Isus Krist — Božji ljubljeni sin
“Tada dođe glas s neba i reče: ‘Ovo je Sin moj, ljubljeni koga odobravam’” (MATEJ 3:17, NS).
1, 2. a) Koju jednostavnu istinu o Svemogućem Bogu i o Isusu Kristu uči Biblija? b) Što uče crkve kršćanstva?
ISUS KRIST se krstio u starosti od 30 godina, tako što se dao uroniti u vodu. Kad je izašao iz vode, jedan je glas s neba rekao: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, koga odobravam” (Matej 3:17). Bio je to Božji glas. Jednom drugom prilikom Isus je u molitvi Bogu rekao: “Oče, proslavi ime svoje.” I nakon što je to rekao došao je “Božji glas s neba: ‘Već sam ga proslavio i opet ću ga proslaviti’” (Ivan 12:28).
2 Na temelju svih izvještaja i dijete bi moglo razumjeti da se ovdje radi o odnosu između svemogućeg Boga i Isusa Krista, o odnosu između Oca i njegovog ljubljenog Sina, dakle između dvije različite osobe. Ipak, crkve kršćanstva poriču tu jednostavnu biblijsku istinu. One tvrde da je Isus Krist Svemogući Bog, druga osoba trojstva, kojeg treća osoba jest sveti duh.
3. Kako dolazi do izražaja zbunjenost obzirom na nauku o trojstvu?
3 Ova je nauka izazvala veliku pomutnju među pripadnicima crkava kršćanstva, što je jedan od razloga da se u New Catholic Encyclopedia (Nova Katolička enciklopedija) trojstvo označava tajnom. Uistinu, ta je nauka prouzročila zbunjenost čak među svećenicima, jer u enciklopediji čitamo: “Na rimokatoličkim seminarima malo je učitelja trinitarijanske teologije koje ponekad ne muči pitanje: ‘Ali, kako da propovijedamo trojstvo?’ I ako je simptomatično da to pitanje zbunjuje studente, onda to vjerojatno nije manje značajno za sličnu zbunjenost u redovima njihovih profesora.”
4. Kako glasi službena nauka crkve u vezi trojstva?
4 Ova zamršena nauka je centralna nauka katoličke i protestantskih crkava. U djelu The Catholic Encyclopedia čitamo: “Izraz trojstvo označava centralnu nauku kršćanske religije ... Stoga se u atanazijskom vjerovanju kaže: ‘Otac je Bog, Sin je Bog i sveti duh je Bog, no to ipak nisu tri božanstva, nego jedan Bog.’” Slično je glasilo objašnjenje koje je dala Grčko-ortodoksna crkva u jednom sudskom slučaju vođenom protiv Jehovinih svjedoka u Grčkoj: “Temeljna nauka kršćanstva u koju vjeruju svi kršćani ... bez obzira na konfesiju ili vjersku nauku ... jest trojstvo, što znači jedan Bog u tri osobe.” Grčko-ortodoksna crkva objašnjava dalje: “Kršćani su svi koji priznaju Krista za Boga.” Onaj tko ne prizna trojstvo nije kršćanin nego krivovjerac.
5, 6. Zašto je važno poznati istinu o tim pitanjima?
5 No, ako trojstvo – ta “temeljna nauka” kršćanstva – nije točna, ako je laž, tada bi je pravi kršćani odbacili, a protivno tome otpadnici od kršćanstva čvrsto je se držali. Koje bi to posljedice imalo za njih? U posljednjoj knjizi Biblije u “Otkrivenju Isusa Krista koje mu je dao Bog” čitamo tko ne dolazi u obzir za vječni život u Božjem Kraljevstvu: “Vani ostaju psi i vračari, bludnici i ubojice, idolopoklonici i svi koji ljube i govore laž” (Otkrivenje 22:15, ST).
