7. knjiga Biblije — Suci

 1. Zašto je značajno razdoblje sudaca?

U OVOM dijelu izraelske povijesti nizali su se napeti događaji: Izraelci su strašno griješili priklanjajući se demonskoj religiji, zatim bi se pokajali, pa bi ih Jehova milostivo izbavljao od neprijatelja preko sudaca koje je postavljao. Moćna djela koja su činili Otniel, Ehud, Šamgar i drugi suci nakon njih mogu ojačati našu vjeru. O tome je pisac poslanice Hebrejima rekao: “Ponestat će mi vremena počnem li pričati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, (...) koji su vjerom porazili kraljevstva, učinili što je pravedno, (...) u slabosti bili ojačani, osmjelili se u ratu, rastjerali vojske tuđinaca” (Hebr. 11:32-34). Među dvanaestoricom vjernih sudaca tog vremena bili su i Tola, Jair, Ibsan, Elon i Abdon. (Samuela se obično ne ubraja među suce.) Jehova je vodio bitke tih sudaca i oni su pod utjecajem njegovog duha činili velike podvige. No sve zasluge za to pripisivali su Bogu i njemu su davali slavu.

 2. Zašto je hebrejski naziv Knjige o sucima prikladan?

² Ova se knjiga u Septuaginti zove Kritai, a u hebrejskom tekstu Šofetim, što u prijevodu znači “suci”. Šofetim dolazi od glagola šafat, što znači “suditi, braniti, kazniti, vladati”, stoga taj naziv dobro opisuje službu tih sudaca koje je na teokratski način imenovao ‘Bog, koji je Sudac svima’ (Hebr. 12:23). Jehova je podizao suce u posebnim okolnostima kako bi oslobodili njegov narod tuđinskog jarma.

 3. Kada je bila napisana Knjiga o sucima?

³ Kada je bila napisana Knjiga o sucima? Dvije izjave u knjizi mogu nam pomoći da dobijemo odgovor na to pitanje. Prva izjava glasi: “Stoga Jebusejci žive (...) u Jeruzalemu sve do danas” (Suci 1:21). Budući da je kralj David osvojio “utvrdu Sion”, koja je dotad pripadala Jebusejcima, osme godine svojega kraljevanja, odnosno 1070. pr. n. e., Knjiga o sucima morala je biti napisana prije te godine (2. Sam. 5:4-7). Druga se izjava ponavlja četiri puta: “U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu” (Suci 17:6; 18:1; 19:1; 21:25). Dakle, taj je izvještaj bio napisan u vrijeme kad je bilo “kralja u Izraelu”, odnosno nakon što je 1117. pr. n. e. Šaul postao prvi kralj. Iz toga možemo zaključiti da je knjiga nastala u razdoblju između 1117. i 1070. pr. n. e.

 4. Tko je napisao Knjigu o sucima?

⁴ Tko ju je napisao? Pisac je sigurno bio odani Jehovin sluga. Bio je to Samuel, koji se u to vrijeme prelaska vlasti sa sudaca na kraljeve isticao kao glavni Jehovin zastupnik i kao prvi u nizu vjernih proroka. S obzirom na sve to bilo je razumno očekivati da upravo Samuel napiše povijest sudaca.

 5. Kako možemo izračunati u kojem su se razdoblju odvijali događaji opisani u Knjizi o sucima?

⁵ Koje vremensko razdoblje obuhvaća Knjiga o sucima? To možemo izračunati na temelju 1. Kraljevima 6:1, gdje stoji da je Salamun počeo graditi dom Jehovin četvrte godine svojega kraljevanja, odnosno “četiri stotine i osamdesete godine nakon izlaska sinova Izraelovih iz zemlje egipatske”. (Budući da je ‘četiri stotine i osamdeseta’ redni broj, znači da je otada prošlo punih 479 godina.) U tih 479 godina ubrajaju se ova poznata razdoblja: 40 godina u pustinji pod Mojsijevim vodstvom (5. Mojs. 8:2), 40 godina Šaulovog kraljevanja (Djela 13:21), 40 godina Davidovog kraljevanja (2. Sam. 5:4, 5) i prve tri pune godine Salamunovog kraljevanja. Ako dobiveni zbroj od 123 godine oduzmemo od 479 godina spomenutih u 1. Kraljevima 6:1, ostaje nam 356 godina, koliko je trajalo razdoblje od ulaska Izraelaca u Kanaan do početka Šaulovog kraljevanja.a Knjiga o sucima uglavnom opisuje događaje od Jošuine smrti pa sve do Samuelovog vremena, obuhvaćajući otprilike 330 godina tog 356 godina dugog razdoblja.

