Upoznaj Jehovu kroz njegovu Riječ
“Ovo znači vječni život: njihovo usvajanje spoznaje o tebi, jedinom pravom Bogu, i onome koga si poslao, Isusu Kristu” (IVAN 17:3, New World Translation).
1, 2. (a) Koje je značenje riječi “znati” i “spoznaja” kako ih se koristi u Pismima? (b) Koji primjeri razjašnjavaju to značenje?
POZNAVATI nekoga samo površno ili imati samo površnu spoznaju o nečemu nije značenje riječi “znati” i “spoznaja” kako se koriste u Pismima. U Bibliji to uključuje “čin spoznavanja kroz iskustvo”, spoznaju koja izražava “odnos povjerenja među osobama” (The New International Dictionary of New Testament Theology). U to je uključeno upoznavanje Jehove kroz razmatranje njegovih specifičnih djela, kao što su to oni mnogi slučajevi u knjizi Ezekijela gdje je Bog izvršio osudu nad prijestupnicima, objavljujući: ‘I morat ćete znati da sam ja Jehova’ (Ezekijel 38:23, NW).
2 Različite načine na koje se može koristiti izraze “znati” i “spoznaja” može se razjasniti uz pomoć nekoliko primjera. Isus je mnogima koji su tvrdili da djeluju u njegovo ime rekao: “Nikad vas nijesam znao”; time je mislio da nikada nije imao ništa s njima (Matej 7:23). U 2. Korinćanima 5:21 kaže se da Krist “ne znadijaše grijeha”. To ne znači da nije bio svjestan grijeha, nego da osobno nije imao udjela u njemu. Slično tome, kad je Isus rekao: “Ovo znači vječni život: njihovo usvajanje spoznaje o tebi, jedinom pravom Bogu, i onome koga si poslao, Isusu Kristu”, tu je bilo uključeno više nego samo znati nešto o Bogu i Kristu. (Usporedi Matej 7:21.)
3. Što dokazuje da Jehova ispoljava prepoznatljivo obilježje pravog Boga?
3 Mnoga Jehovina svojstva mogu se upoznati kroz njegovu Riječ, Bibliju. Jedno od njih jest njegova sposobnost točnog proricanja. To je obilježje pravog Boga: “Neka dodju i neka nam objave šta će biti; objavite nam šta je prvo bilo da promislimo i poznamo šta će biti iza toga; ili kažite nam šta će biti u napredak. Kažite šta će biti poslije, i poznaćemo da ste bogovi” (Izaija 41:22, 23). Jehova nam u svojoj Riječi govori što je prvo bilo što se tiče stvaranja Zemlje i života na njoj. Mnogo prije vremena rekao je što će se dogoditi kasnije i to se i dogodilo. A još i sad nam ‘kazuje šta će biti u napredak’, naročito ono što će se dogoditi u ovim ‘posljednjim danima’ (2. Timoteju 3:1-5, 13; 1. Mojsijeva 1:1-30; Izaija 53:1-12; Danijel 8:3-12, 20-25; Matej 24:3-21; Otkrivenje 6:1-8; 11:18).
4. Kako je Jehova upotrijebio svoje svojstvo moći, i kako će ga tek upotrijebiti?
4 Drugo Jehovino svojstvo jest moć. Ona je očita na nebesima gdje zvijezde djeluju kao velike fuzione peći isijavajući svjetlost i toplinu. Kad buntovni ljudi ili anđeli ospore Jehovin suverenitet, on koristi svoju moć kao “velik ratnik”, braneći svoje dobro ime i pravedna mjerila. U takvim prigodama on ne oklijeva pustiti da se njegova moć očituje na razoran način, kao što je to bilo u potopu Noinog vremena, u razorenju Sodome i Gomore, te u oslobađanju Izraela kroz Crveno more (2. Mojsijeva 15:3-7; 1. Mojsijeva 7:11, 12, 24; 19:24, 25). Uskoro će Bog upotrijebiti svoju moć da “satre sotonu pod noge vaše” (Rimljanima 16:20).
