“Vidjeli su” ono što je bilo obećano

 1. Kako nam koristi to što si možemo predočiti nešto što ne vidimo? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

SPOSOBNOST da si predočimo nešto što nismo vidjeli dar je od Boga. Taj nam dar omogućava da mudro planiramo budućnost i da se radujemo svemu lijepom što nas čeka. Jehova može vidjeti budućnost te nam putem svoje Riječi govori o mnogim događajima koji će se tek zbiti. Premda se ti događaji još nisu odigrali pred našim očima, mi si ih možemo predočiti. Ustvari, sposobnost da zamislimo nešto što ne možemo vidjeti pomaže nam da imamo vjeru (2. Kor. 4:18).

2, 3. (a) Zašto je važno na čemu se temelji ono što zamišljamo? (b) Koja ćemo pitanja razmotriti u ovom članku?

² Kad zamišljamo nešto što nikad nismo vidjeli, to ne mora nužno imati veze sa stvarnošću. Naprimjer, ako neka djevojčica zamišlja sebe kako leti na leptiru, to je puka maštarija. No kad je Hana zamišljala kako će to biti kad svog sina Samuela odvede da služi u svetom šatoru, to nije bila maštarija. Ono što je zamišljala temeljilo se na onom što je čvrsto odlučila učiniti, a to joj je dalo snage da ispuni obećanje koje je dala Jehovi (1. Sam. 1:22). Ako zamišljamo nešto što je Bog obećao učiniti u budućnosti, tada razmišljamo o nečem što će se sigurno dogoditi (2. Petr. 1:19-21).

³ Mnogi vjerni Božji sluge koji su živjeli u biblijsko doba nesumnjivo su zamišljali kako će izgledati ispunjenje Božjih divnih obećanja. Kako im je to koristilo? Kako nama može koristiti razmišljanje o blagoslovima što ih je Bog obećao ljudima koji su mu poslušni?

 4. Na čemu se temeljila Abelova predodžba o budućnosti?

⁴ Je li Abel, prvi čovjek koji je bio vjeran Bogu, “vidio” išta od onog što je Jehova bio obećao? Ne možemo reći da je Abel znao kako će se jednog dana obistiniti riječi koje je Bog uputio zmiji: “Ja ću zametnuti neprijateljstvo između tebe i žene, i između potomstva tvojega i potomstva njezina. On će ti zdrobiti glavu, a ti ćeš mu raniti petu” (1. Mojs. 3:14, 15). No sigurno je puno razmišljao o tom obećanju te je shvatio da će netko biti “ranjen u petu” kako bi ljudi mogli postati savršeni, kao što su to bili Adam i Eva prije nego što su sagriješili. Bez obzira na to što je Abel zamišljao u vezi s budućnošću, njegova se vjera temeljila na Jehovinom obećanju i zato je Bog prihvatio njegovu žrtvu. (Pročitaj 1. Mojsijevu 4:3-5; Hebrejima 11:4.)

 5. Zašto je Henoka moglo ohrabriti zamišljanje svijeta lišenog bezbožnika?

⁵ Vjerni Božji sluga Henok pokazivao je vjeru u svog Stvoritelja premda je bio okružen bezbožnim ljudima koji su govorili mnoge drske riječi protiv Boga. Henok je pod nadahnućem svetog duha prorekao da će Jehova doći “s desecima tisuća svetih anđela svojih, da sudi svima i da osudi sve bezbožnike za sva bezbožna djela njihova koja su bezbožno počinili i za sve drske riječi koje su bezbožni grešnici izgovorili protiv njega” (Juda 14, 15). Budući da je imao snažnu vjeru, Henok je možda zamišljao kako će izgledati svijet u kojem neće biti bezbožnika. (Pročitaj Hebrejima 11:5, 6.)