6 Zbog važnosti ovog pitanja mi moramo doznati odakle potječe predodžba o trojstvu i zašto je nastala? Tko u stvarnosti stoji iza nje? No, prije nego odgovorimo na ta pitanja ispitat ćemo što o tome kaže Božja nadahnuta Riječ (2. Timoteju 3:16, 17).
Ne “Bog Sin”, nego “Božji Sin”
7. Što pokazuje iskreno istraživanje Biblije obzirom na Isusa?
7 Isus nije nikada tvrdio da je on Svemogući Bog. Onaj tko iskreno čita Bibliju, neopterećen predrasudama u vezi s trojstvom, sigurno će naći potvrdu za to. Primjerice, Isus je prema Ivanu 3:16 rekao: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina.” Samo dva stiha dalje Isus se iznova označio “jedinorođenim Sinom Božjim” (Ivan 3:18). Kad su ga Židovi optužili da huli na Boga, odgovorio im je: “Kako vi meni, koga posla i posveti Otac velite ‘huliš’ zato što rekoh ‘Sin sam Božji’?” (Ivan 10:36, ST). Isus nije rekao da je on “Bog Sin”, nego da je “Božji Sin”.
8. Što je rekao jedan stotnik i oni koji su čuvali Isusa?
8 Kad je Isus umro čak su prisutni rimski vojnici znali da on nije Bog: “Kad stotnik i oni koji su s njim čuvali Isusa vidješe potres i ostale događaje, vrlo se prestrašiše i rekoše: ‘Uistinu, ovaj bijaše Sin Božji’” (Matej 27:54, ST). Oni nisu rekli: “Ovo bijaše Bog”, ili “Ovo bijaše Bog Sin”, jer su Isus i njegovi učenici učili da je Isus Sin Božji, a ne Svemogući Bog u čovječjem liku.
9, 10. Koje izričito svjedočanstvo o odnosu između Boga i Isusa sadrže evanđelja?
9 Sam Bog je prilikom Isusova krštenja potvrdio da je on njegov ljubljeni Sin, kako to primjećuje biblijski pisac Matej (Matej 3:17). Jednako izvještavaju i ostali pisci Biblije. Marko je napisao: “Jedan je glas došao s neba: ‘Ti si Sin moj, ljubljeni moj, koga sam odabrao’” (Marko 1:11, ST). Luka je objasnio: “I dođe glas s neba: ‘Ti si Sin moj, ljubljeni moj, koga sam odabrao’” (Luka 3:22, ST). A Ivan Krstitelj koji je krstio Isusa rekao je: “I ja to vidjeh i svjedočim da je on (Isus) Sin Božji” (Ivan 1:34, ST). Sam Bog, zatim sva četvorica evanđelista i Ivan Krstitelj jasno su dali na znanje da je Isus bio Sin Božji. A neko vrijeme nakon toga dogodilo se prilikom Isusova preobraženja nešto slično: “A iz oblaka doprije glas: ‘Ovo je Sin moj, izabranik moj! Njega slušajte!’” (Luka 9:35, ST).
10 Je li prema ovim izvještajima Bog rekao da je on svoj vlastiti Sin, da je sam sebe poslao i odobrio? Ne, Bog Otac i Stvoritelj je rekao da je on poslao svog Sina Isusa – odvojenu jedinku – kako bi taj izvršio Božje djelo. Stoga se svugdje u Grčkim spisima na Isusa odnosi oznaka “Sin Božji”. Ali, nijednom se ne pojavljuje izraz “Bog Sin”, jer Isus nije bio Svemogući Bog, nego Sin Božji. Obojica su dva različita bića, i u tome ne može ništa promijeniti niti teološka “tajna”.
