Enoh — hodio je s Bogom u bezbožnom svijetu

ĐAVO tvrdi da sve ljude može odvratiti od Boga, a ponekad se čini da mu to i uspijeva. Tijekom nepunih petsto godina nakon Abelove smrti nije bilo nikoga tko se isticao kao vjeran Jehovin sluga. Štoviše, grešno i bezbožno postupanje bilo je uobičajeno.

Enoh je živio upravo u tom vremenu duhovne iskvarenosti. Prema biblijskoj kronologiji, rodio se 3404. pr. n. e. Za razliku od svojih suvremenika, Enoh je bio čovjek koji se dopadao Bogu. Apostol Pavao ga je uvrstio među Jehovine sluge koji kršćanima služe kao primjer vjere. Tko je bio Enoh? S kakvim se izazovima morao suočavati? Kako ih je svladavao? I od kakvog je značaja za nas njegov primjer besprijekornosti?

U Enosovo vrijeme, gotovo četiristo godina prije Enoha, “poče [se] prizivati ime Jehovino” (1. Mojsijeva 4:26). Božje se ime upotrebljavalo još od početka ljudske povijesti. Međutim, prizivanje Jehovinog imena u Enosovo vrijeme, po svemu sudeći, nije bilo odraz vjere i čistog obožavanja. Neki izučavatelji hebrejskog jezika smatraju da bi redak iz 1. Mojsijeve 4:26 trebao glasiti “počelo se bogohuliti” ili “tada se počelo oskvrnjivati”. Moguće je da su ljudi ime Jehova davali sebi ili drugima preko kojih su navodno pristupali Bogu kako bi ga obožavali. Ili su možda idole nazivali tim imenom.

Premda je živio u bezbožnom svijetu, Enoh je “hodio s Bogom”, Jehovom. Ne govori se da su njegovi preci — Set, Enos, Kainan, Malaleel i Jared — hodili s Bogom. U najmanju ruku, nisu to činili u jednakoj mjeri kao Enoh, koji se po svom načinu života očito razlikovao od njih (1. Mojsijeva 5:3-27, St).

Hoditi s Jehovom značilo je biti u bliskom, prisnom odnosu s njim, a Enohu je to bilo moguće samo zato što je živio u skladu s Božjom voljom. Enoh se dopadao Jehovi jer mu je bio odan. Ustvari, u grčkoj Septuaginti stoji da je “Enoh ugodio” Bogu, a tako se izrazio i apostol Pavao (1. Mojsijeva 5:22; Hebrejima 11:5).

Enohov dobar odnos s Jehovom zasnivao se na njegovoj vjeri. On je sigurno pokazivao vjeru u obećano ‘sjeme’ Božje “žene”. Ako je osobno poznavao Adama, mogao je doznati neke informacije o Božjem postupanju s prvim ljudskim parom u Edenu. Enoh je zbog spoznaje koju je imao o Bogu bio osoba koja ga je ‘usrdno tražila’ (1. Mojsijeva 3:15; Hebrejima 11:6, 13).

Kao što se vidi iz Enohovog slučaja, a isto vrijedi i za nas, za dobar odnos s Jehovom potrebno je više od same spoznaje o Bogu. Ako nam je prijateljstvo s nekom osobom izuzetno dragocjeno, nije li istina da gledišta te osobe utječu na naš način razmišljanja i postupanja? Mi izbjegavamo riječi i postupke kojima bismo narušili to prijateljstvo. Ako namjeravamo učiniti neke promjene u svom životu, ne uzimamo li pritom u obzir kako će se to odraziti na naš odnos s tom osobom?

Slično tome, naša želja da ostanemo u bliskom odnosu s Bogom utječe na ono što radimo. Jedan je preduvjet točna spoznaja o tome što Bog odobrava, a što ne. Zatim trebamo postupati u skladu s tom spoznajom, nastojeći mu ugoditi svojim mislima i postupcima.

Da, ako želimo hoditi s Bogom, moramo mu ugoditi. Enoh je to činio stotinama godina. Ustvari, oblik hebrejskog glagola koji pokazuje da je Enoh “hodio” s Bogom ukazuje na trajnu radnju koja se ponavlja. Još jedan vjeran čovjek koji je ‘hodio s Bogom’ bio je Noa (1. Mojsijeva 6:9, St).

Enoh je bio obiteljski čovjek; imao je ženu i bio je otac ‘sinovima i kćerima’. Jedan od njegovih sinova bio je Metuzalem (1. Mojsijeva 5:21, 22). Enoh je nesumnjivo dao sve od sebe kako bi svojoj obitelji pružao ispravno vodstvo. No, budući da je živio u bezbožnom svijetu, nije mu bilo lako služiti Bogu. Lameh, Noin otac, vjerojatno je bio jedini Enohov suvremenik koji je pokazivao vjeru u Jehovu (1. Mojsijeva 5:28, 29). Pa ipak, Enoh je hrabro zastupao pravo obožavanje.

