U ljudskoj je prirodi pokazivati dobrotu. Bog izuzetno cijeni tu osobinu i stoga nije nikakvo čudo što nam u svojoj Riječi kaže: “Budite dobrostivi jedni prema drugima” (Efežanima 4:32). Kako u svakodnevnom životu možemo postupati po tom načelu? Biblija daje jednostavan savjet: “Ne zaboravljajte gostoljubivost.” Izvorna grčka riječ prevedena s “gostoljubivost” prenosi misao o pokazivanju ljubavi ili susretljivosti prema strancima, što dodatno ističe koliko je važno biti dobrostiv prema svima (Hebrejima 13:2; 1. Timoteju 3:2, bilješka).

Nakon što je potaknuo kršćane da se trude biti gostoljubivi prema svima, apostol Pavao spomenuo je da su neki Božji sluge “i ne znajući” ugostili anđele. Imati takve goste sigurno je bila velika čast. No ti su Božji sluge iskazali gostoljubivost “i ne znajući” da je riječ o anđelima. Iz Pavlovih riječi izvlačimo važnu pouku: Ako se trudimo pokazivati gostoljubivost svojim bližnjima, pa čak i onima koje ne poznajemo dobro, možda ćemo biti nagrađeni na neki neočekivan način.

Tko su bili Božji sluge za koje je Pavao rekao da su “i ne znajući” ugostili anđele? To su, po svoj prilici, bili Abraham i Lot. Njih su dvojicu posjetili anđeli i prenijeli im važne Božje poruke, o čemu možemo čitati u 18. i 19. poglavlju 1. Mojsijeve. Abrahamu su kazali da će Bog ispuniti svoje obećanje i podariti mu sina, a Lota upozorili da što prije pobjegne iz Sodome jer Bog namjerava uništiti njegov grad i susjednu Gomoru (1. Mojsijeva 18:1-10; 19:1-3, 15-17).

Iz biblijskog je izvještaja razvidno da ni Abraham ni Lot nisu znali koga su ugostili. Za njih su to bili tek stranci koji su prolazili njihovim krajem. Pružanje gostoprimstva putnicima bilo je običaj i dužnost u biblijsko doba. Ljudi su u goste rado primali prijatelje, članove obitelji i strance. Zakon koji je Bog preko Mojsija kasnije dao Izraelcima nalagao je da se pokazuje dobrota došljacima (5. Mojsijeva 10:17-19). Ipak, Abraham i Lot nisu ugostili strance iz puke dužnosti niti samo zato što su to nalagali uvriježeni običaji onog vremena. Njih su dvojica učinila puno više od onoga što je bilo uobičajeno. Na izvanredan su način pokazala dobrotu strancima i Jehova ih je zato bogato nagradio.

Abrahama je nagradio tako što mu je u poodmakloj dobi podario sina i obećao da će se preko njegovog potomstva blagosloviti svi narodi. Abraham i njegov sin Izak odigrali su važnu ulogu u ispunjenju Božjeg nauma sa Zemljom i ljudima. Na koji način? Njihova rodoslovna linija vodila je do obećanog Mesije, Isusa. Osim toga Abrahamova spremnost da iz poslušnosti Bogu žrtvuje svog sina predočavala je žrtvu koju je sam Bog podnio kad je njegov Sin, Isus Krist, umro kako bi otkupio ljudski rod od grijeha i smrti. Bog nam je time pokazao veliku ljubav i nezasluženu dobrotu (1. Mojsijeva 22:1-18; Matej 1:1, 2; Ivan 3:16).