Vješti savjetodavci — blagoslov za braću
“Postavit ću ti opet suce kao nekad i savjetodavce kao u početku” (IZAIJA 1:26, NS)
1, 2. a) Kako je vidljivo iz Priča Salamunovih 12:15 i 19:20 koliko je dragocjen savjet? b) Što je prije svega potrebno da bismo mogli ‘poslušati savjet’ i koje nam iskustvo to potvrđuje?
TERI, kćerka kršćanskih roditelja imala je u školi prijateljicu, koja je također bila “u istini”. Ali, Teri je primijetila da njena prijateljica na kraju osnovnog školovanja nije više bila oduševljena svojom vjerom kao ranije. Kasnije je prijateljica postala neredovitom u posjećivanju kršćanskih sastanaka, te je počela kritizirati Udruženje Kule stražare, kao i skupštinu. No, Teri se usrdno molila za svoju prijateljicu, stalno ju je savjetovala da pokuša ostati jakom kršćankom. Na kraju Terin trud je bio nagrađen. Kad su pohađale deseti razred, prijateljica je opet počela redovito posjećivati sastanke, a potom se i krstila. Kakvog li blagoslova za nju! A kakove li tek nagrade za njenu vjernu prijateljicu Teri!
2 Može li itko, imajući u vidu to iskustvo, posumnjati u to, da se kršćani moraju katkada ljubazno savjetovati? Biblija nas hrabri: “Poslušaj savjet i prihvati ukor da bi u buduće bio mudar” (Priče Salamunove 19:20, NS; 12:15). Terina prijateljica je slijedila taj savjet. No, što bi bilo da Teri nije posjedovala ljubav, ustrajnost i odvažnost da joj kroz sve te godine uvijek iznova pomaže? Da bismo mogli “poslušati savjet” potreban nam je savjetodavac. Tko bi to trebao biti?
Savjet — od koga?
3. Koga je Jehova predvidio za davanje pravovremenih savjeta u kršćanskoj skupštini?
3 Jehova Bog je obećao da će u naše vrijeme svoj narod opskrbiti savjetodavcima. Rekao je: “Postavit ću ti savjetodavce kao u početku” (Izaija 1:26, NS). Ovo se obećanje ispunjava u prvom redu na imenovanim starješinama u kršćanskoj skupštini. Davanje savjeta je oblik poučavanja, a starješine prije svega moraju biti “sposobni poučiti” (1. Timoteju 3:2). Možda je apostol Pavao imao na umu uglavnom starješine kad je rekao: “Ako i počini čovjek neki grijeh prije nego je toga svjestan, pokušajte vi, duhovno osposobljeni, opet ispraviti takvog čovjeka u duhu blagosti” (Galaćanima 6:1, NS). No, mogu li jedino starješine davati savjete?
4, 5. a) Koji biblijski primjeri pokazuju da starješine nisu jedini koji mogu davati savjete? b) Navedi neke tipične novovremene situacije u kojima kršćani, koji nisu starješine, mogu davati savjete?
4 Ne. Teri nije bila starješina, ali je njen savjet na kraju urodio dobrim rezultatima. Sjeti se također sirijskog vojskovođe Namana. On je reagirao na odličnu informaciju koju mu je dala mala izraelska djevojčica, a kasnije i na savjet svojih slugu. David je, zahvaljujući pravovremenom savjetu Nabalove žene Abigajile, bio sačuvan od krivnje za krv. Mladić Elijuv je davao dobre savjete Jobu i trojici njegovih “tješitelja” (1. Samuelova 25:23-35; 2. Carevima 5:1-4, 13, 14; Job 32:1-6).
5 Davanje savjeta nije niti danas privilegija samo starješina. Roditelji redovito savjetuju svoju djecu. Mladi poput Teri često imaju uspjeha u davanju savjeta svojim vršnjacima. Biblija hrabri posebno zrele sestre da budu “učiteljice dobra”, prije svega mlađim ženama u skupštini (Titu 2:3-5). Da, općenito, svi smo mi dužni pomagati si međusobno na taj način. Apostol Pavao je rekao: “Nastavite tješiti se međusobno i izgrađivati jedan drugoga, kako to već i činite” (1. Solunjanima 5:11, NS).
Svrha kršćanskog savjeta
6. Koja je svrha kršćanskog savjeta?
6 Što se postiže kršćanskim savjetom? Nekome se na taj način pomaže napredovati i ostati na pravom putu. Pomaže se rješavati probleme, svladavati teškoće, a možda čak ispraviti naopako postupanje. Pavao se osvrnuo na neke oblike davanja savjeta, kad je zapovjedio Timoteju: “Ukori, podsjeti, opominji sa svakom strpljivošću i sposobnošću poučavanja” (2. Timoteju 4:1, 2, NS). Uistinu je umjetnost savjetovati nekoga na način da razumije što je mišljeno, a da se ne osjeća povrijeđenim.
