Utjeha od Boga mira

“Nastavljajte tješiti jedan drugoga tim riječima” (1. SOLUNJANIMA 4:18, NS).

 1. Koje Pavlove molbe izražavaju njegovo zanimanje za mir?

APOSTOL Pavao je bio jako zainteresiran da se kršćanska skupština raduje miru. Stoga 13 njegovih pisama, koja su ostala sačuvana kao dio nadahnutog Pisma, započinje s molbom da bi se primaoci pisma radovali Bogu mira. Primjerice, mladoj skupštini u Solunu Pavao je pisao: “Nezaslužena vam dobrota i mir.” A na kraju istog pisma je zamolio: “A sam Bog mira da posveti vas cijele u svačemu. I cijeli vaš duh i duša i tijelo da se sačuva bez krivice za dolazak Gospodina našega Isusa Krista” (1. Solunjanima 1:1; 5:23).

 2. a) Koju je vrstu brige Pavao iskazao skupštini? b) Kako mogu kršćanski starješine danas slijediti Pavlov primjer?

² Pavao i njegovi drugovi nisu se štedjeli, nego su ‘naporno radili i trudili se’ među novim vjernicima. Stoga je Pavao mogao napisati: “Bili smo među vama blagi. Kao majka koja s ljubavlju njeguje svoju djecu, tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama, jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo radosnu vijest Božju, nego i svoj život”. Zar čitajući ove riječi ne osjećamo Pavlovu skrb i pravu duboku ljubav koju je gajio prema toj skupštini? Da, to je primjerna ljubav kakovu pokazuju danas kršćanski starješine u preko 50 000 skupština Jehovinih svjedoka širom svijeta (1. Solunjanima 2:7-9, ST; Ivan 13:34, 35; 15:12-14).

 3. a) Kako je Timotej pomogao skupštini Soluna? b) Kojem uređenju današnjice to odgovara?

³ Sotona, zavodnik, nanio je nevolje kršćanima Soluna. Stoga im je Pavao poslao Timoteja da bi ih ‘učvrstio i utješio u vjeri’. Timotej se vratio Pavlu u Atenu s oduševljavajućim izvještajem o njihovoj vjernosti i ljubavi. Spoznaja da su drugi sačuvali vjeru i besprijekornost, predstavljala je za sve veliku utjehu i tako su nastavili usrdno moliti Boga da bi on upotpunio sve što je bilo manjkavo (1. Solunjanima 3:1, 2, 5-7, 10). I danas je tako u teokratskom uređenju, jer putujući nadglednici izgrađuju skupštine, čak i tamo gdje Jehovini svjedoci služe pod zabranom ili djeluju u uvjetima žestokog progonstva (Izaija 32:1, 2).

‘O njegovoj prisutnosti’

 4, 5. a) Koju je molbu Pavao ovdje izrazio i zašto je to naročito zanimljivo za nas danas? b) Zašto je naše vrijeme posebno značajno?

⁴ Apostol Pavao završava ovaj dio pisma sljedećom molbom: “A vas neka Gospodin učini da rastete i obilujete u ljubavi jedan prema drugomu i prema svima, kako i mi obilujemo u ljubavi prema vama, da tako utvrdi vaša besprijekorna srca u svetosti pred Bogom, našim ocem, o dolasku (prisutnosti, NS) našega Gospodina Isusa Krista sa svim svojim svetima” (1. Solunjanima 3:12, 13, ST).

⁵ Pavao je ovdje gledao daleko u budućnost, sve do vremena “Isusove prisutnosti i svršetka sustava stvari”, kad će “doći Sin čovječji u svojoj slavi i svi anđeli s njim”. Naš je nebeski kralj došao 1914. godine. Isus sudi sada sa svog slavnog nevidljivog prijestolja nacijama i narodima Zemlje, odvajajući ponizne, ovcama slične ljude, da bi ih sačuvao u “velikoj nevolji”, za vječni život na rajskoj Zemlji (Matej 24:3-21; 25:31-34, 41, 46).

“Zapovijedi” za naše dobro

 6. Koje bi Pavlovo upozorenje trebali sada uzeti u obzir?

⁶ Pripadaš li onima koji teže za ciljem vječnog života? Ako da, onda moraš uvažiti ono što je Pavao pisao Solunjanima: “Nadalje braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu da, prema pouci koju ste od nas primili, prema kojoj već i živite — kako vam treba živjeti i ugađati Bogu, sve više napredujete. Bez sumnje znate koje smo vam zapovijedi dali u ime Gospodina Isusa” (1. Solunjanima 4:1, 2, ST). Koje je “upute” Pavao ovdje istaknuo?

 7. a) Koja se važna zapovjed ovdje daje? b) Budući da smo primili Božji duh, zašto nikada ne smijemo popustiti u budnosti?

