Gradivo iz izvora u Radnim listovima (Naš kršćanski život i služba)
3. – 9. VELJAČE
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 1. MOJSIJEVA 12–14
“Savez koji se tiče i tebe”
it-1-E 522 odl. 4
Savez
Savez s Abrahamom. Savez s Abrahamom po svoj je prilici stupio na snagu kad je Abram (Abraham) prešao Eufrat na putu za Kanaan. Savez Zakona sklopljen je 430 godina kasnije (Ga 3:17). Jehova se obratio Abrahamu dok je on još živio u Mezopotamiji, u kaldejskom gradu Uru, te mu je rekao da se preseli u zemlju koju će mu pokazati (Dj 7:2, 3; 1Mo 11:31; 12:1–3). U 2. Mojsijevoj 12:40, 41 (Septuaginta) stoji da su Izraelci boravili u Egiptu i Kanaanu 430 godina i da su na kraju tog razdoblja, “upravo tog dana”, izašli iz egipatskog ropstva. Iz Egipta su bili izbavljeni 14. nisana 1513. pr. n. e., na dan kad se slavila Pasha (2Mo 12:2, 6, 7). Na temelju toga može se zaključiti da je Abraham prešao Eufrat na putu za Kanaan 14. nisana 1943. pr. n. e. i da je upravo tog dana stupio na snagu savez koji je Bog sklopio s njim. Bog se ponovno obratio Abrahamu kad je on došao do Šekema, grada u Kanaanu. Tada mu je otkrio dodatne pojedinosti svog obećanja, rekavši mu: “Potomstvu ću tvojemu dati zemlju ovu.” Tako je dao naslutiti da je savez koji je sklopio s Abrahamom povezan s obećanjem danim u Edenu te je otkrio da će potomak koji se spominje u 1. Mojsijevoj 3:15 imati ljudsko porijeklo (1Mo 12:4–7). Jehova je kasnije otkrio još više pojedinosti o svom obećanju, o čemu se govori u 1. Mojsijevoj 13:14–17; 15:18; 17:2–8, 19; 22:15–18.
w89-E 1. 7. 3 odl. 4
Zašto je važno znati istinu o Abrahamu
Takvo obećanje doista ostavlja bez daha, a Abraham ga je čuo još najmanje dvaput (1. Mojsijeva 18:18; 22:18). Kako bi ispunio to obećanje, Bog će čak uskrsnuti pojedince iz naroda koji su izumrli. Za njih će život doista biti ispunjen blagoslovima jer će većina njih uskrsnuti u vrijeme kad Zemlja već bude nalik prvobitnom raju. Nakon toga učit će kako mogu dobiti još jedan blagoslov – vječni život (1. Mojsijeva 2:8, 9, 15–17; 3:17–23).
it-2-E 213 odl. 3
Zakon
Neki su bibličari na temelju povijesnih dokaza došli do zaključka da je prilikom kupovanja zemlje vlasnik odveo kupca na neko mjesto s kojeg se pružao dobar pogled na zemlju i s kojeg su se jasno vidjele njene granice. Kad je kupac rekao: “Vidim”, potvrdio je da pristaje na kupnju, a njegova je izjava imala pravnu težinu. Kad je Jehova obećao Abrahamu da će mu dati zemlju Kanaan, najprije mu je rekao da pogleda na sve četiri strane svijeta. Abraham tada nije rekao: “Vidim”, možda zato što je Bog rekao da će Obećanu zemlju dati njegovom potomstvu, i to tek kasnije (1Mo 13:14, 15). Bog je Mojsiju, kao pravovaljanom zastupniku izraelskog naroda, rekao da pogleda Obećanu zemlju. Ako su spomenuti bibličari u pravu, to bi značilo da je Obećana zemlja pravno gledano pripala Izraelcima i da je pod Jošuinim vodstvom mogu uzeti u posjed (5Mo 3:27, 28; 34:4; usporedi i kako je Sotona iskušao Isusa u Mt 4:8). Čini se da je sličnu pravnu težinu imao i običaj da netko zemlju koju želi kupiti prođe “uzduž i poprijeko” ili da stane na nju (1Mo 13:17; 28:13). U pojedinim drevnim kupoprodajnim ugovorima čak se navodi broj stabala na nekom komadu zemlje. (Usporedi 1Mo 23:17, 18.)
Tragajmo za duhovnim blagom
it-2-E 683 odl. 1
Svećenik
Melkisedek, kralj Šalema, bio je uistinu poseban svećenik (kohen). Biblija ne govori ništa o njegovom porijeklu, rođenju ni smrti. Svećeničku službu nije naslijedio od nekog pretka te nije imao ni prethodnika ni nasljednika u toj službi. Melkisedek je bio i kralj i svećenik. Njegova svećenička služba bila je uzvišenija od službe levitskog svećenstva jer je Levi, iako tada još nije bio rođen, u simboličnom smislu preko svog pretka Abrahama platio desetine Melkisedeku i od njega dobio blagoslov (1Mo 14:18–20; He 7:4–10). Zbog svega toga Melkisedek predočava Isusa Krista, koji je “svećenik nalik Melkisedeku” (He 7:17).
