Jehova, “Bog koji daje mir”
“Neka Bog koji daje mir bude sa svima vama!” (RIM. 15:33)
1, 2. Koja je napeta situacija opisana u 32. i 33. poglavlju 1. Mojsijeve i kako je taj događaj završio?
NEDALEKO od Penuela, u blizini doline Jaboka na istočnoj strani Jordana, odigrao se jedan značajan događaj. Ezav je čuo da se Jakov, njegov brat blizanac, vraća kući. Premda je prošlo 20 godina otkako mu je Ezav prodao svoje pravo prvorodstva, Jakov se bojao da je njegov brat još uvijek ljut na njega i da ga želi ubiti. Ezav je u pratnji četiri stotine muškaraca dolazio u susret svom bratu od kojeg se bio otuđio. Očekujući neprijateljski doček, Jakov je Ezavu poslao na dar nekoliko stada — više od 550 domaćih životinja. Kako su stada stizala jedno za drugim, Jakovljevi sluge koji su pratili svako stado rekli su Ezavu da je to dar koji mu šalje njegov brat.
2 Na koncu su se susrela i dva brata! Dok je hrabro koračao prema Ezavu, Jakov mu se poklonio, i to ne jednom, nego sedam puta. Prije toga Jakov je učinio najvažniju stvar koja je bila potrebna da udobrovolji svog brata — obratio se Jehovi i molio ga da ga izbavi od Ezava. Je li Jehova uslišio njegovu molitvu? Uslišio ju je. Naime, biblijski izvještaj kaže: “Ezav mu je potrčao u susret, zagrlio ga, pao mu oko vrata i poljubio ga” (1. Mojs. 32:11-20; 33:1-4).
3. Što možemo naučiti iz izvještaja o Jakovu i Ezavu?
3 Ovaj izvještaj o Jakovu i Ezavu pokazuje da trebamo učiniti sve što možemo kako bismo riješili probleme koji mogu ugroziti mir u skupštini. Jakov se trudio pomiriti s Ezavom, no nije to radio zato što je svom bratu učinio nešto nažao, pa mu se trebao ispričati. Zapravo, Ezav je pokazao prezir prema svom pravu prvorodstva i prodao ga Jakovu za zdjelu variva (1. Mojs. 25:31-34; Hebr. 12:16). Međutim, Jakov je učinio sve što je mogao kako bi ostao u miru s Ezavom. Njegov nam primjer pokazuje što bismo sve trebali biti spremni učiniti kako bismo ostali u miru s našom braćom u vjeri. Jakovljev primjer pokazuje i to da će nas pravi Bog blagosloviti ako se trudimo biti u miru s drugima i ako se molimo za to. U Bibliji se nalaze i mnogi drugi primjeri koji nam pokazuju što trebamo učiniti kako bismo ostali u miru s drugima.
Najbolji primjer koji možemo oponašati
4. Što je Bog učinio kako bi spasio čovječanstvo od grijeha i smrti?
4 Jehova, “Bog koji daje mir”, najbolji je primjer u tome kako promicati mir (Rim. 15:33). Razmisli što je sve Jehova učinio kako bi nam omogućio da budemo u miru s njim. Budući da smo od svojih praroditelja Adama i Eve naslijedili grešnost, mi zaslužujemo smrt, koja je “plaća za grijeh” (Rim. 6:23). No, budući da nas jako ljubi, Jehova je poslao svog voljenog Sina s neba da se rodi kao savršeni čovjek kako bismo mogli biti spašeni. A Sin je spremno izvršio Očevu volju. Dopustio je da mu Božji neprijatelji oduzmu život (Ivan 10:17, 18). Pravi je Bog uskrsnuo svog ljubljenog Sina, koji je potom ponudio svom Ocu da njegovu prolivenu krv prihvati kao otkupninu za pokajničke grešnike, kako bi mogli biti spašeni od vječne smrti. (Pročitaj Hebrejima 9:14, 24.)
5, 6. Kako Isusova otkupna žrtva utječe na narušen odnos između Boga i grešnog čovječanstva?
