Pitanja čitalaca

Izraz “oduprli do krvi” ukazuje na to da se ide do krajnje granice, do smrti, a doslovno označava prolijevanje nečije krvi.

Apostol Pavao je znao da su neki hebrejski kršćani zbog svoje vjere već “pretrpjeli veliku borbu u patnjama” (Hebrejima 10:32, 33). Izgleda da je Pavao, kad je to govorio, koristio usporedbu o borbi u nekom grčkom sportskom natjecanju, koje je moglo uključivati trčanje, hrvanje, boks te bacanje diska i koplja. U skladu s time, u Hebrejima 12:1 poticao je sukršćane: “Skinimo i mi svaki teret i grijeh koji nas lako zapliće, i s ustrajnošću trčimo trku koja stoji pred nama.”

Tri retka kasnije, u Hebrejima 12:4, Pavao je možda prešao s usporedbe o trčanju na natjecanje u boksu. (Na oba pojma ukazuje se u 1. Korinćanima 9:26.) Boksači su u drevno doba šake i ručne zglobove omatali kožnim trakama. Moguće je da se na trake dodavalo “olovne, željezne ili metalne klinove, kojima se boksačima nanosilo ozbiljne povrede”. Ti su nasilni mečevi uzrokovali krvarenje, a ponekad čak i smrt.

Bilo kako bilo, hebrejski su kršćani imali dobre primjere vjernih Božjih slugu koji su pretrpjeli progonstvo i nasilno zlostavljanje čak do smrti, “do krvi”. Zapazi u kojem je kontekstu Pavao skrenuo pažnju na ono što su doživjele vjerne osobe iz drevnog doba:

“Bili su kamenovani, iskušavani, prepiljeni, umrli su pobijeni mačem, hodali su u ovčjim kožama, u kozjim kožama, dok su bili u oskudici, u nevolji, zlostavljani.” Nakon toga se Pavao usredotočio na Usavršitelja naše vjere, Isusa: “Pretrpio je mučenički stup, prezrevši sramotu, i sjeo je s desne strane Božjeg prijestolja” (Hebrejima 11:37; 12:2).

Da, mnogi su se “oduprli do krvi”, odnosno do smrti. To odupiranje predstavljalo je daleko više od unutarnje borbe protiv grijeha nevjerovanja. Mada su ih drugi nasilno zlostavljali, ostali su lojalni, čuvajući svoju vjernost do smrti.

Noviji članovi skupštine u Jeruzalemu, koji su možda postali kršćani nakon što je ranije žestoko progonstvo prestalo, nikada se nisu suočili s takvim krajnje teškim kušnjama (Djela apostolska 7:54-60; 12:1, 2; Hebrejima 13:7). Pa ipak, neke od njih su čak i manje kušnje odvratile od toga da nastave voditi borbu; oni su se ‘umorili i klonuli u svojim dušama’ (Hebrejima 12:3). Trebali su napredovati prema zrelosti. To bi im pomoglo da ustraju bez obzira na to što ih može snaći, čak i ako bi to uključivalo fizičko zlostavljanje do te mjere da se prolije njihovu krv (Hebrejima 6:1; 12:7-11).

Mnogi su se kršćani u suvremeno doba “oduprli do krvi” tako što su bili pogubljeni jer nisu željeli kompromitirati svoju kršćansku vjeru. Umjesto da dozvolimo da Pavlove riječi iz Hebrejima 12:4 u nama izazivaju strah, možemo ih shvatiti kao pokazatelj toga koliko smo daleko spremni ići da bismo ostali lojalni Bogu. Pavao je kasnije, u tom istom pismu Hebrejima, napisao: “Neka bismo i dalje imali nezasluženu dobrohotnost, po kojoj možemo prihvatljivo vršiti Bogu svetu službu sa strahom pred Bogom i strahopoštovanjem” (Hebrejima 12:28).