 6. O čemu je Noa mogao razmišljati nakon potopa?

⁶ Noa je zbog svoje vjere preživio opći potop (Hebr. 11:7). Nakon potopa vjera ga je potaknula da prinese Jehovi životinjske žrtve (1. Mojs. 8:20). Poput Abela, on je nesumnjivo vjerovao u to da će ljudi jednog dana biti oslobođeni robovanja grijehu i smrti. Tijekom mračnog razdoblja koje je uslijedilo nakon potopa, kad je Nimrod prkosio Jehovi, Noa je i dalje imao snažnu vjeru i nadu u bolju budućnost (1. Mojs. 10:8-12). Sigurno ga je hrabrilo razmišljanje o tome da će doći vrijeme kad ljude više nitko neće tlačiti i kad oni više neće robovati naslijeđenom grijehu i smrti. I mi možemo “vidjeti” to divno vrijeme, koje je danas vrlo blizu! (Rim. 6:23).

 7. Kakvu su budućnost mogli “vidjeti” Abraham, Izak i Jakov?

⁷ Abraham, Izak i Jakov mogli su si predočiti kakva divna budućnost čeka ljudski rod jer im je Bog obećao da će se preko njihovog potomstva blagosloviti svi narodi na Zemlji (1. Mojs. 22:18; 26:4; 28:14). Ti su Božji sluge primili obećanje da će njihovi potomci postati velik narod koji će živjeti u predivnoj Obećanoj zemlji (1. Mojs. 15:5-7). Ti bogobojazni muškarci vjerom su mogli “vidjeti” kako njihovi potomci žive u toj zemlji. Ustvari, od trenutka kad su ljudi postali nesavršeni Jehova svojim vjernim slugama jamči da blagoslovi kojih se Adam odrekao nisu nepovratno izgubljeni.

 8. Što je pomoglo Abrahamu da pokaže snažnu vjeru?

⁸ Lako je moguće da je Abrahamu to što si je mogao predočiti ispunjenje Božjih obećanja pomoglo da stekne iznimno snažnu vjeru i pokaže je svojim djelima. Biblija kaže da Abraham i drugi vjerni Božji sluge za svog života “nisu primili ono što im je bilo obećano”, ali da su ipak to “vidjeli izdaleka i pozdravili”. (Pročitaj Hebrejima 11:8-13.) Abraham je dobro znao da Jehova uvijek ispunjava svoja obećanja, pa mu je nada koju je imao bila toliko stvarna da je, slikovito govoreći, vidio ono što se doslovnim očima nije moglo vidjeti!

 9. Kako je Abrahamu pomogla vjera u to da će Bog ispuniti svoja obećanja?

⁹ Budući da je vjerovao u to da će Bog ispuniti svoja obećanja, Abraham je svim srcem želio vršiti njegovu volju. Vjera ga je potaknula da napusti Ur i da odluči kako se neće trajno nastaniti ni u jednom kanaanskom gradu. Poput Ura, ti su gradovi, slikovito govoreći, imali klimave temelje jer njihovi vladari nisu služili Jehovi (Još. 24:2). Do kraja svog dugog života Abraham je očekivao “grad s pravim temeljima, kojemu je graditelj i tvorac Bog” (Hebr. 11:10). On je očima vjere vidio sebe kao Jehovinog podanika koji će vječno živjeti pod njegovom vlašću. Abel, Henok, Noa, Abraham i drugi vjerni Božji sluge vjerovali su u uskrsnuće mrtvih te su se radovali životu na Zemlji pod vlašću Božjeg Kraljevstva, “grada s pravim temeljima”. Razmišljanje o takvim blagoslovima jačalo je njihovu vjeru u Jehovu. (Pročitaj Hebrejima 11:15, 16.)

10. Što je Sara možda zamišljala na temelju obećanja koje je Jehova dao Abrahamu?

¹⁰ Pogledajmo što možemo naučiti i od Abrahamove žene Sare. U dobi od 90 godina ona je još uvijek bila bez djece, no imala je snažnu vjeru te je s optimizmom gledala na budućnost. Ona je, slikovito govoreći, već vidjela kako njeni potomci uživaju u blagoslovima koje je Jehova obećao (Hebr. 11:11, 12). Zašto je bila tako sigurna u to? Zato što je Jehova njenom suprugu u vezi s njom rekao: “Ja ću je blagosloviti i dat ću ti sina od nje. Blagoslovit ću je, te će od nje nastati narodi, i kraljevi će narodima poteći od nje” (1. Mojs. 17:16). Nakon što je rodila Izaka, imala je razloga vjerovati u to da će Bog ispuniti i ostala obećanja koja je dao Abrahamu. I mi možemo jačati svoju vjeru tako da zamišljamo kako će naš život izgledati kad Bog ispuni svoja obećanja!

