Obožavaj Stvoritelja, a ne stvorenje
“Jehovu svog Boga moraš obožavati i samo njemu moraš prinositi svetu službu” (LUKA 4:8, NS).
1. Kako se definira izraz “obožavanje”, i kako treba vršiti pravo obožavanje?
DEFINICIJA izraza “obožavanje”, prema jednom leksikonu, glasi: “Čin (stvarnog ili duhovnog) padanja na koljena... da bi se iskazalo poštovanje, polaganje zakletve vjernosti, odanost, zahvalnost”.a Tko je dostojan takvog obožavanja? Isus Krist je rekao: “Ti moraš ljubiti Jehovu Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim” (Matej 22:37, NS). Kad je Sotona ponudio Isusu sva kraljevstva svijeta za samo jedan “čin obožavanja”, on je odbio tu ponudu riječima: “Jehovu svog Boga moraš obožavati i samo njemu moraš prinositi svetu službu” (Luka 4:7, 8, NS). Iz Isusovih riječi i djela nedvojbeno proizlazi da treba obožavati samo Jehovu Boga. Tom obožavanju pripada i ‘sveta služba’, jer ‘vjera bez djela je mrtva’ (Jakov 2:26).
2. Zašto je na mjestu obožavati samo Stvoritelja?
2 Takvo obožavanje je na mjestu jer je Jehova Najviši Suveren cijelog svemira, Stvoritelj nebesa koja ulijevaju strahopoštovanje, kao i Zemlje sa svim njenim životnim oblicima. Jedino on zaslužuje da mu ljudi iskazuju ‘poštovanje, zakletvu vjernosti, odanost’. U Bibliji čitamo: “Dostojan si Jehova, ti Bože naš, primiti slavu, čast i moć, jer si ti sve stvorio i uslijed tvoje volje sve postoji i stvoreno je” (Otkrivenje 4:11, NS). Sigurno je da nijedan čovjek, ništa živo ili neživo, nije dostojno takvog ‘poštovanja, zakletve vjernosti, odanosti’. Samo Jehova je dostojan ‘isključive odanosti’ (2. Mojsijeva 20:3-6, NS).
Posebna hitnost
3. Zašto je danas posebno važno obožavati Boga?
3 Danas je posebno važno obožavati Boga na ispravan način, jer živimo u vremenu suda. Radi se o našem udesu. Iz Božje proročanske riječi saznajemo da je Isus Krist u ovom našem vremenu, u “posljednjim danima” sadašnjeg sustava stvari, došao u nebeskoj slavi i “svi anđeli s njim”. U koju svrhu? Sam Isus je prorekao tu svrhu riječima: “I pred njim će biti sakupljeni svi narodi i on će odijeliti ljude jedne od drugih, kao što pastir odjeljuje ovce od jaraca.” Ovce će otići “u život vječni”, a jarci u “vječno odrezanje” (2. Timoteju 3:1-5; Matej 25:31, 32, 46, NS).
4. a) Kako je apostol Pavao označio one koji će biti zauvijek uništeni na svršetku sadašnjeg svijeta? b) Koje stajalište pokazuju oni koji će postići vječni život?
4 Apostol Pavao je pisao da će se ‘u plamenom ognju objaviti s neba Gospodin Isus u pratnji svoje anđeoske vojske, koji će se osvetiti onima koji neće da priznaju Boga i koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti o našem Gospodinu Isusu. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću’ (2. Solunjanima 1:7-9, ST). Dakle, vječno uništenje je udes tvrdoglavih, jarcima sličnih ljudi, koji ne žele ništa znati o Božjim naumima ili odbijaju učiniti nešto iako im se pruža prilika za to. Protivno tome, poniznim, ovcama sličnim ljudima, koji ne žele biti u neznanju o Jehovi, koji slušaju njegova uputstva i podvrgavaju se njegovoj volji, stoji u izgledu “vječni život”. U Bibliji čitamo: “Svijet prolazi, a tako i želja njegova, a tko tvori Božju volju ostaje zauvijek” (1. Ivanova 2:17, NS; vidi također 2. Petrova 2:12).
5, 6. a) Što mora netko učiniti da bi našao istinu o Jehovi i njegovim naumima? b) Zašto se možemo pouzdati da će tražitelj istine doći u doticaj s istinom bez obzira na svoj životni položaj?
5 Ovcama slični ljudi spremno žrtvuju svoje vrijeme, snagu i materijalne stvari da bi istražili istinu. Oni postupaju u skladu sa savjetom iz Priča Salamunovih 2:1-5 (ST), gdje čitamo: “Sine moj, ako primiš moje riječi i pohraniš u sebi moje zapovijedi, i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš srce svoje razboru; jest ako prizoveš razum i zavapiš za razborom, ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom, tada ćeš shvatiti strah [Jehovin] i naći ćeš Božje znanje.”
