Uči se poslušnosti prihvaćanjem stege
ZAMISLI da stojiš na stjenovitom vrhu visoke planine, imajući osjećaj da si doslovno na vrhu svijeta. Kakav radostan osjećaj slobode!
No, tvoja je sloboda zapravo vrlo ograničena. Zakon gravitacije znatno ograničava svaki tvoj pokret; jedan krivi korak mogao bi značiti veliku nesreću. S druge strane, kako je zadovoljavajuće znati da isti zakon gravitacije sprečava da ne budeš bespomoćno odnesen u svemirski prostor. Dakle, taj zakon očito služi za tvoje dobro. Prihvaćanje ograničenja koje on postavlja tvojoj slobodi kretanja tamo na vrhu planine korisno je, čak spasonosno za život.
Da, zakoni i poslušnost njima ponekad mogu ograničavati našu slobodu, no čini li to poslušnost nepoželjnom?
Kako Bog gleda na poslušnost
Kao ‘tvorac’, Jehova je “izvor životu”. Iz tog mu razloga sva njegova stvorenja s pravom duguju poslušnost. Pokazujući ispravan stav, psalmist je pisao: “Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodinom tvorcem svojim. Jer je on Bog naš, i mi narod paše njegove i ovce ruke njegove” (Propovjednik 12:1; Psalam 36:9; 95:6, 7).
Jehova je od početka od svojih stvorenja zahtijevao poslušnost. Trajno postojanje Adama i Eve u Raju ovisilo je o poslušnosti (1. Mojsijeva 2:16, 17). Poslušnost se očekivala i od anđela, iako imaju viši oblik života nego ljudi. Budući da su neki od tih duhovnih stvorenja bili “nepokorni kad ih je Božja strpljivost uporno čekala, u vrijeme Noe”, bili su kažnjeni tako što su predani “mračnim bezdanima gdje ih čuva za Sud” (1. Petrova 3:19, 20; 2. Petrova 2:4, St).
Jednostavno rečeno, Bog smatra poslušnost uvjetom za postizanje njegovog odobravanja. Čitamo: “Zar su mile Gospodinu žrtve paljenice i prinosi kao kad se sluša glas njegov? gle, poslušnost je bolja od žrtve, i pokornost je bolje od pretiline ovnujske” (1. Samuelova 15:22).
Moramo se učiti poslušnosti — zašto i kako
Poslušnost vodi do pravednog položaja pred Bogom. Kako je stoga prijeko potrebno da se učimo poslušnosti! Poput učenja stranog jezika, navici poslušnosti možemo se učiti dok smo mladi. Biblija stoga naglašava odgajanje djece od njihovog ranog djetinjstva (Jozua 8:35).
Neki se modernisti protive biblijskom gledištu, govoreći da zahtijevanje poslušnosti od djece sliči duševnom silovanju. Oni tvrde da djeci treba dozvoliti da razviju svoje osobne predodžbe i mjerila po kojima će živjeti, bez vanjskog uplitanja odraslih.
No, u desetljeću 1960-ih, kad su mnogi roditelji zastupali takav stav, Wilhelm Hansen, lektor, urednik i profesor psihologije, nije se slagao s tim gledištem. On je pisao: “Za dijete u ranoj fazi razvoja, dok je odnos s roditeljima još mjerodavan, ono je što su roditelji zabranili ‘loše’ i ono je što su naredili ili što hvale ‘dobro’. Poslušnost je dakle jedini put koji dijete vodi do ćudorednosti i osnovna je vrlina od koje ovisi njegov odnos prema moralnom poretku.” (Usporedi Priče Salamunove 22:15.)
Božja riječ naglašava potrebu da se učimo poslušnosti. Čitamo: “Znam, Gospodine, da put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim” (Jeremija 10:23). Povijest je puna primjera u kojima su ljudi zacrtavali vlastiti životni put prema osobnim mjerilima i zbog čega su uletjeli u ozbiljne poteškoće. Zašto se to tako često događa? Zato što ljudima nedostaje potrebna spoznaja, mudrost i razumijevanje da bi bez pomoći mogli zacrtati svoj životni put. A što je još gore, imaju naslijeđenu sklonost donošenja neispravnih odluka. Odmah nakon potopa, Jehova je rekao o čovjeku: “Misao srca čovječijega zla [je] od malena” (1. Mojsijeva 8:21).
