Dopunite svoju ustrajnost odanošću Bogu

“Dopunite svoju vjeru (...) ustrajnošću, svoju ustrajnost odanošću Bogu” (2. PETROVA 1:5, 6, NW).

 1, 2. (a) Što se od 1934. dešavalo Jehovinim svjedocima u zemljama pod nacističkom vlašću, i zašto? (b) Kako se Jehovin narod držao za vrijeme takvog okrutnog postupanja?

BILO je to mračno razdoblje povijesti 20. stoljeća. Od 1934, tisuće Jehovinih svjedoka u zemljama pod nacističkom vlašću bilo je nepravedno uhapšeno i bačeno u koncentracione logore. Zašto? Zato što su se odvažili ostati neutralnima i zato što su odbili pozdravljati riječima “heil Hitler”. Kako se s njima postupalo? “Nijedna druga skupina zatvorenika (...) nije bila izložena sadizmu SS vojnika u takvom obliku kao što su to bili Istraživači Biblije [Jehovini svjedoci]. Bio je to sadizam okarakteriziran beskrajnim nizom fizičkih i mentalnih tortura koje niti jedan jezik na svijetu ne može opisati” (Karl Wittig, bivši službenik njemačke vlade).

² Kako su se Svjedoci držali? U svojoj knjizi The Nazi State and the New Religions: Five Case Studies in Non-Conformity (Pet studija slučajeva nekonformizma), povjesničarka Christine E. King pisala je: “Vlada je bila neuspješna samo protiv Svjedoka [u suprotnosti s drugim religioznim grupama].” Da, Jehovini svjedoci su kao cjelina čvrsto stajali, iako je to za stotine njih značilo ustrajati do same smrti.

 3. Što je omogućilo Jehovinim svjedocima da ustraju u strašnim kušnjama?

³ Što je omogućilo Jehovinim svjedocima da ustraju u takvim kušnjama, ne samo u nacističkoj Njemačkoj nego svugdje po svijetu? Njihov im je nebeski otac pomogao ustrajati zbog njihove odanosti Bogu. “Zna Jehova kako ljude odane Bogu izbaviti iz kušnje”, objašnjava apostol Petar (2. Petrova 2:9, NW). Ranije u istom pismu, Petar je savjetovao kršćane: “Dopunite svoju vjeru (...) ustrajnošću, svoju ustrajnost odanošću Bogu” (2. Petrova 1:5, 6, NW). Dakle ustrajnost je usko povezana s odanošću Bogu. U stvari, da bismo ustrajali do konca moramo ‘težiti za odanošću Bogu’ i pokazivati je (1. Timoteju 6:11, NW). Ali što je u stvari odanost Bogu?

Što je odanost Bogu

 4, 5. Što je odanost Bogu?

⁴ Grčka imenica za “odanost Bogu” (eusébeia) može se doslovno prevesti sa “dobro štovanje”a (2. Petrova 1:6, Kingdom Interlinear). Ona označava topao, srdačan osjećaj prema Bogu. Prema Williamu E. Vineu, pridjev eusebés, koji doslovno znači “pun dobrog štovanja”, označava “energiju koja se, upravljana svetim strahopoštovanjem Božjim, izražava u odanoj aktivnosti” (2. Petrova 2:9, Int).

⁵ Izraz “odanost Bogu”, prema tome, ukazuje na štovanje ili odanost Jehovi koja nas pokreće da činimo ono što je njemu ugodno. To je slučaj čak i kad smo suočeni s teškim kušnjama zato što od srca ljubimo Boga. To je lojalna, osobna sklonost prema Jehovi koja se očituje u načinu našeg života. Pravi su kršćani potaknuti da mole da ‘tihi i mirni život požive u svakoj pobožnosti [“odanosti Bogu”, NW]’ (1. Timoteju 2:1, 2). Prema leksikografima Johannesu P. Louwu i Eugenu A. Nidi, “u brojnim jezicima [eusébeia] u 1. Tm 2.2 može se prikladno prevesti ‘živjeti kako Bog želi da živimo’ ili ‘živjeti kako nam je Bog rekao da živimo’ ”.

