Budimo od onih koji vjeruju

“Mi [smo] od onih koji vjeruju za sačuvanje duše na životu” (HEBREJIMA 10:39).

 1. Zašto se može reći da je vjera koju svaki lojalni Jehovin sluga pokazuje dragocjena?

SLJEDEĆI put kad se nađeš u Dvorani Kraljevstva punoj obožavatelja Jehove, zastani na trenutak i pogledaj ljude oko sebe. Razmisli o mnogim načinima na koje pokazuju svoju vjeru. Mogao bi vidjeti ostarjele osobe koje već desetljećima služe Bogu, mlade koji se iz dana u dan odupiru pritisku vršnjaka i roditelje koji ulažu mnogo truda kako bi odgojili svoju djecu u bogobojazne osobe. Tu su skupštinski starješine i sluge pomoćnici, koji nose mnoge odgovornosti. Da, mogao bi vidjeti duhovnu braću i sestre različitih dobi koji svladavaju svakojake prepreke da bi služili Jehovi. Uistinu je dragocjena vjera koju svatko od njih pokazuje! (1. Petrova 1:7).

 2. Zašto su Pavlovi savjeti iz 10. i 11. poglavlja Hebrejima korisni za nas danas?

² Malo je nesavršenih ljudi, ako ih je uopće i bilo, koji su bolje od apostola Pavla razumjeli koliko je važna vjera. Ustvari, on je ukazao na to da istinska vjera vodi do ‘sačuvanja duše na životu’ (Hebrejima 10:39). Međutim, Pavao je znao da je u ovom bezvjernom svijetu vjera izložena napadima i da može biti razorena. Bio je duboko zabrinut za hebrejske kršćane u Jeruzalemu i Judeji koji su se borili da sačuvaju svoju vjeru. Razmatrajući neke dijelove 10. i 11. poglavlja Hebrejima, obratimo pažnju na metode koje je Pavao koristio kako bi izgradio njihovu vjeru. Pritom ćemo vidjeti na koji način možemo ojačati vlastitu vjeru, kao i vjeru ljudi koji nas okružuju.

Izrazimo pouzdanje jedni u druge

 3. Kako je iz Pavlovih riječi zapisanih u Hebrejima 10:39 vidljivo da je on imao pouzdanja u svoju braću i sestre u vjeri?

³ Prva stvar koju ćemo možda uočiti je Pavlov pozitivan stav prema onima kojima je uputio svoje riječi. Napisao je: “A mi nismo od onih koji se povlače za uništenje, nego od onih koji vjeruju za sačuvanje duše na životu” (Hebrejima 10:39). Pavao nije o svojim vjernim sukršćanima mislio najgore, već najbolje. Zapazi i da je rekao “mi”. Pavao je bio pravedan čovjek. No, on se nije svisoka obraćao čitaocima svog pisma, kao da je on na nekom uzvišenom stupnju pravednosti daleko iznad njih. (Usporedi Propovjednika 7:16.) Naprotiv, među njih je uključio i sebe. Izrazio je iskreno pouzdanje u to da će se on i svi vjerni kršćani koji su čitali njegove riječi oduprijeti zastrašujućim preprekama koje su im prijetile, da će biti hrabri i neće se povući, čime bi zaslužili uništenje, već će se pokazati kao oni koji vjeruju.