Dakle, nitko nije naslijedio sklonost da sluša Jehovu. Moramo je usaditi u svoju djecu i cijeli svoj život nastaviti poučavati ih o tome. Svaki od nas treba razvijati stanje srca koje je imao kralj David koji je pisao: “Pokaži mi, Gospodine, putove svoje, nauči me hoditi stazama tvojim. Uputi me istini svojoj, i nauči me; jer si ti Bog spasenja mojega, tebi se nadam svaki dan” (Psalam 25:4, 5).
Uči poslušnosti tako što si sam poslušan
Isusova majka i poočim dobro su poznavali sve okolnosti povezane s Isusovim rođenjem. Zato su jasno spoznali da on treba igrati važnu ulogu u ispunjenju Jehovinih nauma. (Usporedi Luka 1:35, 46, 47.) U njihovom su slučaju riječi “porod je dar od [Jehove]” imale jedinstveno značenje (Psalam 127:3). Oni su potpuno shvatili svoju ogromnu odgovornost, te su bili spremni poslušati božanske upute, kao kad im je bilo rečeno da bježe u Egipat ili kasnije da idu u Galileju (Matej 2:1-23).
Isusovi su roditelji shvatili i svoju odgovornost s obzirom na stegu. Istina, Isus je za vrijeme svog predljudskog postojanja bio uvijek poslušan. No, kad je bio na Zemlji, naučio je biti poslušan pod potpuno novim okolnostima. Kao prvo, morao je biti poslušan nesavršenim roditeljima, jer čak i savršeno dijete treba stegu u obliku poučavanja i odgajanja. To su mu njegovi roditelji pružili. Stega u obliku kažnjavanja bila je, međutim, nepotrebna. Isus je uvijek bio poslušan; nikad mu se nije moralo reći dva puta. Čitamo: “I sidje s njima i dodje u Nazaret; i bijaše im poslušan” (Luka 2:51).
Josip i Marija također su znali kako mogu Isusa poučavati primjerom. Naprimjer, čitamo da su “njegovi (...) roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem” (Luka 2:41, Duda-Fućak). Uređujući stvari tako da je svoju obitelj vodio sa sobom, Josip je pokazao da se zanima za njenu duhovnu dobrobit, te da obožavanje Jehove smatra važnim. Na slične načine mogu roditelji danas vlastitom poslušnošću s obzirom na stvari koje se tiču obožavanja učiti svoju djecu poslušnosti.
Budući da su ga Josip i Marija na izvrstan način uzimali u stegu u pravednosti, “Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti ‘pred Bogom i ljudima’ ”. Kakav lijep primjer koji kršćanski roditelji mogu danas slijediti! (Luka 2:52, St).
“Poslušni u svemu”
“Djeco, pokoravajte se [“budite poslušni”, NW] u svemu svojim roditeljima, jer je to ugodno Gospodinu!” (Kološanima 3:20, St). Isus je mogao u svemu biti poslušan svojim roditeljima jer je njihova poslušnost Jehovi isključivala da bi od Isusa — ili od njegove polubraće ili polusestara — tražili bilo što suprotno Jehovinoj volji.
I danas mnogi roditelji uspješno poučavaju svoju djecu da budu poslušni u svemu. Poslušajmo tri oca koji, nakon što su već odgojili svoju djecu, trenutačno služe u podružnici Watch Tower Society.
Theo govori o tome kako su on i njegova žena odgajali pet sinova. On kaže: “Važno je od samog početka pokazati djeci da i mi odrasli pravimo greške. Nažalost, čak ih ponavljamo i uvijek iznova moramo moliti svog nebeskog Oca za oproštenje i pomoć. Namjerno smo svojoj djeci omogućili da vide da se, jednako kao što se oni bore s brigama mladosti, i mi borimo s brigama odraslih.”
Da bi se dijete naučilo poslušnosti, prijeko je potreban odnos pun ljubavi između njega i roditelja. Hermann kaže o svojoj ženi: “Ona nije dječacima bila samo majka, već i njihov prijatelj. Oni su to cijenili tako da im nije bilo teško da budu poslušni.” Zatim, dodajući koristan savjet kako poboljšati odnos između roditelja i djece, kaže: “Mnogo godina namjerno nismo imali stroj za pranje posuđa tako da se posuđe moralo prati i brisati ručno. Naši su sinovi imali zadatak da ga brišu, mijenjajući se. Nije bilo boljeg vremena za neusiljenu komunikaciju.”
