Pitanja čitalaca (2)

◼ Zašto je Božji Zakon nalagao da Izraelac mora uzeti za ženu nezaručenu djevicu s kojom je imao spolne odnose i ne smije se razvesti od nje?

U 2. Mojsijevoj 22:16, 17 i 5. Mojsijevoj 22:28, 29 nalazimo taj zakon, za koji neki tvrde da je bezosjećajan prema ženama. Zapravo je taj zakon poticao visoka moralna mjerila za muškarce i žene.

U 22. poglavlju 5. Mojsijeve zapisani su razni zakoni za obitelj. Naprimjer, govori se o situaciji kad čovjek više ne voli svoju ženu i tvrdi da nije bila djevica. Tu su i Božji zakoni u vezi preljubništva i silovanja. Zatim čitamo:

“Ako čovjek naiđe na mladu djevicu koja nije zaručena te je pograbi i s njom legne, pa budu uhvaćeni na djelu, tada čovjek koji je s njom ležao neka djevojčinu ocu dade pedeset srebrnika. A budući da ju je oskrvrnio, neka je uzme za ženu, da je ne može pustiti dok je živ.” (5. Mojsijeva 22:28, 29, St).

To je bio slučaj prisilnog zavođenja i bluda. Ako se neki bezobzirni čovjek osjetio slobodnim da ima spolne odnose s djevicom, ona je u prvom redu bila na gubitku. Osim mogućnosti da dobije nezakonito dijete, umanjena je njena vrijednost kao nevjeste, jer je mnogi Izraelci ne bi željeli oženiti kad više nije djevica. Što će, dakle, spriječiti nekoga da si uzme slobodu kod neke djevice? Božji ‘svet i pravedan i dobar’ Zakon (Rimljanima 7:12).

U Mojsijevom zakonu postojala je priprema kojom se dopuštalo da se čovjek iz određenih razloga razvede od svoje žene. (5. Mojsijeva 22:13-19; 24:1; Matej 19:7, 8). Ali, ono što čitamo u 2. Mojsijevoj 22:16, 17 i 5. Mojsijevoj 22:28, 29 pokazuje da je mogućnost razvoda ukinuta ukoliko je došlo do predbračnog bluda. To je, dakle, moglo biti uzrokom da muškarac (ili djevica) odoli iskušenju da se upusti u blud. Muškarac nije mogao razmišljati na sljedeći način: ‘Ona je lijepa i uzbudljiva, pa ću se ja lijepo zabaviti s njom iako nije od one vrste kakvu bih ja želio za ženu.’ Umjesto toga, zakon je odvraćao od nemorala time što je potencijalni prijestupnik trebao odvagnuti dugoročne posljedice bluda — obavezu da ostane s drugim partnerom cijeli život.

Zakon je umanjio i problem nezakonitosti. Bog je zapovijedio: “Nijedan nezakoniti sin ne smije doći u Jehovinu skupštinu” (5. Mojsijeva 23:2, NS). Prema tome, ako je čovjek trebao oženiti djevicu koju je zaveo, iz njihovog braka ne bi proizašlo nezakonito potomstvo među Izraelcima.

Točno je da kršćani žive u društvenim uvjetima koji su drugačiji od uvjeta u kojima su živjeli drevni Izraelci. Mi ne pripadamo pod odredbe Mojsijevog zakona, uključujući i to što je taj zakon zahtijevao od dvoje ljudi koji su se upleli u blud, naime da se ožene. Međutim, ne možemo smatrati da je uplitanje u predbračni blud beznačajna stvar. Kršćani trebaju ozbiljno razmisliti o dugoročnim posljedicama, jednako kao što su tim zakonom i Izraelci bili na to potaknuti.

Zavođenje nevjenčane osobe narušava pravo te osobe da uđe u kršćanski brak kao čista djevica (ili djevac). Predbračni blud utječe i na pravo svake osobe koja bi mogla postati bračni drug te osobe, naime pravo te osobe da se vjenča sa čestitim kršćaninom (ili kršćankom). A što je najvažnije, blud treba izbjegavati zbog toga što Bog kaže da je to grijeh. Apostol je odgovarajuće napisao: “Ovo je, naime, volja Božja vaše posvećenje, to jest da izbjegavate bludnost” (1. Solunjanima 4:3-6, St; Jevrejima 13:4).