Što ti znači spoznaja?
SPOZNAJA u biti znači dobro poznavanje činjenica stečenih osobnim iskustvom, promatranjem ili proučavanjem. Biblija nas snažno potiče da težimo za pravom spoznajom i da je cijenimo, preporučujući je više nego zlato (Priče Salamunove 8:10; 20:15). Isus je naglasio koliko je važno istinski poznavati njega i njegovog Oca, a u knjigama Kršćanskih grčkih pisama stalno se ističe spoznaja (Ivan 17:3; Filipljanima 1:9; 2. Petrova 3:18).
Izvor spoznaje
Jehova je ustvari osnovni Izvor spoznaje. Život, naravno, dolazi od njega, a da bi se mogla steći bilo kakva spoznaja, život je neophodan (Psalam 36:9; Djela apostolska 17:25, 28). Osim toga, Bog je sve stvorio tako da se ljudska spoznaja temelji na proučavanju djela Božjih ruku (Otkrivenje 4:11; Psalam 19:1, 2). Bog je, isto tako, nadahnuo svoju napisanu Riječ iz koje čovjek može naučiti što je božanska volja i kakvi su njegovi naumi (2. Timoteju 3:16, 17). Tako je Jehova žarišna točka cjelokupne prave spoznaje, i onaj tko teži za spoznajom treba osjećati strah prema Bogu koji će ga navesti da bude pažljiv kako ne bi navukao na sebe Jehovino neodobravanje. Takav je strah početak spoznaje (Priče Salamunove 1:7). Takav božanski strah dovodi osobu u položaj da može stjecati točnu spoznaju, dok oni koji ne obraćaju pažnju na Boga brzo izvode krive zaključke iz onoga što promatraju.
Biblija često dovodi u vezu Jehovu i spoznaju, nazivajući ga ‘Bogom spoznaje’ i opisujući ga kao ‘savršenog u spoznaji’ (1. Samuelova 2:3; Job 36:4; 37:14, 16; NW).
Jehova je svom Sinu dodijelio toliko važnu ulogu u izvršavanju svojih nauma da se za Isusa može reći: “U njemu su sva blaga mudrosti i spoznaje brižljivo sakrivena” (Kološanima 2:3, NW). Ukoliko osoba ne iskazuje vjeru u Isusa Krista kao Božjeg Sina, ona ne može razumjeti pravo značenje Pisama i ne može vidjeti kako se ispunjavaju Božji naumi u skladu s onim što je prorekao.
Istraživanje hebrejskih i grčkih riječi koje se često prevode sa “spoznaja” te obraćanje pažnje na odnos između spoznaje i mudrosti, razumijevanja, sposobnosti razmišljanja i razbora može pomoći u boljem shvaćanju značenja i važnosti spoznaje.
Značenje izraza
Brojne riječi (imenice) u Hebrejskim pismima koje se mogu prevesti sa “spoznaja” povezane su s osnovnim glagolom yadháʽ, koji znači “znati (posredstvom izrečene informacije)”, “znati (promatranjem)”, “znati (osobnim poznavanjem ili iskustvom)” ili “biti iskusan, vješt”. Točna nijansa značenja, a često i način na koji svaka riječ treba biti prevedena, mora se odrediti prema kontekstu. Naprimjer, Bog je rekao da ‘zna’ Abrahama i stoga je bio siguran da će taj čovjek vjere ispravno zapovijedati svojim potomcima. Jehova nije rekao samo to da je svjestan Abrahamovog postojanja nego da ga je dobro upoznao, jer je mnogo godina promatrao njegovu poslušnost i zanimanje za pravo obožavanje (1. Mojsijeva 18:19, NW; 1. Mojsijeva 22:12).
Što se tiče glagola yadháʽ (znati), glavna hebrejska riječ koja je prevedena sa “spoznaja” (dáʽath) prenosi osnovnu misao o poznavanju činjenica ili posjedovanju informacija, no ponekad ona znači i više od toga. Naprimjer, u Ozeju 4:1, 6 (NW) stoji da jedno vrijeme nije bilo ‘spoznaje Boga’ u Izraelu. To ne znači da narod nije znao da je Jehova Bog i da je on izbavio i vodio Izraelce u prošlosti (Ozej 8:2). No time što su ubijali, krali i činili preljub, oni su pokazali da su odbacili pravu spoznaju jer nisu postupali u skladu s njom (Ozej 4:2).