 6. Što dokazuje da je Knjiga o sucima nadahnuta od Boga?

⁶ Knjiga o sucima bez sumnje je nadahnuta od Boga. Židovi su je uvijek smatrali dijelom biblijskog kanona. Događaje opisane u njoj spominjali su i pisci hebrejskog i grčkog dijela Biblije, kao naprimjer u Psalmu 83:9-18; Izaiji 9:4; 10:26 i Hebrejima 11:32-34. Ona nepristrano i otvoreno govori o manama izraelskog naroda koji je stalno ponavljao iste grijehe, a istovremeno veliča beskrajnu Jehovinu milost. Slavu za izbavljenje Izraela ne pripisuje nijednom ljudskom sucu, nego Jehovi.

 7. (a) Kako arheologija potvrđuje vjerodostojnost Knjige o sucima? (b) Zašto je Jehova s pravom zapovjedio da se istrijebe Baalovi štovatelji?

⁷ Osim toga, arheološka otkrića potvrđuju vjerodostojnost Knjige o sucima. Najzanimljivija otkrića odnose se na kanaanske običaje i obrede povezane sa štovanjem Baala. Gotovo sve što se znalo o štovanju Baala temeljilo se na biblijskim tekstovima sve dok 1929. nisu pronađeni ostaci drevnog grada Ugarita (današnji Ras Šamra, koji se nalazi na sirijskoj obali nasuprot sjeveroistočnom vrhu otoka Cipra). Arheolozi su otkrili da je štovanje Baala bilo prožeto materijalizmom, velikim nacionalizmom i razuzdanim seksualnim orgijama. Izgleda da je svaki kanaanski grad imao Baalov hram i svetišta koja su se nalazila na uzvišicama. Pretpostavlja se da su se unutar svetišta nalazili Baalovi likovi, dok su vani bili žrtvenici pored kojih su se nalazili kameni stupovi, vjerojatno simboli Baalovog faličkog kulta. Ta su svetišta bila okaljana krvlju zbog odvratnog običaja prinošenja ljudskih žrtava. Kad su se Izraelci okaljali štovanjem Baala, i oni su počeli prinositi na žrtvu svoje sinove i kćeri (Jer. 32:35). Kanaanci su štovali obredni stup koji je predstavljao Baalovu majku Ašeru. Štovanje božice plodnosti Aštarte, Baalove žene, bilo je popraćeno razuzdanim seksualnim obredima, a muškarci i žene služili su u hramu kao “posvećeni” bludnici i bludnice. Nije nikakvo čudo što je Jehova zapovjedio da se iskorijeni štovanje Baala zajedno s njegovim izopačenim štovateljima. “Neka ih ne žali oko tvoje. Nemoj služiti bogovima njihovim” (5. Mojs. 7:16).b

 8. Na koje se logične dijelove može podijeliti Knjiga o sucima?

⁸ Knjiga se može podijeliti na tri logična dijela. Prva dva poglavlja opisuju prilike koje su u to vrijeme vladale u Izraelu. Od 3. do 16. poglavlja opisuje se kako je dvanaest sudaca izbavljalo izraelski narod. A od 17. do 21. poglavlja opisani su neki unutarnji sukobi u Izraelu.

