Ustrajno trčati trku
“Ustrajno trčimo trku koja je postavljena pred nas” (HEBREJIMA 12:1, “NW”).
1. (a) Što je postavljeno pred nas kad se predamo Jehovi Bogu? (b) Za kakvu se trku kršćanin mora pripremiti?
KAD smo se predali Jehovi kroz Isusa Krista, Bog je pred nas postavio, slikovito govoreći, jednu trku. Na kraju trke bit će dodijeljena nagrada svima onima koji je uspješno završe. Kakva nagrada? Vječni život! Da bi dobio tu veličanstvenu nagradu, kršćanski trkač treba biti pripremljen, ne samo za kratki, brzi sprint, već za trčanje na duge staze. Stoga će mu biti potrebna ustrajnost. On će morati izdržati kako težak napor same trke, tako i zapreke koje se pojavljuju za vrijeme trke.
2, 3. (a) Što će nam pomoći da do kraja trčimo kršćansku trku? (b) Kako je radost pomogla Isusu da ustrajno trči trku?
2 Što će nam pomoći da takvu trku trčimo do kraja? Pa, što je pomoglo Isusu da ustraje dok je bio čovjek na Zemlji? On je izvlačio unutarnju snagu iz osobine radosti. U Hebrejima 12:1-3 stoji: “Zato, dakle, budući da oko sebe imamo toliki oblak svjedoka, odbacimo također svaki teret i grijeh koji lako prianja uz nas, te ustrajno trčimo trku koja je postavljena pred nas, dok pažljivo gledamo na Glavnog Posrednika i Usavršitelja naše vjere, Isusa. Zbog radosti koja je postavljena pred njega pretrpio je mučenički stup, prezrevši sramotu i sjeo je zdesna Božjem prijestolju. Da, dobro promotrite onoga koji je podnio takve protivne riječi od grešnika, na štetu njihovih vlastitih interesa, da se ne umorite i da vam duše ne malaksaju” (NW).
3 Cijelo vrijeme svoje zemaljske službe, Isus je bio u stanju trčati trku zbog Jehovine radosti. (Usporedi Nehemija 8:10.) Njegova mu je radost pomogla da podnese čak i sramotnu smrt na mučeničkom stupu, nakon čega je doživio neopisivu radost kad je bio podignut iz mrtvih i kad je uzašao s desne strane svom Ocu, otkuda gleda Božje djelo sve do njegovog završetka. Svojom ustrajnošću kao čovjek na Božjoj strani, on je zadržao pravo na vječni život. Da, kao što stoji u Luki 21:19: “Svojom ćete ustrajnošću zadobiti svoje duše” (NW).
4. Kakav je primjer Isus pružio svojim sutrkačima, i što bismo trebali zadržati u mislima?
4 Isus Krist pružio je najbolji primjer za svoje sutrkače, a njegov primjer jamči nam da i mi možemo biti pobjednici (1. Petrova 2:21). Ono što Isus traži od nas mi možemo učiniti. Kao što je on ustrajao, i mi to možemo. I dok ga nastavljamo postojano oponašati, svoje misli moramo zadržati na razlozima zbog kojih trebamo biti radosni (Ivan 15:11, 20, 21). Radost će nas ojačati da ustrajemo u trci u Jehovinoj službi dok ne dobijemo slavnu nagradu vječnog života (Kološanima 1:10, 11).
5. Kako možemo biti radosni i ojačani za trku koja je pred nama?
5 Da bi nam pomogao da ustrajemo u trci, Jehova pruža snagu koja je iznad obične. Kad smo progonjeni, jača nas ta snaga, kao i spoznaja zašto imamo prednost prolaziti kroz progonstvo (2. Korinćanima 4:7-9). Svako iskušenje zbog iskazivanja časti Božjem imenu i podržavanja njegovog suvereniteta razlog je za radost koju nam nitko ne može oduzeti (Ivan 16:22). To objašnjava zašto su se apostoli, nakon što su po naređenju židovskog sanhedrina bili pretučeni zbog svjedočenja za divne stvari koje je Jehova Bog učinio u povezanosti sa Isusom, radovali “što im je udijeljena čast da podnesu zlostavljanje za ime Isusovo” (Djela apostolska 5:41, 42, St). Njihova radost nije nastala zbog samog progonstva, već zbog dubokog unutarnjeg zadovoljstva kao posljedice saznanja da su ugodili Jehovi i Isusu.
6, 7. Zašto kršćanski trkač može uzvikivati od radosti čak i kad ima nevolje, i sa kakvim ishodom?