7, 8. a) Kad se u kršćanskoj skupštini očekuje savjet? b) U kojim prilikama kršćanin možda ne očekuje savjet, a ipak mu je potreban?
7 Kada dati savjet? Roditeljima se stalno pruža prilika da savjetuju svoju djecu, što djeca više ili manje i očekuju (Priče Salamunove 6:20; Efežanima 6:4). U skupštini, očekuje savjet učesnik programa Teokratske škole za službu propovijedanja. Novi objavitelj Kraljevstva očekuje pomoć i savjet, dok napreduje k zrelosti kao kršćanski sluga Božji (1. Timoteju 4:15). Ponekad se pojedinci kojima je potrebna pomoć i savjet sami obraćaju starješinama i ostalima u skupštini.
8 Ipak, ponekad je potrebno savjetovati osobe koje to ne očekuju ili ne žele. Možda je netko izgubio revnost za Jehovinu službu, te se “okliznuo”, što se dogodilo Terinoj prijateljici (Jevrejima 2:1). Netko drugi možda ima ozbiljne osobne nesporazume s nekim u skupštini (Filipljanima 4:2). Ili je možda nekome potrebna pomoć što se tiče odijevanja, frizure, izbora prijatelja ili muzike (1. Korinćanima 15:33; 1. Timoteju 2:9).
9, 10. a) Zašto je potrebna hrabrost za davanje savjeta? b) Zašto kršćanin ipak mora dati savjet, ako se ukaže potreba za to?
9 Kad je prorok Hananija savjetovao judejskog kralja Azu, taj se toliko razljutio da ga je ‘bacio u tamnicu s kladama’ (2. Dnevnika 16:7-10). Tko je u to vrijeme savjetovao kralja morao je biti hrabar. I danas je potrebna hrabrost, jer savjet može u početku izazvati srdnju. Jednom je neki iskusni kršćanin odbio dati savjet mlađem prijatelju. Razlog? Objasnio je: “Mi smo dobri prijatelji i ja bih želio da to ostane tako”. Međutim, ne pružiti potrebnu pomoć nije nikako obilježje dobrog prijatelja. (Priče Salamunove 27:6; usporedi Jakov 4:17.)
10 Iskustvo pokazuje da spretnim postupanjem savjetodavac može ograničiti gnjevno reagiranje i obično postići svrhu savjetovanja. Što je potrebno da bi mogao biti dobar savjetodavac? Da bismo odgovorili na to razmotrimo dva primjera — dobar i loš.
Pavao — vješt savjetodavac
11. Zašto je većina Korinćana prihvatila Pavlov savjet, iako se on često tako direktno izražavao?
11 Apostol Pavao je imao mnoge prilike za davanje savjeta, a ponekad je morao nešto i strogo reći (1. Korinćanima 1:10-13; 3:1-4; Galaćanima 1:6; 3:1). Uza sve to njegov savjet je bio djelotvoran, jer su oni koje je savjetovao znali da ih Pavao ljubi, kao što je i rekao Korinćanima: “Pisao sam vam u velikoj tuzi sa zebnjom u srcu i s mnogim suzama, ne da bih vas ražalostio, nego da upoznate ljubav koju gajim posebno prema vama” (2. Korinćanima 2:4, NS). Većina Korinćana je prihvaćala Pavlov savjet, jer su znali da ga ne daje iz sebičnih poticaja, jer “ljubav ne gleda na vlastite interese”. Bili su također uvjereni da on ne govori iz srdžbe, jer “ljubav ... ne postaje razdražljivom. Ne obazire se na uvrede” (1. Korinćanima 13:4, 5, NS).
12. Koje svojstvo olakšava kršćanskom savjetodavcu postići dobre rezultate? Prikaži to.
12 I danas je mnogo lakše prihvatiti čak i strogi savjet, ako se zna da savjetodavac ljubi onoga koga savjetuje, te da ne govori zato, jer je uzrujan ili iz sebičnih poticaja. Ako starješina razgovara s tinejdžerima iz skupštine samo kada ih kritizira, lako bi pomislili da im želi samo prigovarati. No, kako je u slučaju kad starješina uspostavi dobar odnos s mladima? Ako ide s njima u službu propovijedanja, ako im je pristupačan u kraljevskoj dvorani, ako ih hrabri i razgovara s njima o njihovim problemima, očekivanjima i sumnjama, te ako ih možda čak (uz suglasnost njihovih roditelja) katkada pozove k sebi? Ako takav starješina savjetuje neke mlade, oni će biti skloniji prihvatiti ga, jer znaju da dolazi od prijatelja.