 9. O čemu se govori u prva dva poglavlja Knjige o sucima?

⁹ Prilike koje su vladale u Izraelu u vrijeme sudaca (1:1–2:23). U ovom se dijelu opisuje kako su se izraelska plemena rasporedila na dodijeljenim područjima. No umjesto da su potpuno otjerali Kanaance, Izraelci su mnoge primorali na ropski rad, dopuštajući im da ostanu živjeti među njima. Zato im je Jehovin anđeo rekao: ‘Bit će vam zamka i bogovi njihovi bit će vam mamac’ (2:3). I doista, kad se pojavio novi naraštaj Izraelaca koji nije poznavao Jehovu ni njegova djela, narod ga je ubrzo ostavio i počeo služiti Baalima i drugim bogovima. Zato se Jehovina ruka dizala na njih na njihovu propast i bili su “u nevolji velikoj”. Izraelci su bili tvrdokorni i nisu htjeli slušati ni suce, pa Jehova nije otjerao nijedan od naroda koje je bio ostavio da njima iskušava Izraela. Sve nam to pomaže bolje razumjeti događaje koji su uslijedili (2:15).

10. Na čijoj se snazi temeljilo Otnielovo suđenje i s kakvim ishodom?

¹⁰ Sudac Otniel (3:1-11). Sinovi Izraelovi bili su u nevolji jer su ih porobili Kanaanci, pa su počeli prizivati Jehovu da im pomogne. Prvi sudac kojeg im je Jehova podignuo bio je Otniel. Je li se Otnielovo suđenje temeljilo na ljudskoj snazi i mudrosti? Nije, jer o tome čitamo: “Duh Jehovin došao je na njega” kako bi pokorio Izraelove neprijatelje. “Otada je zemlja bila u miru četrdeset godina” (3:10, 11).

11. Kako je Jehova preko Ehuda izbavio Izraelce?

¹¹ Sudac Ehud (3:12-30). Sinovi Izraelovi služili su moapskom kralju Eglonu 18 godina kad je Jehova ponovno čuo njihove pozive u pomoć, pa im je podignuo suca Ehuda. Ehud je zatražio da ga kralj tajno primi. Tada je ljevoruki Ehud izvukao ispod ogrtača mač koji je sam bio načinio, te je ubio Eglona zatjeravši mač duboko u njegov debeo trbuh. Izraelci su se odmah pridružili Ehudu u borbi protiv Moabaca i zemlja je potom osamdeset godina uživala u miru koji im je osigurao Bog.

12. Što pokazuje da je Šamgar pobjedu izvojevao Jehovinom snagom?

¹² Sudac Šamgar (3:31). Šamgar je izbavio Izraelce pobivši 600 Filistejaca. Oružje koje je tom prilikom koristio, običan ostan za goveda (šiljasti štap kojim se usmjeravala i gonila stoka), pokazuje da je tu pobjedu izvojevao Jehovinom snagom.

13. Koji su uzbudljivi događaji dosegli vrhunac u pobjedničkoj pjesmi Baraka i Debore?

¹³ Sudac Barak (4:1–5:31). Izraelci su zatim potpali pod vlast kanaanskog kralja Jabina i zapovjednika njegove vojske Sisere, koji se hvalio da ima 900 bojnih kola sa željeznim oštricama. Kad su Izraelci ponovno počeli prizivati Jehovu u pomoć, on im je podignuo suca Baraka, kojega je uspješno podupirala proročica Debora. Kako se Barak i njegova vojska ne bi imali razloga hvaliti, Debora je obznanila da će Jehova voditi bitku te je prorekla da će “ženi u ruke Jehova predati Siseru” (4:9). Barak je okupio ljude iz Naftalijeva i Zebulunova plemena na gori Taboru. Tada je njegova vojska od 10 000 ljudi krenula u bitku. Svojom jakom vjerom dobili su bitku. “Jehova je smeo Siseru, sva bojna kola njegova i svu vojsku njegovu”, otplavivši ih bujicom vode u dolini Kišona. “Nije ostao nijedan” (4:15, 16). Sisera se sklonio u šator Jaele, žene Hebera Kenijca, koja je okončala pokolj zatjeravši Siseri u glavu klin, tako da se klin zabio u zemlju. “Tako je Bog (...) pokorio Jabina” (4:23). Debora i Barak zapjevali su pjesmu u kojoj su veličali nepobjedivost Jehove, koji je učinio da se, takoreći, i zvijezde sa svojih staza bore protiv Sisere. To je doista bilo vrijeme da se ‘blagoslivlja Jehova’ (5:2). Nakon toga uslijedilo je 40 godina mira.

