Pokazivati ‘svaku vrstu dobrote’
“Plod se svjetla, naime, sastoji u svakoj vrsti dobrote” (EFEŽANIMA 5:9, St).
1, 2. Koje su dvije grupe postojale od drevnih vremena, i kako su različita njihova stanja danas?
NAKON pobune u Edenu, prije nekih šest tisuća godina, i ponovo nakon potopa Noinog vremena, čovječanstvo se podijelilo na dvije grupe, ili organizacije. Jednu su sačinjavali oni koji su nastojali služiti Jehovi, a drugu oni koji su slijedili Sotonu. Postoje li još uvijek te organizacije? Sasvim sigurno! Prorok Izaija je spomenuo te dvije grupe i prorekao njihovo stanje u naše vrijeme: “Jer gle! Mrak će pokriti zemlju i gusta tama skupine narodne; ali tebe će obasjati Jehova i slava će se njegova vidjeti na tebi” (Izaija 60:1, 2, NW).
2 Da, te dvije organizacije razlikuju se kao tama i svjetlo. I kao što će zraka svjetla privući nekoga tko se izgubio u tami, tako je i svjetlo od Jehove, sjajeći u ovom tamnom svijetu, privuklo u Božju organizaciju milijune ljudi pravedna srca. Kao što Izaija nastavlja i kaže: “Narodi [druge ovce] će zacjelo doći tvome svjetlu i kraljevi [pomazani nasljednici Kraljevstva] svjetlosti tvoga sjaja” (Izaija 60:3, NW).
3. Na koji način kršćani ispoljavaju Jehovinu slavu?
3 Kako Jehovin narod ispoljava Jehovinu slavu? Prije svega, oni propovijedaju dobru vijest o Božjem uspostavljenom, nebeskom Kraljevstvu (Marko 13:10). No, više od toga, oni oponašaju Jehovu, najveći primjer dobrote i tako svojim vladanjem privlače krotke svjetlu (Efežanima 5:1). Pavao je rekao: “Nekoć ste bili tama, ali ste sada svjetlo u Gospodinu. Živite kao djeca svjetla.” On je nastavio: “Plod se svjetla, naime, sastoji u svakoj vrsti dobrote, pravednosti i istine! Odlučujte se za ono što je Gospodinu milo! I ne budite sudionici u besplodnim djelima tame” (Efežanima 5:8-11, St). Što je Pavao mislio pod ‘svakom vrstom dobrote’?
4. Što je dobrota, i kako ona dolazi do izražaja kod kršćanina?
4 Kao što je naš prethodni članak pokazao, dobrota je osobina ili stanje moralne vrsnoće, vrlina. Isus je rekao da je samo Jehova apsolutno dobar (Marko 10:18). Međutim, kršćani mogu oponašati Jehovu razvijanjem dobrote kao ploda duha (Galaćanima 5:22). Komentirajući grčku riječ za “dobro”, agathós, Vine’s Expository Dictionary of Old and New Testament Words (Rječnik starozavjetnih i novozavjetnih riječi) kaže: “[Ona] opisuje nešto što je po karakteru ili prirodi dobro i korisno u posljedicama koje donosi.” Kršćanin koji razvija dobrotu na taj će način i biti dobar i činit će dobro. (Usporedi 5. Mojsijeva 12:28.) On će također izbjegavati stvari koje su suprotne dobroti, ‘besplodna djela tame’. Različiti načini na koje kršćanin može pokazivati dobrotu u svom vladanju su ‘vrste dobrote’ koje je spomenuo Pavao. Koje su neke od njih?
