Čuvaj se nevjerovanja

“Gledajte, braćo, da ne bude kad u kome od vas zlo srce nevjerstva da odstupi od Boga živoga” (JEVREJIMA 3:12).

 1. Na koju nam šokantnu realnost svraćaju pažnju Pavlove riječi upućene hebrejskim kršćanima?

KAKVE li zastrašujuće pomisli — da ljudi koji su nekada imali osobni odnos s Jehovom mogu razviti “zlo srce” i ‘odstupiti od Boga živoga’! A kako je samo dobro to upozorenje! Apostol Pavao nije ove riječi uputio nevjernicima nego ljudima koji su na temelju vjere u otkupnu žrtvu Isusa Krista predali svoj život Jehovi.

 2. Koja pitanja moramo razmotriti?

² Kako bi netko tko se nalazi u takvom duhovno blagoslovljenom stanju uopće mogao razviti “zlo srce nevjerstva”? Uistinu, kako bi itko tko je iskusio Božju ljubav i nezasluženu dobrohotnost mogao namjerno odstupiti od njega? I može li se to dogoditi bilo kome od nas? To su zaista otrežnjavajuće misli, pa zavređuju da potražimo razlog za davanje takvog upozorenja (1. Korinćanima 10:11).

Čemu tako snažan savjet?

 3. Opiši okolnosti u kojima su se nalazili kršćani prvog stoljeća u Jeruzalemu i oko njega.

³ Izgleda da je 61. n. e. Pavao poslao svoje pismo hebrejskim kršćanima u Judeji. Jedan je povjesničar primijetio da je to bilo vrijeme kada “nije bilo mira ni sigurnosti za bilo kojeg ozbiljnog, poštenog čovjeka, ni u gradu Jeruzalemu ni bilo gdje drugdje u cijeloj provinciji”. Bilo je to vrijeme bezakonja i nasilja, nastalog uslijed prisutnosti ugnjetavačke rimske vojske, prividno hrabrih židovskih zelota, koji su se borili protiv Rimljana, i kriminalnih radnji lopova koji su se okoristili tim kaotičnim vremenima. Sve je to jako otežalo položaj kršćana, koji su se mnogo trudili da se ne upliću u takve stvari (1. Timoteju 2:1, 2). Zapravo, zbog njihovog su ih neutralnog stava neki smatrali društveno neprilagođenima, pa čak i buntovnima. S kršćanima se često loše postupalo te im se nanosila osobna šteta (Jevrejima 10:32-34).

 4. Kakvom su pritisku religiozne prirode bili izloženi hebrejski kršćani?

⁴ Osim toga, hebrejski su kršćani bili pod snažnim pritiskom religiozne prirode. Revnost Isusovih vjernih učenika i brz rast kršćanske skupštine kao rezultat te revnosti stvorio je ljubomoru i bijes kod Židova — a naročito kod njihovih religioznih vođa. Nisu prezali ni pred čim kako bi zlostavljali sljedbenike Isusa Krista i progonili iha (Djela apostolska 6:8-14; 21:27-30; 23:12, 13; 24:1-9). Čak i u slučaju da su neki kršćani bili pošteđeni otvorenog progonstva, svejedno su Židovima bili meta prezira i izrugivanja. Kršćanstvo je bilo prezreno kao nova vjera koja nije imala raskoš judaizma, koja nije imala ni hram, ni svećenstvo, ni praznike, ni formalne žrtve i tako dalje. Čak je i njihov vođa, Isus, bio ubijen kao osuđeni zločinac. Da bi mogli živjeti u skladu sa svojom religijom, kršćani su morali imati vjeru, biti hrabri i ustrajati.

 5. Zašto je za kršćane u Judeji bilo od presudne važnosti da ostanu duhovno budni?

⁵ Povrh svega, hebrejski kršćani u Judeji živjeli su u presudnom vremenu u povijesti te nacije. Mnoge stvari za koje je njihov Gospodin, Isus Krist, rekao da će obilježavati kraj židovskog sustava već su se bile dogodile. Kraj nije mogao biti daleko. Da bi preživjeli, kršćani su morali ostati duhovno budni i biti spremni da “bježe u gore” (Matej 24:6, 15, 16). Hoće li imati vjere i duhovne snage da odmah krenu u akciju, kako ih je Isus uputio? Izgleda da su se pojavile izvjesne sumnje.

