Rađanje djece među Božjim narodom
“Neka vas Jehova ... umnoži tisuću puta” (5. MOJSIJEVA 1:11, NS).
1. Kako Biblija govori o rađanju djece?
“GLE! Sinovi su naslijeđe od Jehove; plod utrobe je nagrada. Kakve su strijele u ruci jakoga, takvi su sinovi mladosti. Sretan je čovjek krepak koji je njima napunio tobolac”. Tako čitamo u Psalmu 127:3-5, NS. Da, rađanje djece je divna prednost kojom je Stvoritelj Jehova obdario prvi ljudski par i njihove potomke (1. Mojsijeva 1:28).
Rađanje djece u Izraelu
2. Zašto su među potomcima Abrahama, Izaka i Jakova velike obitelji bile poželjne?
2 Velike obitelji smatrale su se vrlo poželjnima među Abrahamovim potomcima iz linije Izaka i Jakova. Čak i djeca koju su rađale druge žene i konkubine (ljubavnice, priležnice) smatrala su se zakonitom, kao što je to bio slučaj s nekim Jakovljevim sinovima koji su postali očevi-utemeljitelji dvanaest Izraelovih plemena (1. Mojsijeva 30:3-12; 49:16-21; usporedi 2. Dnevnika 11:21). Dok je Božje prvobitno uređenje za brak bilo monogamija, on je tolerirao poligamiju i konkubinat među Abrahamovim potomcima, i to je pridonijelo bržem porastu populacije. Izraelci su trebali postati narod ‘kojeg ima mnogo kao praha na zemlji’ (2. Dnevnika 1:9; 1. Mojsijeva 13:14-16). Unutar tog naroda trebalo se pojaviti obećano “sjeme” kojim će se “svi narodi zemlje” blagoslivljati (1. Mojsijeva 22:17, 18; 28:14; 5. Mojsijeva 1:10,11).
3. Kakva je bila situacija u Izraelu za vrijeme Salamunovog kraljevanja?
3 Očito je da se u Izraelu rađanje smatralo Jehovinim blagoslovom (Psalam 128:3, 4). Treba, međutim, zapaziti da je uvodne riječi ovog članka iz 127. psalma napisao kralj Salamun, čije kraljevanje obilježava uglavnom jedan povoljan period u povijesti Izraela. O tom periodu Biblija kaže slijedeće: “Jude i Izraela bilo je mnogo, poput zrnaca pijeska pored mora. I jeli su, pili i veselili se. I Juda i Izrael živjeli su dalje u sigurnosti, svatko pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana (na sjeveru) do Beer-šebe (na jugu), u sve dane kralja Salomona” (1. Carevima 4:20, 25, NS).
Teško vrijeme za djecu u Izraelu
4, 5. a) Zašto rađanje djece nije u Izraelu uvijek bio izvor radosti? b) Kakve su se scene koje paraju srce odvijale barem dvaput u povijesti Izraela?
4 No, bilo je i drugih razdoblja u povijesti Izraela kad rađanje djece nije predstavljalo nikakvu radost. U vrijeme prvog razaranja Jeruzalema prorok Jeremija je pisao slijedeće: “Iščilješe mi oči od suza... jer djeca i koja sisaju obamiru na ulicama gradskim. ... Eda li žene jedu porod svoj, djecu koju nose u naručju?” “Svojim rukama žene žalostivo kuhaše djecu svoju” (Plač Jeremijin 2:11, 20; 4:10).
5 Sedam stoljeća kasnije bilo je sličnih scena koje paraju srce. Židovski povjesničar Josip izvještava da su za vrijeme opsade Jeruzalema 70. g. n. e. djeca otimala hranu iz ustiju svojih otaca, a majke su uzimale hranu iz ustiju svoje male djece. On opisuje kako je jedna Židovka ubila svoje dojenče, ispekla njegovo tijelo i jela. Rađanje djece u to vrijeme koje je prethodilo izvršenju Jehovinog suda protiv Jeruzalema i Jude 607. pr. n. e. i 70. n. e. teško se može nazvati odgovornim.
Rađanje djece među prvim kršćanima
6, 7. a) Što je Isus ukinuo za kršćane? b) Na koji način je trebao rasti duhovni Izrael, i što to dokazuje?