5. Koje svojstvo, pored moći, također posjeduje Jehova?
5 Međutim, uza svu tu neograničenu moć, postoji poniznost. U Psalmu 18:35, 36 stoji: “Milost [“poniznost”, NW] tvoja čini me velika. Ti širiš korak moj.” Bogu poniznost omogućava da se “sagiba da vidi što je na nebesima i na zemlji; koji iz praha podiže ubogoga, i iz kala uzvišuje ništega” (Psalam 113:6, 7).
6. Koje Jehovino svojstvo spašava život?
6 Jehovino milosrđe u ophođenju s čovjekom spašava život. Kakvo je samo milosrđe pokazano Manasiji onda kad mu je oprošteno, iako je počinio grozne stvari! Jehova kaže: “Reknem li bezbožniku: ‘Umrijet ćeš!’ a on se odvrati od grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi; svi grijesi njegovi što ih bijaše počinio bit će mu zaboravljeni. Radi po zakonu i pravdi, živjet će!” (Ezekiel 33:14, 16, St; 2. Dnevnika 33:1-6, 10-13). Isus je odražavao Jehovu kad je poticao da se oprašta 77 puta, čak i 7 puta u jednom danu! (Psalam 103:8-14; Matej 18:21, 22; Luka 17:4).
Bog s osjećajima
7. Kako se Jehova razlikuje od grčkih bogova, i koja nam je dragocjena prednost otvorena?
7 Grčki filozofi, kao što su Epikurejci, vjerovali su u bogove, ali su ih smatrali previše udaljenima od zemlje a da bi imali bilo kakav interes za čovjeka ili da bi na njih utjecali njegovi osjećaji. Koliko je samo različit odnos između Jehove i njegovih vjernih Svjedoka! “Jahve ljubi narod svoj” (Psalam 149:4, St). Zli ljudi prije potopa nanosili su mu bol i “bi mu žao u srcu”. Izrael je svojom nevjernošću nanio Jehovi bol i žalost. Kršćani mogu svojom neposlušnošću ražalostiti Jehovin duh; svojom mu vjernošću, međutim, mogu donijeti radost. Kako samo zadivljuje pomisao da malešni čovjek na Zemlji može Stvoritelja svemira ražalostiti ili razveseliti! Kako je, s obzirom na sve ono što on za nas čini, divno što imamo dragocjenu prednost da mu pružamo zadovoljstvo (1. Mojsijeva 6:6; Psalam 78:40, 41; Priče Salamunove 27:11; Izaija 63:10; Efežanima 4:30).
8. Kako je Abraham koristio svoju slobodu govora s Jehovom?
8 Božja riječ pokazuje da nam Jehovina ljubav omogućava veliku “slobodu govora” (1. Ivanova 4:17, NW). Zapazi slučaj Abrahama kad je Jehova došao uništiti Sodomu. Abraham je rekao Jehovi: “Zar ćeš zbilja i pravednoga pogubiti s bezbožnim? Možebit ima u gradu pedeset pravednika. Zar ćeš ih zbilja uništiti ili zar radije ne ćeš poštedjeti mjesto poradi pedeset pravednika, što su u njemu? (...) Daleko to neka je od tebe! Zar da sudac cijeloga svijeta ne sudi po pravdi?” Kakvih li riječi upućenih Bogu! Međutim, Jehova se složio da poštedi Sodomu ako tamo bude 50 pravednika. Abraham je nastavio i smanjivao broj od 50 do 20. Pobojao se da je možda bio prenapadan. Rekao je: “Ah, ne ljuti se, Gospode, ako još jednoć progovorim! Možebit da ih se tamo nađe samo deset.” Ponovo Jehova dopušta: “Ne ću ih pogubiti i poradi tih deset” (1. Mojsijeva 18:23-33, Ša).
