Postupaj po svojoj savjesti

1. Što je Pavao učinio za skupštine na Kreti?

NAKON što je apostol Pavao završio svoja tri misionarska putovanja, bio je uhvaćen i na koncu poslan u Rim, gdje je dvije godine proveo u zatvoru. Što je učinio kad je bio pušten iz zatvora? Nekako u to vrijeme otišao je na otok Kretu s Titom, kojemu je napisao: “Ostavio sam te na Kreti zato da ispraviš ono što je manjkavo i da imenuješ starješine” (Titu 1:5). Ti Titovi zadaci ticali su se savjesti drugih.

2. Koji je problem Tit morao riješiti na otoku Kreti?

² Pavao je rekao Titu koje preduvjete moraju ispunjavati skupštinski starješine i potom je dodao da ima “mnogo nepokornih, onih koji govore beskorisne riječi i onih koji obmanjuju um”. Rekao je da oni ‘potkopavaju vjeru cijelih obitelji učeći ono što ne bi trebali’. Njih je Tit trebao “ukoravati” (Titu 1:10-14; 1. Timoteju 4:7). Pavao je rekao da su njihov um i savjest “uprljani”, a upotrijebio je riječ koja ukazuje na nešto što na sebi ima mrlju, kao kad na lijep komad odjeće nešto pusti boju i ostane mrlja (Titu 1:15). Neki od tih pojedinaca “držali su se obrezanja”, pa je moguće da su porijeklom bili Židovi. Iako osobe koje imaju baš takvo gledište ne vrše iskvarujuć utjecaj na današnje skupštine, iz savjeta koje je Pavao dao Titu mnogo toga možemo naučiti o savjesti.

Oni kojima je savjest uprljana

3. Što je Pavao napisao Titu o savjesti?

³ Obrati pažnju na to u kojem je kontekstu Pavao spomenuo savjest. “Čistima je sve čisto, a uprljanima i bezvjernima ništa nije čisto, nego su im uprljani i um i savjest. Oni tvrde da poznaju Boga, ali ga se odriču svojim djelima.” Očito su neki u to vrijeme trebali učiniti promjene da bi bili “zdravi u vjeri” (Titu 1:13, 15, 16). Oni nisu znali razlikovati čisto i nečisto, što znači da nisu imali ispravno oblikovanu savjest.

4, 5. U čemu su griješili neki u skupštinama na Kreti i kako je to utjecalo na njih?

⁴ Više od deset godina prije toga kršćani koji su služili u vodećem tijelu zaključili su da je obrezanje prestao biti uvjet za služenje pravom Bogu i o tome su obavijestili skupštine (Djela apostolska 15:1, 2, 19-29). No neki na Kreti još su se uvijek “držali obrezanja”. Oni su se otvoreno suprotstavili vodećem tijelu, ‘učeći ono što ne bi trebali’ (Titu 1:10, 11). Možda su, vodeći se pogrešnim razmišljanjem, zagovarali uredbe iz Zakona o hrani i obrednom čišćenju. Možda su čak proširivali te uredbe, poput Židova iz Isusovog vremena, te promicali židovske legende i ljudske zapovijedi (Marko 7:2, 3, 5, 15; 1. Timoteju 4:3).

⁵ Takvo razmišljanje negativno je utjecalo na njihovo rasuđivanje i sposobnost razlikovanja dobra i zla, odnosno na njihovu savjest. Pavao je napisao: “Uprljanima i bezvjernima ništa nije čisto.” Njihova je savjest toliko otupjela da više nije bila pouzdan vodič u njihovom načinu postupanja i prosuđivanja. Osim toga, oni su osuđivali sukršćane za stvari osobne prirode o kojima se mogu donositi različite odluke. Tako su ti Krećani smatrali nečistim ono što zapravo nije bilo nečisto (Rimljanima 14:17; Kološanima 2:16). Iako su tvrdili da poznaju Boga, njihova su djela pokazivala nešto sasvim drugo (Titu 1:16).

“Čistima je sve čisto”

6. O koje je dvije grupe ljudi Pavao govorio?

⁶ Što mi učimo iz onoga što je Pavao napisao Titu? Zapazimo razliku koja je uočljiva u sljedećoj izjavi: “Čistima je sve čisto, a uprljanima i bezvjernima ništa nije čisto, nego su im uprljani i um i savjest” (Titu 1:15). Pavao sigurno nije želio reći da je kršćanima koji su čisti u moralnom pogledu baš sve čisto i dopušteno. U to možemo biti sigurni jer je on u jednoj drugoj poslanici jasno rekao da bludnici, idolopoklonici, oni koji se bave vračanjem i sličnim lošim stvarima “neće naslijediti kraljevstvo Božje” (Galaćanima 5:19-21). Prema tome, očito je da je Pavao iznosio općenitu istinu o dvije grupe ljudi — o onima koji su moralno i duhovno čisti te o onima koji to nisu.

Drugačija savjest, drugačije odluke

9. Koja je uloga savjesti ako je “čistima sve čisto”?

⁹ No što je Pavao mislio kad je rekao da je “čistima sve čisto”? Govorio je o kršćanima koji su svoje razmišljanje i osjećaj za ispravno i pogrešno doveli u sklad s Božjim mjerilima zapisanima u njegovoj nadahnutoj Riječi. Oni razumiju da o mnogim stvarima koje Bog direktno ne osuđuje kršćani mogu donijeti različite odluke. Umjesto da osuđuju druge, ono što Bog ne osuđuje oni smatraju “čistim”. Oni ne očekuju da će o životnim pitanjima o kojima Biblija ne iznosi konkretne upute svi drugi imati posve jednako mišljenje kao oni. Razmotrimo neke primjere.