 4. Koji su razlozi naveli Pavla da ima pouzdanja u svoje suvjernike?

⁴ Na temelju čega je Pavao imao takvo pouzdanje? Zar on nije vidio slabosti hebrejskih kršćana? Baš naprotiv, dao im je konkretne savjete kako bi im pomogao svladati duhovne nedostatke (Hebrejima 3:12; 5:12-14; 6:4-6; 10:26, 27; 12:5). No unatoč tome, Pavao je imao najmanje dva dobra razloga da se pouzda u svoju braću. (1) Oponašajući Jehovu, Pavao je nastojao na pripadnike Božjeg naroda gledati onako kako Jehova gleda na njih. To je značilo ne gledati isključivo na njihove greške, nego gledati na dobra svojstva i vidjeti u njima sposobnost da odluče ispravno postupati u budućnosti (Psalam 130:3; Efežanima 5:1). (2) Pavao je imao bezuvjetnu vjeru u moć svetog duha. Znao je da nema te prepreke, da nema te ljudske slabosti, koja može spriječiti Jehovu da svakom kršćaninu koji mu nastoji vjerno služiti pruži ‘snagu koja nadilazi uobičajenu’ (2. Korinćanima 4:7; Filipljanima 4:13). Stoga kada je Pavao izrazio pouzdanje u svoju braću i sestre, on ga nije izrazio pogrešnim osobama, nije bio nerealan niti se njegov optimizam temeljio na tome što zatvara oči pred stvarnošću. Njegovo je pouzdanje imalo čvrst temelj i s biblijskog je gledišta bilo opravdano.

 5. Kako možemo slijediti Pavlov primjer u pokazivanju pouzdanja, i što će vjerojatno biti rezultat?

⁵ Dakako, pouzdanje koje je Pavao izrazio bilo je zarazno. Skupštinama u Jeruzalemu i Judeji sigurno je mnogo značilo to što im je Pavao uputio tako ohrabrujuće riječi. Izrazi takvog pouzdanja pomogli su hebrejskim kršćanima da, unatoč poražavajućem preziru i oholoj ravnodušnosti njihovih židovskih protivnika, u svom srcu čvrsto odluče da budu od onih koji vjeruju. Možemo li i mi danas jedni drugima na taj način pomagati? Tako je lako u drugima vidjeti samo dugačak popis nedostataka i hirovitih osobina (Matej 7:1-5). Međutim, daleko ćemo više moći jedni drugima pomagati ako obratimo pažnju na izuzetnu vjeru koju svatko od nas posjeduje i ako je cijenimo. Uz takvo ohrabrenje veća je vjerojatnost da će vjera rasti (Rimljanima 1:11, 12).

Koristiti Božju Riječ na odgovarajuć način

 6. Čije je riječi citirao Pavao u Hebrejima 10:38?

⁶ Pavao je izgrađivao vjeru svojih suvjernika i tako što se vješto služio Pismima. Primjerice, napisao je: “‘A moj će pravednik živjeti zbog vjere’, i ‘ako se povlači, ne dopada se mojoj duši’” (Hebrejima 10:38). Pavao je ovdje citirao riječi proroka Habakuka.a Te su riječi vjerojatno bile poznate čitateljima Pavlovog pisma, hebrejskim kršćanima, koji su dobro poznavali proročanske knjige. S obzirom na Pavlov cilj — ojačati vjeru kršćana koji su oko 61. n. e. živjeli u Jeruzalemu i okolici — Habakukov primjer bio je prikladan izbor. Zašto?

 7. Kada je Habakuk zapisao svoje proročanstvo, i kakve su okolnosti u to vrijeme vladale u Judi?

⁷ Habakuk je svoju knjigu, po svoj prilici, napisao tek nešto više od dva desetljeća prije razorenja Jeruzalema 607. pr. n. e. Prorok je u viziji vidio Kaldejce (ili Babilonce), “narod ljut i nagao”, kako napadaju Judu i razaraju Jeruzalem, proždirući u svom naletu narode i nacije (Habakuk 1:5-11). No ta je katastrofa bila prorečena još u vrijeme Izaije, više od stoljeća ranije. U vrijeme Habakuka, Joakim je naslijedio dobrog kralja Joziju i u Judi je ponovno cvjetalo zlo. Joakim je progonio, čak i ubijao one koji su govorili u Jehovino ime (2. Dnevnika 36:5; Jeremija 22:17; 26:20-24). Ne čudi da je prorok Habakuk tjeskobno povikao: ‘Dokle, Jehova?’ (Habakuk 1:2).

