Oponašaj Isusa — odvažno propovijedaj

 1. Zašto je dobra vijest o Kraljevstvu tako posebna?

NIJE li lijepo čuti dobre vijesti? A dobra vijest o Božjem Kraljevstvu najbolja je od svih vijesti. Ta dobra vijest jamči nam da će doći kraj patnjama, bolesti, boli, tuzi i smrti. Ona nam daje nadu u vječni život, otkriva Božji naum i pokazuje kako možemo razviti prisan odnos s Bogom. Čovjek bi pomislio da će svi ljudi biti sretni kad čuju tu vijest, koju je i Isus propovijedao. Nažalost, to nije tako.

 2. Što je Isus mislio kad je rekao da je došao razdvojiti ljude?

² Isus je rekao svojim učenicima: “Nemojte misliti da sam došao donijeti mir na zemlju. Nisam došao donijeti mir, nego mač. Jer došao sam razdvojiti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine. Doista, čovjeku će neprijatelji biti ukućani njegovi” (Mat. 10:34-36). Većina ljudi ne prihvaća dobru vijest, nego je odbija. Neki se neprijateljski ponašaju prema onima koji je objavljuju, čak i ako su to bliski članovi njihove obitelji.

 3. Koje su nam osobine potrebne da bismo ustrajali u propovijedanju?

³ Mi objavljujemo iste istine koje je objavljivao i Isus, a ljudi na njih reagiraju slično kao i u njegovo vrijeme. To nas ne treba iznenaditi. Isus je svojim učenicima rekao: “‘Rob nije veći od gospodara svojega.’ Ako su mene progonili, progonit će i vas” (Ivan 15:20). Iako u mnogim zemljama ne doživljavamo izravna progonstva, suočavamo se s porugom i ravnodušnošću. Zato nam trebaju vjera i hrabrost da bismo ustrajno i odvažno propovijedali dobru vijest. (Pročitaj 2. Petrovu 1:5-8.)

 4. Zašto je Pavao trebao skupiti odvažnost da bi propovijedao?

⁴ Možda ti je ponekad teško propovijedati. Možda se čak plašiš sudjelovati u nekom vidu službe. Nemoj zbog toga biti uznemiren jer se to događa i mnogim drugim vjernim objaviteljima. Apostol Pavao bio je odvažan i neustrašiv propovjednik koji je odlično poznavao istinu. Ipak, ponekad je i njemu bio pravi izazov propovijedati. Kršćanima u Solunu napisao je: “Nakon što smo u Filipima, kao što znate, najprije trpjeli i bili zlostavljani, uz pomoć našeg Boga odvažili smo se propovijedati vam, uz tešku borbu, dobru vijest Božju” (1. Sol. 2:2). U Filipima su gradski upravitelji zapovjedili da se Pavla i njegovog suradnika Silu išiba, baci u zatvor i stavi u klade (Djela 16:16-24). No čak i nakon toga njih su se dvojica odvažila propovijedati. Kako i mi možemo skupiti hrabrost i propovijedati? Da bismo odgovorili na to pitanje, razmotrimo što je Božjim slugama u biblijsko doba pomoglo odvažno propovijedati istinu o Jehovi i kako ih možemo oponašati.

 5. Zašto su oduvijek svi vjerni Jehovini sluge trebali biti odvažni?

⁵ Kad je riječ o odvažnosti, najbolji primjer pružio je Isus Krist. No i svi su drugi vjerni Jehovini sluge trebali biti odvažni. To je došlo do izražaja već na samom početku ljudske povijesti. Nakon pobune u Edenu Jehova je prorekao da će vladati neprijateljstvo između onih koji služe njemu i onih koji služe Sotoni (1. Mojs. 3:15). To je neprijateljstvo postalo očito kad je pravednog Abela ubio njegov vlastiti brat. Slično je neprijateljstvo doživio i Henok, vjerni Božji sluga koji je živio prije potopa. On je prorokovao da će Bog doći s desecima tisuća svojih svetih anđela da bi izvršio osudu nad bezbožnicima (Juda 14, 15). Ljudima se ta poruka sigurno nije svidjela. Mrzili su Henoka, a vjerojatno bi ga i ubili da ga Jehova nije uzeo. Henok je doista bio odvažan čovjek (1. Mojs. 5:21-24).