Blagost i poniznost
13. a) Na čemu se mora temeljiti kršćanski savjet? b) Što moraju zato izbjegavati oni, koji daju savjete u kršćanskoj skupštini?
13 Postoji još jedan razlog zašto je Pavao imao uspjeha u davanju savjeta. On se oslanjao na božansku mudrost, a ne na vlastita gledišta. Pisao je savjetodavcu Timoteju: “Cijelo Pismo je od Boga nadahnuto i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za ispravljanje stvari, za odgajanje u pravednosti”. (2. Timoteju 3:16, NS; usporedi 1. Korinćanima 2:1, 2.) I danas kršćanski savjetodavci govore na temelju Pisma. Točno je da roditelji u obiteljskom krugu ne citiraju Bibliju svaki puta kad daju savjete svojoj djeci. Ipak, sve što kršćanski roditelji govore mora imati biblijski temelj, sasvim svejedno hrabre li ih na poslušnost, čistoću, obazrivost prema drugima, točnost ili na bilo što drugo (Efežanima 6:1; 2. Korinćanima 7:1; Matej 7:12; Propovjednik 3:1-8). Mi moramo paziti da unutar skupštine ne pokušavamo prisiljavati druge na naša osobna gledišta ili sklonosti. Starješine trebaju izbjegavati tako upotrebljavati Pismo kao da ono naizgled podupire neku ideju, koju oni tako jako zastupaju. (Usporedi Matej 4:5, 6.) Svaki savjet koji daju mora imati pravi biblijski temelj (Psalam 119:105).
14, 15. a) Spomeni jedno drugo svojstvo koje olakšava prihvaćanje savjeta? b) Zašto je toliko važno da savjetodavac razvija to svojstvo?
14 Savjet je još djelotvorniji ako se daje u duhu blagosti. Pavao je to znao. Stoga je rekao, da onoga koji počini neki grijeh prije nego je toga svjestan, sposobni trebaju ‘pokušati ispraviti takvog čovjeka u duhu blagosti’ (Galaćanima 6:1, NS). On je uputio Tita da podsjeti druge “da ne govore loše o nikome, da ne budu svadljivi, nego razumni, pokazujući blagost prema svim ljudima” (Titu 3:1, 2, NS; 1. Timoteju 6:11).
15 Zašto je potrebna blagost? Zato, jer je nekontrolirano izražavanje osjećaja priljepčivo. Gnjevne riječi izazivaju gnjevno izražavanje i teško je razumno razgovarati kad uzavru osjećaji. Čak ako onaj kome se daje savjet reagira gnjevno, savjetodavac nema razloga da jednako postupi. Naprotiv, blago stajalište savjetodavca može doprinijeti opuštenoj atmosferi. “Blag odgovor ublažava gnjev” (Priče Salamunove 15:1, NS). To vrijedi bez obzira je li savjetodavac otac ili majka, starješina ili bilo tko drugi.
16. Zašto treba prilikom davanja savjeta postupati s poštovanjem?
16 I na kraju sjeti se što je Pavao rekao mlađem starješini Timoteju: “Ne kudi oštro starijeg čovjeka. Naprotiv, postupaj s njim kao s ocem, sa mlađim ljudima postupaj kao s braćom, sa starijim ženama kao s majkama, s mlađim ženama kao sa sestrama sa svom čistoćom” (1. Timoteju 5:1, 2, NS). Kakvog li odličnog savjeta! Predstavi si kako bi se osjećala neka starija žena, ako bi je neki mlađi starješina, koji bi joj mogao biti čak sin, savjetovao bez poštovanja, na krajnje kritizerski način. Bilo bi daleko bolje da savjetodavac stane na trenutak i da razmisli o sljedećem: “Imajući u vidu osobnost i starost te osobe, koji bi način davanja potrebnog savjeta bio najljubazniji i najdjelotvorniji? Kako bih ja želio da se sa mnom postupa kad bih se nalazio u njenoj situaciji?” (Luka 6:31; Kološanima 4:6).
Savjet farizeja
17, 18. Iz kojih razloga nisu pomagali savjeti farizeja?
17 Nakon razmatranja Pavlovog dobrog primjera, osvrnimo se sada na jedan loš primjer — na primjer židovskih religioznih vođa Isusovog vremena. Oni su davali mnoge savjete, ali nacija obično nije imala koristi od toga. Zašto ne?