6 Kako su prvi kršćani gledali na rađanje djece? Kao prvo, treba zapaziti da je Isus ukinuo poligamiju i držanje konkubina (nevjenčanih žena) među svojim učenicima. On je ponovo ustanovio Jehovino prvobitno mjerilo, naime monogamiju, odn. brak jedne žene i jednog muškarca (Matej 19:4-9). Dok je tjelesni Izrael postao brojan kroz rađanje djece, duhovni Izrael je trebao rasti kroz stvaranje učenika (Matej 28:19, 20; Djela apostolska 1:8).
7 Kad bi do širenja kršćanstva trebalo doći uglavnom kroz rađanje djece, tada Isus ne bi poticao svoje učenike da ‘prime’ samaštvo ‘radi kraljevstva nebeskoga’ (Matej 9:10-12). Isto tako, apostol Pavao ne bi pisao slijedeće: “I onaj tko svoje djevičanstvo predaje braku dobro čini, ali onaj tko ga ne predaje braku bolje čini” (1. Korinćanima 7:38, NS).
8. Što pokazuje da su mnogi od prvih kršćana bili oženjeni i imali djecu?
8 Međutim, premda su preporučivali bezbračnost u svrhu služenja interesima Kraljevstva, ni Isus ni Pavao nisu je nametali. Obojica su predvidjela da će se neki kršćani vjenčavati. Prirodno da će neki imati i djecu. Kršćanski grčki spisi sadrže nekoliko odlomaka koji daju direktan savjet u vezi odgajanja djece (Efežanima 6:1-4; Kološanima 3:20, 21). Ako su starješine i sluge pomoćnici bili oženjeni, oni su morali biti primjerni roditelji (1. Timoteju 3:4, 12).
9. Kako bi neke kršćanke mogle biti zaštićene rađanjem, prema riječima apostola Pavla, no što je još potrebno?
9 Apostol Pavao je čak ustvrdio da bi djeca mogla predstavljati zaštitu za neke kršćanke. On je obzirom na pomaganje udovicama u potrebi pisao: “Odbij mlade udovice ... One se k tome uče biti besposlene, skitati se po kućama; da, ne samo besposlene, nego i ogovaraju i miješaju se u tuđe poslove, te govore ono što ne bi smjele. Stoga želimo da se mlađe udovice udaju, da rađaju djecu, da vode kućanstvo, da ne daju povoda za klevetanje protivniku. Jer neke su se već evo okrenule za Sotonom”. Takve žene će se spasiti kroz rađanje djece, samo ako ostanu u vjeri i ljubavi i svetosti sa zdravim mislima” 1. Timoteju 5:11-15, NS; 2:15, NS).
‘Nevolja u tijelu’
10. Koji je drugi savjet Pavao dao udovicama u svom prvom pismu Korinćanima?
10 Vrijedno je, međutim, zapaziti da je u svom prvom pismu Korinćanima taj isti apostol Pavao predlagao drugačije rješenje za neke udovice. On je svoj savjet o ženidbi i udaji označio kao ‘odobrenje’. Pisao je slijedeće: “A sada govorim neoženjenim osobama i udovicama, dobro je za njih da ostanu kao što sam ja. Ali, ako nemaju vlast nad sobom, neka se žene i udaju, jer je bolje da se žene i udaju nego da se uspaljuju strašću. Ali je (udovica) sretnija ako ostane kao što jest, kako ja mislim. A mislim da i ja imam Božjeg duha”. Zašto je Pavao dao takav savjet? (2. Korinćanima 7:6, 8, 9, 40, NS).
11. a) Što će doživjeti oni koji se vjenčaju i kako to osvjetljava paralelni redak uz 1. Korinćanima 7:28? b) Što je Pavao mislio kad je rekao “ja vas štedim”?
11 Pavao objašnjava: “Ako se nevina osoba vjenča, neće počiniti grijeh. Međutim, oni koji tako urade imat će nevolju u tijelu. A ja vas štedim” (1. Korinćanima 7:28, NS). Obzirom na takvu “nevolju u tijelu”, oznaka za paralelni redak u prijevodu Novi svijet ukazuje na 1. Mojsijevu 3:16 (NS), gdje čitamo: “Ženi je (Jehova) rekao: ‘Znatno ću povećati bol tvoje trudnoće; u porođajnim mukama ćeš djecu rađati, žudjet ćeš za svojim mužem, a on će nad tobom vladati’”. Uz moguće dodatne bračne poteškoće, ‘nevolja u tijelu’ s kojom se susreću oni koji se vjenčavaju bez sumnje uključuje probleme koji su povezani s rađanjem djece. Premda Pavao ne zabranjuje ni ženidbu ni rađanje djece, on se očito smatrao dužnim upozoriti sukršćane da sve to može donijeti sa sobom probleme i nemir, a što ih može ometati u službi Jehovi.