⁷ Prva se “zapovijed” odnosi na moral. Pavao je otvoreno rekao: “Ovo je, naime, volja Božja; vaše posvećenje, to jest da izbjegavate bludnost, da svaki od vas zna steći svoju ženu (sačuvati svoj posjed, NS) s posvećenjem i poštovanjem, ne sa strašću, to jest s požudom, poput pogana koji ne poznaju Boga”. Mi smo na sreću “upoznali” Boga i njegovog sina Isusa Krista i težimo za vječnim životom. Kakove li sramote ako bismo se dali odvući natrag u močvaru nemorala ovoga svijeta! Žalosno je da su neki koji su proveli mnoge godine u koncentracionim logorima i zatvorima, ili su dulje vrijeme revno služili kao misionari, kasnije dopustili da ih zbog pomanjkanja budnosti, zavodnik uhvati u moralnom pogledu. Nemojmo nikada ‘žalostiti’ Božji sveti duh kojeg smo primili, neispravnim ponašanjem u moralnom pogledu! (1. Solunjanima 4:3-8, ST; Ivan 17:3; 1. Korinćanima 10:12, 13; Efežanima 4:30).

 8, 9. a) Što je “bratska ljubav”? b) Kako možemo razviti takovu ljubav i s kojim rezultatom?

⁸ Slijedeća Pavlova “zapovijed” (“naredba”) odnosi se na phil.a.del.phi’a, “bratsku ljubav” (1. Solunjanima 4:9, 10). To je poseban oblik izražavanja a.ga’pe, temeljno načelne ljubavi, koju Pavao najtoplije preporuča ovdje u devetom stihu, te u 3. poglavlju 6. i 12. stihu. Phil.a.del.phi’a je jako bliska sklonost, kakova je očito postojala između Isusa i Petra, te između Davida i Jonatana (Ivan 21:15-17; 1. Samuelova 20:17; 2. Samuelova 1:26). Ako se ona doda ljubavi a.ga’pe, moguće je izgraditi blizak odnos, kakav se primjerice zapaža u radosnom zajedništvu koje uživaju mnogi Jehovini svjedoci u pionirskoj službi i ostalim teokratskim djelatnostima.

⁹ Pavao je ohrabrio: “To činite i dalje u još punijoj mjeri”. Mi možemo stalno proširivati našu bratsku ljubav. To osobito svojstvo dolazi do punog izražaja kad starješine i sluge pomoćnici revno prednjače u služi za Kraljevstvo. Budu li se svi u skupštini trudili ‘najprije tražiti Kraljevstvo’, tada će razlike uvjetovane uslijed ljudske nesavršenosti, razlike u osobnostima i slični problemi, doći na drugo mjesto. Stoga, imajmo stalno pogled upravljen ka cilju! (Matej 6:20, 21, 33; 2. Korinćanima 4:18).

10. Kako se možemo kao kršćani ‘dostojno vladati’?

¹⁰ Pavao govori ovdje o još jednoj “zapovijedi” — da si postavimo za cilj, živjeti mirnim životom, baviti se svojim poslovima i raditi vlastitim rukama. Budemo li se tako ‘dostojno vladali’ u svakodnevnom životu, razvijajući kako temeljno načelnu ljubav, tako i bratsku sklonost, bit će zadovoljene sve naše potrebe (1. Solunjanima 4:11, 12; Ivan 13:35; Rimljanima 12:10-12).

Utjeha posredovana nadom u uskrsnuće

11. a) Zašto je Pavao kao sljedeće spomenuo uskrsnuće? b) Kako bi trebao na nas djelovati Pavlov savjet?

¹¹ Kao slijedeće, apostol se osvrće na veličanstvenu nadu u uskrsnuće. No, zašto je Pavao pokrenuo tu temu? Želio je ojačati svoju braću da bi mogla podnijeti progonstva, koja su trebala doći na njih. Oni su bili u životnoj opasnosti. Izgleda da su tada neki već umrli, pa je bila potrebna utjeha (1. Solunjanima 2:14-20). Pošto su mislili da neposredno predstoji Kristova “prisutnost”, pitali su se što će se dogoditi sa onima koji su već umrli. Ono što je Pavao napisao ne samo da posreduje nadu rođacima umrlog kršćanina, nego je i ohrabrenje da ustraju do nastupa Jehovinog “dana”. Pavlov savjet bi nam trebao svima pomoći sačuvati duhovnu postojanost, dok nastavljamo s objavljivanjem dobre vijesti u očekivanju potpunog svršetka sadašnjeg sustava stvari (2. Solunjanima 1:6-10).