6 Još jedna podržavajuća snaga u našem životu je nada koju je Bog postavio pred nas. Kao što se Pavao izrazio: “Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu, po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju. Ali ne samo to nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu. A nada ne razočarava” (Rimljanima 5:1-5, St).
7 Nevolje same po sebi ne predstavljaju radost, ali radost predstavljaju miroljubivi plodovi koje one donose. Ti plodovi su ustrajnost, prokušanost, nada i ispunjenje te nade. Naša ustrajnost vodit će nas do primanja božanskog priznanja. Kad imamo Božje priznanje, s povjerenjem možemo očekivati ispunjenje obećanja koja je on izrekao. Ta nada održava nas na ispravnom putu i hrabri nas u nevolji dok se nada ne ispuni (2. Korinćanima 4:16-18).
Sretni su oni koji ustraju!
8. Zašto ovo razdoblje čekanja nije za nas izgubljeno vrijeme?
8 Dok čekamo božanski određeno vrijeme za dodjelu nagrada trkačima, doživljavamo promjene. To su duhovna poboljšanja u nama koja su posljedica uspješnog suočavanja sa iskušenjima, a ta nam poboljšanja donose veliku naklonost kod Boga. Ona pokazuju što smo i pružaju nam priliku da iskažemo iste divne osobine koje su imali vjerni pojedinci starog doba, koje je na poseban način ispoljio naš Uzor, Isus Krist. Učenik Jakov je rekao: “Smatrajte sve to radošću, braćo moja, kad se susretnete sa različitim kušnjama, jer ipak znate da ispitana kakvoća vaše vjere razvija ustrajnost. A ustrajnost neka dovrši svoje djelo, da budete potpuni i zdravi u svakom pogledu, i da vam ništa ne nedostaje” (Jakov 1:2-4, NW). Da, možemo očekivati da ćemo imati različita iskušenja, ali ona će nam pomoći kod razvijanja ispravnih osobina. Time dokazujemo da ćemo ostati u toj trci dok ne dobijemo nagradu, bez obzira na kakve zapreke nailazimo.
9, 10. (a) Zašto su oni koji podnesu kušnje sretni, i kako bismo se trebali suočavati sa kušnjama? (b) Tko su bili sretni pojedinci starog vremena, i kako možemo biti ubrojani među njih?
9 Stoga nije čudo što je Jakov rekao: “Sretan je čovjek koji pretrpi kušnju, jer nakon što se prokušao, primit će krunu života, koju je Jehova obećao onima koji ga postojano ljube“! (Jakov 1:12, NW). Uvijek se hrabro suočavajmo sa iskušenjima, opremljeni božanskim osobinama koje će nas ojačati da ih svladamo (2. Petrova 1:5-8).
10 Sjetimo se da Božji način postupanja s nama nije ništa novo ili neobično. Vjerni ‘oblak svjedoka’ starog vremena iskusio je jednako postupanje kad su dokazivali svoju postojanost prema Bogu (Hebrejima 12:1, St). Božje priznavanje tih slugu zapisano je u njegovoj Riječi, i mi sve njih smatramo sretnima zbog toga što su ustrajali u iskušenju. Jakov kaže: “Braćo, uzmite kao uzor podnošenja zla i iskazivanja strpljivosti proroke, koji su govorili u Jehovino ime. Gle! Sretnima proglašavamo one koji su ustrajali. Čuli ste za Jobovu ustrajnost i vidjeli ste ishod koji je Jehova dao, da je Jehova veoma blag u naklonosti i da je milosrdan” (Jakov 5:10, 11, NW). Bilo je prorečeno da će se u ovim kritičnim posljednjim danima na svjetskoj pozornici pojaviti neki koji će služiti Jehovi sa besprijekornošću, baš kao što su to činili proroci u davnim stoljećima. Nismo li sretni što smo oni koji tako postupaju? (Danijel 12:3; Otkrivenje 7:9).
Podrška Jehovine ohrabrujuće Riječi
11. Kako nam Božja riječ može pomoći da ustrajemo, i zašto ne bismo trebali biti poput kamenitog tla iz Isusove usporedbe?
11 Pavao je ukazao na još jednu pomoć u ustrajnosti kad je rekao da se “kroz strpljivu ustrajnost, i kroz ohrabrenje iz Pisma, možemo čvrsto držati svoje nade” (Rimljanima 15:4, The Twentieth Century New Testament). Zaista, Božja riječ mora biti duboko usađena u nas kako bi nas navela na ispravan odgovor u svakom trenutku. Nemamo nikakve koristi ako smo poput kamenitog tla opisanog u Isusovoj usporedbi o sijaču: “Posijani na ‘kamenito tlo’ jesu oni koji, kad čuju riječ, odmah je primaju s radošću, ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni. Nato, kad dođe nevolja ili progonstvo zbog riječi, smjesta podlegnu” (Marko 4:16, 17, St). U takvima istina Božje riječi ne pušta duboki korijen; dakle, u vrijeme nevolje oni nisu u stanju osloniti se na nju kao na pravi izvor snage i nade.
