Težiti za odanosti Bogu kao kršteni kršćani

“A ti, čovječe Božji ... teži za pravednosti, odanosti Bogu” (1. TIMOTEJU 6:11, NS).

1. Kako bi odgovorio na pitanje koji je najvažniji dan u tvom životu?

KOJI je najvažniji dan u tvom životu? Ako si kršten Svjedok Jehove, nesumnjivo ćeš odgovoriti: ‘Pa, dan mog krštenja!’ Doista, krštenje je najvažniji korak u tvom životu. To je vanjski znak da si izvršio potpuno i neograničeno predanje Jehovi da ćeš vršiti njegovu volju. Tvojim je krštenjem obilježen datum kad si postavljen kao sluga Najvišeg Boga, Jehove.

2. (a) Čime bi se moglo usporediti krštenje da bi se pokazalo da to nije zadnji korak na tvom kršćanskom putu? (b) Koje si važne pripremne korake poduzeo prije krštenja?

² No, je li krštenje posljednji korak koji poduzimaš na kršćanskom putu? Daleko od toga! Naprimjer: U mnogim zemljama ceremonija vjenčanja obilježava kraj razdoblja planiranja i pripreme (a obično i zaruka). U isto vrijeme obilježava i početak zajedničkog života kao vjenčanog para. Tako je i tvoje krštenje vrhunac razdoblja pripreme tokom kojeg poduzimaš određeni broj važnih pripremnih koraka. Stekao si spoznaju o Bogu i Kristu (Ivan 17:3). Počeo si pokazivati vjeru u Jehovu kao pravog Boga, u Krista kao svog Stvoritelja i u Bibliju kao Riječ Božju (Djela apostolska 4:12; 1. Solunjanima 2:13; Jevrejima 11:6). Pokazao si tu vjeru time što si se pokajao za svoj prijašnji način postupanja i obratio se da bi postupao pravedno (Djela apostolska 3:19). Zatim si donio odluku da se predaš Jehovi da bi vršio njegovu volju (Matej 16:24). Konačno si kršten (Matej 28:19, 20).

3. (a) Kako možemo pokazati da naše krštenje obilježava početak života u predanoj službi Bogu? (b) Kakva se pitanja pojavljuju, i zašto bi nas odgovori trebali živo zanimati?

³ Tvoje krštenje, međutim, nije kraj, nego početak života u predanoj svetoj službi Bogu. Kako je primijetio jedan bibličar, kršćanski život ne smije biti ‘početni grč nakon kojeg slijedi kronična tromost’. Kako, dakle, u svom slučaju možeš pokazati da krštenje ne predstavlja samo ‘početni grč’? Time da težiš ići životnim putem odanosti Bogu. Što je to odanost Bogu? Zašto je važno težiti za njom? Kako je možeš još potpunije u svom životu njegovati? Odgovori bi nas trebali živo zanimati, jer moramo biti osobe koje se prepoznaje po ‘djelima odanosti Bogu’ ako želimo preživjeti dan Jehovinog suda koji se približava (2. Petrova 3:11, 12, NS).

Značenje odanosti Bogu

4. Što je Pavao savjetovao Timoteju, i unatoč čemu?

⁴ Negdje između 61. i 64. g. n. e. apostol Pavao je napisao svoje prvo nadahnuto pismo kršćanskom učeniku Timoteju. Nakon što je opisao opasnosti do kojih može dovesti ljubav prema novcu, Pavao je napisao: “A ti, čovječe Božji, bježi od toga. Nego teži za ... odanosti Bogu” (1. Timoteju 6:9-11, NS). Zanimljivo je da je u to vrijeme Timotej vjerojatno bio u svojim ranim 30-im godinama. Već je mnogo proputovao sa apostolom Pavlom i dobio je ovlaštenje da u skupštinama imenuje nadglednike i sluge pomoćnike (Djela apostolska 16:3; 1. Timoteju 5:22). Međutim, Pavao je savjetovao tom predanom i krštenom, zrelom kršćaninu da teži za odanošću Bogu.

5. Kakvo je značenje izraza “odanost Bogu”?

⁵ Što je Pavao mislio izrazom “odanost Bogu”? Izvorna grčka riječ (eu·seʹbei·a) može se doslovno prevesti kao ”dužno poštovanje”. O značenju te riječi čitamo: “Eusebeia se povremeno u zapisima tog vremena pojavljuje u smislu koji ukazuje na osobnu vjersku odanost ... ali uobičajenije značenje u popularnom grčkom jeziku rimskog perioda bilo je ‘lojalnost’ ... Za kršćane je eusebeia najviša vrsta odanosti Bogu” (Christian Words, by Nigel Turner). Dakle, onako kako se upotrebljava u Bibliji, izraz “odanost Bogu” odnosi se na poštovanje ili odanost s lojalnošću Jehovi Bogu osobno.