 6. Kakva je veza između ustrajnosti i odanosti Bogu?

⁶ Sada možemo bolje uočiti vezu između ustrajnosti i odanosti Bogu. Budući da živimo kao što Bog želi da živimo — sa odanošću Bogu — izlažemo se mržnji svijeta, koja uvijek donosi kušnje vjere (2. Timoteju 3:12). Ali ne postoji drugi način na koji bismo mogli biti motivirani da ustrajemo u takvim kušnjama ako to ne bi bilo radi naše osobne privrženosti našem nebeskom Ocu. Štoviše, Jehova odgovara na takvu iskrenu odanost. Zamisli samo kako se mora osjećati kad gleda s neba dolje i promatra one koji mu zbog svoje odanosti nastoje ugađati usprkos svim vrstama protivljenja. Nije nikakvo čudo da je voljan “ljude odane Bogu izbaviti iz kušnje”!

 7. Zašto moramo razvijati odanost Bogu?

⁷ Međutim, s odanošću Bogu se ne rađamo niti je automatski stječemo od boguodanih roditelja (1. Mojsijeva 8:21). Umjesto toga, moramo je razvijati (1. Timoteju 4:7, 10). Moramo se truditi da bismo svoju ustrajnost i vjeru dopunili odanošću Bogu. Petar kaže da ovo zahtijeva da se ‘uloži sva revnost’ (2. Petrova 1:5, St). Kako, dakle, možemo steći odanost Bogu?

Kako stječemo odanost Bogu?

 8. Prema apostolu Petru, koji je ključ za stjecanje odanosti Bogu?

⁸ Apostol Petar je objasnio ključ za stjecanje odanosti Bogu. Rekao je: “Neka vam se nezaslužena dobrohotnost i mir umnoži točnom spoznajom Boga i Isusa našeg Gospodina, jer nam je njegova božanska sila dragovoljno darovala sve što se tiče života i odanosti Bogu, kroz točnu spoznaju onoga koji nas je pozvao kroz slavu i krepost” (2. Petrova 1:2, 3, NW). Dakle, da bismo svoju vjeru i ustrajnost dopunili odanošću Bogu, moramo rasti u točnoj, to jest, potpunoj, ili kompletnoj, spoznaji Jehove Boga i Isusa Krista.

 9. Kako se može ilustrirati činjenica da imati točnu spoznaju Boga i Krista obuhvaća više nego samo znati tko su oni?

⁹ Što znači imati točnu spoznaju Boga i Krista? Očito, to obuhvaća više nego samo znati tko su oni. Da to ilustriramo: Ti možeš znati tko je tvoj prvi susjed i možeš ga čak pozdravljati po imenu. No da li bi mu posudio veliku svotu novca? Ne bi, sve dok stvarno ne upoznaš kakva je on osoba. (Usporedi Priče Salamunove 11:15.) Na sličan način, poznati Jehovu i Isusa točno, ili potpuno, znači više nego samo vjerovati da oni postoje i znati njihova imena. Da bismo bili spremni ustrajati radi njih čak do same smrti, moramo ih uistinu blisko poznavati (Ivan 17:3). Što to obuhvaća?

10. Koje dvije stvari obuhvaća posjedovanje točne spoznaje Jehove i Isusa, i zašto?

¹⁰ Imati točnu, ili kompletnu, spoznaju Jehove i Isusa obuhvaća dvije stvari: (1) upoznati ih kao osobe — njihove osobine, osjećaje i puteve — i (2) oponašati njihov primjer. Odanost Bogu obuhvaća iskrenu, osobnu privrženost Jehovi i očituje se u načinu na koji živimo. Prema tome, da bismo je stekli, moramo osobno upoznati Jehovu i temeljito upoznati njegovu volju i puteve koliko god nam je to kao ljudima moguće. Da bismo uistinu poznavali Jehovu, po čijem smo obličju stvoreni, moramo upotrebljavati tu spoznaju i težiti da budemo poput njega (1. Mojsijeva 1:26-28; Kološanima 3:10). A budući da je Isus savršeno oponašao Jehovu u onom što je govorio i činio, točna spoznaja Isusa vrijedna je pomoć u razvijanju odanosti Bogu (Jevrejima 1:3).