 6. Što je kršćanima u Judeji bilo hitno potrebno?

⁶ Tijekom posljednjeg desetljeća prije raspada cjelokupnog židovskog sustava stvari, hebrejski su kršćani očito bili pod ogromnim pritiskom i unutar skupštine i izvan nje. Bilo im je potrebno ohrabrenje. Ali, pored toga, bili su im potrebni savjeti i upute kako bi im se pomoglo uvidjeti da je put koji su izabrali ispravan i da nisu uzalud patili i ustrajali. Nasreću, Pavao je bio dorastao toj situaciji, pa im je priskočio u pomoć.

 7. Zašto nas treba zanimati ono što je Pavao napisao hebrejskim kršćanima?

⁷ Ono što je Pavao napisao hebrejskim kršćanima trebalo bi nas jako zanimati. Zašto? Zato što mi živimo u vremenu koje odgovara onom u kojem su oni živjeli. Svijet koji je pod Sotoninom upravom svakodnevno vrši pritisak na nas (1. Ivanova 5:19). Proročanstva koja su izrekli Isus i apostoli u vezi s posljednjim danima i ‘svršetkom sustava stvari’ ispunjavaju se pred našim očima (Matej 24:3-14, NW; 2. Timoteju 3:1-5; 2. Petrova 3:3, 4; Otkrivenje 6:1-8). Povrh svega, moramo ostati budni u duhovnom pogledu kako bismo se “udostojili uteći od svega ovoga što će se zbiti” (Luka 21:36).

Onaj koji je veći od Mojsija

 8. Na što je Pavao poticao svoje sukršćane kad je rekao riječi zapisane u Jevrejima 3:1?

⁸ Spominjući jednu prijeko potrebnu stvar, Pavao piše: “Poznajte poslanika i poglavara svećeničkoga [“Promotrite apostola i prvosvećenika”, NW], kojega mi priznajemo, Isu[sa Kri]sta” (Jevrejima 3:1). ‘Promotriti’ znači “jasno razabrati (...), razumjeti u potpunosti, pomno promotriti” (Vine’s Expository Dictionary of Old and New Testament Words). Dakle, Pavao je poticao svoje suvjernike da se ozbiljno potrude kako bi stekli pravo razumijevanje uloge koju je Isus imao u njihovoj vjeri i njihovom spasenju. Na taj bi način ojačali svoju odlučnost da čvrsto stoje u vjeri. Koju je dakle ulogu imao Isus i zašto ga trebamo ‘promotriti’?

 9. Zašto Pavao naziva Isusa ‘apostolom’ i ‘prvosvećenikom’?

⁹ Pavao je nazvao Isusa ‘apostolom’ i ‘prvosvećenikom’. ‘Apostol’ je poslanik, a ovdje se odnosi na Božje sredstvo za komuniciranje s čovječanstvom. ‘Prvosvećenik’ je osoba putem koje ljudi mogu pristupiti Bogu. Te su dvije stvari neophodne u pravom obožavanju, a Isus je njihovo utjelovljenje. On je bio poslan s neba da čovječanstvo pouči istini o Bogu (Ivan 1:18; 3:16; 14:6). Pored toga, Isus je postavljen za protusliku Prvosvećenika u Jehovinom uređenju duhovnog hrama za oproštenje grijeha (Jevrejima 4:14, 15; 1. Ivanova 2:1, 2). Ako uistinu cijenimo blagoslove koje možemo dobiti preko Isusa, tada ćemo imati hrabrosti ostati čvrsti u vjeri i bit ćemo odlučni ustrajati u tome.

10. (a) Kako je Pavao pomogao hebrejskim kršćanima da shvate nadmoćnost kršćanstva u odnosu na judaizam? (b) Koju je univerzalnu istinu Pavao naveo da bi dao težinu svojim riječima?