“Čini dobro”
5. Koja je jedna vrsta dobrote, i zašto bi je kršćanin trebao razvijati?
5 Pavao je ukazao na jednu vrstu dobrote u svom pismu Rimljanima. Govoreći o podložnosti “višim vlastima”, on je rekao: “Hoćeš li da se ne moraš bojati vlasti, čini dobro te ćeš s njezine strane imati hvalu!” “Dobro” na koje on ukazuje je poslušnost zakonima i pripremama svjetovnih vlasti. Zašto bi im kršćanin trebao biti podložan? Zato da bi izbjegao nepotrebni sukob sa vlastima, riskirajući time kaznu koja bi usljedila i — što je još važnije — da bi sačuvao čistu savjest pred Bogom (Rimljanima 13:1-7, St). Dok na prvom mjestu održava svoju poslušnost prema Jehovi, kršćanin ‘iskazuje čast kralju’, time što se ne buni protiv vlasti kojima Jehova Bog dozvoljava da postoje (1. Petrova 2:13-17, NW). Kršćani su na taj način dobri susjedi, dobri građani i dobri primjeri.
Obzirnost prema drugima
6. (a) Koje je još jedno obilježje dobrote? (b) Tko, spomenut u Bibliji, zaslužuje našu obzirnost?
6 Jehovina dobrota ispoljila se tako što je svim stanovnicima Zemlje pružio “kišna i plodonosna vremena”. To dovodi do ‘zasićenosti jelom i veseljem’ i pokazuje da je on zaista obziran Bog (Djela apostolska 14:17, St). Obzirom na to, možemo ga oponašati pokazivanjem obzirnosti prema drugima u malim i velikim stvarima. Prema kome posebno? Pavao je posebno ukazao na starješine, “one koji se trude među vama, koji upravljaju vama u Gospodinu, koji vas opominju”. On potiče kršćane da im ‘iskazuju izvanrednu ljubav zbog njihove službe’ (1. Solunjanima 5:12, 13, St). Kako to možemo činiti? U potpunosti surađujući s njima — primjerice, sudjelovanjem u potrebnom poslu u Kraljevskoj dvorani. Iako se uvijek osjećamo slobodni pristupiti starješinama kad nam je potrebna pomoć, ne bismo trebali nerazumno previše zahtijevati. Umjesto toga, pokušajmo, koliko nam je to u moći, olakšati teret tih pastira koji naporno rade, od kojih mnogi, pored skupštinskih dužnosti, imaju i obiteljske odgovornosti.
7. Na koje načine možemo pokazati obzirnost prema starijima?
7 Ostarjeli također zaslužuju našu obzirnost. Posebna zapovijed Mojsijevog zakona bila je: “Ustani pred sijedom glavom; poštuj lice starca; boj se svoga Boga. Ja sam Jahve!” (Levitski zakonik 19:32, St). Kako se može pokazati takav obzir? Mladi se mogu dobrovoljno ponuditi da im pomognu u kupovini ili nekom drugom kućnom poslu. Starješine mogu obzirno provjeriti treba li starijima pomoć da prisustvuju sastancima. Na kongresima mogu mladi, živahni pojedinci u nestrpljivom nastojanju da prođu izbjegavati sudaranje sa starijima koji idu sporije i mogu biti strpljivi ako je netko stariji spor kod zauzimanja mjesta ili podizanja hrane.
8. Kako možemo pokazati obzirnost prema još jednoj dostojnoj grupi označenoj u Bibliji?
8 Psalmist spominje još jednu grupu koja treba obzirnost: “Blago onome koji misli na uboga i slaba” (Psalam 41:2, St). Možda je lako biti obziran prema istaknutima ili bogatima, no kako je sa priprostima ili siromašnima? Biblijski pisac Jakov je ukazao da je pokazivanje jednake obzirnosti prema takvima ispit naše pravednosti i kršćanske ljubavi. Neka bismo prošli taj ispit tako što ćemo biti pažljivi prema svima bez obzira na njihove okolnosti (Filipljanima 2:3, 4; Jakov 2:2-4, 8, 9).
“Budite milosrdni”
9, 10. Zašto bi kršćani trebali biti milosrdni, i kako se može pokazati ta vrsta dobrote?