12. U vezi čega se ne bismo trebali zavaravati kad prihvatimo dobru vijest?
12 Svatko tko prihvaća dobru vijest Kraljevstva ne bi se trebao zavaravati obzirom na ono što će uslijediti. On polazi putem života na kojem će na sebe navući nevolju ili progonstvo (2. Timoteju 3:12). No, on bi trebao smatrati ‘svakom radošću’ da ima prednost podnijeti različite kušnje zbog čvrstog držanja Božje riječi i zbog toga što drugima govori o njoj (Jakov 1:2, 3).
13. Kako i zašto se Pavao radovao zbog kršćana u Solunu?
13 Stanovnici Soluna u prvom stoljeću pokrenuli su pobunu zbog Pavlovog propovijedanja. Kad je Pavao otišao za Bereju, ti su ga protivnici slijedili kako bi izazvali daljnje nevolje. Vjernim pojedincima koji su ostali iza njega u Solunu, progonjeni apostol je pisao: “Moramo, braćo, uvijek zahvaljivati Bogu za vas, kako i dolikuje, jer vrlo napreduje vaša vjera i jer raste ljubav svakoga pojedinog među vama, tako da se mi sami vama ponosimo među Božjim crkvama zbog vaše postojane vjere u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite. One su predznak pravednoga suda Božjega koji će vas pronaći dostojnima kraljevstva Božjega za koje i trpite” (2. Solunjanima 1:3-5, St). Premda su trpjeli od ruku neprijatelja, solunski kršćani rasli su brojčano i u sve većoj sličnosti Kristu. Kako je to bilo moguće? Jer su izvlačili snagu iz Jehovine ohrabrujuće Riječi. Slušali su Gospodinove zapovijedi i ustrajno su trčali trku (2. Solunjanima 2:13-17).
Zbog spasenja drugih
14. (a) Iz kojih razloga radosno ustrajemo u službi unatoč poteškoćama? (b) Za što molimo, i zašto?
14 Mi vjerno i bez prigovaranja podnosimo teškoće i progonstva prvenstveno zbog Božjeg opravdanja. No, postoji još jedan nesebični razlog zašto se mirimo sa takvim stvarima: da bismo vijest Kraljevstva mogli prenijeti drugima, kako bi za Božje Kraljevstvo bilo stvoreno više objavitelja koji bi davali ‘javnu izjavu za spasenje’ (Rimljanima 10:10, NW). Oni koji djeluju u Božjoj službi trebali bi moliti da Gospodar žetve blagoslovi njihov posao tako da izvede više objavitelja Kraljevstva (Matej 9:38). Pavao je pisao Timoteju: “Ono što si od mene čuo pred mnogim svjedocima, povjeri pouzdanim ljudima koji će biti sposobni i druge poučiti! Dijeli sa mnom tegobe kao dobar vojnik Krista Isusa!” (2. Timoteju 2:2, 3, St).
15. Zašto se moramo ponašati kao vojnici i sudionici ‘u natjecanju’?
15 Vojnik napušta nevojnički civilni način života koji nema tolika ograničenja. Isto tako, ni mi se ne smijemo zaplitati poslovima onih koji nisu u Gospodinovoj vojsci i koji su, ustvari, na suprotnoj strani. Tako je Pavao dalje pisao Timoteju: “Nijedan se vojnik u službi ne zapleće u poslove svakidašnjega života kako bi ugodio vojskovođi. Isto tako, ako se tko natječe, ne dobiva vijenca ako se propisno ne natječe” (2. Timoteju 2:4, 5, St). U nastojanju da postignu pobjedu u trci za ‘vijencem života’, trkači moraju pokazivati samosvladavanje i izbjegavati nepotrebne terete i zamke. Na taj način mogu se usredotočiti na donošenje dobre vijesti spasenja drugima (Jakov 1:12; usporedi 1. Korinćanima 9:24, 25).
16. Što ne može biti zaustavljeno, i za čiju korist ustrajemo?