6 Ono po čemu se ovcama slični ljudi razlikuju od jarcima sličnih jest njihova spremnost da traže Jehovu. “Ako ga budeš tražio dat će ti se da ga nađeš; ako li ga ostaviš, odbacit će te zauvijek” (1. Dnevnika 28:9, ST). Prema tome, svaki će čovjek, bez obzira na svoju rasu ili nacionalnost, neovisno o stupnju svog obrazovanja, bio on siromašan ili bogat, naći istinu o Bogu ako je iskreno traži. Krist i njegovi anđeli će to vidjeti s neba i pobrinuti se da tražitelj dođe u doticaj s istinom, gdje god on živio. Koliko će se isplatiti to traženje? Isus je rekao: “Ovo znači vječni život, da spoznaju tebe, jedinog istinitog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista” (Ivan 17:3, NS; vidi također Ezekijel 9:4).
Odbiti obožavanje ili iskazivanje poštovanja stvorenju
7, 8. a) Koja je opasnost povezana s obožavanjem ljudi? b) Opiši kakvo se ‘poštovanje, polaganje zakletve vjernosti, odanost’ iskazuje Mariji.
7 Širom svijeta iskazuju ljudi jedni drugima — živima ili mrtvima — ‘poštovanje, zakletvu vjernosti, odanost’. Neki to, doduše, smatraju dijelom svog obožavanja Boga, ali ih to u stvarnosti odvodi od pravog obožavanja, doprinosi tome da vjeruju u nauke i da prakticiraju običaje koji stoje u suprotnosti s Božjom voljom. Jedan primjer toga je način na koji milijuni ljudi u rimokatoličkim i ortodoksno katoličkim istočnim zemljama gledaju na Mariju, Isusovu majku.
8 Ispunjeni poštovanjem ljudi padaju na koljena pred slikama i ikonama Marije, a službena crkvena nauka označava je “djevicom Marijom Theotokos”. Riječ theotókos znači “Bogorodica” ili “majka Božja”. U New Catholic Encyclopedii čitamo: “Marija je majka Božja... Ako Marija nije uistinu majka Božja, onda Krist nije ni pravi Bog, niti pravi čovjek.” Dakle, ove crkve naučavaju kao dio dogme o Trojstvu da je Isus bio svemogući Bog u čovječjem obliku i tako je Marija postala “majkom Božjom”, u istom djelu kaže se da odanost Mariji uključuje slijedeće: “1. iskazivanje poštovanja ili priznavanje dostojanstva svete djevice i majke Božje; 2. zazivanje ili prizivanje Gospinog majčinskog i kraljevskog zagovora... kao i privatne molitve [Mariji]”.
9. Uči li Biblija da je Marija bila “majka Božja”?
9 Ali, riječ theotókos ne nalazimo u nadahnutim Pismima. Također se niti na jednom mjestu u Bibliji ne spominje da je Marija “majka Božja”. To nije učio ni Isus, a niti kršćani prvog stoljeća. Biblija također jasno pokazuje da Isus nije bio svemogući Bog u ljudskom obliku, nego Sin Božji.b Kad je anđeo najavljivao Mariji rođenje sina, rekao joj je: “Sveti duh će doći na tebe i sila Najvišega će te osjeniti. Zato će i ono što će se roditi biti nazvano svetim, Sinom Božjim” (Luka 1:35, NS). Prema tome, Isus je bio Sin Božji, a ne Bog u ljudskom obliku. Konačno, Marija je bila majka Isusa, Sina Božjeg, a ne majka Božja. Stoga nisu ni Isus niti njegovi učenici nazivali Mariju “majkom Božjom”.
10, 11. a) Koji primjeri pokazuju kako je Isus gledao na svoju majku? b) Kako su Isusovi apostoli i učenici gledali na njegovu majku?
10 Način na koji je Isus gledao na svoju majku ukazuje na njen relativni položaj. O jednoj svadbi u Kani Biblija izvještava slijedeće: “Kad nestade vina reče Isusu njegova majka: ‘Nemaju vina’. ‘Što hoćeš ti od mene ženo?’ odvrati joj Isus.” U katoličkom prijevodu od Dude i Fućka čitamo na tom mjestu: “Ženo, što ja imam s tobom?” (Ivan 2:3, 4, ST). Jednom drugom prilikom netko je rekao Isusu: “Blago utrobi koja te nosila i prsima koje si sisao!” To bi za Isusa bila odlična prilika da iskaže posebno poštovanje prema svojoj majci i tako pokaže drugima što moraju raditi. Umjesto toga, on je odgovorio: “Većma blago onima koji slušaju Riječ Božju i drže je!” (Luka 11:27, 28, ST).