 8. Zašto je Habakukov primjer mogao pomoći kršćanima u prvom stoljeću, a i danas?

⁸ Habakuk nije znao koliko je blizu razorenje Jeruzalema. Isto tako ni kršćani prvog stoljeća nisu znali kada će židovski sustav stvari biti okončan. Ni mi danas ne znamo ‘dan i čas’ kada će doći izvršenje Jehovine presude nad ovim zlim sustavom (Matej 24:36). Obratimo zato pažnju na dvostruki odgovor koji je Jehova pružio Habakuku. Najprije je zajamčio proroku da će kraj doći na vrijeme. “Neće zakasniti”, rekao je Bog, premda bi se s ljudskog gledišta moglo činiti da oklijeva (Habakuk 2:3). A zatim je Jehova Habakuku napomenuo: “A pravednik će od vjere svoje živ biti” (Habakuk 2:4). Kakve li prekrasne, jednostavne istine! Nije najbitnije kada će doći kraj, već hoćemo li mi nastaviti živjeti životom vjere.

 9. Na koji su način poslušni Jehovini sluge zahvaljujući svojoj vjernosti ostali na životu (a) 607. pr. n. e.? (b) nakon 66. n. e.? (c) Zašto je od presudne važnosti sada jačati svoju vjeru?

⁹ Kada je Jeruzalem 607. pr. n. e. bio opustošen, Jeremija, njegov pisar Baruh, Abdemeleh i lojalni Rehabićani osjetili su istinitost obećanja koje je Jehova dao Habakuku. Oni su ‘živjeli’ tako što su bili spašeni od strahovitog razorenja Jeruzalema. Zašto? Jehova ih je nagradio za njihovu vjernost (Jeremija 35:1-19; 39:15-18; 43:4-7; 45:1-5). Jednako tako, sigurno su i hebrejski kršćani u prvom stoljeću pozitivno reagirali na Pavlove savjete, jer kada su rimske vojske 66. n. e. napale Jeruzalem, a onda se iz neobjašnjivih razloga povukle, ti su kršćani vjerno poslušali Isusovo upozorenje i pobjegli (Luka 21:20, 21). Zahvaljujući svojoj vjernosti ostali su na životu. Slično tome, mi ćemo sačuvati život ako se pokažemo vjerni kad dođe kraj. Nije li to presudno važan razlog da sada jačamo svoju vjeru?

Primjere vjere učiniti stvarnima

10. Kako je Pavao opisao Mojsijevu vjeru, i kako mi možemo u tom pogledu oponašati Mojsija?

¹⁰ Pavao je izgrađivao vjeru i tako što se djelotvorno služio primjerima. Čitajući 11. poglavlje Hebrejima, obrati pažnju na to koliko je stvaran njegov opis ljudi o kojima izvještava Biblija. Naprimjer, on kaže da je Mojsije “ostao postojan kao da vidi Onoga koji je nevidljiv” (Hebrejima 11:27). Drugim riječima, Jehova, Bog koji je nevidljiv, Mojsiju je bio toliko stvaran kao da ga je mogao vidjeti. Može li se isto reći i za nas? Lako je govoriti o odnosu s Jehovom, no da bi se taj odnos izgradio i jačao, potreban je trud. Taj trud moramo uložiti! Je li nam Jehova toliko stvaran da ga imamo na umu prilikom donošenja odluka, čak i onih naizgled nebitnih? Takva će nam vjera pomoći da podnesemo i najgore protivljenje.

11, 12. (a) Pod kakvim je vjerojatno okolnostima bila ispitana Enohova vjera? (b) Koju je ohrabrujuću nagradu dobio Enoh?

¹¹ Razmisli i o vjeri koju je pokazivao Enoh. Nama je teško i zamisliti protivljenje s kakvim se on suočio. Enoh je morao prenijeti oštru poruku osude protiv zlih ljudi koji su tada živjeli (Juda 14, 15). Progonstvo koje je prijetilo tom vjernom čovjeku očito je bilo tako žestoko, tako nasilno, da ga je Jehova ‘prenio’, odnosno iz života ga je prenio u smrtni san prije nego što su ga se uspjeli dočepati njegovi neprijatelji. Stoga Enoh nije doživio ispunjenje proročanstva o kojem je govorio. Međutim, primio je dar koji je, u neku ruku, bio čak i bolji (Hebrejima 11:5; 1. Mojsijeva 5:22-24).