18 Postoji za to više razloga. Sjetimo se primjerice da su farizeji jednom ukorili Isusa zato što njegovi učenici nisu oprali ruke prije uzimanja obroka. Naravno, većina majki traži od svoje djece da peru ruke prije jela, što je iz higijenskih razloga jako preporučljiva navika. Ali, farizeji nisu bili prvenstveno zainteresirani za higijenu, za njih je pranje ruku bila predaja, pa su se uzrujali što Isusovi učenici ne slijede tu tradiciju. Isus im je potom ukazao da u Izraelu ima puno većih problema, koji bi zaslužili da im poklone pažnju. Primjerice, neki su se služili tradicijom farizeja, kako bi zaobišli petu zapovijed: “Poštuj oca i majku” (2. Mojsijeva 20:12; Matej 5:1-11). Književnici i farizeji su nažalost bili toliko zauzeti detaljima da su ‘zanemarivali važnije stvari u ZAKONU, naime pravdu, milosrđe i vjernost’ (Matej 23:23, NS).
19. Kako mogu kršćani danas izbjeći da podlegnu iskušenju da slijede sebične ciljeve?
19 Savjetodavci se i danas moraju čuvati iste greške. Trebaju izbjegavati slijeđenje sebičnih ciljeva, ili pazeći na detalje u toj mjeri da bi zaboravili “važnije stvari”. Mi smo poticani na to da se u malim stvarima ‘podnosimo međusobno u ljubavi’ (Kološanima 3:12, 13). Sposobnost razlučivanja, kada ne treba nešto učiniti spornim pitanjem, a kada je uistinu potreban savjet, pripada oznakama “duhovno sposobnog” (Galaćanima 6:1).
20. Zašto je kod davanja savjeta toliko važan osobni primjer?
20 Postoji još daljnja okolnost, koja je učinila nedjelotvornim nastojanja religioznih savjetodavaca prvog stoljeća. Oni su postupali po devizi: “Postupaj prema onome što govorim, a ne što radim”. Isus je rekao: “Jao i vama učitelji Zakona, jer tovarite na ljude bremena koja se jedva mogu nositi, a sami se ni jednim prstom nećete da dotaknete bremena!” (Luka 11:46, ST). Kako neljubazno! Danas moraju roditelji, starješine i ostali koji daju savjete jako paziti na to da postupaju u skladu s onime što govore drugima. Kako možemo poticati druge na revno sudjelovanje u službi propovijedanja, ako sami ne dajemo odgovarajući primjer? Ili, kako možemo opominjati pred materijalizmom, ako su našim životom ovladale materijalne stvari? (Rimljanima 2:21, 22; Jevrejima 13:7).
21. a) Kako su farizeji tiranizirali ljude? b) Zašto bi trebali kršćanski savjetodavci smatrati metodu farizeja kao upozorenje na oprez?
21 Židovski su vođe zakazali kao savjetodavci i zato jer su se služili metodama tiraniziranja. Jednom su poslali neke muževe da uhapse Isusa. Kad su se ti muževi vratili bez Isusa, jer ih se jako dojmila njegova sposobnost poučavanja, farizeji su ih ukorili rekavši: “Zar ste i vi zavedeni? Ima li tko od članova Velikog vijeća ili od farizeja da je vjerovao u njega? A ova svjetina koja ne pozna Zakona, ona je prokleta” (Ivan 7:45-49, ST). Izigravanje autoriteta i pogrde — je li to bio ispravan temelj ukoravanja? Kršćanski savjetodavci neka ne bi nikada bili krivi za takvo davanje savjeta! Bezuvjetno je potrebno da izbjegavaju zastrašivanje drugih ili posredovanje utisaka: “Moraš me slušati, jer sam ja starješina”. Ili, kad razgovaraju sa sestrom neka ih ne prožima stajalište: “Moraš me slušati, jer sam ja ipak brat”.
22. a) Kako i kada trebaju kršćani davati savjete? b) Koje daljnje pitanje zahtijeva objašnjenje?
22 Davanje savjeta je izraz ljubavi, nešto što svi mi — a prije svega imenovani starješine — dugujemo katkada našim sukršćanima. Savjet se ne smije davati uz ispriku. Kada je potrebno dati savjet, neka se to učini hrabro, neka ima biblijski temelj a u duhu blagosti. Osim toga, mnogo ćemo lakše prihvatiti savjet od nekoga tko nas voli. Ipak, ponekad nedostaju nekome riječi potrebne za davanje savjeta. Kako možemo tada dati djelotvoran savjet? To ćemo razmotriti u slijedećem članku.
Možeš li objasniti?
◻ Tko ima prednost i odgovornost davanja kršćanskog savjeta?
◻ Zašto može biti potrebna hrabrost da bi se mogao dati savjet?
◻ Zašto je kršćanima u Korintu bilo lakše prihvaćati Pavlov savjet, jer su znali da ih on ljubi?
◻ Zašto mora kršćanski savjetodavac biti kako blag, tako i ponizan?
◻ Kako može kršćanin izbjeći da njegov savjet djeluje zastrašujuće?
[Slika na stranici 13]
Pavao je savjetovao Tita da podsjeti druge ‘da budu razumi, pokazujući blagost prema svim ljudima’