11 Iz tekstova poput ovih proizlazi da Isus nije iskazivao Mariji niti štovanje niti nezasluženu čast. Također je nije oslovljavao nekom posebnom titulom. On nije dozvolio da na njega utječu rodbinske veze. Taj su primjer slijedili njegovi apostoli i učenici, jer ni oni u svojim nadahnutim spisima nisu nigdje pripisivali Mariji nezasluženu čast ili posebno dostojanstvo, a također je nisu oslovljavali titulom. Oni su je, doduše, poštivali kao Isusovu majku, ali nisu išli dalje od toga. Sigurno je nisu nikada označili “majkom Božjom”. Oni su znali da Isus nije svemogući Bog u ljudskom obliku, pa je stoga bilo nemoguće da bi Marija bila majka Božja — a to je položaj koji seže daleko iznad položaja kojeg Mariji pripisuje Riječ Božja.
Kult božanstva majke
12. Gdje i kada se pojavila predodžba da je Marija “majka Božja”?
12 Odakle onda potječe ta predodžba? Ona se od trećeg i četvrtog stoljeća postepeno ušuljala u otpalo kršćanstvo, posebno od 325. g. n. e. kad je na koncilu u Niceji prihvaćena nebiblijska nauka da je Krist Bog. Prihvaćanje te zabludne nauke olakšalo je učenje da je Marija “majka Božja”. S tim u vezi čitamo u djelu The New Encyclopedia Britannica: “Izgleda da je titula [‘majka Božja’] uključena u molitve negdje u 3. ili 4. stoljeću, vjerojatno u Aleksandriji... Do kraja 4. stoljeća pojam Theotokos uvukao se u različita područja crkve.” U New Catholic Encyclopedii kaže se da je nauka službeno priznata “od vremena koncila u Efezu godine 431.”.
13. Radi čega je koncil u Efezu održan godine 431. n. e. službeno proglasio Mariju “majkom Božjom”?
13 Zanimljivo je znati gdje se održao koncil i zašto baš tamo. U knjizi The Cult of the Mother Goddess (Kult božanstva majke) od E. O. Jamesa čitamo: “Koncil u Efezu održan je 431. u bazilici Theotokos. Ako bilo gdje postoji mjesto gdje se moglo poduprijeti priznavanje titule “Bogorodica”, onda je to bio taj grad, poznat u svijetu po obožavanju Artemide ili Dijane, kako su je zvali Rimljani, gdje je njen lik pao s neba, pod sjenom velikog hrama koji je od 330. pr. n. e. bio posvećen Magni Mater [Velikoj Majci] i koji je prema tradiciji bio prolazno prebivalište Marije.”
14. Kako povijest potvrđuje pogansko porijeklo te nauke?
14 Poput nauke o Trojstvu, i nauka o “majci Božjoj” poganska je nauka koju se prikazuje kao kršćansko vjerovanje. Ona je prevladavala u poganskim religijama već stoljećima prije Krista. U djelu The New Encyclopedia Britannica čitamo pod pojmom “božanstva majke” slijedeće objašnjenje: “Ženska božanstva i majčinski simboli stvaralačke snage, rađanja, plodnosti, spolnog sjedinjenja, skrbi i ciklusa rasta. Pojam se upotrebljavao za tako različite oblike kao što su bile takozvane Venere iz kamenog doba i Djevica Marija... Ne postoji kultura koja u predočavanju svojih božanstava nije koristila bilo koje simbole majčinstva... Ona je zaštitnica i hraniteljica božanskog djeteta, a u proširenom smislu i cijelog čovječanstva.” Stoga je katolički svećenik Andrew Greely napisao u svojoj knjizi The Making of the Popes 1978 (Izbori za papu 1978) slijedeće: “Simbol Marije povezuje kršćanstvo direktno sa starim [poganskim] religijama božica — majki.”
Neumjesno obožavanje
15. a) Što se u vezi s Marijom razvilo u takozvanom kršćanstvu? b) Samo tko nas može, prema Bibliji, zagovarati pred Bogom?