¹² Pavao objašnjava: “Prije nego što je bio prenesen [Enoh je] imao svjedočanstvo da je ugodio Bogu” (Hebrejima 11:5). Što je to značilo? Možda je prije nego što je zaspao smrtnim snom Enoh dobio neku vrstu vizije, možda o Raju na Zemlji u kojem će se uskoro jednog dana probuditi. U svakom slučaju, Jehova je Enohu dao do znanja da mu je njegov vjeran način postupanja ugodan. Enoh je obradovao Jehovino srce. (Usporedi Priče Salamunove 27:11.) Dirljivo je razmišljati o Enohovom životu, zar ne? Da li bi i ti volio živjeti svoj život s takvom vjerom? Onda duboko razmišljaj o takvim primjerima; doživi ih kao stvarne ljude. Budi odlučan živjeti po vjeri, iz dana u dan. I ne zaboravi da oni koji vjeruju ne služe Jehovi na temelju nekog datuma ili vremenskog roka do kojeg će Bog ispuniti sva svoja obećanja. Naprotiv, mi smo odlučni služiti Jehovi zauvijek! To znači živjeti najboljim načinom života kako u ovom sustavu stvari tako i u onom koji slijedi.

Kako ojačati vjeru

13, 14. (a) Kako nam Pavlove riječi iz Hebrejima 10:24, 25 mogu pomoći da sastanke učinimo radosnom prigodom? (b) Što je prvenstveni razlog zašto posjećujemo kršćanske sastanke?

¹³ Pavao je hebrejskim kršćanima pružio nekoliko praktičnih prijedloga kako mogu ojačati svoju vjeru. Razmotrimo samo dva. Vjerojatno nam je poznata opomena koju je dao u Hebrejima 10:24, 25, gdje nas se potiče da se redovito sastajemo na kršćanskim sastancima. No, zadrži na umu da ove nadahnute Pavlove riječi ne ukazuju na to da bismo na tim sastancima trebali biti samo pasivni promatrači. Umjesto toga, Pavao opisuje sastanke kao prilike da se međusobno upoznamo, da potičemo jedni druge na potpunije vršenje službe Bogu i međusobno se hrabrimo. Tamo smo zato da dajemo, a ne da samo primamo. Na taj ćemo način sastanke učiniti radosnim prigodama (Djela apostolska 20:35).

¹⁴ Međutim, kršćanske sastanke posjećujemo prvenstveno zato da bismo obožavali Jehovu Boga. To činimo tako što sudjelujemo u molitvi i pjesmi, pažljivo slušamo i dajemo “plod usana” — izraze hvale Jehovi dok komentiramo i imamo udjela u programu sastanaka (Hebrejima 13:15). Ako zadržimo na umu te ciljeve i na svakom sastanku radimo na njima, sigurno će naša vjera svaki put biti ojačana.

15. Zašto je Pavao poticao hebrejske kršćane da se čvrsto drže svoje službe, i zašto je isti savjet primjeren i u današnje vrijeme?

¹⁵ Još jedan način na koji se može izgraditi vjera je propovijedanje. Pavao je napisao: “Čvrsto se držimo javnog izjavljivanja naše nade bez kolebanja, jer je vjeran onaj koji je obećao” (Hebrejima 10:23). Ako ti se čini da su drugi u opasnosti da odustanu od nečega, mogao bi ih hrabriti da se čvrsto drže toga. Nema sumnje u to da je Sotona vršio pritisak na hebrejske kršćane da odustanu od svoje službe, a jednako vrši pritisak i na današnji Božji narod. Što bismo trebali poduzeti kad se nađemo pod takvim pritiskom? Razmotri što je Pavao učinio.

16, 17. (a) Kako je Pavao skupio hrabrost za svoju službu? (b) Koje bismo korake trebali poduzeti ako osjećamo strah od nekih vidova naše kršćanske službe?