10. – 16. VELJAČE
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 1. MOJSIJEVA 15–17
“Zašto je Jehova Abramu i Saraji dao druga imena?”
it-1-E 817
Mane, pogreške
Za razliku od Jehove, ono što rade ljudi često je krivo i manjkavo. Svi su ljudi od Adama naslijedili grijeh (Ri 5:12; Ps 51:5). No Jehova, koji nikad ne griješi, “dobro poznaje građu našu, sjeća se da smo prah” (Ps 103:13, 14). Za Nou, koji mu je bio vjeran i poslušan, rekao je da je bio “čestit [“bez mane”, bilješka] među suvremenicima svojim” (1Mo 6:9). A Abrahamu je rekao: “Po mojoj volji živi i budi čestit [“bez mane”, bilješka]!” (1Mo 17:1). Iako su i Noa i Abraham bili nesavršeni i na kraju su umrli, Jehova ih je smatrao čestitima, a on “gleda što je u srcu” (1Sa 16:7; usporedi 2Kr 20:3; 2Lje 16:9). Izraelskom narodu zapovjedio je: “Budi čestit [“bez mane”, bilješka] pred Jehovom, Bogom svojim” (5Mo 18:13; 2Sa 22:24). Jehova je dao svog savršenog Sina (He 7:26) kao otkupnu žrtvu i zahvaljujući tome može proglasiti pravednima sve one koji su mu vjerni i poslušni, a da pritom ne dovede u pitanje svoju ulogu pravednog i savršenog Suca (Ri 3:25, 26).
it-1-E 31 odl. 1
Abraham
Vrijeme je prolazilo. U Kanaanu su živjeli desetak godina, a Sara još uvijek nije imala djece. Stoga je Sara predložila Abrahamu da mu da svoju sluškinju Hagaru, Egipćanku, kako bi ona umjesto nje rodila dijete. Abraham je pristao na to. Tako se 1932. pr. n. e., kad je Abraham imao 86 godina, rodio Jišmael (1Mo 16:3, 15, 16). Godine su prolazile i 1919. pr. n. e., kad je Abraham imao 99 godina, Jehova je zapovjedio da se obrežu svi muški članovi Abrahamovog kućanstva. Bio je to znak ili potvrda da je s Abrahamom sklopio poseban savez. Jehova je tada Abramu promijenio ime i nazvao ga Abraham jer mu je rekao da će ga “učiniti ocem mnogih naroda” (1Mo 17:5, 9–27; Ri 4:11). Ubrzo nakon toga Abrahama su posjetila tri anđela u ljudskom obličju i on ih je gostoljubivo primio jer su došli u Jehovino ime. Anđeli su obećali da će Sara zatrudnjeti i roditi sina, i to u roku od godine dana! (1Mo 18:1–15).
Tragajmo za duhovnim blagom
it-1-E 460–461
Kronologija
Jehova je rekao Abramu (Abrahamu): “Dobro znaj da će potomci tvoji biti došljaci u tuđoj zemlji, i morat će služiti drugima, a oni će ih tlačiti četiri stotine godina” (1Mo 15:13; vidi i Dj 7:6, 7). Te su riječi bile izgovorene prije nego što se rodio obećani nasljednik ili potomak, Izak. Abrahamu je Egipćanka Hagara rodila Jišmaela 1932. pr. n. e., a Izak se rodio 1918. pr. n. e. (1Mo 16:16; 21:5). Ako se vratimo 400 godina unatrag od trenutka kad su Izraelci izašli iz egipatskog ropstva, čime je završilo razdoblje tlačenja, dolazimo do 1913. pr. n. e. (1Mo 15:14). U to je vrijeme Izak imao otprilike pet godina. Izgleda da je Sara tada prestala dojiti Izaka, koji je već bio došljak u tuđoj zemlji. Tada je Jišmael, koji je imao oko 19 godina, počeo ismijavati Izaka, i to je bio početak prorečenog razdoblja tlačenja (1Mo 21:8, 9). Iako bi iz današnje perspektive Jišmaelovo ruganje Abrahamovom nasljedniku moglo izgledati prilično bezazleno, u doba patrijarha na takvo se ponašanje gledalo sasvim drugačije. To potvrđuje Sarina odlučna reakcija, ali i činjenica da je Bog odobrio da Abraham otjera Hagaru i njenog sina Jišmaela (1Mo 21:10–13). Budući da je taj slučaj detaljno opisan u izvještaju koji je napisan pod Božjim nadahnućem, to je još jedan dokaz da taj događaj označava početak prorečenog razdoblja tlačenja koje je trajalo 400 godina i koje je završilo izlaskom Izraelaca iz Egipta (Ga 4:29).
it-1-E 778 odl. 4
Izlazak
“U četvrtom naraštaju.” Jehova je rekao Abrahamu da će se njegovi potomci vratiti u Kanaan “u četvrtom naraštaju” (1Mo 15:16). U razdoblju od 430 godina – od vremena kad je savez s Abrahamom stupio na snagu pa sve do izlaska iz Egipta – bilo je više od četiri naraštaja ljudi, čak i kad se uzme u obzir da su ljudi tada dulje živjeli, što se vidi iz biblijskih izvještaja. No od tih 430 godina, Izraelci su u Egiptu zapravo bili 215 godina. Četiri naraštaja koja su se izmijenila nakon što su Izraelci došli u Egipat mogu se izračunati na primjeru Levijevog plemena: (1) Levi, (2) Kehat, (3) Amram i (4) Mojsije (2Mo 6:16, 18, 20).