 6. Zašto je Mojsije trebao biti odvažan kad je razgovarao s faraonom?

⁶ Razmisli i koliko je odvažan bio Mojsije kad je razgovarao s faraonom. Tog vladara nisu smatrali samo zastupnikom bogova, već samim bogom, sinom boga Sunca Ra. On je poput drugih faraona vjerojatno štovao vlastiti lik. Faraonova je riječ bila zakon. On je bio apsolutni vladar. Taj moćni, oholi i tvrdoglavi vladar nije bio navikao da mu itko govori što da radi. Pred takvog je čovjeka mnogo puta, i to nepozvan i nepoželjan, dolazio Mojsije, krotak čovjek i običan pastir. Što je Mojsije prorekao? Strašne nevolje. A što je tražio? Dopuštenje da nekoliko milijuna faraonovih robova napusti zemlju. Je li Mojsije trebao biti odvažan? Svakako! (4. Mojs. 12:3; Hebr. 11:27).

7, 8. (a) Koje su kušnje doživljavali vjerni Božji sluge u staro doba? (b) Što je pretkršćanskim Božjim slugama pomoglo da odvažno zastupaju pravu religiju?

⁷ Tijekom stoljeća koja su uslijedila proroci i drugi vjerni Božji sluge odvažno su zastupali pravu religiju. Sotonin ih svijet nije volio. Pavao je rekao: “Bili su kamenovani, iskušavani, prepiljeni, pobijeni mačem, hodali su u ovčjim i kozjim kožama, bili su u oskudici, u nevolji, zlostavljani” (Hebr. 11:37). Što je tim vjernim Božjim slugama pomoglo da mu nepokolebljivo služe? U 13. retku istog poglavlja Pavao je zapisao što je Abelu, Abrahamu, Sari i drugima dalo snage da ustrajno služe Bogu. Ondje stoji: “Nisu primili ono što im je bilo obećano, nego su to vidjeli izdaleka [očima vjere] i pozdravili” (Hebr. 11:13). Proroci Ilija i Jeremija te drugi vjerni pretkršćanski sluge koji su odvažno zastupali pravu religiju vjerovali su da će se Jehovina obećanja ispuniti i to im je pomoglo da mu nepokolebljivo služe (Titu 1:2).

⁸ Ti vjerni pretkršćanski Božji sluge nadali su se prekrasnoj budućnosti. Nakon što uskrsnu, postupno će postati savršeni i bit će “oslobođeni robovanja raspadljivosti” zahvaljujući svećeničkoj službi Isusa Krista i 144 000 svećenika koji služe zajedno s njim (Rim. 8:21). Osim toga bili su odvažni zato što su vjerovali da će Jehova biti uz njih, kao što je i obećao Jeremiji: “Oni će se boriti protiv tebe, ali neće te nadvladati, jer ja sam s tobom, kaže Jehova, da te izbavim” (Jer. 1:19). Razmišljanje o blagoslovima koje Bog obećava te o njegovom jamstvu da će nas štititi u duhovnom pogledu daje snagu i nama danas (Izr. 2:7; pročitaj 2. Korinćanima 4:17, 18).

 9, 10. Kako je Isus pokazao odvažnost pred (a) vjerskim vođama, (b) vojnicima, (c) velikim svećenikom, (d) Pilatom?