6. Kako kršćanin pruža dokaz o odanosti Bogu?

⁶ Ta odanost Bogu, međutim, nije samo osjećaj pun obožavanja. Kao što je ‘vjera bez djela mrtva’, tako i odanost Bogu treba biti u životu nečim izražena (Jakov 2:26). U svom djelu New Testament Words (Novozavjetne riječi), William Barclay piše: “Ne izražavaju [eu·seʹbei·a i srodne riječi] samo osjećaj strahopoštovanja i poštivanja, nego podrazumijevaju i obožavanje koje dolikuje tom strahopoštovanju, kao i život djelotvorne poslušnosti koji dolikuje tom poštivanju.” Eu·seʹbei·a se definira nadalje i kao “vrlo praktična svjesnost Boga u svakom aspektu života” (The Second Epistle General of Peter and the General Epistle of Jude, od Michaela Greena). Kršćanin, dakle, u svom načinu života mora pružiti dokaz o svojoj osobnoj privrženosti Jehovi (1. Timoteju 2:2; 2. Petrova 3:11).

Potrebno je neumorno se naprezati

7. Što je Pavao mislio kad je poticao Timoteja da ‘teži’ za odanosti Bogu iako je bio kršten?

⁷ Što je, međutim, potrebno da se razvije i pokazuje odanost Bogu? Je li dovoljno samo krstiti se? Vidjeli smo da je Timotej, iako je bio kršten, bio potican da ‘teži za njom’ (doslovno: “slijedi je”)a (1. Timoteju 6:11, Kingdom Interlinear). Očito je da Pavao nije ukazivao na to da učeniku Timoteju nedostaje odanosti Bogu, nego je u njega usađivao potrebu da nastavi težiti za njom i iskreno i revno. (Usporedi Filipljanima 3:14.) Jasno je da je to trebao biti životni put. Timotej je, poput svih krštenih kršćana, mogao nastaviti napredovati u pokazivanju odanosti Bogu.

8. Kako je Petar pokazao da se predani, kršteni kršćani trebaju neumorno naprezati da bi težili za odanosti Bogu?

⁸ Potrebno je neumorno se naprezati da bi netko kao kršteni kršćanin težio za odanošću Bogu. Pišući krštenim kršćanima koji su imali izgled da ‘postanu sudionici božanske prirode’, apostol Petar je rekao: “Da, upravo zato doprinesite tome svim svojim iskrenim naprezanjem i tako dopunite svoju vjeru krepošću, svoju krepost spoznajom, svoju spoznaju samosvladavanjem, svoje samosvladavanje ustrajnošću, svoju ustrajnost odanošću Bogu” (2. Petrova 1:4-6, NS). Očito je da je određena mjera vjere potrebna da bismo se prijavili za krštenje. Međutim, nakon krštenja ne možemo zastati i biti zadovoljni samo oznakom kršćanstva. Umjesto toga, dok napredujemo u kršćanskom življenju, trebamo nastaviti razvijati druga dobra svojstva, uključujući odanost Bogu, kojom se može dopuniti naša vjera. Za to je, kako je rekao Petar, potrebno iskreno naprezanje s naše strane.

9. (a) Kako grčka riječ za ‘dopuniti’ pokazuje stupanj naprezanja potrebnog da se razvije odanost Bogu? (b) Što nas Petar potiče da činimo?

⁹ Grčka riječ koju Petar upotrebljava za ‘dopuniti’ (epi·kho·re·geʹo) ima zanimljivo porijeklo i pokazuje stupanj potrebnog naprezanja. Izvedena je iz imenice (kho·re·gosʹ) koja doslovno znači “vođa zbora”. Odnosilo se to na onoga koji je platio sve troškove uvježbavanja i održavanja zbora u priređivanju neke predstave. Takvi ljudi dobrovoljno su preuzeli tu odgovornost iz ljubavi prema svom gradu i plaćali su troškove iz vlastitog džepa. Takav čovjek bio je ponosan što može velikodušno potrošiti novac da bi omogućio sve što je potrebno za jednu otmjenu predstavu. Ta je riječ dobila značenje “snabdjeti, obilno opskrbiti”. (Usporedi 2. Petrova 1:11.) Tako nas Petar savjetuje da se snabdijemo, ne samo određenom mjerom odanosti Bogu, nego najpotpunijim mogućim izrazom tog dragocjenog svojstva.