“Preostalo vrijeme je skraćeno”
12. Kakav je savjet apostol Pavao dao oženjenim kršćanima i zbog čega?
12 U prvom stoljeću naše ere kršćani nisu smjeli voditi život poput svjetovnih ljudi. Njihova situacija utjecala je čak i na bračni život. Pavao je pisao: “Nego ovo vam, braćo, kažem: ‘preostalo vrijeme je skraćeno. Odsada oni koji imaju žene neka budu kao da ih nemaju. ... i koji koriste ovaj svijet kao da ga ne koriste u potpunosti; jer se mijenja scena ovoga svijeta. Zaista, ja želim da ste oslobođeni briga. ... Ali vam ovo govorim za vašu osobnu korist, ne da vam namećem zamku, nego da vas potaknem na ono što je dolično i što znači postojanu službu Gospodinu bez smetnje” (1. Korinćanima 7:29-35, NS).
13. U kom smislu je za prve kršćane ‘preostalo vrijeme bilo skraćeno’?
13 Izučavatelj Biblije Frederic Godet je pisao: “Dok nevjernici smatraju da je svijet tako siguran da će trajati beskrajno, kršćani uvijek imaju pred očima veliku stvar koju iščekuju, parousiju (prisutnost)”. Krist je svojim učenicima dao znak svoje ‘prisutnosti’ i upozorio ih: “Zato bdijte, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin” (Matej 24:3, 42, NS). Preostalo vrijeme je bilo “skraćeno” na taj način što su kršćani prvog stoljeća trebali neprestano živjeti u očekivanju Kristovog dolaska. Nadalje, oni nisu kao pojedinci znali koliko im je još vremena preostalo prije nego što “vrijeme i nepredviđeni događaji” okončaju njihov život, čime bi bila prekinuta za njih svaka mogućnost da ‘svoje pozvanje učine sigurnim’ (Propovjednik 9:11, NS; 2. Petrova 1:10, NS).
14. a) Kako treba razumjeti Mateja 24:19? b) Kako je Isusovo upozorenje postajalo sve aktualnije dok se približavala 66. g. n. e.?
14 Za kršćane u Judeji i Jeruzalemu je potreba ‘bdijenja’ bila od posebne važnosti. Kad je Isus dao upozorenje o drugom uništenju Jeruzalema, rekao je: “Teško trudnicama i dojiljama u te dane” (Matej 24:19, NS). Istina, Isus nije kršćanima prvog stoljeća rekao da ne trebaju imati djece. On je naprosto dao proročansku izjavu o činjenicama, ukazujući na to da će na pojavu znaka za uništenje Jeruzalema brzi bijeg biti teži trudnim ženama i onima koje imaju malu djecu (Luka 19:41-44; 21:20-23). Bilo kako bilo, dok je među Židovima u Judeji rastao nemir u godinama prije 66. n. e, nema sumnje da je Isusovo upozorenje došlo u misli prvih kršćana i utjecalo je na njihov stav prema rađanju djece u to nepovoljno vrijeme.
Rađanje djece danas
15, 16. a) Kako je za današnje kršćane ‘preostalo vrijeme skraćeno’? b) Koja bi si pitanja kršćani trebali postaviti?
15 Kako kršćani danas trebaju gledati na brak i rađanje djece, u ovo ‘vrijeme svršetka’? (Danijel 12:4). Više je nego ikad istinita činjenica da se ‘mijenja scena ovoga svijeta’, ili kako to izražava jedan drugi prijevod, ‘sadašnji sustav stvari brzo prolazi’ (1. Korinćanima 7:31, Phillips).
16 Sada je kao nikad prije ‘vrijeme skraćeno’. Da, samo je ograničeno vrijeme preostalo Jehovinom narodu da dovrši posao koji mu je povjeren, naime: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:14, NS). Taj se posao mora obaviti prije nego dođe kraj. Stoga je prikladno da se kršćani zapitaju koliko će ženidba ili, ako su već oženjeni, rađanje djece, utjecati na njihovo sudjelovanje u tom životovažnom djelu.