5 Kako otkupna žrtva Božjeg Sina utječe na narušen odnos između Boga i grešnog čovječanstva? “Kazna je na njemu bila radi mira našega”, stoji u Izaiji 53:5, “i zbog rana njegovih nama je izlječenje došlo.” Zahvaljujući Isusovoj žrtvi poslušni ljudi više nisu Božji neprijatelji, nego im je omogućeno da budu u miru s Bogom. “Preko [Isusa], njegovom krvlju, oslobođeni smo otkupninom, oprošteni su nam prijestupi” (Efež. 1:7).
6 Biblija kaže: “Božja je volja bila da sva punina prebiva u [Kristu].” To znači da Krist ima ključnu ulogu u ispunjenju Božjeg nauma. A što je Jehova naumio? Naumio je ‘uspostaviti mir prolivenom krvlju Isusa Krista i pomiriti sa sobom sve što je na zemlji i sve što je na nebesima’. Na što se odnose izrazi ‘sve što je na zemlji’ i ‘sve što je na nebesima’? (Pročitaj Kološanima 1:19, 20.)
7. Na što se odnose izrazi ‘sve što je na nebesima’ i ‘sve što je na zemlji’?
7 Otkupnina omogućava pomazanim kršćanima, koji su kao Božji sinovi “proglašeni pravednima”, da budu “u miru s Bogom”. (Pročitaj Rimljanima 5:1.) Na njih se odnosi izraz ‘sve što je na nebesima’ jer oni imaju nadu u vječni život na nebu i obećano im je da će “kraljevati nad zemljom” i služiti kao “svećenici Bogu našemu” (Otkr. 5:10). S druge strane, izraz ‘sve što je na zemlji’ odnosi se na ljude koji su se pokajali za svoje grijehe i koji će u budućnosti vječno živjeti na Zemlji (Psal. 37:29).
8. Kako na nas može utjecati razmišljanje o tome što je sve Jehova učinio kako bi omogućio ljudima da budu u miru s njim?
8 Izražavajući iskrenu zahvalnost za otkupninu koju je Jehova omogućio, Pavao je napisao pomazanim kršćanima u Efezu: “Bog, koji je bogat milosrđem, (...) oživio nas je i ujedinio s Kristom, još dok smo bili mrtvi zbog prijestupa — nezasluženom ste dobrotom spašeni” (Efež. 2:4, 5). Koju god nadu imali, nebesku ili zemaljsku, mi mnogo dugujemo Bogu zbog toga što nam je iskazao milosrđe i nezasluženu dobrotu. Dok razmišljamo o tome što je sve Jehova učinio kako bi nam omogućio da budemo u miru s njim, u nama se javlja dubok osjećaj zahvalnosti. Kad se suočimo sa situacijama koje mogu ugroziti mir i jedinstvo u skupštini, trebali bismo s cijenjenjem razmišljati o tome kako Bog promiče mir jer nas to može potaknuti da se ugledamo na njega.
Što možemo naučiti od Abrahama i Izaka
9, 10. Kako je Abraham pokazao da mu je istinski stalo do mira s Lotom kad je došlo do svađe između njihovih pastira?
9 Za patrijarha Abrahama Biblija kaže: “‘Abraham je povjerovao Jehovi, a on ga je zbog toga smatrao pravednim’, i bio je nazvan ‘Jehovinim prijateljem’” (Jak. 2:23). Abrahamova se vjera jasno vidjela u tome što se trudio ostati u miru s drugima. Naprimjer, kako je rastao broj Abrahamovih ovaca i goveda, tako su izbijale svađe između njegovih pastira i pastira njegovog nećaka Lota (1. Mojs. 12:5; 13:7). Logično je rješenje bilo da se Abraham i Lot razdvoje. Kako je Abraham postupio u toj osjetljivoj situaciji? Nije se pozvao na svoje godine i svoj položaj pred Bogom kako bi naredio svom nećaku što da učini. Umjesto toga, pokazao je da mu je istinski stalo do mira.
10 “Nemoj, molim te, da bude svađe između mene i tebe, i između mojih pastira i tvojih pastira, jer smo nas dvojica braća!” rekao je Abraham svom nećaku. Zatim je nastavio: “Nije li ti otvorena sva zemlja? Molim te, odvoji se od mene! Ako ćeš ti nalijevo, ja ću nadesno, a ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo.” Lot je izabrao najplodniji dio zemlje, ali Abraham mu to nije zamjerio (1. Mojs. 13:8-11). Kad je kasnije Lota zarobila vojska koja je upala u tu zemlju, Abraham je bez oklijevanja pritekao u pomoć svom nećaku i izbavio ga (1. Mojs. 14:14-16).