⁹ Naš Uzor, Isus, pokazao je odvažnost u raznim situacijama. Naprimjer iako su ga moćni i utjecajni ljudi mrzili, Isus nije razvodnjavao Božju poruku. Neustrašivo je razotkrio samopravednost vjerskih vođa i njihova lažna učenja. Isus im je otvoreno i nedvosmisleno rekao da ih je Bog osudio. Jednom je prilikom rekao: “Teško vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri, jer sličite okrečenim grobovima, koji izvana izgledaju lijepo, a unutra su puni mrtvačkih kostiju i svakakve nečistoće! Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja” (Mat. 23:27, 28).

¹⁰ Kad se u Getsemanskom vrtu našao oči u oči s vojnicima, Isus im je hrabro rekao tko je (Ivan 18:3-8). Kasnije je bio izveden pred Sudbeno vijeće, gdje ga je ispitivao veliki svećenik. Premda je znao da veliki svećenik traži razlog da ga ubije, Isus je neustrašivo potvrdio da je Krist i Sin Božji. Također im je rekao da će ga vidjeti “kako sjedi zdesna Silnome i dolazi s oblacima nebeskim” (Mar. 14:53, 57-65). Kratko nakon toga svezan je stajao pred Pilatom, koji ga je mogao osloboditi. No Isus nije odgovarao na optužbe koje su bile iznesene protiv njega (Mar. 15:1-5). Za sve to trebalo je mnogo hrabrosti.

11. Kako je odvažnost povezana s ljubavlju?

¹¹ Isus je Pilatu rekao: “Ja sam se zato rodio i zato sam došao u svijet, da svjedočim za istinu” (Ivan 18:37). Jehova je poslao Isusa da propovijeda dobru vijest, a on je rado izvršavao taj zadatak jer je ljubio svog nebeskog Oca (Luka 4:18, 19). Isus je volio i ljude. Znao je da imaju težak život. Slično tome i mi propovijedamo odvažno i neustrašivo jer ljubimo Boga i bližnje (Mat. 22:36-40).

12. Što je razveselilo prve učenike?

¹² U tjednima nakon Isusove smrti učenici su imali razloga za radost. Naime Jehova je blagoslovio njihovo propovijedanje, te su im se pridružili mnogi novi učenici. U samo jednom danu krstilo se oko 3 000 Židova i obraćenika na židovsku vjeru, koji su iz mnogih zemalja došli u Jeruzalem proslaviti Pedesetnicu. Svi u Jeruzalemu sigurno su pričali o tome. Biblija kaže: “Strah je obuzimao svaku dušu, a apostoli su činili mnoga čuda i znamenja” (Djela 2:41, 43).

13. Zašto su se braća molila za odvažnost i kako je Jehova uslišio njihovu molitvu?

¹³ Vjerski su vođe bili bijesni. Uhvatili su Petra i Ivana, zadržali ih u zatvoru preko noći i zapovjedili im da ne govore o Isusu. Nakon što su bili oslobođeni, Petar i Ivan ispričali su braći što se dogodilo te su se svi pomolili Jehovi da im pomogne izdržati progonstvo, rekavši: “Jehova, (...) daj slugama svojim da i dalje sa svom odvažnošću govore riječ tvoju!” Kako je Jehova uslišio njihovu molitvu? “Svi su se ispunili svetim duhom te su odvažno govorili riječ Božju” (Djela 4:24-31).

14. Kako nam sveti duh pomaže u propovijedanju?

¹⁴ Zapazi da je Jehova svojim moćnim svetim duhom pomogao učenicima da odvažno propovijedaju njegovu riječ. Ni mi ne možemo prenositi istinu drugima zahvaljujući vlastitoj hrabrosti, a posebno ne onima koji se protive našoj poruci. No Jehova će nam dati svoj sveti duh ako ga molimo za to. Uz njegovu pomoć i mi možemo steći odvažnost koja nam je potrebna da bismo ostali vjerni unatoč svim protivljenjima. (Pročitaj Psalam 138:3.)

