Toliki oblak svjedoka!
“Dakle, budući da imamo oko sebe toliki oblak svjedoka neka bismo ... ustrajno trčali trku koja leži pred nama” (JEVREJIMA 12:1, NS).
1, 2. a) Koju je slikovitu predodžbu možda imao Pavao pišući židovskim kršćanima? b) Zašto je njegovim židovskim suvjernicima bila potrebna jaka vjera?
PREDSTAVI si da si trkač na nekom stadionu. Pri trčanju naprežeš svaki mišić, pogled ti je čvrsto upravljen prema cilju. A kako je s promatračima? Sve su to uspješni trkači! Oni ne samo da su gledaoci, nego aktivni svjedoci u riječima i djelu.
2 Možda je takovu slikovitu predodžbu imao apostol Pavao, dok je pisao hebrejskim kršćanima (oko 61. naše ere). Bila im je potrebna jaka vjera (Jevrejima 10:32-39). Samo posjedovanjem vjere mogli su slijediti Isusov poziv na bijeg, kad su Jeruzalem opkolile vojske (66. naše ere) — nekoliko godina prije nego su ga razorili Rimljani (70. naše ere). Vjera ih je također trebala sačuvati kad budu proganjani “zbog pravednosti” (Matej 5:10; Luka 21:20-24).
3. Što je “grijeh koji lako prianja uz nas”? (Jevrejima (12:1) i koju trku moraju kršćani ustrajno trčati?
3 Razmatrajući različita djela vjere iz pretkršćanskog vremena (11. poglavlje Jevrejima), Pavao je dodao upozorenje: “Dakle, budući da imamo oko sebe toliki oblak svjedoka, neka bismo odbacili svaki teret (koji bi nas mogao ometati u duhovnom pogledu) grijeha (pomanjkanje vjere) koji lako prianja uz nas, te ustrajno trčali trku (za vječni život) koja leži pred nama” (Jevrejima 12:1, NS). Svojim osvrtom Pavao ističe različite oblike aktivne vjere, što može i nama pomoći, sasvim svejedno jesmo li pomazani kršćani koji sudjeluju u trci za besmrtnost na nebu, ili pripadamo “velikom mnoštvu”, koje ima za cilj beskrajni život na rajskoj zemlji (Otkrivenje 7:4-10; Luka 23:43; Rimljanima 8:16, 17). Ali, što je vjera? Koje su neke karakteristike tog duhovnog dragulja? Kako ćemo postupati ako imamo vjeru? Odgovore na ova pitanja dobit ćeš čitajući osobno ili na skupštinskom studiju, citate iz 11. i 12. poglavlja poslanice Jevrejima.
Što je vjera?
4. Što je vjera?
4 Pavao daje najprije definiciju vjere. (Pročitaj Jevrejima 11:1-3, NS.) Dio vjere je “zajamčeno očekivanje stvari kojima se nadamo”. Onaj tko posjeduje vjeru ima jamstvo da je sve što Bog obećava već kao ispunjeno. Vjera je također “jasno dokazivanje stvarnosti, iako ih ne vidimo”. Uvjerljivi dokaz nevidljivih stvarnosti toliko je uvjerljiv, da je vjera izjednačena s tim dokazom/svjedočenjem.
5. Što doznajemo pomoću vjere?
5 Vjerom su “muževi starog doba primili svjedočanstvo” da su se dopali Bogu. I “vjerom doznajemo da je svijet” — Zemlja, Sunce, Mjesec i zvijezde — “stvoren Božjom riječju tako da je vidljivo proizvedeno iz nevidljivoga”. Mi smo uvjereni da je Jehova Stvoritelj svega toga, iako ga ne možemo vidjeti, jer on je nevidljivi duh (1. Mojsijeva 1:1; Ivan 4:24; Rimljanima 1:20).