16 Zbog toga što ljubimo Boga i ovcama slične pojedince koje tražimo, spremno pristajemo na mnogo toga kako bismo dostigli druge sa dobrom vijesti spasenja. Neprijatelji nas mogu sprečavati u propovijedanju Božje riječi. Ali, Božja riječ ne može biti zaustavljena, a govorenje drugima o njoj u vezi spasenja ne može biti sputano. Pavao je opisao Timoteju zašto je bio tako spreman podnijeti kušnju: “Sjećaj se Isusa Krista koji je uskrsnuo od mrtvih, rođen od Davidova potomstva! Tako to uči moja Radosna vijest, za koju trpim nevolje sve do okova kao kakav zločinac. Ali riječ Božja nije okovana. Eto zato sve strpljivo podnosim radi izabranih da i oni postignu spasenje po Kristu Isusu zajedno sa vječnom slavom” (2. Timoteju 2:8-10, St). Danas imamo u mislima ne samo mali ostatak onih koje čeka nebesko Kraljevstvo, već i veliko mnoštvo drugih ovaca Vrsnog Pastira, Isusa Krista, veliko mnoštvo koje dobiva zemaljski Raj pod Kristovim Kraljevstvom (Otkrivenje 7:9-17).
17. Zašto ne bismo trebali napustiti trku, i što su posljedice ako ustrajemo u trci do kraja?
17 Ako se lako predajemo, nećemo pomoći ni sebi ni bilo kome drugome da dobije spasenje. Ustrajnošću u kršćanskoj trci, bez obzira na zapreke na koje nailazimo, neprestano očekujemo nagradu i možemo izravno pomoći drugima da dobiju spasenje, istovremeno bivajući izrazitim primjerom snage za druge. Ma kakva da je naša nada, nebeska ili zemaljska, Pavlov stav ‘trčanja prema cilju da se postigne nagrada’ divan je za oponašanje (Filipljanima 3:14, 15, St).
Postojano nastaviti trku
18. O čemu ovisi dobivanje nagrade, no što moramo izbjegavati kako bismo izdržali do kraja?
18 Pobjedničko završavanje kršćanskog puta na opravdanje Jehove i dobivanje nagrade koju čuva za nas ovisi o tome hoćemo li postojano nastaviti trčati cijelu trku. Stoga ne možemo izdržati do kraja ako se opterećujemo stvarima koje ne služe pravednim razlozima. Čak i kad smo se oslobodili takvih stvari, zahtjevi su još uvijek toliki da traže onoliko snage koliko možemo sakupiti. Zato Pavao savjetuje: “Odbacimo također svaki teret i grijeh koji lako prianja uz nas, te ustrajno trčimo trku koja je postavljena pred nas” (Hebrejima 12:1, NW). Poput Isusa, ne bismo trebali previše naglašavati patnje koje moramo podnijeti, već bismo ih trebali smatrati malom cijenom za radosnu nagradu. (Usporedi Rimljanima 8:18.)
19. (a) Kakvo je pouzdanje Pavao izrazio pri kraju svog života? (b) Dok se približavamo kraju trke ustrajnosti, kakvo bismo pouzdanje trebali imati obzirom na obećanu nagradu?
19 Pri kraju svog života, Pavao je bio u stanju reći: “Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovršio, vjeru sačuvao. Već mi je pripravljen vijenac pravednosti” (2. Timoteju 4:7, 8, St). Nalazimo se u trci ustrajnosti kako bismo dobili nagradu vječnog života. Ako prestanemo biti ustrajni samo zato što je trka nešto duža nego smo to očekivali kad smo je započeli, posustat ćemo kad budemo blizu primanja obećane nagrade. U to možemo biti sigurni. No, nema sumnje, nagrada nas čeka.
20. Što bi trebala biti naša odluka dok ne dostignemo kraj trke?
20 Neka se stoga naše oči ne bi umorile u promatranju kad će započeti velika nevolja i donijeti uništenje najprije Babilonu Velikom, a zatim ostatku Đavolove organizacije (2. Petrova 3:11, 12). Obzirom na sve izrazite znakove oko nas, gledajmo naprijed u vjeri. Zasučimo rukave u svojoj snažnoj ustrajnosti i hrabro nastavimo trku koju je Jehova postavio pred nas, sve dok ne dođemo do kraja i dok ne dobijemo radosnu nagradu, na Jehovino opravdanje kroz Isusa Krista.
Kako bi odgovorio?
◻ Za kakvu se trku kršćanin mora pripremiti?
◻ Zašto je u trčanju trke radost tako važna?
◻ Iz kojih glavnih razloga ustrajemo u službi unatoč poteškoćama?
◻ Zašto ne bismo trebali napustiti trku koju je Bog postavio pred nas?
[Slika na stranici 15]
Poput trčanja duge trke, kršćani moraju ustrajati
[Slika na stranici 17]
U težnji za ‘krunom života’, trkači moraju pokazivati samosvladavanje