Odnos pun ljubavi između roditelja i djece služi kao uzor za odnos koji kršćanin mora imati s Jehovom. Rudolf objašnjava kako su on i njegova žena nastojali pomoći svojoj dvojici dječaka steći takav odnos: “Naš temelj bio je redovit obiteljski studij. Djeci smo dodjeljivali nekoliko odgovarajućih tema za istraživanje. Također smo zajedno čitali Bibliju i zatim razgovarali o gradivu. Naši su sinovi mogli vidjeti da Jehova očekuje poslušnost i od roditelja, ne samo od djece.”
Kršćanski roditelji uviđaju da se nadahnute riječi “opomene stege put su života” odnose kako na njih tako i na njihovu djecu. Dakle, dok su djeca dužna da budu poslušna svojim roditeljima u svemu, i roditelji moraju biti poslušni u svemu što Jehova od njih zahtijeva. Osim što će jačati odnos roditelj-dijete, roditelji i djeca će također željeti jačati svoj odnos s Bogom (Izreke 6:23, St).
Imaj pozitivno gledište o poslušnosti
Kako samo možemo biti zahvalni da Božja riječ pruža tako koristan savjet u vezi odgajanja djece! (Vidi okvir.) Djeca koja se uče poslušnosti od roditelja koji ih uzimaju u stegu u pravednosti za cijelo kršćansko bratstvo pravi su izvor radosti.
Budući da poslušnost Bogu znači život, trebamo izbjegavati čak i pomisliti na to da bismo stavili na stranu ograničenja koja našoj osobnoj slobodi postavljaju Božje zapovijedi — pa bilo to samo na trenutak. Zamisli, naprimjer, da bismo na trenutak mogli staviti na stranu zakon gravitacije. Kako bismo uzbuđeni bili veseljem što možemo letjeti s vrha planine prema nebu bez da išta ometa našu slobodu! No, što bi se dogodilo kad bi se stvari vratile u normalno stanje? Zamisli kakav bi nas pad očekivao!
Učiti se poslušnosti prihvaćanjem stege doprinosi razvijanju uravnotežene osobnosti i pomaže nam poznavati svoja ograničenja. Pomaže nam izbjegavati da imamo prevelike zahtjeve i da smo bezosjećajni prema pravima i potrebama drugih. Pomaže nam izbjegavati nastupe nesigurnosti. Kratko rečeno, čini nas sretnima.
Dakle, bilo da si odrastao ili dijete, uči se poslušnosti prihvaćanjem stege “da ti blago bude” i “da živiš dugo na zemlji” (Efežanima 6:1-3). Tko bi želio ugroziti svoj izgled na vječni život time da ne prihvaća stegu i tako propušta učiti se poslušnosti? (Ivan 11:26).
[Okvir na stranici 29]
RODITELJI, UČITE POSLUŠNOSTI PRIMJENOM STEGE U PRAVEDNOSTI
1. Primjenjujte stegu na temelju zakona i načela iz Pisama.
2. Primjenjujte stegu ne samo zahtijevanjem poslušnosti nego objašnjavanjem zašto je poslušnost put mudrosti (Matej 11:19b).
3. Ne primjenjujte stegu ni u ljutnji ni vikanjem (Efežanima 4:31, 32).
4. Primjenjujte stegu unutar topline odnosa punog ljubavi i brige (Kološanima 3:21; 1. Solunjanima 2:7, 8; Jevrejima 12:5-8).
5. Kod djece primjenjujte stegu od ranog djetinjstva (2. Timoteju 3:14, 15).
6. Uvijek iznova i dosljedno primjenjujte stegu (5. Mojsijeva 6:6-9; 1. Solunjanima 2:11, 12).
7. Najprije primjenjujte stegu na sebe i tako poučavajte primjerom (Ivan 13:15; usporedi Matej 23:2, 3).
8. Primjenjujte stegu s punim pouzdanjem u Jehovu, tražeći njegovu pomoć u molitvi (Sudije 13:8-10).
[Slika na stranici 28]
“Opomene stege put su života”