Yadháʽ ponekad označava spolni odnos, kao što je to slučaj u 1. Mojsijevoj 4:17 gdje neki prijevodi tu riječ prevode doslovno ‘poznati’ (DK; St), dok drugi primjereno kažu da je Kain ‘imao odnos’ sa svojom ženom (An American Translation; Moffatt; NW). Grčki glagol ginósko koristi se na sličan način u Mateju 1:25 i u Luki 1:34.
Nakon što su Adam i Eva pojeli zabranjeni plod (1. Mojsijeva 2:17; 3:5, 6), Jehova je rekao svom suradniku u djelu stvaranja (Ivan 1:1-3): “Eto, čovjek posta kao jedan od nas znajući što je dobro što je zlo” (1. Mojsijeva 3:22, naglašeno od nas). To očigledno nije značilo samo imati spoznaju o onome što je za njih dobro, a što zlo, jer prvi muškarac i žena već su dobili takvu spoznaju preko Božjih zapovijedi koje im je dao. Osim toga, Božje riječi iz 1. Mojsijeve 3:22 ne mogu se odnositi na njihovu tadašnju spoznaju zla na temelju iskustva, jer je Jehova rekao da su postali poput njega, a on nije spoznao zlo time što bi ga učinio (Psalam 92:14, 15). Adam i Eva očigledno su spoznali što je dobro, a što zlo u posebnom smislu tako što su sada sami za sebe prosuđivali što je dobro, a što zlo. Oni su svoje prosuđivanje idolopoklonički stavili ispred Božjeg, neposlušno su sami sebi postali zakon, da tako kažemo, umjesto da su slušali Jehovu koji ima i pravo i mudrost potrebnu da može odlučivati što je dobro, a što zlo. Dakle, njihova neovisna spoznaja, odnosno mjerilo, što je dobro, a što zlo nije bila jednaka Jehovinoj. Naprotiv, ona im je donijela patnje (Jeremija 10:23).
U Kršćanskim grčkim pismima postoje dvije riječi koje se obično prevode sa “spoznaja”, gnósis i epígnosis. Obje su povezane s glagolom ginósko, koji znači “znati; razumjeti; shvatiti”. No način na koji se taj glagol koristi u Bibliji pokazuje da on može ukazivati na dobar odnos između neke osobe i onoga koga ona ‘zna’ (1. Korinćanima 8:3; 2. Timoteju 2:19). Spoznaja (gnósis) je u Kršćanskim grčkim pismima prikazana u vrlo dobrom svjetlu. Međutim, ne treba težiti za svime što ljudi nazivaju ‘spoznajom’, jer postoje filozofije i gledišta koja su ‘lažno nazvana spoznajom’ (1. Timoteju 6:20, St). Preporučljiva spoznaja odnosi se na Boga i njegove naume (2. Petrova 1:5, NW). Ona obuhvaća više od samog poznavanja činjenica, što je slučaj s mnogim ateistima; ona uključuje i osobnu odanost Bogu i Kristu (Ivan 17:3; 6:68, 69). I dok posjedovanje spoznaje (samih informacija) može izazvati osjećaj superiornosti, upoznavanje ‘ljubavi Kristove koja nadilazi spoznaju’, odnosno upoznavanje te ljubavi na temelju iskustva zato što osobno oponašamo njegove puteve pune ljubavi, poslužit će nam kao ravnoteža i dobro nas usmjeriti na to kako koristiti svaku informaciju koju dobijemo (Efežanima 3:19, St).
Iz konteksta se često može vidjeti da epígnosis, jači oblik riječi gnósis (epí znači “dodatni”), znači “ispravna, točna ili puna spoznaja”. Zato je Pavao pisao o nekima koji su učili (stjecali spoznaju), a ‘ipak nikada nisu mogli doći do točne spoznaje [‘prave spoznaje’, St] istine’ (2. Timoteju 3:6, 7, NW). Molio se i za to da pripadnici skupštine u Kolosima, koji su očigledno imali određenu spoznaju o Božjoj volji jer su postali kršćani, ‘budu ispunjeni točnom spoznajom njegove volje u svoj mudrosti i duhovnom razumijevanju’ (Kološanima 1:9, NW). Za takvom točnom spoznajom trebali bi težiti svi kršćani (Efežanima 1:15-17; Filipljanima 1:9; 1. Timoteju 2:3, 4), jer ona je važna za oblačenje ‘nove osobnosti’ i za dobivanje mira (Kološanima 3:10, NW; 2. Petrova 1:2).