11. Kako je Abraham promicao mir sa svojim susjedima Filistejcima?
11 Prisjetimo se i onoga što je Abraham učinio kako bi promicao mir s Filistejcima, kraj kojih je živio u Kanaanu. Filistejci su “nasilno prisvojili” bunar koji su Abrahamovi sluge iskopali u Beer-Šebi. Kako je čovjek koji je prije toga izbavio svog nećaka porazivši četvoricu kraljeva koji su ga bili zarobili reagirao na ovaj postupak svojih susjeda? Umjesto da je uzvratio silom i vratio u posjed svoj bunar, Abraham je odlučio prijeći preko toga. S vremenom je filistejski kralj posjetio Abrahama kako bi s njim sklopio savez koji bi jamčio mir između njih. Tek nakon što je kralj potaknuo Abrahama da mu se zakune da će činiti dobro njegovim potomcima, Abraham mu je spomenuo da su mu Filistejci oteli bunar. Kralj se zaprepastio kad je to čuo te je Abrahamu vratio bunar. I tako je Abraham nastavio mirno živjeti kao došljak u toj zemlji (1. Mojs. 21:22-31, 34).
12, 13. (a) Kako se Izak ugledao na svog oca? (b) Kako je Jehova blagoslovio Izaka zato što je težio za mirom?
12 Abrahamov sin Izak promicao je mir po uzoru na svog oca. To je vidljivo iz njegovog ophođenja s Filistejcima. Budući da je u zemlji u kojoj je živio izbila glad, Izak je sa svojom obitelji otišao iz Beer-Lahaj-Roia, koji se nalazio u sušnom području Negeba, i krenuo prema sjeveru. Na koncu se nastanio u Geraru, plodnijem kraju u filistejskoj zemlji. Ondje je Jehova blagoslovio Izaka obilnim urodom i umnožio mu stoku. Zbog toga su mu Filistejci počeli zavidjeti. Ne želeći da Izak postane imućan poput svog oca, Filistejci su zasuli zemljom bunare koje su Abrahamovi sluge bili iskopali u tom kraju. Naposljetku je filistejski kralj rekao Izaku: “Idi od nas!” Miroljubivi ga je Izak poslušao (1. Mojs. 24:62; 26:1, 12-17).
13 Nakon što je Izak preselio svoj tabor, njegovi su pastiri iskopali drugi bunar. No filistejski su pastiri tvrdili da voda pripada njima. Ni Izak se, kao ni njegov otac Abraham, nije borio za bunar. Umjesto toga, naložio je svojim ljudima da iskopaju novi bunar. Međutim, Filistejci su i za taj bunar tvrdili da je njihov. Radi mira, Izak je svoj veliki tabor ponovno premjestio na drugo mjesto. Ondje su njegovi sluge iskopali bunar kojem je dao ime Rehobot. S vremenom se preselio u još plodniji kraj, u Beer-Šebu, gdje ga je Jehova blagoslovio i rekao mu: “Ne boj se, jer sam ja s tobom, i blagoslovit ću te i umnožiti potomstvo tvoje zbog sluge svojega Abrahama!” (1. Mojs. 26:17-25).
14. Kako je Izak pokazao da mu je stalo do mira kad je filistejski kralj došao k njemu kako bi s njim sklopio mir?
14 Izak je sigurno bio u stanju boriti se za svoje pravo na korištenje svih bunara koje su iskopali njegovi sluge. Uostalom, kasnije su mu filistejski kralj i njegovi ljudi došli u posjet u Beer-Šebu i izrazili želju da s njim sklope mir, rekavši: “Jasno vidimo da je Jehova s tobom.” Radi mira, Izak se nekoliko puta prije toga bio preselio kako bi izbjegao sukob. Stoga je i ovaj put, kad ga je posjetio kralj sa svojim ljudima, pokazao da mu je stalo do mira. Povijesni izvještaj kaže: “Priredio je gozbu [svojim gostima] te su jeli i pili. Sljedećeg su jutra rano ustali i zakleli se jedni drugima. Potom ih je Izak otpustio (...) u miru” (1. Mojs. 26:26-31).
