Pokazivanje kršćanske ljubavi ostarjelima
SAMUEL JOHNSON, autor iz 18. stoljeća, ispričao je priču o mladom čovjeku koji je, kad je posjetio prijatelje, zaboravio gdje je ostavio svoj šešir. To nije dalo povoda nekom komentaru. “No kad se ista nepažnja zapazi kod nekog starog čovjeka”, nastavio je Johnson, “ljudi će slegnuti ramenima i reći: ‘Gubi pamćenje.’”
Johnsonova priča pokazuje da su ostarjeli, možda kao i druge manjinske skupine, izloženi nepravednoj tipizaciji. Iako briga za potrebe ostarjelih predstavlja izazov, svi sudionici izvlače korist. Koji su izazovi a koje nagrade, i zašto to pogađa sve više i više ljudi?
Prema statistikama, 6 posto svjetskog stanovništva ima 65 ili više godina i u razvijenim je zemljama taj postotak dva puta veći. U Evropskoj zajednici, koja je 1993. označila “Evropskom godinom starijih osoba i solidarnosti među generacijama”, svaka je treća osoba starija od 50 godina. Opadajuća stopa rađanja i rastući prosječni životni vijek dovode tamo, kao i u većini drugih industrijaliziranih zemalja, do toga da je većina stanovništva prešla srednje godine. Brinuti se pod takvim okolnostima za one u poodmaklim godinama sasvim sigurno je golem zadatak. Kako su samo okolnosti bile drugačije u orijentalnoj prošlosti!
“Spremišta spoznaje”
Djelo Handwörterbuch des Biblischen Altertums für gebildete Bibelleser (Priručni rječnik biblijskog drevnog doba za obrazovane čitače Biblije) pokazuje da se u drevno orijentalno doba “starije osobe smatralo čuvateljima tradicionalnih vrijednosti mudrosti i više spoznaje, zbog čega se mlađima savjetovalo neka traže njihovo društvo i uče od njih”. Djelo Smith’s Bible Dictionary objašnjava: “U privatnom su se životu [ostarjeli] poštivali kao spremišta spoznaje (...). [Mladi] su im dopuštali da kao prvi iskažu svoje mišljenje.”
Poštovanje prema ostarjelima odražavao je Mojsijev zakon u 3. Mojsijevoj 19:32: “Pred sijedom glavom ustani, i poštuj lice starčevo.” Tako su ostarjeli zauzimali povlašten položaj u društvu te ih se smatralo obogaćenjem. Takav je stav očito imala Moapka Ruta prema svojoj izraelskoj svekrvi Noemi.
Ruta je čvrsto odlučila poći zajedno s Noemom iz Moaba u Izrael, slušajući odonda pažljivo Noemin savjet. Kad su napokon stigle u Betlehem, Noema je primijetila da je Jehovina ruka vodila stvari te je podučila Rutu kako se treba ponašati (Ruta 2:20; 3:3, 4, 18). Rutin se život oblikovao na teokratski način dok je učila od iskusne Noeme. Njena se svekrva pokazala spremištem spoznaje.
Na sličan način, mlađe kršćanke mogu danas izvući korist iz druženja sa starijim ženama u skupštini. Možda neka sestra razmišlja o udaji ili se bori s nekim osobnim problemom s kojim je teško izaći na kraj. Kako bi samo bilo mudro da potraži savjet i podršku neke zrele ostarjele sestre koja ima iskustva na tom području!
Osim toga, starješinstvo se može okoristiti iskustvom ostarjelih starješina u njihovoj sredini. Možemo nešto naučiti i iz Lotovog propusta da to učini. Svađa između pastira Abrahamove i Lotove stoke zahtijevala je izbor koji bi utjecao na svakoga. Lot je nemudro izabrao. Koliko bi samo bilo bolje da je najprije upitao Abrahama za savjet! Lot bi dobio zrelu uputu te bi svoju obitelj poštedio nevolje koja ih je snašla zbog njegovog prenaglog izbora (1. Mojsijeva 13:7-13; 14:12; 19:4, 5, 9, 26, 29). Slušaš li pažljivo što ti zreli starješine kažu prije nego što sam doneseš sud o nekom pitanju?
Bezbroj ostarjelih pokazuje postojanu revnost za Jehovino djelo, kao što su to činili i Šimun i Ana u prvom stoljeću (Luka 2:25, 36, 37). Znak je poštovanja i odraz obzirnog stava prema takvim ostarjelim osobama, ako ih se, sve do u duboku starost, uključi u skupštinske aktivnosti koliko god to njihova snaga dozvoljava. Možda neki omladinac treba pomoć kako bi pripremio zadatak za Teokratsku školu propovijedanja. Dosjetljiv starješina mogao bi zaključiti da bi neki ostarjeli član skupštine koji je suosjećajno mudar i ljubazan te koji ima dovoljno vremena bio idealan nastavnik.
