16, 17. (a) Kako je Pavao skupio hrabrost za svoju službu? (b) Koje bismo korake trebali poduzeti ako osjećamo strah od nekih vidova naše kršćanske službe?

¹⁶ Kršćanima u Solunu Pavao je napisao: “Nakon što smo u Filipima najprije trpjeli i bili zlostavljani (kao što znate), uz pomoć našeg Boga skupili [smo] hrabrost da vam govorimo Božju dobru vijest s velikom borbom” (1. Solunjanima 2:2). Na koji način su Pavao i njegovi suradnici bili “zlostavljani” u Filipima? Prema mišljenju nekih izučavatelja, grčka riječ koju je Pavao ovdje upotrijebio opisuje uvredljivo, sramno ili nasilno postupanje. U Filipima su ih pripadnici vlasti istukli štapovima, bacili u zatvor i noge im stavili u klade (Djela apostolska 16:16-24). Kako je to bolno iskustvo djelovalo na Pavla? Je li u sljedećem gradu u koji je došao na svom misionarskom putovanju, u Solunu, ustuknuo od straha? Nije, ‘skupio je hrabrost’. Pobijedio je strah i nastavio odvažno propovijedati.

¹⁷ Otkuda Pavlu takva hrabrost? Je li došla sama po sebi? Ne, on je rekao da je skupio hrabrost “uz pomoć našeg Boga”. Jedan priručnik za prevodioce Biblije navodi da se te riječi mogu prevesti i ovako: “Bog je uklonio strah iz naših srca.” Stoga, ako ne osjećaš baš naročitu hrabrost u svojoj službi ili ako te neki njeni vidovi posebno plaše, zašto ne bi molio Jehovu da to isto učini i kod tebe? Zamoli ga da ukloni strah iz tvog srca. Zamoli ga da ti pomogne skupiti hrabrost za to djelo. No poduzmi i neke praktične korake. Naprimjer, dogovori se da ideš u službu s nekim tko je vješt u načinu svjedočenja koji tebi predstavlja problem. Možda je u pitanju poslovno područje, svjedočenje na ulici, neformalno svjedočenje ili svjedočenje telefonom. Možda će u početku tvoj suradnik biti spreman preuzeti vodstvo. Tada promatraj i uči. A onda skupi hrabrost pa pokušaj i sam.

18. Koje bismo blagoslove mogli doživjeti ako skupimo hrabrost u svojoj službi?

¹⁸ Ako skupiš hrabrost, zamisli samo čime bi to sve moglo rezultirati. Ako ustraješ i ne dozvoliš da te svlada obeshrabrenje, vjerojatno ćeš imati lijepih iskustava u prenošenju istine drugima, iskustava koja inače ne bi doživio. (Vidi 25. stranicu.) Pričinjavat će ti zadovoljstvo spoznaja da si ugodio Jehovi, čineći nešto što ti nije lako. Osjetit ćeš njegov blagoslov i pomoć u svladavanju svojih strahova. Vjera će ti ojačati. Da, ne možeš raditi na izgrađivanju vjere drugih, a da istovremeno ne izgrađuješ svoju vlastitu (Juda 20, 21).

Skupili su hrabrost

NIJE uvijek lako skupiti hrabrost za propovijedanje. Ustvari, apostol Pavao je rekao da je on jednom prilikom uspio to “s velikom borbom” (1. Solunjanima 2:2). Je li ‘borba’ da bi se propovijedalo vrijedna truda? Iako pripadnicima Božjeg naroda nitko ne garantira da će doživjeti neka spektakularna iskustva, oni često osjete radost zbog toga što su skupili hrabrost. Razmotri nekoliko primjera.

Osmogodišnja djevojčica po imenu Tara pažljivo je slušala dok je njezina učiteljica pričala razredu kako su u drugom svjetskom ratu Židovi koji su bili zatvoreni u koncentracionim logorima morali nositi žutu Davidovu zvijezdu kao znak prepoznavanja. Tara se pitala da li da ona nešto kaže. “Molila sam se otvorenih očiju”, sjeća se ona. Zatim je podigla ruku i rekla da su i Jehovini svjedoci bili u tim logorima i da su oni morali nositi ljubičasti trokut. Učiteljici je ta informacija bila zanimljiva te joj je zahvalila na tome. Tarin komentar otvorio je put za daljnje razgovore s učiteljicom, koja je kasnije čak čitavom razredu pokazala videokasetu Jehovini svjedoci stoje čvrsto pod nasrtajem nacizma.

U Gvineji (zapadna Afrika) jedna je mlada nekrštena objaviteljica po imenu Irène željela napredovati u svojoj službi. Misionarka koja je s njom proučavala Bibliju ohrabrila ju je da pokuša učenicima iz svoje škole uručiti časopise Kulu stražaru i Probudite se! Irène je oklijevala, jer učenici iz njezinog razreda dotad nisu baš povoljno reagirali. No ipak, potaknuta ohrabrenjem koje joj je pružila misionarka, Irène je odlučila najprije pristupiti učenici koja joj je djelovala kao da se najviše protivi. Na Irènino iznenađenje djevojka je povoljno reagirala i rado uzela časopise. Drugi su učenici slijedili njen primjer. Tog je mjeseca Irène dala više časopisa nego u prethodnih pet zajedno.

Jedan starješina u Trinidadu nikako se nije mogao odlučiti da pođe kod ravnateljice jedne škole kako bi joj ukazao na obrazovnu vrijednost časopisa Probudite se! Pa ipak, uspio je skupiti hrabrost. On kaže: “Molio sam se dok sam ulazio u školski kompleks. Nisam mogao vjerovati kada je ravnateljica bila izuzetno ljubazna.” Uzela je časopis Probudite se! na temu “Čemu se današnji mladi mogu nadati?” i čak je rekla da će ga koristiti na nastavi. Otada je uzela 40 časopisa koji su govorili o različitim temama.

Vaughnu je kao mladoj osobi propovijedanje uvijek predstavljalo problem. “Postao bih nervozan, dlanovi su mi se znojili i brzo bih govorio — nikako nisam mogao usporiti.” Unatoč tome, postao je punovremeni propovjednik. No ipak mu nije uvijek bilo lako započeti razgovor. Jednom je prilikom, nakon obeshrabrujućeg dana koji je proveo u traženju posla, želio nekome svjedočiti dok se vozio podzemnom željeznicom, “kako bi od tog lošeg dana bilo barem nekakve koristi”. Međutim, bilo ga je strah obratiti se jednom poslovnom čovjeku jer mu je djelovao kao neka važna osoba. Na koncu je skupio hrabrost i razgovarao s jednim starijim čovjekom pored njega. Uslijedio je dugačak razgovor. “Postavljate jako dobra pitanja za tako mladu osobu”, rekao je taj poslovni čovjek i upitao: “Jeste li vi teolog?” Vaughn je odgovorio: “Ne, ja sam Jehovin svjedok.” “Aha”, nasmiješio se čovjek. “Sad mi je jasno.”

Svi ovi Svjedoci — i bezbroj drugih — sretni su što su skupili hrabrost da propovijedaju. Hoćeš li i ti?