15. Kako istina razdvaja ljude u današnje vrijeme?

¹⁵ Istina i u današnje vrijeme razdvaja ljude. Neki pozitivno reagiraju na nju, a neki ne razumiju i ne cijene našu religiju. Neki nas kritiziraju, ismijavaju ili čak mrze, baš kao što je Isus i prorekao (Mat. 10:22). Mediji ponekad šire neistine o nama i prikazuju nas u lošem svjetlu (Psal. 109:1-3). Ipak, Jehovin narod po cijelom svijetu odvažno objavljuje dobru vijest.

16. Ispričaj iskustvo koje pokazuje da zbog naše odvažnosti neki mogu promijeniti mišljenje o dobroj vijesti.

¹⁶ Zbog naše odvažnosti ljudi mogu promijeniti mišljenje o vijesti o Kraljevstvu. Jedna sestra iz Kirgistana kaže: “Dok sam bila u službi propovijedanja, jedan mi je čovjek rekao: ‘Vjerujem u Boga, ali ne u kršćanskog Boga. Ako ponovno dođete na moja vrata, pustit ću psa na vas.’ Iza njega je bio velik buldog na lancu. No odlučila sam ponovno doći kad smo dijelili traktat Blizu je kraj krive religije! Nadala sam se da ću naići na nekog drugog člana te obitelji. No vrata je otvorio onaj isti čovjek. Brzo sam se pomolila Jehovi i rekla: ‘Dobar dan! Sjećam se našeg razgovora od prije tri dana, a sjećam se i vašeg psa. No morala sam vas ponovno posjetiti jer i ja poput vas vjerujem da postoji samo jedan pravi Bog. On će uskoro kazniti religije koje ga sramote. Više o tome možete pročitati u ovom traktatu.’ Jako sam se iznenadila kad je uzeo traktat. Nakon toga otišla sam do sljedeće kuće. Nekoliko minuta kasnije čovjek je dotrčao do mene držeći traktat u ruci. Rekao je: ‘Pročitao sam ovo. Što trebam učiniti da me Bog ne bi kaznio?’” Čovjek je počeo proučavati Bibliju i dolaziti na kršćanske sastanke.

17. Kako je jedna sestra svojom odvažnošću ohrabrila bojažljivu interesenticu?

¹⁷ Svojom odvažnošću možemo potaknuti druge da budu odvažni. U Rusiji je jedna sestra ponudila časopis suputnici u autobusu. Kad je to vidio jedan čovjek, skočio je sa sjedala, istrgnuo časopis sestri iz ruke, zgužvao ga i bacio na pod. Glasno ju je opsovao, zatražio da mu kaže gdje stanuje i zabranio joj da propovijeda u selu. Sestra se pomolila Jehovi za pomoć i prisjetila Isusovih riječi: “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo” (Mat. 10:28). Mirno je ustala i rekla čovjeku: “Neću vam reći gdje stanujem i nastavit ću propovijedati u selu.” Zatim je izašla iz autobusa. Sestra nije znala da je u autobusu bila jedna žena s kojom je proučavala Bibliju. Ta se žena bojala ljudi, pa nije dolazila na kršćanske sastanke. No nakon što je vidjela odvažnost naše sestre, odlučila je početi dolaziti na sastanke.

18. Što će ti pomoći da poput Isusa odvažno propovijedaš?

¹⁸ Budući da je ovaj svijet otuđen od Boga, trebamo biti odvažni ako želimo propovijedati poput Isusa. Što će ti u tome pomoći? Razmišljaj o budućnosti. Razvijaj snažnu ljubav prema Bogu i bližnjima. Moli se Jehovi za hrabrost. Nemoj zaboraviti da nisi sam, da je Isus uvijek s tobom (Mat. 28:20). Sveti duh dat će ti snage. A Jehova će te blagoslivljati i podupirati. Stoga i ti možeš hrabro reći: “Jehova je pomoćnik moj, neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?” (Hebr. 13:6).