Što možemo naučiti od Jakovljevog najdražeg sina
15. Zašto Josipova braća nisu mogla mirno razgovarati s njim?
15 Izakov sin Jakov bio je ‘čestit čovjek’ (1. Mojs. 25:27). Kao što smo spomenuli u uvodu, Jakov se htio pomiriti sa svojim bratom Ezavom. Nesumnjivo se ugledao na svog oca Izaka, koji mu je pružio dobar primjer. A što možemo reći o Jakovljevim sinovima? Jakov je imao 12 sinova, a najviše je volio Josipa. Josip je bio poslušan svom ocu, poštovao ga je i svojim je djelima pokazivao da se otac može u potpunosti pouzdati u njega (1. Mojs. 37:2, 14). Međutim, njegova starija braća bila su toliko ljubomorna na njega da nisu mogla mirno razgovarati s njim. Postupili su vrlo okrutno — Josipa su prodali u ropstvo, a svog oca prevarili tako što su ga naveli na zaključak da je Josipa rastrgala neka zvijer (1. Mojs. 37:4, 28, 31-33).
16, 17. Kako je Josip pokazao da mu je stalo do toga da bude u miru sa svojom braćom?
16 Jehova je bio uz Josipa. S vremenom je Josip postao upravitelj cijelog Egipta — najmoćniji čovjek nakon faraona. Kad je velika glad primorala Josipovu braću da dođu u Egipat, oni ga nisu prepoznali jer je bio odjeven kao egipatski velikodostojnik (1. Mojs. 42:5-7). Josip se vrlo lako mogao osvetiti svojoj braći zato što su bili okrutni prema njemu i njegovom ocu. No on to nije učinio, nego je nastojao pomiriti se s njima. Kad je postalo očito da su se pokajali, on im je otkrio da je njihov brat i rekao im je: “Nemojte se žalostiti niti se prekoravati što ste me prodali ovamo, jer me Bog poslao pred vama da vas sačuva na životu.” Tada je izljubio svu svoju braću i isplakao se nad njima (1. Mojs. 45:1, 5, 15).
17 Nakon smrti njihovog oca Jakova, Josipova su braća pomislila da bi im se Josip mogao osvetiti. Kad su mu kazali što ih plaši, on je “briznuo u plač” i rekao im: “Ne bojte se! Ja ću opskrbljivati vas i djecu vašu hranom.” Miroljubivi Josip “utješio ih je umirujućim riječima” (1. Mojs. 50:15-21).
“Nama za pouku napisano”
18, 19. (a) Što si naučio iz primjera miroljubivih osoba o kojima je bilo riječi u ovom članku? (b) Što ćemo razmatrati u sljedećem članku?
18 “Sve što je nekad napisano, nama je za pouku napisano, da svojom ustrajnošću i utjehom iz Pisama imamo nadu”, napisao je Pavao (Rim. 15:4). Što smo naučili od Jehove, koji nam pruža najbolji primjer u tome kako promicati mir, te iz biblijskih izvještaja o Abrahamu, Izaku, Jakovu i Josipu?
19 Kad s cijenjenjem razmišljamo o tome što je Jehova učinio kako bi popravio narušeni odnos između sebe i grešnog čovječanstva, to nas sigurno potiče da činimo sve što možemo kako bismo bili u miru s drugima. Primjeri Abrahama, Izaka, Jakova i Josipa pokazuju da roditelji mogu dobro utjecati na svoju djecu. Osim toga, ti izvještaji pokazuju da Jehova blagoslivlja nastojanja onih koji se trude promicati mir. Sasvim je razumljivo što je Pavao rekao da je Jehova “Bog koji daje mir”. (Pročitaj Rimljanima 15:33; 16:20.) U idućem članku govorit ćemo o tome zašto je Pavao rekao da trebamo promicati mir i kako to možemo činiti.
[Slike na stranici 23]
Što je bilo najvažnije od svega što je Jakov učinio kako bi se pomirio s Ezavom?