Odgovorno rađanje djece u ovo vrijeme svršetka
“Koji dobro upravljaju svojom djecom” (1. TIMOTEJU 3:12, NS).
1. Koju prirodnu želju ima većina žena i kako se ona očituje već rano u životu?
RADOST roditeljstva ne može se poreći. Majčinski instinkt je prirodan, iako u nekih žena jače nego u drugih. U mnogim zapadnim zemljama se dječaci radije igraju mehaničkim igračkama dok djevojčice općenito više vole lutke, koje tvorničari igračaka izrađuju što je moguće stvarnije. Mnoge djevojčice samo žive za taj dan kad će moći tetošiti, ne lutku, nego svoju živu, toplu, gugutavu bebu.
Radosti i odgovornosti
2. Kako roditelji trebaju gledati na novorođenu bebu i na što moraju biti spremni?
2 No, odgovorno rađanje zahtijeva da roditelji svoje novorođenče ne smatraju samo igračkom, nego stvorenjem za čiji život i budućnost su oni odgovorni Stvoritelju. Kad donose dijete na svijet, roditelji moraju biti spremni preuzeti veliku odgovornost i tome se prilagoditi. Oni se upuštaju u 20-godišnji program hranjenja, oblačenja, zdravstvenog njegovanja i obrazovanja, a kakav će na kraju biti rezultat, to se ne može predvidjeti.
3. Zašto se Priče Salamunove 23:24, 25 mogu primijeniti na mnoge kršćanske roditelje?
3 Srećom, mnogi kršćanski roditelji su odgojili djecu koja su postala vjerni, predani sluge Jehovini. Neki su doživjeli da su im djeca odrasla i ušla u stalnu službu kao pioniri, misionari, članovi betelskih obitelji. Za takve se roditelje doista može reći: “Veoma se raduje otac pravednikov, i roditelj mudroga veseli se s njega. Neka se dakle veseli otac tvoj i mati tvoja, neka se raduje roditeljka tvoja” (Priče Salamunove 23:24, 25).
Roditeljske brige
4, 5. a) Koji je biblijski zahtjev za starješine i sluge pomoćnike koji imaju djecu? b) Kako neka djeca predstavljaju ‘muku’ svom ocu?
4 NO, to nije uvijek slučaj, čak ni kod starješina koji imaju djecu. Apostol Pavao je pisao: “Nadglednik stoga treba biti neporočan, muž jedne žene, ... koji dobro upravlja svojim domom i ima poslušnu djecu sa svom ozbiljnošću; (ako netko uistinu ne zna upravljati svojim domom, kako će brinuti za Božju skupštinu?)”. Pavao je nadodao: “Sluge pomoćnici neka budu muževi jedne žene, koji dobro upravljaju svojom djecom i vlastitim domom” (1. Timoteju 3:2-5, 12, NS).
5 Naravno, kršćanski starješine i sluge pomoćnici ne mogu se smatrati odgovornima ako njihova djeca, kad odrastu, odbiju dalje služiti Jehovi. No, oni su odgovorni za svoju manju djecu ili za stariju djecu koja još uvijek žive pod njihovim krovom. Starješine i sluge pomoćnici su izgubili dragocjene prednosti službe zato što su postali nemarni ili su propustili ozbiljno udovoljiti biblijskom zahtjevu da ‘dobro upravljaju svojom djecom i vlastitim domom’. Takvima su njihova vlastita djeca donijela više tuge nego radosti. Kako se često pokazuje istinitom izreka: “Bezuman je sin muka ocu svojemu!” (Priče Salamunove 19:13).
Odgovorno očinstvo
6. Koja bi si pitanja kršćanski muževi trebali postaviti?
6 Svi kršćanski muževi, bilo da imaju skupštinske odgovornosti ili ne, trebaju također uzeti u obzir kakve će posljedice na duhovnost njihove supruge imati briga za malu djecu. Ako supruga nije duhovno jaka, kako će dijete, ili više djece, utjecati na njen osobni studij i mogućnost da sudjeluje u djelu propovijedanja?
7. Što se dogodilo nekim kršćanskim suprugama i što je često uzrok takve situacije?