¹⁰ Da bi istaknuo vrijednost kršćanske vjere, Pavao je Isusa usporedio s Mojsijem, kojeg su Židovi smatrali najvećim prorokom među svojim precima. Da su hebrejski kršćani cijelim svojim srcem shvatili da je Isus veći od Mojsija, tada ne bi imali nikakvog razloga da sumnjaju u nadmoćnost kršćanstva u odnosu na judaizam. Pavao je istaknuo da je Mojsije, premda ga se smatralo dostojnim da mu se povjeri Božji ‘dom’ — izraelska nacija, odnosno skupština — bio samo vjerni sluga (4. Mojsijeva 12:7). S druge strane, Isus je Sin, gospodar doma (1. Korinćanima 11:3; Jevrejima 3:2, 3, 5). Da bi dao težinu svojim riječima, Pavao navodi ovu univerzalnu istinu: “Jer svaki dom treba neko da načini; a ko je sve stvorio ono je Bog” (Jevrejima 3:4). Nitko ne bi osporio činjenicu da je Bog veći od svakoga, jer je on Graditelj, odnosno Stvoritelj, svega. Dakle, budući da je Isus bio Božji suradnik, logično je da on mora biti veći od svakog stvorenja, uključujući i Mojsija (Priče Salamunove 8:30; Kološanima 1:15-17).

11, 12. Na što je Pavao poticao hebrejske kršćane, uz što da prionu ‘tvrdo do kraja’, i kako mi možemo primijeniti njegov savjet?

¹¹ Hebrejski su kršćani imali uistinu visokopovlašteni položaj. Pavao ih je podsjetio na to da su oni “zajedničari zvanja nebeskoga”, a to je prednost koju su trebali cijeniti više od bilo čega što je židovski sustav nudio (Jevrejima 3:1). Mora da su Pavlove riječi kod tih pomazanih kršćana stvorile osjećaj zahvalnosti zato što su imali priliku dobiti novo nasljedstvo, umjesto da budu žalosni zbog toga što su se odrekli stvari koje su bile povezane s njihovim židovskim naslijeđem (Filipljanima 3:8). Potičući ih da prionu uz svoju prednost i da je ne uzimaju olako, Pavao je rekao: “[Krist je] kao sin u domu [Božjem]; kojega smo dom mi, ako slobodu i slavu nada do kraja tvrdo održimo” (Jevrejima 3:6).

¹² Da, ako su hebrejski kršćani željeli preživjeti predstojeći svršetak židovskog sustava stvari, tada su morali ‘tvrdo do kraja’ prionuti uz svoju od Boga danu nadu. I mi danas moramo činiti to isto želimo li preživjeti kraj ovog sustava (Matej 24:13). Ne smijemo dozvoliti da nas životne brige, ravnodušnost ljudi ili naša vlastita nesavršena naginjanja pokolebaju u vjeri u Božja obećanja (Luka 21:16-19). Obratimo pažnju na daljnje Pavlove riječi da bismo vidjeli na koji način možemo očvrsnuti.

‘Ne budite drvenastih srca’

13. Kakvo je upozorenje dao Pavao, i kako je primijenio 95. Psalam?

¹³ Nakon razmatranja povoljnog položaja hebrejskih kršćana, Pavao daje sljedeće upozorenje: “Kao što govori Duh sveti: danas ako glas njegov čujete, ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste u dane napasti u pustinji” (Jevrejima 3:7, 8). Pavao je citirao iz 95. Psalma, pa je zato mogao reći “govori Duh sveti”b (Psalam 95:7, 8, St; 2. Mojsijeva 17:1-7). Bog je nadahnuo Pisma putem svojeg svetog duha (2. Timoteju 3:16).

