7. a) Tko je ‘vjerom pobijedio kraljevstva’? b) Tko je ‘vjerom proveo pravdu’?

⁷ Uz pomoć vjere mi ćemo se uspješno suočiti sa svakom kušnjom besprijekornosti i učiniti sve u skladu s božanskom voljom. (Pročitaj Jevrejima 11:33, 34.) Navodeći daljnja djela vjere Pavao je očito imao na umu hebrejske suce, kraljeve i proroke, jer je neposredno prije toga poimence spomenuo te muževe. Suci poput Gedeona i Jefte, “vjerom pobijediše kraljevstva”. Isto je učinio kralj David pokorivši Filisteje, Moapce, Sirijce, Edomce i ostale (2. Samuelova 8:1-14). Čestiti suci ‘provedoše pravdu’ — također vjerom — a pravedni savjeti Samuela i ostalih proroka naveli su u najmanju ruku neke da izbjegavaju ili prekinu s prijestupima (1. Samuelova 12:20-25; Izaija 1:10-20).

10. Tko je vjerom ‘zaustavio silu ognjenu’, a što ćemo i mi biti u stanju učiniti ako imamo takovu vjeru?

¹⁰ Danijelovi hebrejski drugovi, Sidrah, Mizah i Abdenago koji su također sačuvali besprijekornost “zaustaviše silu ognjenu”. Kada su im zaprijetili smrću u zažarenoj ognjenoj peći, rekli su kralju Nabukodonozoru da, bez obzira bude li ih Bog spasio ili ne, oni neće služiti bogovima babilonskog monarha, niti će obožavati kip koji je on dao postaviti. Jehova nije ugasio vatru u ognjenoj peći, ali je prouzročio da ona ne naudi trojici Hebreja (Danijel 3:1-30). Takovom ćemo vjerom i mi biti u stanju sačuvati besprijekornost prema Bogu, čak ako bi nam neprijatelj zaprijetio smrću (Otkrivenje 2:10).

11. a) Tko je vjerom izbjegao “oštrici mača”? b) Tko je bio vjerom “ispunjen snagom”? c) Tko su bili “junaci u boju” i tko je “rastjerao tuđe vojske”?

¹¹ David je ‘izbjegao oštrici mača’ muževa kralja Saula (1. Samuelova 19:9-17). I proroci Ilija i Elizej izbjegoše pogubljenju mačem (1. Carevima 19:1-3; 2. Carevima 6:11-23). Ali, tko je “u slabosti postao snažnim?” Gedeon je smatrao sebe i svoje muževe preslabima, a da bi oslobodio Izrael od Madijanaca. No, bio je ispunjen “snagom” od Boga, koji mu je dao pobjedu — i to sa samo 300 muževa! (Suci 6:14-16; 7:2-7, 22). Samson je “u slabosti (nakon što mu je bila odrezana kosa) postao snažnim” uz pomoć Jehove, i tada je pobio mnoge Filisteje. (Suci 16:19-21, 28-30; usporedi Suci 15:13-19.) Možda je Pavao mislio i na kralja Ezekiju koji “u slabosti postade snažnim” i to kako u vojnom, tako i u fizičkom smislu (Izaija 37:1 do 38:22). Božjim slugama koji “u ratu postaše hrabrima” pripadaju suci Jefta i kralj David (Suci 11:32, 33; 2. Samuelova 22:1, 2, 30-38). Onima koji “rastjeraše tuđe vojske” pripada sudac Barak (Suci 4:14-16). Svi bi nas ti veliki junački podvizi trebali uvjeriti da se vjerom možemo uspješno suočiti sa svakom kušnjom naše besprijekornosti, postupajući uvijek u skladu s Jehovinom voljom.