Što je pomoglo Enohu da ostane vjeran Bogu? On se sigurno nije družio s onima koji su hulili na Jehovino ime ili s drugima koji nisu bili primjereno društvo za osobu koja obožava Boga. I molitva Jehovi za pomoć sigurno je Enohu davala snage da odlučno izbjegava sve što bi izazvalo negodovanje njegovog Stvoritelja.

Doista je teško zadržati visoka mjerila, a biti okružen bezbožnim ljudima. No Enoh je ujedno objavljivao snažnu poruku osude nad zlima. Enoh je pod vodstvom Božjeg duha proročanski objavljivao: “Gle, Jehova je došao sa svojim svetim mirijadama, da izvrši sud nad svima, i da svim bezbožnima dokaže krivnju u vezi sa svim njihovim bezbožnim djelima koja su počinili na bezbožan način, i u vezi sa svim zaprepašćujućim stvarima koje su bezbožni grešnici govorili protiv njega” (Juda 14, 15).

Kakva je bila reakcija pokvarenih nevjernika na tu poruku? Realno je pretpostaviti da je Enoh zbog tih snažnih riječi bio omražen, ljudi su ga možda ismijavali, izrugivali se i prijetili mu. Sigurno je bilo onih koji su ga željeli zauvijek ušutkati. Usprkos tome, Enoh se nije prestrašio. Znao je što se dogodilo pravednom Abelu, no Enoh je poput njega bio odlučan služiti Bogu što god da mu se desi.

Izgleda da se Enoh nalazio u smrtnoj opasnosti kad ga “uze Bog” (1. Mojsijeva 5:24). Jehova nije dopustio da njegov vjerni prorok dospije u ruke gnjevnih neprijatelja. Prema riječima apostola Pavla, “Enoh [je] bio prenesen da ne vidi smrti” (Hebrejima 11:5). Mnogi vjeruju da Enoh nije umro — da ga je Bog uzeo na nebo, gdje je Enoh nastavio živjeti. No Isus je jasno rekao: “Nitko nije uzašao na nebo osim onoga koji je sišao s neba, Sina čovječjeg.” Isus je bio “prethodnik” svih koji su uzašli na nebo (Ivan 3:13; Hebrejima 6:19, 20).

Što se onda dogodilo s Enohom? To što je bio “prenesen da ne vidi smrti” može značiti da je Bog prouzročio da Enoh padne u trans i ima proročansku viziju, a zatim mu je, dok se nalazio u tom stanju, prestao podržavati život. Budući da je bio u transu, Enoh nije proživljavao smrtne muke. I tako ga se ‘nigdje nije moglo naći’, jer je Jehova vjerojatno uklonio njegovo tijelo, kao što je učinio i s Mojsijevim tijelom (5. Mojsijeva 34:5, 6).

Enoh je živio 365 godina — što je mnogo kraće od životnog vijeka većine njegovih suvremenika. No onima koji ljube Jehovu važno je da mu vjerno služe do kraja svog života. Možemo biti sigurni da je Enoh to činio jer je “prije nego što je bio prenesen imao svjedočanstvo da je ugodio Bogu”. Biblija ne govori kako je Jehova to otkrio Enohu. No prije nego što je Enoh umro, Bog mu je zajamčio da ima njegovo odobravanje, pa možemo biti sigurni da će ga se Jehova sjetiti kad započne uskrsnuće.

Mi s pravom možemo oponašati vjeru ljudi koji su bili odani Bogu (Hebrejima 13:7). Enoh je potaknut vjerom služio Bogu kao prvi vjerni prorok. Ljudi Enohovog vremena bili su isti kao i ljudi danas — nasilni, hulnici i bezbožni. No Enoh je bio drugačiji. Imao je jaku vjeru i davao je dobar primjer iskazujući odanost Bogu. Iako mu je Jehova dao da objavljuje snažnu presudu, davao mu je i snage da to čini. Enoh je hrabro izvršavao svoj zadatak i Bog se brinuo za njega kad se suočio s protivljenjem neprijatelja.

Budemo li pokazivali vjeru poput Enoha, Jehova će i nama dati snage da prenosimo njegovu poruku u ovim posljednjim danima. Pomoći će nam da se hrabro suočimo s protivljenjem i zbog svoje ćemo se odanosti Bogu itekako razlikovati od bezbožnih ljudi. Vjera će nam pomoći da hodimo s Bogom i svojim postupanjem obradujemo njegovo srce (Priče Salamunove 27:11). Zahvaljujući vjeri, pravedni je Enoh hodio s Jehovom u bezbožnom svijetu, a to isto možemo i mi.