14, 15. Koji je znak dobio Gideon da će Jehova biti s njim i kako je Jehovina podrška došla do izražaja u odlučujućoj bici protiv Midjanaca?

¹⁴ Sudac Gideon (6:1–9:57). Sinovi Izraelovi ponovno su činili zlo, pa su Midjanci poharali zemlju. Jehova je preko svog anđela postavio Gideona za suca i zatim mu obećao: “Ja ću biti s tobom” (6:16). Gideonovo prvo hrabro djelo bilo je rušenje Baalovog žrtvenika u gradu u kojem je živio. Potom je udružena neprijateljska vojska prešla u Jizreelsku dolinu i “duh Jehovin obuzeo je Gideona”, te je on počeo pozivati Izraelce u bitku (6:34). Gideon je htio ispitati hoće li Bog biti s njim, pa je ostavio runo na gumnu da vidi hoće li se rosa zadržati na runu ili na zemlji. Bog mu je dvaput dao znak da će biti s njim.

¹⁵ Jehova je rekao Gideonu da je njegova vojska od 32 000 ljudi prevelika i da bi zbog toga ljudi mogli sebi pripisati zasluge za pobjedu. Gideon je prvo poslao kući ljude koji su se bojali, pa ih je ostalo samo 10 000 (Suci 7:3; 5. Mojs. 20:8). Zatim je odveo ljude na vodu da ih ispita, te je vratio kući sve osim 300 pažljivih i opreznih ljudi. Kad je noću otišao izviđati midjanski tabor, ohrabrio se jer je čuo nekog čovjeka kako je protumačio značenje jednog sna rekavši da “to nije ništa drugo nego mač Gideona (...). Pravi mu je Bog predao u ruke Midjance i sav tabor” (Suci 7:14). Gideon se poklonio Bogu, a zatim je razdijelio ljude u tri čete i postavio ih oko midjanskog tabora. U tihoj noći odjednom se prolomio zvuk rogova, popraćen razbijanjem velikih ćupova, blijeskom baklji i uzvicima 300 Gideonovih vojnika, koji su vikali: “Mač Jehovin i Gideonov!” (7:20). U neprijateljskom je taboru nastao veliki metež. Ljudi su se počeli međusobno boriti i bježati. Izraelci su krenuli u potjeru za njima ubijajući ih putem, a pogubili su i njihove knezove. Potom su Izraelci tražili od Gideona da vlada nad njima, ali on je to odbio, rekavši: “Jehova će vladati nad vama!” (8:23). No Gideon je od ratnog plijena načinio svećeničku pregaču, koju su Izraelci kasnije počeli štovati, te je ona postala zamka Gideonu i njegovom domu. Zemlja je za vrijeme Gideonovog suđenja bila u miru 40 godina.

16. Kako je završio Abimelek nakon što je prisvojio vlast?

¹⁶ Abimelek, jedan od Gideonovih sinova, kojega mu je rodila inoča (žena koju muž uzima pored prave supruge i koja ima niži status od prave supruge), nakon Gideonove je smrti prisvojio vlast i pobio sedamdesetoricu svoje polubraće. Uspio se spasiti samo Jotam, Gideonov najmlađi sin, koji je s vrha gore Gerizima obznanio da će Abimelek loše završiti. U svojoj je priči o stablima usporedio Abimelekovo “kraljevanje” s vlašću neznatnog trnovitog grma. Abimelek je ubrzo došao u sukob s građanima Šekema i na kraju je umro ponižavajućom smrću. Naime, ubila ga je neka žena koja mu je razbila lubanju bacivši na njega mlinski kamen s kule u Tebesu (Suci 9:53; 2. Sam. 11:21).

17. Što biblijski izvještaj kaže o sucima Toli i Jairu?

¹⁷ Suci Tola i Jair (10:1-5). Oni su bili sljedeći suci koji su uz Jehovinu pomoć izbavljali narod, a sudili su 23 odnosno 22 godine.

18. (a) Kako je Jiftah izbavio Izraelce? (b) Koji je zavjet dan Jehovi Jiftah vjerno ispunio? Kako je to učinio?