12. Koju istinsku utjehu imamo kad nam umre voljena osoba i iz kojeg izvora ona potječe?

¹² Pavao je rekao: “Nećemo braćo, da ostanete u neznanju o umrlima (onima koji spavaju smrtnim snom, NS) da se ne žalostite poput ostalih koji nemaju nade” (1. Solunjanima 4:13, ST). Kakovu li utjehu i mir u srcu posreduje nada u uskrsnuće! Nekako pet godina kasnije započeo je Pavao svoje drugo pismo kršćanima Korinta, riječima: “Nezaslužena dobrota i mir vam od Boga, našega oca i Gospodina Isusa Krista. Neka je blagoslovljen Bog i otac našega Gospodina Isusa Krista, otac usrdnog milosrđa i Bog svake utjehe, koji nas tješi u svim našim nevoljama, da bismo one koji se nalaze u bilo kakovoj nevolji, mi mogli tješiti utjehom kojom nas same tješi Bog” (2. Korinćanima 1:2-4, NS).

13, 14. a) Zašto je Pavao želio da kršćani budu upoznati o stanju mrtvih? b) U kojem se stanju, prema Pismu, nalaze mrtvi?

¹³ Što se mrtvih tiče, apostol nije želio da budemo u neznanju. Naime, nakon određenog vremena trebao je uslijediti veliki otpad među onima, koji su se nazivali kršćanima, tako da će se isti vratiti babilonskoj i grčkoj filozofiji. Ti su otpadnici prihvatili Platonovu nauku o naslijeđenoj besmrtnosti duše — što je danas glavna nauka cjelokupnog svjetskog carstva krive religije. Mistika o “životu nakon smrti”, bilo na nebu, u čistilištu ili na nekom mjestu vječnih muka, ne pruža nikakovu stvarnu nadu. Osim toga, nauka o naslijeđenoj besmrtnosti suproti se nauci o uskrsnuću. Kako bi netko mogao biti vraćen u život, ako duša uopće ne umire?

¹⁴ Pavao piše ovdje “o onima koji spavaju u smrtnom snu”. Da, oni “spavaju”. Onaj tko spava nije svjestan nikakvog zbivanja, i ne može ništa učiniti. (Usporedi Propovjednik 9:5, 10.) Isus je rekao jednom prilikom da je Lazar “otišao na počinak”, te da će ga on, Isus, “probuditi iz sna”. Kad Isusovi učenici nisu razumjeli te riječi, “Isus im reče otvoreno: ‘Lazar je umro’”. Lazarove sestre Marta i Marija već su bile utješene nadom u uskrsnuće, a Isus im je sada dao dodatnu utjehu. A kako im je tek morala biti ojačana vjera kad je Isus probudio iz smrtnog sna svog prijatelja, koji je već četiri dana bio mrtav! (Ivan 11:11-14, 21-25, 43-45).

15. a) Čime biva jačana naša nada u uskrsnuće? b) Što nam može pomoći podnijeti smrt voljenog čovjeka?

¹⁵ Ova čuda i sva ostala Isusova djela u vezi sa uskrsavanjem mrtvih, a prije svega činjenica da je Jehova uskrsnuo Isusa — svi ti dobro posvjedočeni događaji jačaju našu divnu nadu u uskrsnuće (Luka 7:11-17; 8:49-56; 1. Korinćanima 15:3-8). Točno je, smrt prouzročuje žalost i suze, teško je priviknuti se na gubitak voljenog čovjeka. No, sjetimo se koju nam utjehu i jačanje posreduje jamstvo da će suvereni Gospodin Jehova “uništiti smrt zasvagda” i da će “otrti svaku suzu s njihovih očiju”! (Izaija 25:8, ST; Otkrivenje 21:4, ST). Jedno od najboljih pomoćnih sredstava protiv žalosti jest odlučna marljivost u službi Bogu mira, što znači omogućiti drugima da imaju nadu koja grije srce, nadu u Kraljevstvo, koju smo i sami radosno prihvatili. (Usporedi Djela apostolska 20:35.)

Redoslijed uskrsavanja

16, 17. a) Kako će biti uništen “posljednji neprijatelj”? b) Koji redoslijed uskrsavanja navodi Pavao?

¹⁶ Mi čvrsto vjerujemo da će Krist, “prvenac” iz uskrsnuća, a sada ustoličen na nebu zdesna Bogu, ispuniti Jehovine veličanstvene naume u vezi s Kraljevstvom (Jevrejima 6:17, 18; 10:12, 13). S tim u vezi Pavao je pisao u jednom drugom pismu: “On (Isus Krist) mora kraljevati, dok Bog ne položi sve njegove neprijatelje pod noge njegove. Kao posljednji neprijatelj bit će uništena smrt”. Kako? Djelomično uskrsnućem i odstranjivanjem posljedica Adamove smrti. Apostol je to ovako objasnio: “Budući da je smrt došla kroz čovjeka, to i uskrsnuće mrtvih dolazi kroz čovjeka. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti. Svaki u svom redu; prvenac Krist, zatim u vrijeme njegove prisutnosti oni, koji pripadaju Kristu” (1. Korinćanima 15:20-26, NS). Na taj se redoslijed uskrsavanja osvrnuo Pavao u svom prvom pismu Solunjanima slijedećim riječima:

¹⁷ “Jer, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim. Ovo vam velimo poučeni od Gospodina (kroz Jehovinu Riječ, NS): mi živi, mi preostali za dolazak Gospodnji, sigurno nećemo preteći umrlih, jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu” (1. Solunjanima 4:14-16, ST).