Vjera i “nekadašnji svijet”
6. Zašto je Abel imao “zajamčeno očekivanje” da će se obistiniti Jehovina proročanska riječ u vezi ‘sjemena žene’?
6 Jedan od mnogih aspekata vjere jest spoznaja da je potrebna žrtva za grijehe. (Pročitaj Jevrejima 11:4.) Abel, drugi sin prvog ljudskog para Adama i Eve je u “nekadašnjem svijetu” pokazao vjeru u krvnu žrtvu (2. Petrova 2:5). Abel je nesumnjivo sam na sebi osjetio smrtonosno djelovanje naslijeđenog grijeha (1. Mojsijeva 2:16, 17; 3:6, 7; Rimljanima 5:12). No, on je očito vidio i ispunjenje Božje odluke, koja je za Adama značila mukotrpan rad, a za Evu znatne bolove u trudnoći (1. Mojsijeva 3:16-19). Stoga je Abel posjedovao “zajamčeno očekivanje” da će se obistiniti i sve druge od Jehove prorečene stvari, uključujući i proročanske riječi upućene prepredenom varalici, sotoni, a koje je Bog izrekao zmiji: “I ja ću staviti neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njena. Ono će ti glavu zgnječiti, a ti ćeš ga u petu ujesti” (1. Mojsijeva 3:15, NS).
7. a) Kako je Abel pokazao da je uvidio potrebu žrtve za grijehe? b) Na koji način je Bog dao ‘svjedočanstvo u vezi njegovih darova’?
7 Abel je pokazao vjeru u obećano sjeme, doprinijevši Bogu životinjsku žrtvu, koja je simbolično bila prinesena za Abelov život. Za razliku od njega, njegov stariji nevjerni brat Kain, prinio je beskrvnu žrtvu od zemaljskih plodova. Potom je Kain prolio Abelovu krv, postavši tako ubojicom (1. Mojsijeva 4:1-8). No, Abel je umro svjestan da ga Jehova smatra pravednim, jer ‘mu je Bog dao svjedočanstvo u vezi njegovih darova’. Kako? Time što je prihvatio Abelovu žrtvu prinešenu s puno vjere. Temeljem vjere i Božjeg priznanja o kojem do danas svjedoči nadahnuti izvještaj, ‘Abel, premda mrtav, još govori’. On je uvidio potrebu žrtve za grijehe. Imaš li i ti vjeru u daleko značajniju otkupnu žrtvu Isusa Krista? (1. Ivanova 2:1, 2; 2:23).
8. a) Što učimo u vezi vjere iz Henohovog hrabrog davanja svjedočanstva? b) Kako je Henoh bio “udaljen da ne vidi smrti”?
8 Vjera će nas potaknuti da neustrašivo objavljujemo Božju vijest. (Pročitaj Jevrejima 11:5, 6, NS.) Henoh, jedan od Jehovinih svjedoka ranog vremena, hrabro je proricao izvršenje božanske osude na bezbožnicima (Juda 14, 15). Njegovi su ga neprijatelji nesumnjivo pokušali ubiti, no Bog ga je “udaljio”, kako ne bi trpio smrtne muke (1. Mojsijeva 5:24). Ali, on je već prije dobio “svjedočanstvo da se dopada Bogu”. Kako? “Vjerom je Henoh udaljen da ne vidi smrti”. Na sličan je način Pavao bio “odnesen u raj”, najvjerojatnije tako što je dobio viziju o budućem duhovnom raju kršćanske skupštine (2. Korinćanima 12:1-4). Henoh se očito radovao viziji dolazećeg zemaljskog raja, kad je Jehova dopustio da zaspi smrtnim snom — i tako ga zaštitio od ruku neprijatelja. Da bismo se dopali Bogu i mi moramo poput Henoha neustrašivo objavljivati Božju vijest (Djela apostolska 4:29-31) Također moramo vjerovati da Bog postoji i da “će nagraditi one koji ga ozbiljno traže”.
9. Kako je Noa pokazao svojim ponašanjem da je slijeđenje Božjih uputstava također jedan vid vjere?
9 Jedan drugi vid prokušane vjere sastoji se u točnom slijeđenju Božjih uputstava. (Pročitaj Jevrejima 11:7, NS.) Noa je postupao s puno vjere, jer ‘je učinio sve onako kako mu je zapovijedio Bog’ (1. Mojsijeva 6:22; 7:16). Noa je primio “božansku opomenu o stvarima koje se nisu još mogle vidjeti”, te je povjerovao u Božje proročanstvo da će uslijediti potop svjetskih razmjera. Pun vjere i strahopoštovanjem ispunjene bogobojaznosti ‘izgradio je arku za spasenje svoje čeljadi’. Svojom poslušnošću i pravednim djelima osudio je svijet nevjernika radi njihovih zlih djela, pokazavši tako da zaslužuju uništenje (1. Mojsijeva 6:13-22).