9 Daljnja vrsta dobrote može se vidjeti iz nekih Isusovih usporedbi. U jednoj od njih Isus je govorio o Samarićaninu koji je naišao na čovjeka koji je bio opljačkan, teško pretučen i ostavljen da leži pored puta. Levit i svećenik su prošli pored povrijeđenog čovjeka, odbijajući pomoći mu. No, Samarićanin se zaustavio i pružio mu pomoć, čineći više nego što se moglo razumno očekivati. Priča se često naziva ‘Dobri Samarićanin’. Koju vrstu dobrote je iskazao Samarićanin? Milosrđe. Kad je Isus zapitao svog slušaoca da odredi tko se pokazao bližnjim ranjenom čovjeku, bio je dan ispravan odgovor: “Onaj koji mu iskaza milosrđe” (Luka 10:37, St).
10 Milosrdni kršćani oponašaju Jehovu, za koga je Mojsije rekao Izraelcima: “Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan; neće te on zapustiti ni upropastiti, niti će zaboraviti Saveza što ga je pod zakletvom sklopio s ocima tvojim” (Ponovljeni zakon 4:31, St). Isus je pokazao kako bi Božje milosrđe trebalo utjecati na nas: “Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš!” (Luka 6:36, St). Kako možemo pokazati milosrđe? Kao što je pokazala Isusova usporedba, jedan način je da budemo spremni pomoći svom bližnjem, čak ako to uključuje opasnost ili neugodnost. Dobra osoba neće biti ravnodušna prema patnji svog brata ako je u stanju učiniti nešto u vezi toga (Jakov 2:15, 16).
11, 12. Prema Isusovoj usporedbi o robovima, što uključuje milosrđe, i kako ga možemo danas očitovati?
11 Još jedna Isusova usporedba pokazala je da milosrdna dobrota uključuje spremnost oprostiti drugima. On je govorio o robu koji je svom gospodaru dugovao deset tisuća talenata. Budući da nije bio u stanju platiti, rob je molio za milost, a njegov je gospodar dobrodušno oprostio ogroman dug od 60 000 000 denara. No, rob je otišao i pronašao drugog roba koji mu je dugovao svega stotinu denara. Rob kojem je bilo oprošteno nemilosrdno je bacio dužnika u zatvor dok ne bude u stanju platiti. Jasno, nemilosrdni rob nije bio dobar čovjek, a kad je gospodar čuo što se dogodilo, pozvao ga je na odgovornost (Matej 18:23-35).
12 Mi smo u sličnom položaju u kojem se nalazio rob kome je oprošteno. Na temelju Isusove žrtve, Jehova je oprostio ogroman dug grijeha na našem računu. Stoga bismo sasvim sigurno trebali biti spremni oprostiti drugima. Isus je rekao da bismo trebali biti spremni oprostiti “do sedamdeset i sedam puta”, tj. neograničeno (Matej 5:7; 6:12, 14, 15; 18:21, 22, St). Dakle, milosrdni kršćanin neće stalno prigovarati. On neće gajiti srdžbu ili odbijati razgovarati sa sukršćaninom zbog neslaganja. Takvo pomanjkanje milosrđa nije oznaka kršćanske dobrote.
Velikodušan i gostoljubiv
13. Što još uključuje dobrota?
13 Dobrota je ispoljena i kroz velikodušnost i gostoljubivost. Jednom prilikom je jedan mladić došao Isusu po savjet. On je rekao: “Učitelju, što dobro moram činiti da postignem život vječni?” Isus mu je rekao da treba neprestano držati Božje zapovijedi. Da, poslušnost Jehovinim zapovijedima jedno je od obilježja dobrote. Mladić je smatrao da je to već činio što je bolje mogao. Zaista, svojim bližnjima on je već izgledao dobrom osobom, a ipak je osjećao da mu je nešto nedostajalo. Zato mu je Isus rekao: “Ako želiš biti savršen, hajde prodaj što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! Onda dođi i slijedi me!” (Matej 19:16-22, St). Mladić se udaljio ožalošćen. Bio je veoma bogat. Da je slijedio Isusov savjet, pokazao bi da nije bio materijalist i učinio bi dobro djelo zaista nesebične velikodušnosti.