18. Kad su uskrsnuli pomazanici koji su “zaspali u smrti”?

¹⁸ Tokom svoje “prisutnosti” u kraljevskoj moći — nakon 1914. — Isus je kao arhanđeo zapovijedio svima koji su u “zajednici s Kristom” da se sakupe. U slučaju pomazanika koji su “umrli”, taj glas je nalik pozivu trube na duhovno nebesko uskrsavanje. Kula stražara već odavno zastupa shvaćanje da je uskrsavanje umrlih pomazanih kršćana započelo 1918. godine.

19. Kada i kako će preostali “biti odneseni u zrak na oblacima” i u koju svrhu?

¹⁹ A kako je s na Zemlji preostalim pomazanim kršćanima koji sada sačinjavaju jednu sakupljenu grupu s manje od 10 000 članova? I oni moraju u vjernosti završiti svoj zemaljski život. Pavao je pisao kao da će biti s njima u vrijeme Kristove prisutnosti: “Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom”. (1. Solunjanima 4:17, ST; usporedi Otkrivenje 1:10.) Na taj način će u određeno vrijeme uskrsnuti svih 144 000, da bi na nebeskom brdu Sion mogli služiti s janjetom, Isusom Kristom, kao svećenici i kraljevi. “To je prvo uskrsnuće” (Otkrivenje 14:1, 4; 20:4, 5). Ali, što očekuje milijarde ljudi, koji se sada nalaze u grobovima?

20, 21. a) Što očekuje milijarde ljudi koji se nalaze u grobovima? b) Koja grupa neće morati nikada nestati sa Zemlje i zašto neće? c) Koji sretan izgled postoji za pojedince iz te grupe, koji bi danas umrli, ili koji su već umrli?

²⁰ Iako ih Pavao ne spominje posebno u svom prvom pismu Solunjanima, u Otkrivenju 20:12 nalazimo jamstvo da će uskrsnuti “mrtvi, veliki i mali”, te da će stajati pred Božjim sudskim prijestoljem. (Vidi također Ivan 5:28, 29). Danas je pred tim prijestoljem već sakupljeno jedno “veliko mnoštvo”, čiji broj prelazi u milijune. Oni će kao grupa ostati na životu u predstojećoj “velikoj nevolji”. Janje će ih čuvati i voditi na “izvore vode života”, tako da neće morati nikada nestati sa Zemlje. Ipak, zbog starosti i nepredviđenih događaja, pojedinci umiru i tokom Gospodinove “prisutnosti” (Otkrivenje 7:9, 14, 17; Propovjednik 9:11). A kako je s njima?

²¹ Za sve te “druge ovce” postoji izgled na ranije uskrsnuće (Ivan 10:16). Oni su poput Abrahama, svojom vjerom i djelima već stekli prijateljstvo s Bogom. Te su novovremene “druge ovce” u usporedbi s muževima i ženama vjere opisanima u 11. poglavlju poslanice Jevrejima, pretrpjele kušnje. Logično je da će i oni doživjeti “bolje uskrsnuće”, nesumnjivo nakon Harmagedona (Jevrejima 11:35; Jakov 2:23). U stvarnosti, svatko tko se u vjeri ‘hrani Isusovim tijelom i pije njegovu krv’ doživjet će ispunjenje obećanja: “(On) ima život vječni i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan” (Ivan 6:54, ST; Rimljanima 5:18, 21; 6:23).

22. Kako se možemo međusobno tješiti?

²² Nakon objašnjavanja divne nade u uskrsnuće Pavao opominje: “Nastavljajte tješiti jedan drugoga tim riječima” (1. Solunjanima 4:18, NS). Potom objašnjava neke bitne stvari u vezi sa “prisutnošću našega Gospodina Isusa” (1. Solunjanima 5:23). O čemu je riječ? Razmotrimo članak “Mir od Boga — kada?”

Možeš li odgovoriti?

◻ Koju je molbu uputio Pavao u korist kršćana?

◻ Koje “zapovijedi” je dao Pavao za naše dobro?

◻ Kako nas Riječ Božja tješi kad je riječ o mrtvima?

◻ Koji redoslijed uskrsavanja navodi Pavao?