10, 11. (a) Zašto je potrebno naprezanje da bi se razvilo i pokazalo odanost Bogu? (b) Kako možemo pobijediti u toj borbi?

¹⁰ No, zašto je potrebno takvo naprezanje da bi se razvilo i pokazivalo odanost Bogu? Zbog borbe protiv palog tijela. Pošto je “sklonost srca čovječjega zla od mladosti njegove”, nije lako težiti za životom djelotvorne poslušnosti Bogu (1. Mojsijeva 8:21, NS; Rimljanima 7:21-23). “Svi koji žele živjeti odano Bogu u zajednici sa Kristom Isusom bit će također progonjeni”, kaže apostol Pavao (2. Timoteju 3:12, NS). Da, kršćanin koji se trudi živjeti na način koji se dopada Bogu mora biti drugačiji od svijeta. On ima drugačija mjerila i drugačije ciljeve. Kao što je upozorio Isus, to izaziva mržnju zlog svijeta (Ivan 15:19; 1. Petrova 4:4).

¹¹ Ali, mi možemo pobijediti u toj borbi, jer “zna Jehova kako ljude odane Bogu izbaviti iz kušnje” (2. Petrova 2:9, NS). Međutim, i mi moramo učiniti svoj dio da bismo nastavili težiti za odanosti Bogu.

Razviti odanost Bogu

12. Kako Petar pokazuje što je potrebno da bi se razvilo odanost Bogu u potpunijoj mjeri?

¹² Kako, dakle, možeš tu odanost Bogu razviti u potpunijoj mjeri? Apostol Petar pruža ključ. U 2. Petrovoj 1:5, 6, navodeći svojstva kojima se mora dopuniti naša vjera, ispred odanosti Bogu navodi spoznaju. Ranije je u istom poglavlju pisao: “Jer nam je njegova božanska moć darovala sve što se tiče života i odanosti Bogu, kroz točnu spoznaju onoga koji nas je pozvao” (2. Petrova 1:3, NS).

13. Zašto je točna spoznaja od presudne važnosti u razvijanju odanosti Bogu?

¹³ Doista, bez točne spoznaje nemoguće je razviti odanost Bogu. Zašto? Pa, rekli smo da je odanost Bogu upućena Jehovi osobno i pokazuje se po načinu na koji živimo. Točna spoznaja o Jehovi je, dakle, od presudne važnosti, jer podrazumijeva da ga upoznamo osobno, blisko, da potpuno upoznamo njegova svojstva i njegove puteve. Štoviše, podrazumijeva i težnju da ga oponašamo (Efežanima 5:1). Što više napredujemo u učenju o Jehovi i odražavanju njegovih puteva i svojstava u svom životu, to ćemo ga bolje upoznati (2. Korinćanima 3:18; usporedi 1. Ivanova 2:3-6). To, opet, dovodi do dubljeg cijenjenja Jehovinih dragocjenih svojstava, do potpunije mjere odanosti Bogu.

14. Da bi se steklo točnu spoznaju, što treba uključivati naš program osobnog proučavanja, i zašto?

¹⁴ Kako stječeš takvu točnu spoznaju? Nema poprijekih puteva. Da bismo stekli točnu spoznaju moramo marljivo proučavati Božju riječ i na Bibliji temeljena izdanja. Takvo osobno proučavanje treba uključivati redoviti program čitanja Biblije, kakav je naprimjer raspored u vezi sa Teokratskom školom propovijedanja (Psalam 1:2). Budući da je Biblija dar od Jehove, način na koji pristupamo osobnom studiju odražava koliko cijenimo taj dar. Što tvoje osobne navike proučavanja otkrivaju o dubini tvog cijenjenja Jehovinih duhovnih priprema? (Psalam 119:97)

15, 16. (a) Što nam može pomoći da razvijemo duhovni apetit za osobno proučavanje Biblije? (b) Ako osobno proučavanje Biblije treba dovesti do toga da razvijemo odanost Bogu, što treba učiniti nakon pročitanog dijela iz Biblije?

¹⁵ Mora se priznati da proučavati i čitati nije svima lako. Ali, s vremenom i uz naprezanje ti možeš razviti duhovni apetit za osobno proučavanje (1. Petrova 2:2). Kad s cijenjenjem razmišljaš o svemu što je Jehova učinio, što čini i što će još učiniti u tvoju korist, tvoje će te srce potaći da saznaš sve što možeš o njemu (Psalam 25:4).