10. Za koju si je drugu djelatnost Noa uzeo vremena, iako je gradio arku?
10 Noa je bio Jehovin svjedok i na taj način što je djelovao kao “propovjednik pravde” (2. Petrova 2:5). Iako je bio marljivo zaposlen gradnjom arke, uzeo si je vremena za propovijedanje. Jednako postupaju danas Jehovini svjedoci. Noa je neustrašivo objavljivao Božje upozorenje upućeno ljudima prije potopa, ali oni “nisu ni zamijetili dok nije došao potop i sve ih odnio” (Matej 24:36-39, NS).
Vjera patrijarha nakon potopa
11. a) Kako je Abraham pokazao, da vjera u Boga uključuje povjerenje u Jehovina obećanja? b) Koji je “grad” očekivao Abraham s puno vjere?
11 Vjera uključuje potpuno povjerenje u Jehovina obećanja. (Pročitaj Jevrejima 11:8-12, NS.) Vjerom je Abraham (Abram) poslušao Božju zapovijed i napustio Ur u Kaldeji, grad koji je u materijalnom pogledu mnogo obećavao. On je vjerovao u Jehovino obećanje da će kroz njega biti blagoslovljene “sve obitelji na Zemlji” i da će Zemlja biti dana njegovom sjemenu (1. Mojsijeva 12:1-9; 15:18-21). Abrahamov sin Izak i njegov unuk Jakov postali su “sunasljednicima istog obećanja”. Vjerom je Abraham boravio “u obećanoj zemlji poput stranca u tuđoj zemlji”. On je “očekivao grad koji ima čvrste temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog”. Da, Abraham je čekao na Božje nebesko Kraljevstvo, pod vladavinom kojeg će biti uskrsnut za život na Zemlji. Zauzima li Kraljevstvo i u tvom životu tako važno mjesto? (Matej 6:33).
12. Što se dogodilo zato što je Sara vjerovala u Jehovina obećanja?
12 I žene bogobojaznih patrijarha vjerovale su u Jehovina obećanja. Evo jednog primjera: Iako je Abrahamova žena Sara bila neplodna sve do starosti od 90 godina, “unatoč poodmakloj dobi postade sposobna da začne, jer je držala vjernim onoga (Boga) koji joj je obećao”. U određeno vrijeme donijela je na svijet Izaka. Tako se stogodišnjem Abrahamu “gotovo mrtvom (što se tiče sposobnosti prenošenja života) rodiše potomci tako mnogobrojni kao zvijezde nebeske” (1. Mojsijeva 17:15-17; 18:11; 21:1-7).
13, 14. a) Kako su reagirali Abraham, Izak i Jakov ‘ne primivši što je obećano’? b) Od koje je vrijednosti za nas razmatranje lojalnosti koju su pokazali patrijarsi prema Jehovi, čak ako i ne možemo vidjeti neposredno ispunjenje njegovih obećanja?
13 Vjera nam pomaže ostati besprijekornima prema Jehovi, čak ako i ne vidimo neposredno ispunjenje njegovih obećanja. (Pročitaj Jevrejima 11:13-16.) Svi su vjerni patrijarsi umrli ne doživjevši potpuno ispunjenje obećanja koja im je Bog dao. No, “oni izdaleka vidješe (obećane stvari) i pozdraviše, te priznaše da su tuđinci i putnici na zemlji” (ST), Da, oni su živjeli i umrli u vjeri, jer su prošli mnogi naraštaji, dok obećana zemlja nije konačno prešla u posjed Abrahamovih potomaka.
14 Činjenica da za svoga života nisu doživjeli ispunjenje božanskih obećanja, nije ogorčila Abrahama, Izaka i Jakova, niti su to smatrali razlogom da postanu otpadnicima. Oni nisu napustili Jehovu, nisu se vratili u Ur, niti su se okrenuli svjetovnim aktivnostima. (Usporedi Ivan 17:16; 2. Timoteju 4:10; Jakov 1:27; 1. Ivanova 2:15-17.) Ne, ti su patrijarsi težili za mjestom mnogo boljim od Ura, “naime za nebeskim”. Stoga ‘ih se Bog ne stidi nazivati se njihovim Bogom’ (NS). Oni su do svoje smrti sačuvali vjeru u Svevišnjega, a uskoro će uskrsnuti u život na Zemlji, koja će tada pripadati području vladavine “grada” Božjeg mesijanskog Kraljevstva, koje je bilo pripremljeno za njih. A kako je s tobom? Čak ako već niz godina ‘hodaš u istini’, te si i ostario u Jehovinoj službi, ti moraš sačuvati svoje povjerenje u njegov obećani novi sustav (3. Ivanova 4; 2. Petrova 3:11-13). Kakovu li ćeš nagradu poput vjernih patrijarha i ti primiti za takovu vjeru!