9. Zašto je Jehova dopustio Abrahamu da tako govori, i što možemo iz toga naučiti?
9 Zašto je Jehova dopustio Abrahamu takvu slobodu govora, da govori na taj način? U prvom redu, Jehova je bio svjestan Abrahamovih tjeskobnih osjećaja. Znao je da u Sodomi živi Abrahamov nećak Lot i da je Abraham zabrinut za njegovu sigurnost. Isto tako, Abraham je bio Božji prijatelj (Jakov 2:23). Kad nam netko grubo govori, pokušavamo li razabrati kakvi se osjećaji kriju iza njegovih riječi i imati uviđavnosti, naročito ako je to naš prijatelj koji je pod određenim emocionalnim pritiskom? Nije li utješno znati da će Jehova imati razumijevanja prema našem korištenju slobode govora, kao što je imao u slučaju Abrahama?
10. Kako nam sloboda govora pomaže u molitvi?
10 Za tom slobodom govora čeznemo naročito onda kad ga tražimo kao našeg ‘Slušača molitve’ da bismo mu izlili svoju dušu, kad smo bolno uznemireni i emocionalno jako uzbuđeni (Psalam 51:17; 65:2, 3, NW). Čak i onda kad nas riječi možda iznevjere, “Duh moli se za nas uzdisanjem neiskazanijem”, i Jehova sluša. On može znati naše misli: “Izdaleka ti već misli moje poznaješ. Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.” Bez obzira na to, mi trebamo neprestano moliti, tražiti i kucati (Rimljanima 8:26; Psalam 139:2, 4, St; Matej 7:7, 8).
11. Kako je pokazano da se Jehova doista brine za nas?
11 Jehova se brine. Priskrbljuje za život koji je stvorio. “Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo” (Psalam 145:15, 16, St). Pozvani smo da promatramo kako on hrani ptice u grmlju. Pogledaj ljiljane u polju, kako ih on predivno odijeva. Isus je dodao da će Bog isto tako, pa i više, učiniti za nas nego što čini za njih. Zašto bismo se, dakle, trebali tjeskobno brinuti? (5. Mojsijeva 32:10; Matej 6:26-32; 10:29-31). Prva Petrova 5:7 poziva nas: “Sve svoje brige bacite nanj, jer se on brine za vas.”
“Slika i prilika njegova bića”
12, 13. Osim što vidimo Jehovu kroz njegova djela stvaranja i njegove postupke zapisane u Bibliji, kako ga još možemo vidjeti i čuti?
12 Jehovu Boga možemo vidjeti kroz njegova djela stvaranja; možemo ga vidjeti čitajući o njegovim djelima u Bibliji; možemo ga vidjeti i u zabilježenim riječima i djelima koja se odnose na Isusa Krista. Isus to sam kaže u Ivanu 12:45: “Tko mene vidi, vidi onoga koji mene posla” (St). I ponovo, u Ivanu 14:9: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (St). U Kološanima 1:15 stoji: “[Isus] je (...) slika Boga nevidljivoga” (St). U Hebrejima 1:3 objavljuje se: “[Isus] je sjajnost njegove [Božje] slave te slika i prilika njegova bića” (Rupčić).
13 Jehova nije poslao svog Sina samo zato da bi omogućio otkup nego i da bi on pružio primjer koji treba kopirati, i riječju i djelom. Isus je govorio Božje riječi. U Ivanu 12:50 je rekao: “Što ja govorim, govorim onako kako je meni Otac govorio” (St). Nije činio svoje, nego ono što mu je Bog rekao. U Ivanu 5:30 (St) rekao je: “Ja sam od sebe ne mogu ništa činiti” (Ivan 6:38).
14. (a) Kakvi su prizori naveli Isusa da bude ganut samilošću? (b) Zašto je Isusov način govora bio uzrokom da su se ljudi okupljali da ga čuju?