Ipak, briga za posebne potrebe ostarjelih zahtijeva više. Mnogi su uznemireni zbog osamljenosti, straha pred zločinom i financijskim poteškoćama. Osim toga, kad starije osobe jednom postanu nemoćne, ovi se problemi pogoršavaju uslijed sve slabijeg zdravlja te razočaranja zbog svoje oslabljene snage. Tada trebaju daleko više pažnje. Kako bi pojedinci i čitava skupština trebali reagirati?
‘Prakticirati odanost Bogu’
U prvom stoljeću, Pavao je pod nadahnućem napisao u 1. Timoteju 5:4, 16: “Ako li koja udovica ima djecu ili unučad, da se uče najprije svoj dom poštovati [“prakticirati odanost Bogu u vlastitom kućanstvu”, NW], i zajam vraćati roditeljima; jer je ovo ugodno pred Bogom. Ako koji vjerni ili vjerna ima udovice, neka se stara za njih, i da ne dosadjuju crkvi da one koje su prave udovice može zadovoljiti.” Briga za ostarjele bila je obiteljska odgovornost. Ako je neki stariji član skupštine trebao pomoć nakon što je obitelj učinila sve što je bilo u njenoj moći, odgovornost je počivala na skupštini. Ta se načela nisu promijenila.
Što je kršćanima pomoglo pokazivati kršćansku ljubav prema ostarjelima, prakticirajući odanost Bogu u vlastitom kućanstvu? Razmotri sljedeće komentare nekih Svjedoka koji imaju iskustva u pogledu vođenja brige o osobama u poodmaklim godinama.
Redovito poklanjanje pažnje duhovnim potrebama
“Zajedničko razmatranje dnevnog citata bila je dragocjena pomoć”, sjeća se Felix, koji je svojoj ženi pomagao brinuti se za njene roditelje. “Životna iskustva i težnje bile su protkane Jehovinim načelima.” Uistinu, najvažnija stvar prilikom preuzimanja izazova brige za ostarjele rođake jest poklanjanje dolične pažnje njihovom duhovnom izgrađivanju. To je logično, s obzirom na Isusove riječi iz Mateja 5:3: “Sretni su oni koji su svjesni svoje duhovne potrebe” (NW). Razmatranju dnevnog citata može se dodati i program čitanja Biblije, razmatranje biblijskih publikacija i molitva. “Izgleda da stariji vole određenu mjeru redovitosti”, primjećuje Petar.
Da, redovitost s obzirom na duhovne stvari prijeko je potrebna. Starije osobe cijene redovitost ne samo što se duhovnih stvari tiče, već i u svakodnevnom životu. Čak i one koji su pomalo nemoćni može se srdačno ohrabriti da “ustanu iz kreveta i da se svaki dan pristojno obuku”, primjećuje Ursula. Naravno, ne želimo ostaviti dojam da zapovjedamo ostarjelima. Doris priznaje da su njena dobronamjerna nastojanja nažalost često pošla naopako. “Pravila sam svakakve greške. Jednog sam dana zamolila oca neka svaki dan promijeni košulju. Majka me zatim opomenula: ‘On je još uvijek moj muž.’”
Ostarjeli su nekada bili mladi, no za mlade predstavlja velik zadatak staviti se u položaj ostarjelih. Ipak, to je ključ za razumijevanje njihovih posebnih potreba. Poodmakla dob donosi sa sobom frustraciju. Gerhard kaže: “Moj se svekar ljutio na sebe jer više nije mogao raditi sve kao prije. Izlaženje na kraj s tom situacijom bilo je za njega jako teško. Njegova se osobnost izmijenila.”
Pod utjecajem izmijenjenih okolnosti nije neobično da starija osoba iskali potiskivanu frustraciju, kritizirajući druge, a posebno one koji se za nju brinu. Razlog je jednostavan. Njihova pažnja puna ljubavi podsjeća je na vlastiti nedostatak snage. Kako bi trebao reagirati na takvu nepravednu kritiku ili prigovaranje?
Misli na to da takvi negativni osjećaji ne odražavaju Jehovino gledište u pogledu tvojih nastojanja. Nastavi činiti dobro i sačuvaj čistu savjest, makar i ponekad požanješ nepravedne primjedbe. (Usporedi 1. Petrova 2:19.) Mjesna skupština može pružiti mnogo podrške.
Što skupština može učiniti
Mnoge skupštine imaju razlog da budu duboko zahvalne za nastojanja koja su naša draga ostarjela braća i sestre uložila u prošlosti. Možda su oni bili ti koji su položili temelj za skupštinu, izgradivši je od samo nekoliko objavitelja prije mnogo desetljeća. Gdje bi bila skupština bez njihove revne aktivnosti u prošlosti i, možda, njihove sadašnje materijalne potpore?
