Koristiti Božju Riječ na odgovarajuć način

 6. Čije je riječi citirao Pavao u Hebrejima 10:38?

⁶ Pavao je izgrađivao vjeru svojih suvjernika i tako što se vješto služio Pismima. Primjerice, napisao je: “‘A moj će pravednik živjeti zbog vjere’, i ‘ako se povlači, ne dopada se mojoj duši’” (Hebrejima 10:38). Pavao je ovdje citirao riječi proroka Habakuka.a Te su riječi vjerojatno bile poznate čitateljima Pavlovog pisma, hebrejskim kršćanima, koji su dobro poznavali proročanske knjige. S obzirom na Pavlov cilj — ojačati vjeru kršćana koji su oko 61. n. e. živjeli u Jeruzalemu i okolici — Habakukov primjer bio je prikladan izbor. Zašto?

 7. Kada je Habakuk zapisao svoje proročanstvo, i kakve su okolnosti u to vrijeme vladale u Judi?

⁷ Habakuk je svoju knjigu, po svoj prilici, napisao tek nešto više od dva desetljeća prije razorenja Jeruzalema 607. pr. n. e. Prorok je u viziji vidio Kaldejce (ili Babilonce), “narod ljut i nagao”, kako napadaju Judu i razaraju Jeruzalem, proždirući u svom naletu narode i nacije (Habakuk 1:5-11). No ta je katastrofa bila prorečena još u vrijeme Izaije, više od stoljeća ranije. U vrijeme Habakuka, Joakim je naslijedio dobrog kralja Joziju i u Judi je ponovno cvjetalo zlo. Joakim je progonio, čak i ubijao one koji su govorili u Jehovino ime (2. Dnevnika 36:5; Jeremija 22:17; 26:20-24). Ne čudi da je prorok Habakuk tjeskobno povikao: ‘Dokle, Jehova?’ (Habakuk 1:2).

 8. Zašto je Habakukov primjer mogao pomoći kršćanima u prvom stoljeću, a i danas?

⁸ Habakuk nije znao koliko je blizu razorenje Jeruzalema. Isto tako ni kršćani prvog stoljeća nisu znali kada će židovski sustav stvari biti okončan. Ni mi danas ne znamo ‘dan i čas’ kada će doći izvršenje Jehovine presude nad ovim zlim sustavom (Matej 24:36). Obratimo zato pažnju na dvostruki odgovor koji je Jehova pružio Habakuku. Najprije je zajamčio proroku da će kraj doći na vrijeme. “Neće zakasniti”, rekao je Bog, premda bi se s ljudskog gledišta moglo činiti da oklijeva (Habakuk 2:3). A zatim je Jehova Habakuku napomenuo: “A pravednik će od vjere svoje živ biti” (Habakuk 2:4). Kakve li prekrasne, jednostavne istine! Nije najbitnije kada će doći kraj, već hoćemo li mi nastaviti živjeti životom vjere.

 9. Na koji su način poslušni Jehovini sluge zahvaljujući svojoj vjernosti ostali na životu (a) 607. pr. n. e.? (b) nakon 66. n. e.? (c) Zašto je od presudne važnosti sada jačati svoju vjeru?

⁹ Kada je Jeruzalem 607. pr. n. e. bio opustošen, Jeremija, njegov pisar Baruh, Abdemeleh i lojalni Rehabićani osjetili su istinitost obećanja koje je Jehova dao Habakuku. Oni su ‘živjeli’ tako što su bili spašeni od strahovitog razorenja Jeruzalema. Zašto? Jehova ih je nagradio za njihovu vjernost (Jeremija 35:1-19; 39:15-18; 43:4-7; 45:1-5). Jednako tako, sigurno su i hebrejski kršćani u prvom stoljeću pozitivno reagirali na Pavlove savjete, jer kada su rimske vojske 66. n. e. napale Jeruzalem, a onda se iz neobjašnjivih razloga povukle, ti su kršćani vjerno poslušali Isusovo upozorenje i pobjegli (Luka 21:20, 21). Zahvaljujući svojoj vjernosti ostali su na životu. Slično tome, mi ćemo sačuvati život ako se pokažemo vjerni kad dođe kraj. Nije li to presudno važan razlog da sada jačamo svoju vjeru?