11. (a) Kako možemo dobiti točnu spoznaju Boga i Krista? (b) Zašto je važno meditirati o onom što čitamo?

¹¹ Kako, dakle, možemo dobiti takvu točnu spoznaju Boga i Krista? Marljivim proučavanjem Biblije i publikacija temeljenih na Bibliji.b Međutim, ako kroz svoj osobni studij želimo steći odanost Bogu, neophodno je da uzmemo vrijeme za meditiranje, to jest, promišljanje, ili duboko razmišljanje, o onome što čitamo. (Usporedi Jozua 1:8.) Zašto je to važno? Imaj na umu da je odanost Bogu topao, srdačan osjećaj prema Bogu. Meditiranje je u Pismima opetovano povezano sa simboličnim srcem — unutrašnjom osobom (Psalam 19:14; 49:3; Priče Salamunove 15:28). Kad s cijenjenjem promišljamo o onome što čitamo, to prodire do unutrašnje osobe, pobuđujući tako naše osjećaje i utječući na naše razmišljanje. Samo tada proučavanje može ojačati našu osobnu sklonost prema Jehovi i potaknuti nas da živimo na način koji ugađa Bogu čak i kad smo suočeni sa izazovnim okolnostima ili teškim kušnjama.

Prakticirati odanost Bogu kod kuće

12. (a) Prema Pavlu, kako kršćanin može prakticirati odanost Bogu kod kuće? (b) Zašto pravi kršćani brinu za ostarjele roditelje?

¹² Odanost Bogu treba najprije prakticirati kod kuće. Apostol Pavao je rekao: “Ali, ako koja udovica ima djecu ili unučad, neka oni najprije nauče prakticirati odanost Bogu u vlastitom kućanstvu i otplaćivati dužnu naknadu svojim roditeljima i djedu i baki, jer je to prihvatljivo u Božjim očima” (1. Timoteju 5:4, NW). Briga za ostarjele roditelje je, kao što je Pavao napisao, izraz odanosti Bogu. Pravi kršćani ne pokazuju takvu brigu iz pukog osjećaja dužnosti, nego zbog ljubavi prema svojim roditeljima. I više od toga, oni uviđaju važnost koju Jehova pridaje brizi za obitelj. U potpunosti su svjesni da bi okretanje leđa svojim roditeljima u vrijeme njihove potrebe bilo isto kao i ‘odricanje vjere’ (1. Timoteju 5:8).

13. Zašto može prakticiranje odanosti Bogu kod kuće biti pravi izazov, ali kakvo zadovoljstvo proizlazi iz brige za roditelje?

¹³ Doduše, kod kuće nije uvijek lako prakticirati odanost Bogu. Članovi obitelji mogu biti odvojeni znatnim udaljenostima. Odrasla djeca možda podižu vlastite obitelji i možda se bore s ekonomskim problemima. Priroda ili stupanj brige koju trebaju roditelji može uzeti danak u fizičkom, mentalnom i emocionalnom zdravlju onoga koji pruža pomoć. Ipak, znati da briga za roditelje nije samo isplaćivanje ‘dužne naknade’ nego i da ugađa Onom “od koga svako očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime” može predstavljati stvarno zadovoljstvo (Efežanima 3:14, 15, St).

14, 15. Navedi primjer bogougodne brige djece o roditelju.

¹⁴ Razmotri uistinu dirljiv primjer. Ellis i petero njegove braće i sestara suočili su se sa stvarnim izazovom, brinući se kod kuće za svog oca. “Godine 1986. moj je otac pretrpio moždani udar koji ga je potpuno paralizirao”, objašnjava Ellis. Šestero djece sudjeluje u zbrinjavanju potreba svog oca, od kupanja pa do redovitog mijenjanja njegovog položaja u krevetu kako ne bi dobio rane od dugotrajnog ležanja. “Čitamo mu, pričamo mu, sviramo mu. Nismo sigurni je li svjestan onoga što se dešava oko njega, ali se odnosimo prema njemu kao da je u potpunosti svjestan svega.”