Ukoliko se intenzivnije njegovanje ostarjelog objavitelja pokaže neophodnim, rođaci ne bi s tom odgovornošću trebali biti prepušteni sami sebi. Drugi mogu pomagati tako što obavljaju neke poslove, kuhaju, čiste, izlaze s ostarjelom osobom u šetnju, ponude prijevoz na kršćanske sastanke ili jednostavno razgovaraju s njom u Dvorani Kraljevstva. Svi mogu imati udjela, no djelotvornost i redovitost postižu se najbolje tamo gdje su nastojanja koordinirana.
Koordinacija je nešto na što bi starješine mogli misliti kad organiziraju pastirske posjete. Neke su skupštine primjerne u tom pogledu, starješine se brinu da se vrše redoviti pastirski posjeti kod ostarjelih i slabih, čak i kod onih za koje se njihove obitelji pohvalno brinu. Međutim, izgleda da bi druge skupštine trebale biti svjesnije svoje odgovornosti prema ostarjelima.
Za jednog su se vjernog brata u kasnim 80-ima brinuli njegova kći i zet koji su zbog toga napustili Betel. Ipak, posjete drugih članova skupštine još uvijek su mu mnogo značile. “Kad sam ja posjećivao bolesne”, žalio se brat, “molio sam se s njima. No sa mnom se nikad nitko nije pomolio.” Ljubazna pažnja od strane rođaka ne oslobađa starješine njihove dužnosti da ‘pasu stado Božije koje im je predato’ (1. Petrova 5:2). Osim toga, one koji se brinu za ostarjele treba ojačati i ohrabriti kako bi nastavili sa svojim vrsnim poslom.
“Star i sit života”
Alexander von Humboldt, njemački znanstvenik 19. stoljeća, bio je u visokoj starosti kad ga je neka mlada gospođa upitala ne smatra li starenje prilično zamornim. “Potpuno ste u pravu”, odgovorio je taj učen čovjek. “No to je jedina mogućnost da se dugo poživi.” Mnoga braća i sestre pružaju danas isto tako dobar primjer u pogledu podnošenja teškoća starosti u zamjenu za čast vođenja dugog života. Oni odražavaju stav koji su pokazali Abraham, Izak, David i Job koji su bili ‘stari i siti života’ (1. Mojsijeva 25:8; 35:29; 1. Dnevnika 23:1; Job 42:17).
Poodmakla dob donosi sa sobom izazov dostojanstvenog prihvaćanja pomoći i iskrenog izražavanja zahvalnosti. Mudrost zahtijeva da svatko prepozna granice svoje snage. Međutim, to ostarjelu osobu ne osuđuje na neaktivnost. Maria ima preko 90 godina, ali još uvijek posjećuje skupštinske sastanke i daje na njima komentare. Kako to radi? “Ne mogu više čitati, ali slušam Kulu stražaru snimljenu na kasetu. Dosta toga zaboravim, ali obično uspijem dati komentar.” Biti zaposlen stvarima koje su izgrađujuće pomaže nekome poput Marie ostati aktivnim i zadržati kršćansku osobnost.
Pod Božjim Kraljevstvom više neće biti starosti. Tada će oni koji su u ovom sustavu ostarjeli ili možda čak i umrli imati drage uspomene na iskazanu im brigu i pažnju. Kad takvi ostarjeli ponovno dobiju život i snagu, sasvim sigurno će osjećati veliku ljubav prema Jehovi i duboku zahvalnost prema onima koji su ostali s njima tijekom njihovih kušnji u ovom starom sustavu. (Usporedi Luka 22:28.)
A što je s onima koji se sada brinu za ostarjele? Oni će vrlo skoro, kad Kraljevstvo preuzme potpunu vlast nad Zemljom, radosno i s olakšanjem gledati unazad jer nisu zanemarili svoju dužnost već su prakticirali odanost Bogu, pokazujući kršćansku ljubav prema ostarjelima (1. Timoteju 5:4).
[Okvir na stranici 30]
Stariji će cijeniti tvoje posjete
Mnogo dobra može se postići ako se nakon službe propovijedanja planira posjet ostarjeloj osobi koji traje možda 15 minuta. No najbolje je takve posjete ne prepustiti slučaju, kao što pokazuje sljedeće iskustvo.
Brigitte i Hannelore bile su zajedno u službi propovijedanja te su započele razgovor s jednim ostarjelim gospodinom na njegovim vratima. Nakon što su s njim razgovarale pet minuta ustanovile su da je i on Svjedok Jehove, član iste skupštine. Kako neugodno! No iskustvo je imalo pozitivan ishod. Hannelore je odmah planirala posjetiti brata i pomoći mu prisustvovati skupštinskim sastancima.
Znaš li imena i adrese svih starijih objavitelja koji žive na području gdje propovijedaš? Možeš li planirati vrijeme da ih nakratko posjetiš? Vjerojatno će oni to vrlo cijeniti.