14. Kako su Izraelci reagirali na ono što je Jehova učinio za njih, i zašto?

¹⁴ Nakon što su bili oslobođeni iz ropstva u Egiptu, Izraelcima je ukazana velika čast time što su s Jehovom ušli u savezni odnos (2. Mojsijeva 19:4, 5; 24:7, 8). Međutim, umjesto da su pokazivali cijenjenje za ono što je Bog učinio za njih, ubrzo su postali buntovni (4. Mojsijeva 13:26–14:10). Kako se to moglo dogoditi? Pavao je naveo razlog: njihova su srca odrvenjela. No kako tankoćutna srca, koja se odazivaju na Božju Riječ, mogu odrvenjeti? I što moramo činiti da to spriječimo?

15. (a) Kako se ‘Božji glas’ čuo u prošlosti, a kako se čuje danas? (b) Koja pitanja trebamo postaviti u vezi s ‘Božjim glasom’?

¹⁵ Pavao svoje upozorenje započinje pogodbenom rečenicom “ako glas njegov čujete”. Bog je svom narodu govorio preko Mojsija i ostalih proroka. Zatim im je Jehova govorio preko svog Sina, Isusa Krista (Jevrejima 1:1, 2). Mi danas imamo cjelovitu Božju nadahnutu riječ, Bibliju. Osim toga, imamo ‘vjernog i razboritog roba’, kojeg je Isus imenovao da daje duhovnu “hranu u pravo vrijeme” (Matej 24:45-47, NW). Dakle, Bog još uvijek govori. No da li mi slušamo? Naprimjer, kako reagiramo na savjete u vezi s odijevanjem i dotjerivanjem ili u vezi s izborom zabave i muzike? Da li ‘čujemo’, odnosno obraćamo li pažnju na ono što čujemo i jesmo li poslušni tome? Ako imamo naviku da tražimo izgovore za svoje postupke ili prigovaramo savjetima, tada se izlažemo podmukloj opasnosti da naše srce odrveni.

16. Koji je jedan od načina da naše srce odrveni?

¹⁶ Isto tako, naše srce može odrvenjeti ako se izvlačimo od činjenja onoga što možemo činiti i što bismo trebali činiti (Jakov 4:17). Unatoč svemu što je Jehova učinio za Izraelce, oni nisu pokazivali vjeru, pobunili su se protiv Mojsija, izabrali su vjerovati negativnom izvještaju o Kanaanu i odbili su ući u Obećanu zemlju (4. Mojsijeva 14:1-4). Jehova je zato odredio da će oni provesti 40 godina u pustoši — što je bilo dovoljno dugo da nevjerni pripadnici tog naraštaja pomru. Ogorčen na njih, Bog je rekao: “Jednako se metu u srcima, ali oni ne poznaše putova mojijeh; za to se zakleh u gnjevu svojemu da ne će ući u pokoj [“počinak”, NW] moj” (Jevrejima 3:9-11). Vidimo li iz ovoga pouku za nas?

Pouka za nas

17. Zašto Izraelci nisu imali vjere unatoč tome što su vidjeli Jehovina moćna djela i čuli njegove objave?

¹⁷ Naraštaj Izraelaca koji je izašao iz Egipta svojim je očima vidio moćna Jehovina djela i na svoje je uši čuo njegove objave. Unatoč tome, nisu vjerovali da ih Bog može sigurno odvesti u Obećanu zemlju. Zašto nisu? “Oni ne poznaše putova mojijeh”, rekao je Jehova. Oni su znali što je Jehova rekao i učinio, ali nisu razvili pouzdanje i povjerenje u njegovu sposobnost da se brine za njih. Bili su toliko zaokupljeni vlastitim potrebama i željama da su Božjim putevima i njegovom naumu pridavali malo važnosti. Da, nisu vjerovali u njegovo obećanje.