¹⁸ Sudac Jiftah (10:6–12:7). Izraelci su i dalje štovali idole i zato se na njih ponovno raspalio Jehovin gnjev. Amonci i Filistejci tlačili su izraelski narod. Izraelci su pozvali Jiftaha iz zemlje u koju su ga bili prognali da ih povede u boj protiv neprijatelja. No tko je bio pravi sudac u tom sporu? Sam Jiftah odgovorio je na to pitanje: “Neka Jehova, Sudac, danas sudi između sinova Izraelovih i sinova Amonovih!” (11:27). Tada je Jehovin duh sišao na njega i on se zavjetovao da će, ako se kao pobjednik vrati iz bitke s Amoncima, posvetiti Jehovi onoga tko prvi izađe na vrata njegovog doma i dođe mu u susret. Jiftah je porazio Amonce u velikom pokolju. Kad se vratio svojoj kući u Mispu, prva mu je u susret izašla upravo njegova kći, radujući se Jehovinoj pobjedi. Jiftah je ispunio svoj zavjet, ali nije prinio ljudsku žrtvu, kao što se to činilo u poganskim obredima kojima se štovao Baal, nego je dao svoju jedinicu da cijeli život služi Jehovi, slaveći ga u njegovom domu.

19. Zašto se provjeravao izgovor riječi “Šibolet”?

¹⁹ Tada su Efrajimovci počeli prigovarati da ih Jiftah nije pozvao u boj protiv Amonaca. Budući da su mu prijetili, Jiftah se morao boriti s njima, te ih je primorao da se povuku. Naposljetku je poginulo ukupno 42 000 Efrajimovaca, a mnogi od njih bili su pobijeni na jordanskim gazovima jer nisu mogli točno izgovoriti lozinku “Šibolet”. Jiftah je sudio Izraelu šest godina (12:6).

20. Koja se sljedeća tri suca spominju?

²⁰ Suci Ibsan, Elon i Abdon (12:8-15). O njima ne znamo mnogo, a spominje se da su sudili sedam, deset i osam godina.

21, 22. (a) Koja je moćna djela učinio Samson i čijom snagom? (b) Kako su Filistejci svladali Samsona? (c) Koji su događaji dosegli vrhunac u Samsonovom najvećem pothvatu i tko ga se u tom trenutku sjetio?

²¹ Sudac Samson (13:1–16:31). Izraelci su ponovno potpali pod vlast Filistejaca. Ovaj put Jehova je kao suca podignuo Samsona. Anđeo je rekao njegovim roditeljima da će on od rođenja biti nazirej, pa zato britva nije smjela prijeći preko njegove glave. Samson je rastao, a Jehova ga je blagoslivljao, te je “poslije nekog vremena duh Jehovin počeo (...) djelovati na njega” (13:25). Tajna njegove snage nije ležala u mišićima, nego u sili koju je dobivao od Jehove. Kad je “duh Jehovin došao na njega”, dobio je snagu da golim rukama ubije lava, a jednom se drugom prilikom osvetio Filistejcima za prijevaru, pobivši trideset njihovih ljudi (14:6, 19). Kad su ga Filistejci ponovno prevarili i Filistejku s kojom se bio zaručio dali drugome, Samson je uzeo 300 lisica, okrenuo im rep prema repu, stavio im baklje među repove te ih pustio da spale filistejska žitna polja, vinograde i maslinike. Potom je pobio Filistejce “potukavši ih jednog za drugim” (15:8). Filistejci su nagovorili Samsonove sunarodnjake Izraelce, sinove Judine, da ga svežu i predaju njima u ruke, ali tada je ponovno “duh Jehovin došao na njega” i užad je s njegovih ruku spala kao da je spaljena vatrom. Samson je pobio tisuću Filistejaca — “jednu gomilu, dvije gomile” (15:14-16). Čime je pobio toliko ljudi? Svježom magarećom čeljusti. Jehova je okrijepio svog iscrpljenog slugu učinivši čudo da iz stijene na mjestu gdje se borio potekne voda.

