⁶ A Titu je Pavao napisao: “Ostavio sam te na Kreti da ispraviš ono što ne valja i da imenuješ starješine po gradovima, u skladu s uputama koje sam ti dao: Starješina mora biti čovjek kojem se nema što prigovoriti, koji ima samo jednu ženu, kojem su djeca vjernici i koju ne prati glas da su raspuštena ili nepokorna. Budući da se nadglednik brine za ono što je Božje, on mora biti čovjek kojem se nema što prigovoriti, ne smije biti samovoljan, nagao, pijanica, nasilan niti smije pohlepno težiti za nepoštenim dobitkom, nego treba biti gostoljubiv, voljeti ono što je dobro, treba biti razborit, pravedan, vjeran i u stanju svladati se. Pri poučavanju se treba držati vjerodostojne riječi da bi mogao hrabriti druge zdravim učenjem i ukoravati one koji proturječe tom učenju” (Titu 1:5–9).

⁹ Da bi netko bio imenovan za nadglednika, u svakodnevnom životu treba postupati mudro. Ako je oženjen, treba živjeti u skladu s kršćanskim mjerilima o braku, odnosno treba imati samo jednu ženu i dobro vršiti ulogu glave obitelji. Ako nadglednik ima djecu koja su vjernici, koja su poslušna i puna poštovanja te ih ne prati glas da su raspuštena ili nepokorna, drugi u skupštini moći će mu se s povjerenjem obratiti za savjet u vezi s obiteljskim problemima i bilo kojim drugim područjem kršćanskog života. Isto tako, nadglednik treba biti čovjek kojem se nema što prigovoriti, a treba biti i na dobrom glasu čak i među ljudima izvan skupštine. Nadglednik ne može biti netko koga se s pravom može optužiti da se ponaša neprimjereno i tako narušava ugled skupštine. Brat koji je nedavno bio ukoren zbog ozbiljnog prijestupa ne može biti imenovan za nadglednika. Braća u skupštini spremno oponašaju dobar primjer svojih nadglednika i imaju povjerenja u to da će se dobro brinuti za njihovu duhovnu dobrobit (1. Kor. 11:1; 16:15, 16).

¹⁰ Braća koja udovoljavaju navedenim preduvjetima imaju u kršćanskoj skupštini sličnu ulogu kao starješine u Izraelu, koji su bili “mudre, razborite i iskusne” osobe (Pnz. 1:13). Oni nisu bezgrešni, ali u skupštini i izvan nje trebaju biti na glasu kao čestiti i bogobojazni kršćani, koji već neko vrijeme svojim životom pokazuju da se drže Božjih načela. Budući da im se nema što prigovoriti, oni čiste savjesti i sa slobodom govora mogu poučavati skupštinu (Rim. 3:23).