Otac stoji iznad Sina
11. Kako je Isus pokazao da Bog stoji iznad njega?
11 Isus je znao da on nije jednak svom Ocu, nego se u svakom pogledu nalazio u podređenom položaju. Znao je da je voljeni Sin, a i on je osjećao duboku ljubav prema svom Ocu. Stoga su iz njegovih usta uvijek iznova dolazile izjave poput ovih: “Sin ne može ništa činiti sam po svojoj volji, nego samo ono što vidi da čini Otac” (Ivan 5:19, NS). “Jer ne siđoh s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla” (Ivan 6:38, ST). “Što ja naučavam nije moje, nego pripada onome koji me je poslao” (Ivan 7:16, ST). “Ja ga (Boga) poznam, jer dolazim od njega i on me poslao” (Ivan 7:29, ST). Onaj koji šalje je na višem položaju, a onaj koga šalje jest niži, sluga. Bog je onaj koji šalje. Isus je onaj koji je poslan. Oni nisu jedno te isto. Isus je rekao: “Nije sluga veći od svoga gospodara, niti je poslanik veći od onoga koji ga šalje” (Ivan 13:16, ST).
12. Koja Isusova usporedba ukazuje na Isusov podređeni položaj prema Ocu?
12 To je također vidljivo iz jedne Isusove usporedbe. On je usporedio svog Oca Jehovu Boga s vlasnikom nekog vinograda, koji je otputovao u neku drugu zemlju, a vinograd je povjerio vinogradarima, koji su očito predstavljali židovsko svećenstvo. U određeno vrijeme vlasnik šalje jednog roba da donese nešto od vinogradskog roda, ali vinogradari su prebili roba i poslali ga natrag praznih ruku. Nakon toga vlasnik šalje drugog roba, ali i njemu se dogodilo isto. Poslao je i trećeg koji je doživio isto. Tada je vlasnik (Bog) rekao: “Poslat ću svog ljubljenog Sina (Isusa), prema kojemu će, nadam se, imati obzira.” Ali, bezobzirni vinogradari su rekli: “‘Ovo je baštinik! Ubijmo ga da nama pripadne baština!’ Izbaciše ga izvan vinograda i ubiše” (Luka 20:9-16, ST). Iz ovoga je također vidljivo da je Isus podložan Ocu, te da ga je Otac poslao da bi izvršio njegovu volju.
13. Koje jasne biblijske izjave ukazuju da Bog stoji iznad Isusa?
13 Sam Isus je rekao: “Otac je veći od mene” (Ivan 14:28, NS). Mi bismo trebali vjerovati Isusu, jer je on sigurno bio točno upućen u svoj odnos prema Ocu. A Pavlu je također bilo jasno da je Bog iznad Isusa, jer je rekao da ‘će se Sin (Isus) podložiti Bogu’ (1. Korinćanima 15:28, NS). To bez daljnjega proizlazi i iz njegova objašnjenja u 1. Korinćanima 11:3: “A Kristu je poglavar Bog.” Isus je priznao da ima Boga iznad sebe, kad je rekao svojim učenicima: “Uzlazim svome Ocu i vašem Ocu, svome Bogu i vašem Bogu” (Ivan 20:17, NS).
14. Koji drugi citati Pisma pokazuju da Isus nije bio Svemogući Bog?
14 Isus je najavio Božju nadmoćnost kad je majka dvojice učenika zamolila da bi jedan od njenih sinova sjeo njemu zdesna, a drugi slijeva kad on dođe u svoje Kraljevstvo. On je odgovorio: “Ne spada na me da dajem mjesto sa svoje desne ili lijeve strane” (Matej 20:23, ST). Da je Isus bio Svemogući Bog onda bi mu to bilo dopušteno, ali nije bilo tako. To pravo pripadalo je njegovom Ocu. Slično je bilo kad je Isus izrekao svoje proročanstvo o svršetku sadašnjeg sustava stvari. “A o tom danu ili času nitko ne zna, ni anđeli na nebesima ni Sin, nego samo Otac” (Marko 13:32, NS). Da je Isus bio Svemogući Bog, tada bi on znao o tom danu i času. Ali, on nije znao o tome, jer nije bio Svemogući Bog. Bio je Sin Božji, pa nije mogao znati sve što zna njegov Otac.