18. Koji će način postupanja, prema Pavlovim riječima, stvoriti “zlo srce nevjerstva”?

¹⁸ Sljedeće riječi upućene Hebrejima s jednakom se snagom odnose i na nas: “Gledajte, braćo, da ne bude kad u kome od vas zlo srce nevjerstva da odstupi od Boga živoga” (Jevrejima 3:12). Pavao je došao do same srži problema istaknuvši da “zlo srce nevjerstva” nastaje uslijed ‘odstupanja od Boga živoga’. Ranije u ovom pismu govorio je o tome da se može ‘biti odvučen’ zbog nepažnje (Jevrejima 2:1, NW). Međutim, grčki izraz preveden riječju ‘odstupiti’ znači “stajati po strani” i povezan je s riječju “otpadništvo”. Taj izraz označava namjerno i svjesno odupiranje, povlačenje i odstupanje, a u sebi sadrži i dozu prezira.

19. Kako neposlušnost savjetima može dovesti do ozbiljnih posljedica? Prikaži to.

¹⁹ Prema tome, pouka je da će nam srce vrlo brzo odebljati, odrvenjeti, ako nam postane navika da propuštamo ‘slušati njegov glas’, oglušujući se na Jehovine savjete koje dobivamo putem njegove Riječi i razreda vjernog roba. Naprimjer, neki bi se nevjenčani par mogao početi ponašati malo preintimno. Što bi bilo ako bi samo ignorirali tu stvar? Hoće li ih to zaštititi od toga da ponove to što su učinili ili će im to samo olakšati da to ponovno učine? Slično tome, kada razred roba da savjet s obzirom na potrebu da budemo izbirljivi u odabiru muzike i načina zabave i tako dalje, da li sa zahvalnošću prihvaćamo taj savjet i činimo promjene gdje je to potrebno? Pavao nas potiče da ‘ne ostavljamo svoje skupštine’ (Jevrejima 10:24, 25). Usprkos tom savjetu, neki olako gledaju na kršćanske sastanke. Oni možda smatraju da neće biti nikakvih posljedica ako propuste poneki sastanak ili ako neke od njih uopće ne posjećuju.

20. Zašto je prijeko potrebno da povoljno reagiramo na biblijske savjete?

²⁰ Ako na Jehovin “glas”, koji je jasno iznesen u Pismima i u biblijskim publikacijama, ne reagiramo povoljno, brzo ćemo ustanoviti da ‘odstupamo od Boga živoga’. Pasivno ignoriranje savjeta lako se može pretvoriti u aktivno omalovažavanje i kritiziranje savjeta ili odupiranje njemu. Ako se to ne ispravi, razvit će se “zlo srce nevjerstva”, a oporavak od takvog načina postupanja obično je vrlo težak. (Usporedi Efežanima 4:19.) Jeremija je prikladno napisao: “Srce je prijevarno više svega i opako; ko će ga poznati?” (Jeremija 17:9). Iz tog je razloga Pavao potaknuo svoje hebrejske suvjernike: “Nego se utješavajte svaki dan, dokle se danas govori, da koji od vas ne odrveni od prijevare grjehovne” (Jevrejima 3:13).

21. Na što se sve nas opominje, i koju mogućnost imamo?

²¹ Kako smo samo sretni što nam Jehova govori putem svoje Riječi i organizacije još i danas! Zahvalni smo što nam “vjerni i razboriti rob” i dalje pomaže da “nadu kakvu smo od početka imali čvrsto sačuvamo do svršetka” (Jevrejima 3:14, St). Sada je vrijeme da se odazovemo na Božju ljubav i njegovo vodstvo. Dok to činimo, možemo doživjeti jedno drugo Jehovino divno obećanje — možemo “ući” u njegov počinak (Jevrejima 4:3, 10). To je sljedeća tema koju Pavao razmatra s hebrejskim kršćanima, a ujedno je i tema koju ćemo mi razmatrati u narednom članku.

[Bilješke]

Možeš li objasniti?

◻ Zašto je Pavao napisao tako snažan savjet hebrejskim kršćanima?

◻ Kako je Pavao hebrejskim kršćanima pomogao shvatiti da imaju nešto bolje od života pod judaizmom?

◻ Kako čovjeku srce postaje drvenasto?

◻ Što moramo činiti kako bismo spriječili da se razvije “zlo srce nevjerstva”?

[Slika na stranici 10]

Iskazuješ li vjeru u Isusa, Većeg Mojsija?