14 Isus je vidio ljude koji su bili gubavi, sakati, gluhi, slijepi i opsjednuti demonima, kao i one koji su oplakivali svoje mrtve. Ganut samilošću, liječio je bolesne i podizao mrtve. Vidio je kako su mnoštva duhovno prevarena i izubijana, i počeo ih je učiti mnogo toga. On nije poučavao samo točnim riječima, nego i privlačnim riječima iz svog srca koje su ulazile ravno u srca drugih, koje su ih privlačile njemu, zbog kojih su rano dolazili u hram da bi ga slušali, zbog kojih su bili stalno uz njega i sa zadovoljstvom ga slušali. Okupljali su se da bi ga čuli, izjavljujući pritom da “nikad čovjek nije tako govorio kao ovaj čovjek”. Bili su zadivljeni njegovim načinom poučavanja (Ivan 7:46; Matej 7:28, 29; Marko 11:18; 12:37; Luka 4:22; 19:48; 21:38). A kad su ga njegovi neprijatelji željeli pitanjima uhvatiti u zamku, potukao ih je njihovim vlastitim oružjem, pa su zašutjeli (Matej 22:41-46; Marko 12:34; Luka 20:40).
15. Koja je bila centralna tema Isusovog propovijedanja, i do koje je mjere uključio druge u njeno širenje?
15 Objavio je da je “blizu kraljevstvo nebesko” i poticao slušaoce da ‘najprije traže kraljevstvo’. Druge je poslao da propovijedaju da je ‘blizu kraljevstvo nebesko’, da ‘učine sve narode učenicima’, da budu svjedoci Kristovi “do kraja zemlje”. Danas skoro četiri i pol milijuna Svjedoka Jehove hodi njegovim stopama, izvršavajući sve to (Matej 4:17; 6:33; 10:7; 28:19; Djela apostolska 1:8, St).
16. Kako je Jehovino obilježje ljubavi stavljeno na težak ispit, no što je time postignuto za čovječanstvo?
16 “Bog [je] ljubav”, kaže nam se u 1. Ivanovoj 4:8. To njegovo istaknuto obilježje stavljeno je na najmučniji ispit koji se može zamisliti onda kad je poslao svog jedinorođenog Sina na Zemlju da umre. Agonija koju je pretrpio taj ljubljeni Sin i preklinjanja koja je izricao svom nebeskom Ocu sigurno su Jehovi nanijela mnogo boli, iako je Isus time dokazao da je neistinita Sotonina izazovna tvrdnja kako Jehova na Zemlji ne može imati ljude koji će se pod teškim ispitom čvrsto držati svoje besprijekornosti u odnosu prema Njemu. I mi bismo trebali cijeniti veličinu Isusove žrtve, jer ga je Bog ovamo poslao da umre za nas (Ivan 3:16). Nije to bila lagana, brza smrt. Da bismo shvatili kakva je to žrtva bila i za Boga i za Isusa i tako uvidjeli i veličinu te žrtve prinesene u našu korist, razmotrimo biblijski zapis o razvoju događaja.
17-19. Kako je Isus opisao muku koja ga je čekala?
17 Isus je barem četiri puta opisao svojim apostolima što ga očekuje. Samo nekoliko dana prije nego što se to i dogodilo on je rekao: “Evo, uzlazimo u Jeruzalem, i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i književnicima. Oni će ga osuditi na smrt i predati poganima. Ovi će ga izvrći ruglu, popljuvati, bičevati i ubiti. Ali će on poslije tri dana uskrsnuti” (Marko 10:33, 34, St).
18 Isus je osjetio pritisak onoga što je bilo pred njim, jer je znao kakve su strahote rimskog bičevanja. Kožnato remenje biča koji je korišten za bičevanje imalo je na sebi pričvršćene komadiće metala i ovčjih kostiju; stoga, kako se bičevanje nastavljalo, leđa i noge bili su pretvoreni u trake krvarećeg mesa. Mjesecima unaprijed Isus je ukazao na emocionalni stres koji je doživljavao zbog muke koja ga je čekala rekavši, kako čitamo u Luki 12:50: “Moram primiti krštenje. Kako sam tjeskoban dok se to ne izvrši!” (St).