15. Kako je Isus pokazao da je podložan svome Ocu u trenutku kad je bio suočen sa smrću?
15 Kad mu je predstojala smrt Isus je pokazao podložnost svome Ocu, rekavši u molitvi: “Oče, ako želiš udalji ovu čašu od mene. Ali ne moja volja nego tvoja da bude” (Luka 22:42, ST). Kome se Isus molio? Zar sam sebi? Ne, on se molio svome Ocu na nebesima, koji je bio iznad njega, što nesumnjivo proizlazi iz njegovih riječi: “Ne moja volja nego tvoja da bude.” A kad je umirao Isus je povikao: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Marko 15:34, ST). Koga je Isus zvao? Zar samoga sebe? Ne, on je zvao svog Oca, koji se nalazio na nebu.
16. Kako su Isusova smrt i uskrsnuće dokaz da on nije mogao biti Svemogući Bog?
16 Nakon što je umro, Isus se tri dana nalazio u grobu. Tko ga je uskrsnuo? Budući da je bio mrtav on nije mogao uskrsnuti sam sebe. A da nije bio uistinu mrtav, on ne bi mogao platiti otkupninu za Adamov grijeh. Ipak, on je umro i otprilike tri dana nije postojao. Apostol Petar nam kaže tko je uskrsnuo Isusa: “Bog ga je uskrsnuo, oslobodivši ga od lanaca smrti” (Djela apostolska 2:24, ST). S višeg položaja, Svemogući Bog je uskrsnuo iz mrtvih nižeg – svog ljubljenog Sina. Tko je primjerice bio višeg položaja u slučaju kad je Isus uskrsnuo Lazara iz mrtvih? Bio je to Isus, jer je on mogao vratiti Lazara u život (Ivan 11:41-44). Tako je bilo i u slučaju kad je Bog uskrsnuo Isusa. Bog je bio viši, jer je mogao vratiti Isusa iz smrti.
17. Koji daljnji dokaz imamo da Isus nije bio Bog?
17 Isus nije mogao biti Bog, jer je sam bio stvoren od Boga. Zapazimo kako Stvarnost prevodi 14. stih 3. poglavlja knjige Otkrivenja: “Ovo govori Amen, ‘Vjerni’ i Istiniti ‘Svjedok’ (Isus), ‘Početak’ Božjega ‘stvorenja’”. I u Kološanima 1:15, 16, NS kaže: “On je slika nevidljivoga Boga, prvorođenac svega stvaranja; jer kroz njega je stvoreno sve drugo na nebu i na Zemlji. Sve drugo je stvoreno kroz njega i za njega.” Dakle, Svemogući Bog na nebu stvorio je svog Sina neposredno, a zatim je “kroz njega” stvarao sve drugo, kao što primjerice neki stručnjak dozvoljava da školovani suradnik radi za njega. Stvari koje su stvorene “kroz njega” ne uključuju samog Isusa, jer je njega Bog već stvorio. Stoga je nazvan i “prvorođeni” ili “jedinorođeni (Sin)”. Ako je neko dijete prvorođeni ili jedinorođeni sin to ne znači nikada da je to dijete jednako sa svojim ocem. To znači da se radi o dvije različite osobe, o ocu i djetetu.
Sveti duh – osoba ili djelotvorna sila?
18. Što uči Biblija u vezi svetog duha?