11, 12. Kako je Mojsije zavolio Jehovu?

¹¹ Mojsije je također imao snažnu vjeru u Jehovu i žarko ga je ljubio. Dok je kao mladić živio s egipatskom kraljevskom obitelji koja ga je usvojila, Mojsije je lako mogao zavoljeti moć i bogatstvo. No od svojih je bioloških roditelja očito naučio nešto o Jehovi te je saznao da on namjerava osloboditi Hebreje iz ropstva i dati im u posjed Obećanu zemlju (1. Mojs. 13:14, 15; 2. Mojs. 2:5-10). Što je više razmišljao o blagoslovima koje je Bog obećao svom narodu, to je više rasla njegova ljubav prema Jehovi.

¹² Biblija kaže: “Vjerom je Mojsije, kad je odrastao, odbio zvati se sinom kćeri faraonove. Radije je izabrao biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom nego uživati u prolaznim grešnim zadovoljstvima. Učinio je to zato što je sramotu koju je trpio kao pomazanik smatrao bogatstvom većim od blaga egipatskih, jer je upravio pogled na nagradu koju će dobiti” (Hebr. 11:24-26).

13. Kako je Mojsiju pomoglo to što je duboko razmišljao o Božjim obećanjima?

¹³ Budući da je Mojsije duboko razmišljao o onom što je Jehova obećao učiniti za Izraelce, vjera u Boga i ljubav koju je osjećao prema njemu bile su sve jače. Poput drugih bogobojaznih ljudi, vjerojatno je znao da će Jehova jednog dana osloboditi ljude okova smrti (Job 14:14, 15; Hebr. 11:17-19). Stoga nimalo ne čudi što je Mojsije zavolio Boga koji se sažalio nad Hebrejima i nad cijelim ljudskim rodom. Vjera i ljubav cijelog su života poticale Mojsija da služi Jehovi (5. Mojs. 6:4, 5). Čak i kad mu je faraon prijetio smrću, Mojsije se nije bojao zato što je ljubio Boga i imao snažnu vjeru, a vjerojatno i zato što je u mislima vidio divnu budućnost koja ga je čekala (2. Mojs. 10:28, 29).

14. Kakvu sliku neki ljudi imaju o budućnosti?

¹⁴ Mnogi ljudi u današnje vrijeme nemaju realnu sliku o budućnosti. Naprimjer, neki koji imaju vrlo malo u materijalnom pogledu maštaju o tome da steknu basnoslovno bogatstvo i osiguraju se za budućnost, ali nisu svjesni toga da u današnje vrijeme život čovjeku donosi “samo nevolju i zlo” (Psal. 90:10). Drugi pak zamišljaju sebe kako žive bez briga i straha kao podanici neke ljudske vlasti, no Biblija ističe da samo Božje Kraljevstvo može riješiti sve probleme koji muče ljudski rod (Dan. 2:44). Mnogi ljudi misle da Bog neće uništiti ovaj zli svijet, ali Biblija pokazuje da će se to ipak dogoditi (Sef. 1:18; 1. Ivan. 2:15-17). Sve nade koje gaje oni što se ne obaziru na Jehovin naum zapravo nisu ništa drugo nego puke maštarije.

15. (a) Zašto je dobro zamišljati sebe kako uživamo u blagoslovima koje nam je Bog obećao? (b) Čemu se posebno raduješ kad razmišljaš o ispunjenju Božjih obećanja?