15. a) Zašto je Abraham bio u stanju doprinijeti Izaka gotovo kao žrtvu? b) Kako bi se događaji u vezi s Abrahamom i Izakom trebali dojmiti naše vjere? c) Što je tim događajem bilo proročanski predočeno?
15 Jedan od bitnih aspekata vjere je bezuvjetna poslušnost prema Jehovi. (Pročitaj Jevrejima 11:17-19, NS.) Budući da je Abraham bezuvjetno poslušao Jehovu prinio je “kao žrtvu Izaka”, svog “jedinorođenog sina” — jedinog koga je dobio od Sare. Zašto je Abraham to mogao učiniti? Jer ‘je računao da je Bog u stanju uskrsnuti (Izaka) iz mrtvih’ bude li to potrebno, kako bi preko njega ispunio obećanje o potomstvu. Nije nedostajalo mnogo, pa da nož u Abrahamovoj ruci okonča Izakov život, no u tome ga je spriječio glas jednog anđela. Stoga je “na simboličan način” Abraham primio Izaka natrag iz mrtvih. I mi bismo se trebali osjećati jednako potaknutima da s puno vjere slušamo Boga, čak kada bi bio u pitanju naš, ili život naše djece (1. Ivanova 5:3). Također je vrijedno zapaziti da su tada Abraham i Izak proročanski predočavali na koji će način Jehova Bog staviti na raspolaganje svog jedinorođenog sina Isusa Krista, kao otkupninu, da bi oni koji će vjerovati u nj mogli dobiti vječni život (1. Mojsijeva 22:1-19; Ivan 3:16).
16. Koji su nam primjer ostavili patrijarsi, a u vezi naše djece i vjere u Božja obećanja?
16 Ako imamo vjeru mi ćemo pomoći svojim potomcima da uprave svoju nadu u ono što Bog obećava za budućnost. (Pročitaj Jevrejima 11:20-22, NS.) Iako se Jehovina obećanja nisu u potpunosti ispunila za života patrijarha, njihova je vjera bila toliko jaka, da su je posredovali svojoj djeci, kao jako cijenjeno nasljedstvo. Stoga “blagoslovi Izak Jakova i Ezava s obzirom na buduće stvari”, a Jakov je na umoru izgovorio blagoslov nad Josipovim sinovima Efraimom i Manasijom. Budući da je Josip čvrsto vjerovao da će Izraelci napustiti Egipat i odseliti u obećanu zemlju, zakletvom je obavezao svoju braću da prilikom izlaska ponesu i njegove kosti (1. Mojsijeva 27:27-29, 38-40; 48:8-22; 50:24-26). Pomažeš li i ti svojoj obitelji razviti takovu vjeru u sva Jehovina obećanja?
Vjera prouzročuje da stavimo Jehovu na prvo mjesto
17. Kako su Mojsijevi roditelji pokazivali vjeru?
17 Vjera će nas potaknuti da dademo Jehovi i njegovom narodu prednost pred svime što bi nam mogao ponuditi ovaj svijet. (Pročitaj Jevrejima 11:23-26.) Izraelci su bili robovi koji su se željeli osloboditi egipatskog ropstva, kada su Mojsijevi roditelji pokazali djelo vjere. “Oni se ne pobojaše kraljeve naredbe”, koja je tražila da se pobiju hebrejski muški novorođenci. Umjesto toga, sakrivali su Mojsija tri mjeseca, položivši ga konačno u košaru od papirusa, koju su potom stavili u visoku travu pored obale Nila. Tamo ga je pronašla faraonova kćer i “posvojila ga za vlastitog sina”. Ali, Mojsije je najprije bio odgajan i duhovno hranjen u domu svog oca Amrama i majke Johabede. Nakon toga je kao pripadnik doma faraonova bio “poučen u svoj mudrosti egipatskoj”. I postao je “silan u svojim riječima i djelima”, što znači silan u intelektualnom i fizičkom smislu (Djela apostolska 7:20-22; 2. Mojsijeva 2:1-10; 6:20).