15 Kad se tvrdi da je Marija “majka Božja”, uzdiže je se na poseban položaj, što doprinosi da je se obožava, a to se događa već stoljećima. Stotine milijuna ljudi u mnogim zemljama molile su se Mariji ili izgovarale molitve preko nje, a njenim se slikama i ikonama iskazivalo obožavanje. Teolozi to, doduše, opravdavaju tvrdnjom da se tim obožavanjem Marije zapravo indirektno obožava Boga, ali Bog gleda na tu stvar sasvim drugačije. ”Jedan je Bog i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus” (1. Timoteju 2:5, NS; 1. Ivanova 2:1, 2). Sam Isus je rekao: “Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim kroz mene” (Ivan 14:6, NS).
16. Kako su Petar i Ivan jasno pokazali da treba obožavati samo Jehovu?
16 Direktno ili indirektno poštivati Mariju, moliti joj se, padati na koljena pred njenim slikama i ikonama, znači obožavati ili poštivati stvorenje umjesto Stvoritelja. To je idolopoklonstvo, a za kršćane vrijedi uputstvo: “Bježite od idolopoklonstva” (1. Korinćanima 10:14, NS). Zapazimo što se dogodilo kad je poganin Kornelije s puno poštovanja pao na koljena pred apostolom Petrom: “Dok je Petar ulazio, Kornelije mu iziđe u susret, pade mu do nogu i pokloni se. A Petar ga podignu i reče mu: ‘Ustani! I ja sam samo čovjek’” (Djela apostolska 10:25, 26, ST). Bilo je neumjesno kleknuti pred čovjeka s puno poštovanja i Petar to nije dozvolio. Zanimljivo je i što izvještava apostol Ivan nakon što je primio viziju od jednog anđela: “Padoh pred noge anđela koji mi je ovo pokazao, da mu se poklonim. A on mi reče: ‘Pazi! Ne. Ja sam sluga kao i ti i tvoja braća proroci i oni koji vrše riječi ove knjige. Bogu se pokloni!’” (Otkrivenje 22:8, 9, ST). Ako se nije smjelo obožavati Božjeg anđela, koliko onda manje ljude ili slike ljudi!
17. Do čega dovodi štovanje Marije, prema jednoj katoličkoj enciklopediji?
17 Da takvo štovanje Marije može dovesti do neumjesnog obožavanja priznaje i The Catholic Encyclopedia: “Popularno štovanje Blažene Djevice često je popraćeno preuveličavanjem i zloupotrebom, što se ne može poreći.”
18. Odakle potječe ta nebiblijska nauka?
18 Odakle može potjecati takva nebiblijska nauka? Stvarni uzročnik je Božji protivnik, Sotona, Đavo (Ivan 8:44). Zašto on promiče tu nauku? On želi poniziti Suverenog Gospodina Jehovu, uzvisiti ljude i prouzročiti zabunu. Ta nauka odvraća ljude od pravog obožavanja, navodeći ih da se nadaju spasenju od stvorenja. Ona je stoljećima doprinosila jačanju moći svećenstva nad narodom, jer je narod bio poučavan da se u potpunosti oslanja na svećenstvo, budući da samo ono razumije tu kompliciranu nauku.
19, 20. a) Zašto možemo biti sigurni da će ovcama slični ljudi naći istinu prije izvršenja Božjeg kaznenog suda? b) Koja će pitanja biti obrađivana u slijedećem članku?
19 Ali, Isus je prorekao: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:14, NS). A Jehova je obećao da će kroz propovijedanje kraljevstva sakupiti sve ovcama slične ljude i ‘poučiti ih svojim putevima da bi mogli hodati njegovim stazama’ (Izaija 2:2-4, NS). Budući da su sakupljeni u svrhu čistog obožavanja, Isus im je rekao: “Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Ivan 8:32, NS). Dakle, svi koji traže istinu naći će je, pa će biti oslobođeni od religioznih zabluda koje sprečavaju ljude da vrše volju Stvoritelja.
20 Postoje još neke opće priznate religiozne nauke i običaji koji su naveli ljude na iskazivanje časti stvorenju i odvratili ih od pravog obožavanja Stvoritelja. Koje su to nauke i do čega su dovele? Što je sve uključeno u pravo obožavanje? U slijedećem članku bit će odgovoreno na ova pitanja.
[Bilješke]
a Meyers Enzyklopadisches Lexikon, 1971.
b Vidi Kulu stražara od 1. oktobra 1988, stranice 12 do 20.
Kako bi odgovorio?
◻ Kako je Isus jasno pokazao da treba obožavati samo Jehovu?
◻ Zašto danas postoji posebna hitnost što se tiče ispravnog obožavanja?
◻ Zašto Mariji ne treba pridavati čast kakva joj ne pripada?
◻ Odakle potječe predodžba da je Marija “majka Božja”?
◻ Kako su apostoli Petar i Ivan jasno pokazali da treba obožavati samo Jehovu?