¹⁵ Zašto se djeca brinu za svog oca na takav način? Ellis nastavlja: “Nakon smrti naše majke 1964, tata nas je sam podizao. U to smo vrijeme bili stari između 5 i 14 godina. On je tada bio na raspolaganju i spreman pomoći nama; mi smo sada na raspolaganju njemu.” Očito, nije lako pružati takvu njegu, i djeca su ponekad stvarno obeshrabrena. “Ali mi shvaćamo da je stanje našeg oca privremen problem”, kaže Ellis. “Radosno iščekujemo vrijeme, kad će našem ocu biti vraćeno dobro zdravlje i kad ćemo ponovno biti sa svojom majkom” (Izaija 33:24; Ivan 5:28, 29). Zasigurno, takva odana briga za roditelja mora grijati srce Onog koji je zapovjedio djeci da poštuju svoje roditelje!c (Efežanima 6:1, 2).

Odanost Bogu i služba

16. Što bi trebao biti primarni razlog za ono što činimo u službi?

¹⁶ Kad prihvatimo Isusov poziv da ‘idemo za njim’, počinjemo podlijegati božanskoj naredbi da propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu i da činimo učenike (Matej 16:24; 24:14; 28:19, 20). Očito, imati udio u službi jest kršćanska obaveza u ovim ‘posljednjim danima’ (2. Timoteju 3:1). Međutim, naš motiv za propovijedanje i poučavanje mora ići dalje od pukog osjećaja dužnosti ili obaveze. Duboka ljubav za Jehovu mora biti primarni razlog za ono što činimo i koliko činimo u službi. “Usta govore od suviška srca”, rekao je Isus (Matej 12:34). Da, kad naša srca obiluju ljubavlju za Jehovu, osjećamo se potaknutima o njemu svjedočiti drugima. Kad je naš motiv ljubav za Boga, naša je služba značajan izraz odanosti Bogu.

17. Kako možemo razvijati ispravan motiv za službu?

¹⁷ Kako možemo razvijati ispravan motiv za službu? Promisli s cijenjenjem o tri razloga koja nam Jehova pruža da bismo ga ljubili. (1) Ljubimo Jehovu zbog onog što je već učinio za nas. Nije mogao pokazati veću ljubav nego što je omogućavanje otkupnine (Matej 20:28; Ivan 15:13). (2) Ljubimo Jehovu zbog onog što sada čini za nas. Imamo slobodu govora u odnosu prema Jehovi, koji odgovara na naše molitve (Psalam 65:2; Jevrejima 4:14-16). Dok dajemo prioritet interesima Kraljevstva, uživamo osnovne životne potrebe (Matej 6:25-33). Primamo stalnu zalihu duhovne hrane koja nam pomaže da izlazimo na kraj s problemima s kojima se suočavamo (Matej 24:45). A blagoslovljeni smo i time što smo dio svijetom raširenog bratstva koje nas uistinu odvaja od ostalog svijeta (1. Petrova 2:17). (3) Ljubimo Jehovu i radi onog što će još učiniti za nas. Zbog njegove ljubavi, možemo se “čvrsto uhvatiti stvarnog života” — vječnog života u budućnosti (1. Timoteju 6:12, 19, NW). Kad razmotrimo Jehovinu ljubav koju je pokazao u našu korist, naše će nas srce sigurno potaknuti da predano sudjelujemo u govorenju drugima o njemu i njegovim divnim naumima! Drugi nam neće trebati govoriti što da činimo ili koliko da činimo u službi. Naše će nas srce potaknuti da činimo ono što možemo.

18, 19. Kakvu je prepreku sestra savladala da bi mogla sudjelovati u službi?