7 Uviđaju li muževi da briga za bebu ili malo dijete često sprečava njihove supruge da imaju punu korist iz skupštinskog studija knjige, sastanaka u Kraljevskoj dvorani i pokrajinskih i oblasnih sastanaka? Takva situacija može potrajati mjesecima, i čak godinama, ako dolazi beba za bebom. Prirodno je da u svemu tome teret uglavnom pada na majku, a ne na oca. Ponekad se opaža da, dok neki kršćanski muževi duhovno napreduju, čak do tog stupnja da im budu dodijeljene prednosti u skupštini, njihove supruge postaju duhovno slabe. Zašto? Zato što ih često njihova mala djeca sprečavaju da se koncentriraju na sastancima, da se udube u proučavanje Biblije ili da sudjeluju dostatno u službi propovijedanja. Može li se očinstvo smatrati odgovornim ako dovodi do takve situacije?
8. Kako mnogi očevi dijele teret brige oko djece i kakvu korist od toga imaju njihove supruge?
8 Na sreću, to nije uvijek slučaj. Mnogi kršćanski očevi čine najbolje što mogu da bi podijelili teret brige oko djece. Tako na primjer paze na to da njihova djeca budu mirna na skupštinskim sastancima. Ako njihovo dijete počne plakati ili na drugi način stvara buku, oni će ga izvesti van i odgovarajuće ga ukoriti. Zašto bi uvijek samo majka propuštala dijelove programa? Kod kuće obazrivi muževi pomažu svojim ženama u kućanskim poslovima i u spremanju djece u krevet, tako da muž i žena mogu u miru sjesti i skoncentrirati se na duhovne stvari.
9. Što dokazuje da djeca nisu uvijek prepreka?
9 Kad se u skupštini dobro organiziraju stvari, mlade majke s bebama mogu sudjelovati u pomoćnoj pionirskoj službi. Neke su čak i opći pioniri. Dakle, djeca ne predstavljaju uvijek zapreku. Mnogi kršćanski roditelji pokazuju dobar pionirski duh.
Bez djece, ali sretni
10. Što su neki bračni parovi odlučili i kako su bili blagoslovljeni?
10 Neki mladi parovi su odlučili ostati bez djece. Premda te supruge imaju tako jak majčinski instinkt kao i sve druge žene, one su prihvatile, u dogovora sa svojim muževima, da nemaju djece kako bi se sve vrijeme posvetile služenju Jehovi. Mnogi od njih služe kao pioniri ili misionari. Sada se sa zahvalnošću mogu prisjetiti godina provedenih u toj službi. Doduše, oni nisu imali tjelesnu djecu, ali su imali na desetke novih učenika koji su nastavili vjerno služiti Jehovi. Ta ‘prava djeca u vjeri’ nikad neće zaboraviti tko je poslužio kao sredstvo da ih dovede do ‘riječi istine’ (1. Timoteju 1:2; Efežanima 1:13; usporedi 1. Korinćanima 4:14, 17; 1. Ivanova 2:1).
11. a) Gdje mnogi bračni parovi služe Jehovi i zašto nisu to nikad požalili? b) Koji se biblijski citat može primijeniti na parove koji su ostali bez djece ‘zbog Kraljevstva’?
11 Mnogi bračni parovi po čitavom svijetu odrekli su se radosti roditeljstva kako bi punovremeno služili Jehovi u pokrajinskoj službi, oblasnoj službi ili u Betelu. Oni se isto tako sa zadovoljstvom osvrću na svoj život koji su proveli služeći Jehovi i svojoj braći u tim posebnim prednosnim aktivnostima. Oni to nisu požalili. Premda nisu imali radost da donesu djecu na svijet, odigrali su presudnu ulogu u unapređivanju interesa Kraljevstva u svim područjima svoje aktivnosti. Na sve te bračne parove koji su “zbog Kraljevstva” ostali bez djece može se sigurno primijeniti biblijski citat koji kaže: “Bog nije nepravedan da zaboravi vaše djelo i ljubav koju ste pokazali za njegovo ime time što ste služili i dalje služite svetima” (Matej 19:12; Jevrejima 6:10, NS).
Osobna stvar
12. a) Zašto je rađanje djece jedinstvena prednost? b) Tokom kojeg razdoblja je rađanje djece bilo od Boga dani zadatak?