²² Samson je jednom prilikom prenoćio u kući neke bludnice u Gazi, a Filistejci su ga neprimjetno opkolili. No ponovno se pokazalo da je Jehovin duh s njim, jer je Samson u ponoć ustao, iščupao gradska vrata i dovratnike te ih odnio ravno na vrh gore nasuprot Hebronu. Nakon tog događaja zaljubio se u podmuklu Dalilu. U dogovoru s Filistejcima ona mu je zanovijetala dok joj naposljetku nije otkrio da je pravi izvor njegove velike snage nazirejski zavjet dan Jehovi, koji je predočavala njegova duga kosa. Dok je Samson spavao, ona je pozvala jednog čovjeka koji mu je ošišao kosu. Kad se probudio, uzalud je pokušavao boriti se jer je “Jehova odstupio od njega” (16:20). Filistejci su ga uhvatili, iskopali mu oči te ga odveli da kao rob okreće mlin u zatvoru. Kad su slavili veliki praznik u čast svoga boga Dagona, Filistejci su izveli Samsona da ih zabavlja. Nisu obraćali pažnju na to što mu je ponovno narasla gusta kosa i dopustili su mu da stane između dva noseća stupa zdanja u kojem su štovali Dagona. Samson je zazvao Jehovu: “Gospodine Jehova, sjeti me se, molim te, i daj mi snage samo još ovaj put.” I Jehova ga se doista sjetio. Samson je uhvatio stupove i “upro iz sve snage”, snage koja je dolazila od Jehove, “i zdanje se srušilo (...). Tako je broj mrtvih koje je pobio umirući bio veći od broja onih koje je pobio za života” (16:28-30).

23. Koji su događaji opisani od 17. do 21. poglavlja i kada su se odigrali?

²³ Od 17. do 21. poglavlja opisani su neki unutarnji sukobi koji su, nažalost, u to vrijeme izazivali napetosti u Izraelu. Ti su se događaji odigrali na početku razdoblja sudaca, što se može zaključiti po činjenici da se o Jonatanu i Pinhasu, Mojsijevim i Aronovim unucima, govori kao da su još uvijek živi.

24. Kako su neki Danovci organizirali vlastite vjerske obrede?

²⁴ Mika i Danovci (17:1–18:31). Jedan čovjek iz Efrajima po imenu Mika načinio je vlastito vjersko svetište, idolsku “kuću za bogove”, u koje je stavio rezani lik i doveo levitskog svećenika (17:5). U to su vrijeme pripadnici Danovog plemena prošli onuda jer su na sjeveru tražili zemlju koju bi uzeli u nasljedstvo. Uzeli su Miki vjerske predmete koje je bio načinio i odveli mu svećenika, a zatim su krenuli dalje na sjever i razorili grad Lajiš u kojem su ljudi bezbrižno živjeli. Na njegovom su mjestu sagradili svoj grad Dan i u njemu postavili Mikin rezani lik. Tako su vršili vjerske obrede po vlastitom izboru sve vrijeme dok su drugi Izraelci služili Jehovi na ispravan način u njegovom domu u Šilu.

25. Kako su unutarnje borbe u Izraelu dosegle vrhunac u Gibei?

²⁵ Grijeh Benjaminovaca u Gibei (19:1–21:25). Sljedeći događaj naveo je Hošeu da kaže: “Još od dana gibejskih traje grijeh tvoj, Izraele!” (Hoš. 10:9). Neki levit iz Efrajima vraćao se kući sa svojom inočom i prenoćio je kod jednog starca u Gibei Benjaminovoj. Nevaljali ljudi iz grada okružili su kuću i tražili da spolno opće s levitom. No umjesto da je on izašao, izveo im je svoju inoču i oni su je zlostavljali cijelu noć. Ujutro ju je našao mrtvu na pragu. Levit je odnio kući njeno tijelo, rasjekao ga na dvanaest dijelova i poslao po cijelom Izraelu. Dvanaest plemena sada se našlo na ispitu. Hoće li kazniti Gibeu i odstraniti nemoral iz Izraela? Benjaminovci su htjeli ostaviti to odvratno zlodjelo nekažnjenim. No ostala su se plemena skupila pred Jehovom u Mispi, gdje su ždrijebom odlučila kako će krenuti protiv Benjaminovaca u Gibei. Nakon što su doživjela dva krvava poraza, ostala su plemena postavila zasjedu i pobijedila, te su gotovo istrijebila Benjaminovo pleme. Samo je 600 Benjaminovaca uspjelo pobjeći do stijene Rimona. No Izraelcima je kasnije bilo žao što je jedno pleme bilo gotovo istrijebljeno. Pronašli su način da preživjelim Benjaminovcima za žene daju djevojke iz Jabeš-Gileada i Šila. Ovim događajem završava izvještaj o borbama i spletkama u Izraelu. Knjiga o sucima završava riječima koje se više puta ponavljaju: “U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu. Svatko je činio ono što je smatrao ispravnim” (21:25).