¹⁸ Čak i kad smo suočeni s izazovnim okolnostima, srce koje je pobuđeno odanošću Bogu osjećat će se natjeranim govoriti. (Usporedi Jeremija 20:9.) To je vidljivo iz slučaja Stele, krajnje sramežljive kršćanke. Kad je započela proučavati Bibliju, mislila je: ‘Nikad ne bih mogla ići od kuće do kuće!’ Ona objašnjava: “Uvijek sam bila veoma šutljiva. Nikad nisam mogla pristupiti drugima da bih započela razgovor.” Kako je nastavila proučavati, njena je ljubav za Jehovu rasla i ona je razvila goruću želju da drugima govori o njemu. “Sjećam se kako sam rekla sestri s kojom sam proučavala Bibliju: ‘Ja toliko želim govoriti, ali jednostavno ne mogu, a to me zbilja uzrujava.’ Nikad neću zaboraviti kako mi je rekla: ‘Stela, budi zahvalna da želiš govoriti.’ ”

¹⁹ Uskoro, Stela se zatekla kako svjedoči svojoj prvoj susjedi. Tada je poduzela ono što je za nju bio monumentalan korak — po prvi je put sudjelovala u službi od kuće do kuće (Djela apostolska 20:20, 21). Ona se prisjeća: “Imala sam napisano izlaganje. Ali bila sam tako uplašena da, iako sam to imala ispred sebe, bila sam prenervozna da pogledam u svoje bilješke!” Sada, preko 35 godina kasnije, Stela je po prirodi još uvijek jako sramežljiva. Ipak, ona voli službu propovijedanja i nastavlja imati značajan udio u njoj.

20. Koji primjer pokazuje da čak ni progonstvo ili zatvaranje ne može zatvoriti usta odanih Svjedoka Jehove?

²⁰ Čak ni progonstvo ili zatvaranje ne mogu zatvoriti usta odanih Svjedoka Jehove. Razmotri primjer Ernsta i Hildegard Seliger iz Njemačke. Zbog svoje su vjere zajedno proveli ukupno više od 40 godina u nacističkim koncentracionim logorima i komunističkim zatvorima. Čak i u zatvoru, ustrajali su u svjedočenju drugim zatvorenicima. Hildegard se prisjeća: “Zatvorski službenici su me klasificirali kao osobito opasnu, zato što sam, kao što je rekla jedna stražarka, po čitav dan govorila o Bibliji. Zato sam bila bačena u podrumsku ćeliju.” Nakon što im je konačno dodijeljena sloboda, brat i sestra Seliger posvetili su sve svoje vrijeme kršćanskoj službi. Oboje su vjerno služili sve do svoje smrti, brat Seliger do 1985, a njegova supruga do 1992.

21. Što moramo činiti da bismo svoju ustrajnost dopunili odanošću Bogu?

²¹ Marljivim proučavanjem Božje riječi i uzimanjem vremena da bismo s cijenjenjem meditirali o onome što učimo, rast ćemo u točnoj spoznaji Jehove Boga i Isusa Krista. To će opet rezultirati time što ćemo steći potpuniju mjeru tog dragocjenog svojstva — odanosti Bogu. Bez odanosti Bogu ne postoji način da ustrajemo u raznim kušnjama koje dolaze na nas kao kršćane. Dakle, slijedimo savjet apostola Petra, nastavljajući ‘dopunjavati svoju vjeru ustrajnošću, svoju ustrajnost odanošću Bogu’ (2. Petrova 1:5, 6, NW).

[Bilješke]

Koji su tvoji odgovori?

◻ Što je odanost Bogu?

◻ Kakva je veza između ustrajnosti i odanosti Bogu?

◻ Koji je ključ za stjecanje odanosti Bogu?

◻ Kako kršćanin može prakticirati odanost Bogu kod kuće?

◻ Što mora biti primarni razlog za ono što činimo u službi?

[Slika na stranici 18]

Jehovini svjedoci zatočeni u nacističkom koncentracionom logoru kod Ravensbrücka ispoljili su ustrajnost i odanost Bogu