo nastaniti neko pleme, trebalo je odrediti i veličinu tog područja. “Ždrijebom razdijelite zemlju po svojim porodicama. Većim skupinama dajte veće nasljedstvo, a manjim skupinama dajte manje nasljedstvo. Svaka skupina neka dobije u nasljedstvo ono što joj ždrijebom bude određeno. Dobit ćete zemlju u nasljedstvo prema plemenima svojih predaka” (Br 33:54). Dakle, lokacija se nije mijenjala, ali mogla se promijeniti veličina područja koju je neko pleme dobilo u nasljedstvo. Naprimjer, kad se vidjelo da je područje koje je dobilo Judino pleme preveliko, dio te zemlje pripao je Šimunovom plemenu (Jš 19:9).
7. – 13. LIPNJA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | PONOVLJENI ZAKON 3–4
“Jehovini su zakoni mudri i pravedni”
it-2-E 1140 odl. 5
Razboritost
Ako marljivo proučavamo Božju Riječ i primjenjujemo njene zapovijedi, možemo postati razboritiji “od svih svojih učitelja (...) i od staraca” (Ps 119:99, 100, 130; usporedi Lk 2:46, 47). To ne čudi zato što su Božje čiste odredbe i zakoni izvor mudrosti i razboritosti. Kad su ih se Izraelci čvrsto držali, okolni narodi smatrali su ih mudrima i razboritima (Pnz 4:5–8; Ps 111:7, 8, 10; usporedi 1Kr 2:3). Razborita osoba svjesna je da je Božja Riječ sveta, želi postupati po njoj i moli se Bogu da joj pomogne u tome (Ps 119:169). Ona dopušta da se Božji zakoni usade duboko u njenu nutrinu (Mt 13:19–23), piše ih “na ploču svog srca” (Izr 3:3–6; 7:1–4) i mrzi “svaki krivi put” (Ps 119:104). Dok je bio na Zemlji, Božji Sin pokazivao je takvu razboritost i nije pokušavao izbjeći smrt na mučeničkom stupu jer je znao da će na taj način ispuniti Sveto pismo (Mt 26:51–54).
28. LIPNJA – 4. SRPNJA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | PONOVLJENI ZAKON 9–10
“Što Jehova, tvoj Bog, traži od tebe?”
Tragajmo za duhovnim blagom
it-1-E 103
Anakovci
Anakovci su bili izuzetno visok i snažan narod, koji je živio u planinskim područjima Kanaana i u nekim obalnim područjima na jugu zemlje. U nekom periodu u Hebronu su živjela tri ugledna Anakovca – Ahiman, Šešaj i Talmaj (Br 13:22). Ondje je 12 izraelskih uhoda prvi put vidjelo Anakovce. Deset uhoda donijelo je narodu zastrašujuće vijesti, tvrdeći da su ti ljudi potomci nefila, koji su živjeli prije potopa, i da u usporedbi s njima Izraelci izgledaju “kao skakavci” (Br 13:28–33; Pnz 1:28). Anakovci su postali sinonim za snagu i visinu, pa se s njima uspoređivalo čak i narode divovskog rasta, kao što su bili Emijci i Refaimci. Po svoj prilici, upravo se zbog snage Anakovaca među ljudima pronio glas da im se nitko ne može oduprijeti (Pnz 2:10, 11, 20, 21; 9:1–3).