¹⁶ Kršćanima u Solunu Pavao je napisao: “Nakon što smo u Filipima najprije trpjeli i bili zlostavljani (kao što znate), uz pomoć našeg Boga skupili [smo] hrabrost da vam govorimo Božju dobru vijest s velikom borbom” (1. Solunjanima 2:2). Na koji način su Pavao i njegovi suradnici bili “zlostavljani” u Filipima? Prema mišljenju nekih izučavatelja, grčka riječ koju je Pavao ovdje upotrijebio opisuje uvredljivo, sramno ili nasilno postupanje. U Filipima su ih pripadnici vlasti istukli štapovima, bacili u zatvor i noge im stavili u klade (Djela apostolska 16:16-24). Kako je to bolno iskustvo djelovalo na Pavla? Je li u sljedećem gradu u koji je došao na svom misionarskom putovanju, u Solunu, ustuknuo od straha? Nije, ‘skupio je hrabrost’. Pobijedio je strah i nastavio odvažno propovijedati.

¹⁷ Otkuda Pavlu takva hrabrost? Je li došla sama po sebi? Ne, on je rekao da je skupio hrabrost “uz pomoć našeg Boga”. Jedan priručnik za prevodioce Biblije navodi da se te riječi mogu prevesti i ovako: “Bog je uklonio strah iz naših srca.” Stoga, ako ne osjećaš baš naročitu hrabrost u svojoj službi ili ako te neki njeni vidovi posebno plaše, zašto ne bi molio Jehovu da to isto učini i kod tebe? Zamoli ga da ukloni strah iz tvog srca. Zamoli ga da ti pomogne skupiti hrabrost za to djelo. No poduzmi i neke praktične korake. Naprimjer, dogovori se da ideš u službu s nekim tko je vješt u načinu svjedočenja koji tebi predstavlja problem. Možda je u pitanju poslovno područje, svjedočenje na ulici, neformalno svjedočenje ili svjedočenje telefonom. Možda će u početku tvoj suradnik biti spreman preuzeti vodstvo. Tada promatraj i uči. A onda skupi hrabrost pa pokušaj i sam.

18. Koje bismo blagoslove mogli doživjeti ako skupimo hrabrost u svojoj službi?

¹⁸ Ako skupiš hrabrost, zamisli samo čime bi to sve moglo rezultirati. Ako ustraješ i ne dozvoliš da te svlada obeshrabrenje, vjerojatno ćeš imati lijepih iskustava u prenošenju istine drugima, iskustava koja inače ne bi doživio. (Vidi 25. stranicu.) Pričinjavat će ti zadovoljstvo spoznaja da si ugodio Jehovi, čineći nešto što ti nije lako. Osjetit ćeš njegov blagoslov i pomoć u svladavanju svojih strahova. Vjera će ti ojačati. Da, ne možeš raditi na izgrađivanju vjere drugih, a da istovremeno ne izgrađuješ svoju vlastitu (Juda 20, 21).

19. Koja dragocjena nagrada očekuje one “koji vjeruju”?

¹⁹ Nastavi jačati svoju vjeru i vjeru ljudi koji te okružuju. To možeš činiti tako da izgrađuješ sebe i druge vještim korištenjem Božje Riječi, proučavaš biblijske izvještaje o primjerima vjere i razmišljaš o njima kao o stvarnim ljudima, pripremaš se za kršćanske sastanke i sudjeluješ na njima te tako da se čvrsto držiš dragocjene prednosti sudjelovanja u službi propovijedanja. Dok to činiš, budi uvjeren da si doista “od onih koji vjeruju”. I ne zaboravi da pred takvim osobama stoji dragocjena nagrada. One su “od onih koji vjeruju za sačuvanje duše na životu”.b Neka tvoja vjera nastavi rasti i neka te Jehova Bog zauvijek sačuva na životu!

[Bilješke]

Kako bi odgovorio?

◻ Kako je Pavao izrazio pouzdanje u hebrejske kršćane, i što mi učimo iz toga?

◻ Zašto je Pavlovo ukazivanje na proroka Habakuka bilo prikladno?

◻ Koje je biblijske primjere vjere Pavao učinio stvarnima?

◻ Koje je praktične prijedloge za izgrađivanje vjere pružio Pavao?

[Slika na stranici 23]

Nakon bolnog iskustva u Filipima, Pavao je skupio hrabrost da nastavi propovijedati

[Slike na stranici 24]

Možeš li skupiti hrabrost da isprobaš različite vidove svjedočenja?