18 A što je s navodnom trećom osobom trojstva, svetim duhom koji bi u moći, biti i vječnosti trebao biti jednak Ocu i Sinu? Nigdje u Bibliji se ne kaže da je sveti duh jednak Bogu i Kristu. Primjerice, u Marku 1:10 čitamo da je prilikom Isusova krštenja na njega sišao sveti duh “nalik na goluba”, a ne u ljudskom obliku. Sveti duh nije osoba, koja je sišla na Isusa, nego je to Božja djelujuća sila. Ta sila koja potječe od Boga osposobila je Isusa da liječi bolesne i uskrsava mrtve. U Luki 5:17, ST čitamo: “A njega (Isusa) je snaga Gospodnja (Božja) gonila da ozdravlja.” Kasnije, na dan Pentekosta i apostoli su primili silu od Boga, pa su liječili bolesne i uskrsavali mrtve. Jesu li time postali dio nekog “božanstva”? Ne, oni su samo primili kroz Krista snagu od Boga da učine nešto što je ljudima obično nemoguće učiniti.
19. Zašto sveti duh ne može biti treća osoba trojstva?
19 Ista djelotvorna sila spominje se u Efežanima 5:18 gdje čitamo slijedeće riječi apostola Pavla: “Napunite se duhom” (ST). Prema izvještaju Djela apostolskih 7:55 Stjepan je bio “pun duha svetoga”. A na Pentekost bili su Isusovi sljedbenici “svi ... napunjeni duhom svetim” (Djela apostolska 2:4, NS). Može li čovjek biti napunjen nekom drugom osobom? Ne. Ali, moguće je biti napunjen silom koja dolazi od Boga. Taj sveti duh je ista sila kojom se Bog koristio prilikom stvaranja svemira. U 1. Mojsijevoj 1:2, NS čitamo: “Božja djelujuća sila pokretala se tamo-amo površinom vode.”
20. Koja Stjepanova vizija je također dokaz da nauka o trojstvu ne odgovara istini?
20 Nakon Isusova uskrsnuća Stjepan je dobio viziju s neba u kojoj je “vidio slavu Božju i Isusa gdje stoji Bogu s desne strane” (Djela apostolska 7:55, NS). Dakle, na nebu su se pojavile dvije različite osobe: 1. Bog i 2. uskrsli Isus Krist. U toj se viziji ne spominje sveti duh, jer on nije treća osoba nekog trojstva. Sveti duh izlazi od Boga kao Božja djelujuća sila, ali ne kao odvojeno biće. Stoga Stjepan nije vidio tri, nego samo dvije osobe.
21, 22. a) Što se u jednoj enciklopediji kaže o svetom duhu? b) Koje će misli biti obrađivane u slijedećem članku?
21 U vezi svetog duha čitamo u New Catholic Encyclopedia: “S(tari) Z(avjet) ne podrazumijeva Božji duh kao osobu ni u strogo filozofskom, niti u semitskom smislu. Božji duh je jednostavno Božja sila. Ako je ponekad prikazan odvojeno od Boga to je zato jer Jahvin dah djeluje izvanjski.” Zatim nastavlja: “Iz većine tekstova N(ovog) Z(avjeta) proizlazi da Božji duh nije netko nego nešto; to je posebno vidljivo iz uspoređivanja duha i Božje sile.”
22 Uzimajući u obzir sve spomenuto, dolazimo do zaključka da trojstvo kao “temeljna nauka” kršćanstva ne odgovara istini. Božja Riječ pobija tu nauku. Ona nedvojbeno pokazuje da je Jehova Bog otac pun ljubavi, a Isus Krist je njegov ljubljeni Sin, Sin koji je toliko ljubio svog Oca da je pokazao spremnost biti mu poslušan čak do u smrt. Ipak, neki tvrde da ima biblijskih citata koji služe kao temelj nauke o trojstvu. Stoga ćemo u slijedećem članku istražiti neke od njih. Također želimo objasniti zašto je ova nauka toliko značajna u kršćanstvu i odakle potječe.
Kako bi odgovorio?
◻ Što uči Biblija o Bogu i o Isusu?
◻ Kako proizlazi iz Svetog Pisma da između njih postoji odnos Otac-Sin?
◻ Koji citati iz Pisma pokazuju da je Bog viši od Isusa?
◻ Zašto sveti duh ne može biti dio trojstva?