12 Kao što smo vidjeli na početku razmatranja ove teme, rađanje djece je dar od Boga (Psalam 127:3). To je jedinstvena prednost koju nemaju Jehovina duhovna stvorenja (Matej 22:30). Bilo je određenih razdoblja u kojima je rađanje djece bilo dio posla kojeg je Jehova udijelio svojim slugama na Zemlji. To je bio slučaj s Adamom i Evom (1. Mojsijeva 1:28). Tako je bilo i sa preživjelima iz općeg potopa (1. Mojsijeva 9:1). U Izraelu je Jehovina želja bila da se Izraelovi sinovi umnože rađanjem (1. Mojsijeva 46:1-3; 2. Mojsijeva 1:7, 20; 5. Mojsijeva 1:10).
13, 14. a) Što se danas može reći o rađanju djece i kakva kritika ne bi bila na mjestu? b) Iako je rađanje djece u ovo vrijeme svršetka osobna stvar, kakav se savjet daje?
13 Danas rađanje djece nije posebni dio posla kojeg je Jehova povjerio svom narodu. Međutim, to je još uvijek prednost koju on dodjeljuje bračnim parovima ako to oni žele. Prema tome, kršćanske parove koji su odlučili osnovati obitelj ne treba kritizirati; isto tako, ne treba kritizirati ni parove koji se sustežu od rađanja djece.
14 Prema tome, pitanje rađanja djece u ovo vrijeme svršetka stvar je osobne odluke, i svaki bračni par treba donijeti vlastitu odluku. Međutim, budući da je ‘preostalo vrijeme skraćeno’, bračni parovi će dobro učiniti ako pažljivo i u molitvi odvagnu sve argumente za i protiv donošenja djece na svijet (1. Korinćanima 7:29). Oni koji izaberu imati djecu moraju biti potpuno svijesni da rađanje djece ne donosi samo radost, nego uključuje i odgovornosti i probleme koji mogu nastati dolaskom djece na svijet.
Kad dođe neplanirano
15, 16. a) Kakav stav treba izbjegavati kad dođe do neželjene trudnoće i zašto? b) Kako treba gledati na svako dijete i kakve to odgovornosti uključuje?
15 Neki bi mogli reći: “To je sve u redu, no što ako dijete dođe neplanirano?” To se dogodilo mnogim bračnim parovima koji su bili potpuno svjesni činjenice da ovo nije idealno vrijeme za donošenje djece na svijet. Neki su od njih već godinama bili u punovremenoj službi. Kako bi oni trebali gledati na dolazak neočekivanog novopridošlice?
16 Ovdje dolazi do izražaja odgovorno roditeljstvo. Istina je da trudnoća može biti neočekivana, ali kršćanski roditelji ne mogu dijete koje se rodi smatrati nepoželjnim. Kakve bi god promjene u njihovom životu mogle nastati njegovim dolaskom, oni nikako ne bi trebali biti ljuti na to dijete. Konačno, oni su odgovorni za njegovo začeće. Sada kad je dijete tu, oni moraju prihvatiti svoju izmijenjenu situaciju svjesni da ‘vrijeme i nepredviđeni događaji’ pogađaju sve ljude na ovaj ili onaj način (Propovjednik 9:11, NS). Željeli to oni ili ne, oni sudjeluju u jednom činu stvaranja kojeg je Začetnik Jehova Bog. Oni trebaju svoje dijete prihvatiti kao nešto sveto što im je povjereno i s ljubavlju prihvatiti svoju odgovornost kao ‘roditelja u zajednici s Gospodinom’ (Efežanima 6:1, NS).
“Sve činite u ime Gospodina”
17. Kakav je savjet apostol Pavao dao Kološanima i kako se taj savjet može danas primijeniti?
17 Neposredno prije davanja savjeta o obiteljskim stvarima, apostol Pavao je napisao: “Što god činite rječju ili djelom, sve činite u ime Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu kroza nj” (Kološanima 3:17-21, NS). U kakvom se god stanju našao kršćanin, on treba biti zahvalan Jehovi i iskoristiti situaciju da ‘sve čini u ime Gospodina’.
18, 19. a) Kako mogu kršćani koji su neoženjeni i parovi bez djece ‘činiti sve u ime Gospodina’? b) Kako trebaju kršćanski roditelji gledati na svoju djecu i kakav si cilj trebaju postaviti?