14. Koji su divan savjet dali Jehova i Isus obzirom na velikodušnost?
14 Jehova je poticao Izraelce da budu velikodušni. Primjerice, možemo pročitati: “Daji mu rado [svom siromašnom susjedu], a ne da ti srce bude zlovoljno kad mu daješ, jer će te zbog toga blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svakom poslu tvome i u svakom pothvatu ruku tvojih” (Ponovljeni zakon 15:10, St; Priče Salamunove 11:25). Isus Krist je osobno potakao na velikodušnost: “Dajite i ljudi će vam dati, oni će vam izliti u krilo mjeru dobru, nabijenu, stresenu i prenapunjenu” (Luka 6:38, NW). Štoviše, sam Isus je bio vrlo velikodušan. Jednom je prilikom odvojio vrijeme da se malo odmori. Mnoštvo je otkrilo gdje se nalazi i došlo je k njemu. Isus je velikodušno zaboravio na odmaranje i trošio se u korist mnoštva. Kasnije je pokazao izvanrednu gostoljubivost pobrinuvši se za hranu za veliko mnoštvo (Marko 6:30-44).
15. Kako su Isusovi učenici pružili odličan primjer u ispoljavanju velikodušnosti?
15 Vjerni savjetu Jehove i Isusa, mnogi Isusovi učenici bili su na istaknut način velikodušni i gostoljubivi. U prvim danima kršćanske skupštine, veliki broj onih koji su došli slaviti Pentekost 33. n. e. čuli su propovijedanje apostola i postali su vjernici. Ostajući nakon praznika kako bi još više naučili, ponestalo im je zaliha hrane. Stoga su mjesni vjernici prodali svoju imovinu i priložili novac za uzdržavanje nove braće, kako bi ovi bili bolje utemeljeni u vjeri. Kakva velikodušnost! (Djela apostolska 4:32-35; vidi i Djela apostolska 16:15; Rimljanima 15:26).
16. Navedi neke načine na koje danas možemo biti gostoljubivi i velikodušni.
16 Danas velikodušnost slična Kristovoj dolazi do izražaja kad kršćani prilažu vrijeme i novac za svoje mjesne skupštine i svjetsko djelo propovijedanja. Vidljiva je kad dođu u pomoć braći koja trpe zbog prirodnih nepogoda ili rata. Očituje se u pokazivanju brige o pokrajinskom nadgledniku tijekom njegovog redovitog posjeta. Ili kad su ‘dječaci bez oca’ (i djevojčice bez oca) velikodušno pozvani da sudjeluju u rekreaciji ili obiteljskom biblijskom studiju s drugim kršćanskim obiteljima, to je također gostoljubivost, dokaz kršćanske dobrote (Psalam 68:5, NW).
Govoriti istinu
17. Zašto istinitost danas predstavlja izazov?
17 Kad je Pavao opisivao plod svjetla, povezao je dobrotu s pravednošću i istinom, i bilo bi ispravno reći da je istinitost još jedna vrsta dobrote. Dobri ljudi ne govore laži. Međutim, danas je poseban izazov govoriti istinu, budući da laganje tako prevladava. Mnogi pojedinci lažu kad prijavljuju svoj prihod zbog poreza. Namještenici lažu u vezi posla kojeg obavljaju. Učenici lažući varaju u svojim zadacima i na ispitima. Poslovni ljudi lažu kad sklapaju ugovore. Djeca lažu da izbjegnu kaznu. Zlobni ogovarači lažući potkopavaju ugled drugih.