26. Koja snažna upozorenja iz Knjige o sucima vrijede i za naše vrijeme?

²⁶ Knjiga o sucima ni u kom slučaju ne opisuje samo borbe i krvoproliće nego veliča Jehovu kao velikog Izbavitelja svog naroda. Ona opisuje kako je Jehova iskazao neusporedivu milost i strpljivost narodu koji je nosio njegovo ime kad su pripadnici tog naroda pokajnički došli pred njega. Knjiga o sucima izuzetno je korisna jer otvoreno podupire obožavanje Jehove i snažno upozorava koliko je besmislena demonska religija, međuvjerstvo i nemoralno društvo. Jehova je oštro osudio štovanje Baala i stoga trebamo ostati čisti od raznih oblika materijalizma, nacionalizma i spolnog nemorala koji su prisutni u današnje vrijeme (2:11-18).

27. Kako nam mogu koristiti dobri primjeri sudaca?

²⁷ Dok analiziramo neustrašivu i odvažnu vjeru sudaca, i u našem bi se srcu trebala javiti takva vjera. Stoga nimalo ne čudi što se u Hebrejima 11:32-34 o njima govori s takvim oduševljenjem i odobravanjem. Oni su se borili za posvećenje Jehovinog imena, ali ne vlastitom snagom. Znali su da njihova snaga potječe od Jehovinog duha i ponizno su to priznali. I mi možemo uzeti “mač duha”, Božju riječ, uvjereni da će nam Bog dati snagu kao što ju je dao Baraku, Gideonu, Jiftahu, Samsonu i drugima. Ako se molimo Jehovi i oslanjamo se na njega, uz pomoć Jehovinog duha bit ćemo u duhovnom pogledu snažni kao što je Samson bio u fizičkom i moći ćemo svladati velike prepreke (Efež. 6:17, 18; Suci 16:28).

28. Kako Knjiga o sucima ukazuje na vrijeme kad će Jehova posvetiti svoje ime preko Potomka koji će vladati Kraljevstvom?

²⁸ Prorok Izaija ukazivao je u dva navrata na Knjigu o sucima kako bi pokazao da će Jehova, kao u dan propasti Midjana, sigurno slomiti jaram koji su Njegovi neprijatelji nametnuli izraelskom narodu (Iza. 9:4; 10:26). To nas podsjeća na pjesmu Debore i Baraka, koja završava usrdnom molbom: “Neka tako propadnu svi neprijatelji tvoji, Jehova! A oni koji te ljube neka budu kao sunce kad izlazi u sili svojoj!” (Suci 5:31). Tko su oni koji ljube Jehovu? Sam je Isus Krist objasnio da su to nasljednici Kraljevstva, koristeći sličan opis u Mateju 13:43: “Tada će pravednici poput sunca sjati u kraljevstvu Oca svojega.” Dakle, Knjiga o sucima ukazuje na vrijeme kad će Isus suditi kao pravedni Sudac i vladati Kraljevstvom kao obećani Potomak. Jehova će preko njega proslaviti i posvetiti svoje ime, u skladu s molitvom koju je psalmist uputio u vezi s Božjim neprijateljima: “Učini im onako kao Midjanu, kao Siseri, kao Jabinu u dolini Kišona (...) da bi se znalo da si jedino ti, kojemu je ime Jehova, Svevišnji koji je nad svom zemljom!” (Psal. 83:9, 18; Suci 5:20, 21).