18. Kako se Mojsije na temelju svoje vjere postavio prema obožavanju Jehove?
18 Ipak, Mojsije si nije dozvolio da ga egipatski odgoj i materijalni sjaj faraonovog doma navedu da ostavi obožavanje Jehove i postane otpadnikom. “Vjerom Mojsije, kad odraste, odbi da ga nazivaju sinom faraonove kćeri”, što je pokazao kad je obranio hebrejskog brata (2. Mojsijeva 2:11, 12). Mojsije je izabrao “radije da bude zlostavljan zajedno s Božjim narodom (svojim izraelskim obožavateljima Jehove), nego da ima časovito grešno uživanje” (ST). Da li ćeš i ti, ako si kršteni Jehovin sluga s dobro utemeljenim duhovnim školovanjem, slijediti Mojsijev primjer i zastupati pravo obožavanje?
19. a) Kako je bilo očito da je Mojsije stavio na prvo mjesto u svome životu Jehovu i njegov narod? b) Na koju je nagradu gledao Mojsije?
19 Mojsije je dijelio udes Jehovinog naroda, jer je “sramotu Kristovu smatrao većim bogatstvom od egipatskog blaga”. Sramotu biti proročanskim uzorom Krista, Božjeg pomazanika, Mojsije je vjerojatno smatrao većim bogatstvom od egipatskog blaga. Kao pripadnik kraljeva dvora mogao je u Egiptu uživati bogatstvo i slavu. Ali, on je pokazao vjeru “gledajući na obećanu nagradu” — vječni život omogućen zemaljskim uskrsnućem u od Boga obećanom novom sustavu.
20. Kako nam Mojsijevo iskustvo pokazuje da nas vjera može učiniti neustrašivim Jehovinom slugama?
20 Vjera nas čini neustrašivima jer se uzdamo u Jehovu kao osloboditelja. (Pročitaj Jevrejima 11:27-29.) Kada je faraon saznao da je Mojsije ubio nekog egipćanina, tražio je da ga ubije. “Zato Mojsije pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju” (2. Mojsijeva 2:11-15, ST). Konačno se Pavao osvrće na kasniji izlazak Židova iz Egipta, pišući: “Vjerom ostavi (Mojsije) Egipat ne bojeći se srdžbe kraljeve (koji je zaprijetio Mojsiju smrću, jer je služio ispred Izraela kao Božji zastupnik). Ostade, naime, postojan kao da promatra Nevidljivoga” (2. Mojsijeva 10:28, 29, ST). Iako Mojsije uistinu nije nikada vidio Boga, za njega je ophođenje s Jehovom bila stvarnost, stoga je i mogao postupati kao da vidi nevidljivoga (2. Mojsijeva 33:20). Jesi li i ti u tako bliskom odnosu s Jehovom? (Psalam 37:5; Priče Salamunove 16:3).
21. Što je prouzročila “vjera” u pogledu izlaska Izraelaca iz Egipta?
21 Neposredno prije nego su Izraelci izašli iz Egipta, Mojsije je “Vjerom obavio ‘pashalnu večeru i škropljenje krvlju’, da se ‘Zatirač’ ne bi dotakao Izraelovih prvenaca”. Da, trebalo je imati vjeru za slavljenje pashe u uvjerenju da će Izraelski sinovi-prvorođenci biti pošteđeni, dok će egipatski umrijeti. A takova je vjera bila nagrađena (2. Mojsijeva 12:1-39). “Vjerom Izraelci prijeđoše Crveno more kao po suhoj zemlji, a Egipćani se utopiše kad to pokušaše”. Kakovim li se čudesnim osloboditeljem pokazao Bog! Na temelju oslobođenja počeli su se Izraelci “bojati Jehove i vjerovati u njegovog slugu Mojsija” (2. Mojsijeva 14:21-31).
22. Koja još pitanja u vezi vjere ostaju otvorena za diskusiju?
22 Vjera Mojsija i patrijarha uistinu predstavlja primjer za današnje Jehovine svjedoke. Ali, što se događalo kad je Bog na teokratski organizirani način nastavio voditi Abrahamove potomke? Što možemo naučiti iz ostalih djela vjere u staro doba?
Što bi odgovorio?
◻ Što je vjera?
◻ Što učimo o vjeri iz Henohova primjera?
◻ Kako su bogobojazni patrijarsi pokazali da vjera uključuje potpuno povjerenje u Jehovina obećanja?
◻ Koji je Abrahamov postupak pokazao da je bezuvjetna poslušnost Bogu bila kao izbrušena ploha vjere?
◻ Koji Mojsijevi postupci pokazuju da vjera znači dati Jehovi i njegovom narodu prednost ispred svega što bi nam mogao ponuditi ovaj svijet?