18. Kako Jehova gleda na lašce?
18 Laganje je odvratno Jehovi. Među ‘sedam (...) stvari’ koje on mrzi nalaze se “lažljiv jezik” i “lažan svjedok koji širi laž” (Poslovice 6:16-19, NW). ‘Svi lašci’ su ubrojeni među strašljivce, ubojice i bludnike za koje neće biti mjesta u Božjem novom svijetu (Otkrivenje 21:8, NW). Nadalje, jedna izreka kaže: “Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga” (Izreke 14:2, St). Lažac je nepošten na svojim putevima. Dakle, lažac pruža dokaz preziranja Jehove. Kako užasna misao! Neka bismo uvijek govorili istinu, čak ako nas to vodi u kaznu ili financijski gubitak (Priče Salamunove 16:6; Efežanima 4:25). Oni koji govore istinu oponašaju Jehovu, ‘Boga istine’ (Psalam 31:5, NW).
Razvijati dobrotu
19. Što se ponekad vidi u svijetu, služeći na čast Stvoritelju?
19 To su samo neke od ‘vrsta’ dobrote koje bi kršćani trebali razvijati. Točno je da ljudi u svijetu do izvjesne mjere očituju dobrotu. Naprimjer, neki su gostoljubivi, a drugi su milosrdni. Zapravo, usporedbu o Dobrom Samarićaninu je tako značajnom učinilo to što je Isus govorio o ne-Židovu koji je pokazao milosrđe, kad starješine u židovskoj skupštini to nisu učinili. Zaista treba zahvaliti Stvoritelju čovjeka što se i nakon šest tisuća godina nesavršenosti kod nekih takva obilježja još uvijek prirodno pojavljuju.
20, 21. (a) Zašto je kršćanska dobrota različita od bilo koje dobrote koju možemo vidjeti kod ljudi u svijetu? (b) Kako kršćanin može razvijati dobrotu, i zašto bismo u tome trebali biti marljivi?
20 Međutim, za kršćane je dobrota više nego samo osobina koju mogu ili ne mogu posjedovati. To je osobina koju moraju razvijati u svim njenim obilježjima, budući da trebaju biti oponašatelji Boga. Kako je to moguće? Biblija kaže da se možemo naučiti dobroti. “Pouči me dobroti”, molio je psalmist Boga. Kako? Nastavio je: “Jer sam u tvoje zapovijedi iskazao vjeru.” Zatim je dodao: “Ti si dobar i činiš dobro. Pouči me svojim odredbama” (Psalam 119:66, 68, NW).
21 Da, ako upoznamo Jehovine zapovijedi i slušamo ih, razvijat ćemo dobrotu. Uvijek imajmo na umu da je dobrota plod duha. Ako tražimo Jehovin duh kroz molitvu, druženje sa svojom kršćanskom braćom i proučavanje Biblije, tada ćemo sigurno dobiti pomoć da razvijamo tu osobinu. Osim toga, dobrota je snažna. Ona može pobijediti zlo (Rimljanima 12:21). Kako je stoga neophodno da činimo dobro svima, a posebno svojoj kršćanskoj braći (Galaćanima 6:10). Ako to činimo, bit ćemo među onima koji će se radovati ‘slavi, časti i miru’ koji su obećani “svakomu tko čini dobro” (Rimljanima 2:6-11, St).
Možeš li odgovoriti?
◻ Kako možemo nastaviti činiti dobro u odnosu na više vlasti?
◻ Tko, između ostalih, zaslužuje našu obzirnost?
◻ Na koje se načine očituje milosrđe?
◻ Koja djela velikodušnosti i gostoljubivosti obilježavaju današnje kršćane?
◻ Kako se može razvijati dobrota?
[Slika na stranici 20]
Obzirnost prema drugima jedno je obilježje dobrote
[Slika na stranici 23]
Kao Veliki Učitelj, Isus je velikodušno davao od sebe