19 Pritisak se povećavao kako se vrijeme približavalo. Govorio je o tome svom nebeskom Ocu: “Sad mi je duša duboko potresena. I što da kažem? Oče, spasi me od ovoga časa? — Ali sam radi ovoga i došao u ovaj čas!” (Ivan 12:27, St). Kako li je Jehovu moralo pogoditi ovo preklinjanje njegovog jedinorođenog Sina! Isus je u Getsemaniju, samo nekoliko sati prije svoje smrti, postao bolno uznemiren i rekao Petru, Jakovu i Ivanu: “Žalosna je duša moja do smrti.” Nakon nekoliko minuta izrekao je svoju zadnju molitvu Jehovi na tu temu: “ ‘Oče! Ako hoćeš, otkloni ovaj kalež od mene! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!’ Kad se nađe u smrtnoj borbi, još je žarče molio, a znoj mu postade kao guste kaplje krvi što padahu na zemlju” (Matej 26:38; Luka 22:42, 44, St). To bi moglo biti ono što je medicinski poznato kao hematidroza. Javlja se rijetko, ali do nje može doći u stanju jake uzbuđenosti.
20. Što je Isusu pomoglo da izdrži svoju muku?
20 U Hebrejima 5:7 kaže se o tim trenucima u Getsemaniju: “U vrijeme svog zemaljskog života prikaza molitve i prošnje s jakim vapajima i sa suzama onomu koji ga je mogao spasiti od smrti, bijaše uslišan zbog strahopoštovanja” (St). Budući da ga nije spasio od smrti ‘onaj koji ga je mogao spasiti od smrti’, na koji je način onda njegova molitva uslišana? Luka 22:43 odgovara: “Tada mu se ukaza anđeo s neba i poče ga hrabriti” (St). Molitva je bila uslišana na taj način što je anđeo kojeg je Bog poslao doista jačao Isusa da bi izdržao muku.
21. (a) Što pokazuje da je Isus pobjednički izdržao muku? (b) Kako ćemo mi, kad se naše kušnje povećaju, željeti da možemo govoriti?
21 To je bilo očito iz ishoda. Kad je završila njegova unutarnja borba, Isus je ustao, otišao Petru, Jakovu i Ivanu te rekao: “Ustanite! Hajdemo!” (Marko 14:42, St). U stvari je rekao: ‘Hajdemo da budem izdan poljupcem, da me svjetina uhvati, da mi nezakonito sude, da me nepravedno osude. Hajdemo da me ismijavaju, pljuju, bičuju i pribiju na mučenički stup.’ Šest je sati tamo visio, u mučnoj boli, izdržavši do kraja. U trenutku smrti povikao je pobjednički: “Završeno je!” (Ivan 19:30, Ru). Ostao je postojan i dokazao je svoju besprijekornost u podupiranju Jehovine suverenosti. Izvršio je sve za što ga je Jehova poslao na Zemlju. Hoćemo li, u trenutku smrti ili kad izbije Harmagedon, i mi moći reći u vezi sa svojim opunomoćenjem od Jehove: “Završeno je”?
22. Što pokazuje stupanj širenja spoznaje o Jehovi?
22 U svakom slučaju, možemo biti sigurni da će se u Jehovino određeno vrijeme, koje se brzo približava, ‘zemlja ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora’ (Izaija 11:9, St).
Sjećaš li se?
◻ Što znači znati i imati spoznaju?
◻ Kako nam se Jehovino milosrđe i opraštanje pokazuju u njegovoj Riječi?
◻ Kako je Abraham upotrijebio slobodu govora s Jehovom?
◻ Zašto možemo gledati na Isusa i u njemu vidjeti Jehovina svojstva?