¹⁵ S druge strane, nas kršćane potiče se da razmišljamo o onom čemu se nadamo, bez obzira na to je li riječ o životu na nebu ili životu na Zemlji. Možeš li vidjeti sebe kako uživaš u blagoslovima koje nam je Bog obećao? Sigurno te raduje kad razmišljaš o tome što ćeš raditi kad Bog ispuni svoja obećanja. Ako se nadaš vječnom životu na Zemlji, zamisli sebe kako zajedno s drugim ljudima pretvaraš naš planet u raj. Ljudi koji te okružuju vole Jehovu kao i ti. Zdrav si, pun snage i raduješ se predivnoj budućnosti. Onima koji nadgledaju obnovu Zemlje istinski je stalo do tebe, pa uživaš u životu. Sretan si što svoje sposobnosti i talente možeš koristiti da bi pomagao drugima i slavio Boga. Naprimjer, onima koji su uskrsnuli pomažeš da upoznaju Jehovu (Ivan 17:3; Djela 24:15). To nisu puke maštarije. Mi imamo razloga zamišljati sebe kako živimo u takvom svijetu jer se naša nada temelji na onom što Božja Riječ govori o budućnosti (Iza. 11:9; 25:8; 33:24; 35:5-7; 65:22).

16, 17. Zašto je dobro razgovarati s drugima o onome čemu se nadamo?

¹⁶ Kad sa svojim suvjernicima razgovaramo o tome što bismo željeli raditi kad Jehova ispuni svoja obećanja koja se odnose na budućnost, ono čemu se nadamo postaje nam puno stvarnije. Premda nitko od nas ne može točno znati kako će njegov život izgledati u novom svijetu, razgovarajući među sobom o svemu što ćemo moći raditi hrabrimo jedni druge i pokazujemo da smo uvjereni u ispunjenje Božjih obećanja. Kad je apostol Pavao posjetio svoju braću u Rimu, svima im je nesumnjivo bilo drago što su se mogli uzajamno ohrabriti. I mi koji živimo u ovim teškim vremenima cijenimo to što se možemo međusobno hrabriti (Rim. 1:11, 12).

¹⁷ Razmišljanje o budućnosti može nam pomoći i da odagnamo negativne misli koje nam se mogu javiti zbog problema s kojima se trenutno suočavamo. Apostola Petra možda su mučile slične brige kad je rekao Isusu: “Evo, mi smo sve ostavili i pošli smo za tobom. Što ćemo za to dobiti?” Ne bi li Petru i drugima koji su ga slušali pomogao da si predoče kako će izgledati njihov život u budućnosti, Isus je odvratio: “Zaista, kažem vam, prilikom ponovnog stvaranja, kad Sin čovječji sjedne na svoje slavno prijestolje, i vi koji idete za mnom sjest ćete na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. I tko je god ostavio kuće ili braću ili sestre ili oca ili majku ili djecu ili zemlju radi imena mojega, primit će mnogo više i naslijedit će život vječni” (Mat. 19:27-29). Zato su Petar i ostali Isusovi učenici mogli razmišljati o tome kako će zajedno s Kristom vladati nad Zemljom i omogućiti ljudima koji slušaju Boga da dobiju predivne blagoslove.

18. Kako nam koristi razmišljanje o ispunjenju Božjih obećanja?

¹⁸ Jehovinim slugama koji žive na Zemlji uvijek je koristilo razmišljanje o tome kako će Bog ispuniti svoja obećanja. Na temelju onog što je znao o Božjem naumu Abel je mogao steći određenu predodžbu o boljoj budućnosti, razviti snažnu vjeru u to da će se dogoditi ono čemu se nada te svoju vjeru potvrditi djelima. Abraham je pokazao iznimno snažnu vjeru zato što je “vidio” da će Bog ispuniti proročanstvo koje je dao u vezi s obećanim “potomstvom” (1. Mojs. 3:15). Mojsije je “upravio pogled na nagradu koju će dobiti”, što mu je pomoglo da stekne snažnu vjeru i da zavoli Jehovu (Hebr. 11:26). Budemo li i mi zamišljali sebe kako u budućnosti uživamo u blagoslovima koje je Jehova obećao, još ćemo ga više voljeti i naša će vjera biti još snažnija. U idućem članku razmotrit ćemo kako možemo na najbolji način koristiti sposobnost da zamislimo nešto što nikad nismo doživjeli.