18 Kršćanin ili kršćanka koji su odlučili ostati sami neće iskoristiti svoju slobodu za sebične užitke, nego će raditi ‘čitavom dušom, kao Jehovi’, ako je moguće, u nekom obliku stalne (punovremene) službe (Kološanima 3:23; 1. Korinćanima 7:32). Isto tako, bračni par koji odluči suzdržavati se od rađanja djece neće sebično ‘koristiti svijet u potpunosti’, nego će službi za Kraljevstvo dati najviše moguće mjesto (1. Korinćanima 7:29-31).
19 Kršćani koji imaju djecu trebaju svoje roditeljstvo prihvatiti na odgovoran način. Ni u kojem slučaju oni ne smiju svoju djecu smatrati zaprekom u služenju Jehovi, nego ih trebaju smatrati svojim posebnim zadatkom. Što će to značiti? Pa, kad predani kršćanin naiđe na nekoga tko pokazuje zanimanje za istinu, on s njime započinje redoviti biblijski studij. Kad započne taj studij. Svjedok je vrlo marljiv i svaki tjedan dolazi k toj zainteresiranoj osobi da bi joj pomogao duhovno napredovati. Ništa manje nije potrebno ni u slučaju kršćanske djece. Potrebno je što prije započeti dobro promišljen biblijski studij i redovito ga održavati kako bi se mališanu pomoglo da duhovno uzraste i da nauči ljubiti svog Stvoritelja (2. Timoteju 3:14, 15). Uz to, roditelji će paziti da predstavljaju dobar primjer u kršćanskom ponašanju, kako u Kraljevskoj dvorani tako i kod kuće. I gdje je to moguće, oni će preuzeti odgovornost da osposobe svoju djecu za službu propovijedanja. Na taj način će, uz to što propovijedaju i drugim ljudima, roditelji željeti, uz Jehovinu pomoć, ‘načiniti učenike’ i od svoje djece (Matej 28:19).
Djeca tokom ‘velike nevolje’
20. a) Što je pred nama i na kakve je poteškoće upozorio Isus? b) Kako se ove Isusove riječi odnose na odgajanje djece u ovo vrijeme svršetka?
20 Pred nama je “velika nevolja kakve nije bilo od postanka svijeta do sada, ne, niti će je ikada više biti” (Matej 24:21, NS). To će biti teško vrijeme kako za odrasle tako i za djecu. U svom proročanstvu o svršetku sadašnjeg sustava stvari Isus je predskazao da će kršćanska istina razdijeliti obitelji. On je rekao: “Nadalje, brat će predati brata na smrt, i otac dijete, i djeca će ustati na roditelje i predati ih na smrt” (Marko 13:12, NS). Očito je da odgajanje djece u vrijeme kraja neće uvijek biti samo radosno. Ono može donijeti bol u srcu, razočarenja, i čak opasnost, kao što to pokazuju gore citirane Isusove riječi.
21. a) Dok realno razmišljaju o budućnosti, zašto roditelji ne trebaju bez osnove biti zabrinuti? b) Kakvu nadu mogu imati za sebe i svoju djecu?
21 No, premda trebaju realno gledati na poteškoće koje su pred nama, oni koji imaju djecu ne trebaju biti bez osnove zabrinuti za budućnost. Ako ostanu vjerni i učine najbolje što mogu da bi odgojili svoju djecu “stegom i Jehovinim usmjeravanjem mišljenja”, oni mogu imati povjerenja da će njihova poslušna djeca biti povoljno ocijenjena (Efežanima 6:4, NS; usporedi 1. Korinćanima 7:14). Kao dio ‘velikog mnoštva’, oni se zajedno sa svojom djecom mogu nadati da će preživjeti ‘veliku nevolju’. Ako takva djeca uzrastu u vjerne Jehovine sluge bit će mu vječno zahvalna što su imala odgovorne roditelje (Otkrivenje 7:9, 14; Priče Salamunove 4:1, 3, 10).
Pitanja za ponavljanje
◻ Koji dugoročni program povlači za sobom rađanje djeteta?
◻ Zašto su neki starješine i sluge pomoćnici izgubili svoje prednosti?
◻ Koje činioce treba kršćanski suprug uzeti u obzir što se tiče toga da li će njegova žena zatrudnjeti?
◻ Što dokazuje da kršćanski par bez djece može biti sretan?
◻ Kako roditelji trebaju gledati na rođenje djeteta i zašto ne trebaju bez osnove biti zabrinuti za budućnost?
[Slika na stranici 13]
Očevi mogu preuzeti dio odgovornosti u smirivanju djece na sastancima