Primjer iz starog vremena
17. a) Koje su djelo Noa i njegova tri sina trebali obaviti prije potopa, i koliko im je za to trebalo vremena? b) Iz kojih su se razloga Noini sinovi i njihove žene vjerojatno suzdržavali od rađanja djece tokom pretpotopnog razdoblja?
17 Isus je vrijeme ‘prisutnosti Sina čovječjega’ usporedio s ‘Noinim danima’ (Matej 23:37). Noa i njegova tri sina trebali su obaviti određeni posao prije općeg potopa. Taj je posao uključivao propovijedanje i izgradnju ogromne arke (1. Mojsijeva 6:13-16; 2. Petrova 2:5). Kad je Jehova dao upute za izgradnju arke, Noini sinovi su očito već bili oženjeni (1. Mojsijeva 6:18). Ne znamo točno koliko dugo su gradili arku, ali vjerojatno je da je to trajalo nekoliko decenija. Zanimljivo je da kroz čitavo to pretpotopno razdoblje Noini sinovi i njihove žene nisu imali djece. Apostol Petar izričito kaže da ‘osam duša ostade od vode’, tj. tri bračna para bez djece (1. Petrova 3:20). Iz dva razloga im je bilo moguće ostati bez djece. Kao prvo, obzirom na približavanje uništenja u vodama potopa imali su od Boga određeni posao koji je zahtijevao nepodijeljenu pažnju. Drugo, bez sumnje nisu imali volje rađati djecu na tako zao svijet u kojem je “zloća čovječja bila obilna na zemlji i svako naginjanje misli njegovog srca bilo je uvijek samo zlo”. To je bio svijet “pun nasilja” (1. Mojsijeva 6:5, 13, NS).
18. Iako time nije postavljeno pravilo koje treba slijediti, kako nam pravac djelovanja Noinih sinova i njihovih žena može poslužiti za razmišljanje?
18 Nije rečeno da je primjerom Noinih sinova i njihovih žena i njihovim pravcem djelovanja prije potopa postavljeno pravilo za oženjene parove koji danas žive. Međutim, budući da je Isus usporedio Noine dane s razdobljem u kojem mi danas živimo, njihov primjer može nam poslužiti za razmišljanje.
“Kritična vremena”
19. a) Kako se naše vrijeme može usporediti s Noinim danima? b) Što je Pavao predskazao za ‘posljednje dane’ i kako se to proročanstvo tiče rađanja djece?
19 Poput Noe i njegove obitelji, i mi živimo u svijetu ‘bezbožnih ljudi’ (2. Petrova 2:5). Poput njih, i mi smo u ‘posljednjim danima’ zlog sustava stvari koji će uskoro biti uništen. Apostol Pavao je prorekao da će posljednji dani sotonskog sustava donijeti “kritična vremena s kojima će se teško izlaziti na kraj”. Pokazujući da će odgajanje djece biti jedna od stvari s kojima će se teško izlaziti na kraj u tim kritičnim danima, dodao je da će djeca biti “nepokorna (neposlušna) roditeljima”. Rekao je da će ljudi u općenitom, ne isključujući ni djecu ni omladinu, biti “nezahvalni, nelojalni, bez prirodnih sklonosti” (2. Timoteju 3:1-3, NS). Premda je Pavao ovdje prorekao stanje među svjetovnim ljudima, očito je da takvi prevladavajući stavovi čine kršćanima odgajanje djece sve težim, kao što su to mnogi već iskusili.
20. Što ćemo razmatrati u slijedećem članku?
20 Sve ovo pokazuje da treba imati uravnoteženo gledište o rađanju djece. Premda ono može donijeti mnogo radosti, može donijeti i mnogo boli. Ono ima svoje prednosti i svoje nedostatke. Razmotrimo neke od njih u narednom članku.
Za ponavljanje
◻ Zašto su u Izraelu velike obitelji bile poželjne?
◻ Što pokazuje da je bilo razdoblja u kojima je rađanje djece Židovima nanosilo bol u srcu?
◻ Na koji način je duhovni Izrael trebao brojčano rasti?
◻ Na koji način je za prave kršćane ‘preostalo vrijeme bilo skraćeno’?
◻ Koji su mogući razlozi zbog kojih su Noini sinovi i njihove žene ostali bez djece prije potopa, i kakva je situacija danas?
[Slika na stranici 10]
Brzi bijeg iz Jeruzalema bio je teži onima koji su imali malu djecu