¹⁶ Ali, ako tvoje osobno proučavanje Biblije treba dovesti do toga da razviješ odanost Bogu, ne može ti biti u cilju jednostavno to da pređeš određeni broj stranica ili da misli ispuniš podacima. Umjesto toga kad pročitaš neki dio iz Božje riječi, moraš si uzeti vremena da razmišljaš o pročitanom postavljajući si ovakva pitanja: ‘Što mi to govori o Jehovinim ljubaznim svojstvima i putevima? Kako ja mogu u tome biti sličniji Jehovi?’

17. (a) Što iz knjige Ozeja učimo o Jehovinom milosrđu? (b) Kako bi razmišljanje o Jehovinom milosrđu trebalo utjecati na nas?

¹⁷ Razmotrimo jedan primjer. Prije nekog vremena je na rasporedu Teokratske škole propovijedanja bila knjiga Ozeja. Nakon čitanja te biblijske knjige mogao si se upitati: ‘Što učim o Jehovi kao Osobi — njegovim svojstvima i njegovim putevima — iz ove knjige?’ Način na koji su kasniji biblijski pisci koristili tu knjigu, pokazuje da iz Ozeja možemo mnogo naučiti o Jehovinom ljubaznom milosrđu. (Usporedi Matej 9:13 sa Ozejom 6:6; Rimljanima 9:22-26 sa Ozejom 1:10 i 2:21-23.) Jehovina spremnost da pokazuje milosrđe prema Izraelu predočena je Ozejevim postupanjem sa ženom Gomerom (Ozej 1:2; 3:1-5). Iako su krvoproliće, krađa, blud i idolopoklonstvo bili rašireni u Izraelu, Jehova je ‘govorio s Izraelom lijepo’ (Ozej 2:13, 14; 4:2). Jehova nije bio dužan pokazivati takvo milosrđe, ali je to činio “drage volje” ukoliko su Izraelci pokazivali iskreno pokajanje i obratili se od svog grešnog puta (Ozej 14:4; usporedi Ozej 3:3). Dok na takav način razmišljaš o Jehovinom izvanrednom milosrđu, to će potaći tvoje srce i ojačati tvoju osobnu privrženost njemu.

18. Što bi se mogao upitati nakon razmišljanja o Jehovinom milosrđu koje je istaknuto u Ozeju?

¹⁸ No, potrebno je još nešto. “Sretni su milostivi, jer će im biti ukazana milost”, rekao je Isus (Matej 5:7, NS). Stoga se nakon razmišljanja o Jehovinom milosrđu, koje je naglašeno u knjizi Ozeja, upitaj: ‘Kako ja mogu još bolje oponašati Jehovino milosrđe u svom odnosu prema drugima? Ako brat ili sestra koji su pogriješili ili su me uvrijedili zamole za oproštenje, opraštam li im “s dobrom voljom”?’ (Rimljanima 12:8; Efežanima 4:32). Ako služiš u skupštini kao imenovani starješina mogao bi se upitati: ‘Kako mogu, dok rješavam pravne stvari, bolje oponašati Jehovu, koji je “veoma milostiv”, naročito onda kad prijestupnik pokazuje dokaze iskrenog kajanja?’ (Psalam 86:5; Priče Salamunove 28:13). ‘Što trebam tražiti kao temelj za pokazivanje milosrđa?’ (Usporedi Ozej 5:4 i 7:14.)

19, 20. (a) Do čega dovodi temeljito proučavanje Biblije? (b) Koja je daljnja pomoć u razvijanju odanosti Bogu, i o čemu će govoriti sljedeći članak?

¹⁹ Kako samo korisno postaje tvoje osobno proučavanje Biblije kad ga provodiš na tako temeljit način! Tvoje će se srce ispuniti cijenjenjem Jehovinih dragocjenih svojstava. Time što neprestano težiš tome da oponašaš ta svojstva u svom životu ojačat ćeš osobnu privrženost Jehovi. Na taj ćeš način težiti za odanosti Bogu kao predani, kršteni sluga Jehovin (1. Timoteju 6:11).

²⁰ Daljnja pomoć u razvijanju tog dragocjenog svojstva može se pronaći u Isusu Kristu — savršenom primjeru odanosti Bogu. Kako će ti slijeđenje Isusovog primjera pomoći u razvijanju i pokazivanju odanosti Bogu? Sljedeći članak govorit će o tim i sličnim pitanjima.

[Bilješke]

Kako bi odgovorio?

◻ Zašto krštenje nije posljednji korak kojeg poduzimaš na svom kršćanskom putu?

◻ Što znači “odanost Bogu”, i kako pružaš dokaze o njoj?

◻ Zašto je potrebno neumorno naprezanje da bi se razvilo odanost Bogu?

◻ Kako možeš razviti odanost Bogu u potpunijoj mjeri?