Nemoj odustati od trke za život!
“S ustrajnošću trčimo trku koja je postavljena pred nas” (JEVREJIMA 12:1, NW).
1, 2. Koji uzbudljivi događaji oduševljavaju Jehovine sluge u ovim posljednjim danima?
ŽIVIMO u uzbudljivom vremenu punom izazova. Prije više od 80 godina, 1914, Isus je bio ustoličen kao Kralj Božjeg nebeskog Kraljevstva. Tada je započeo “Gospodinov dan”, a s njim i ‘vrijeme kraja’ (Otkrivenje 1:10; Danijel 12:9; NW). Otada kršćanska trka za život poprima sve veću hitnost. Božji se sluge snažno naprežu da bi održali korak s Jehovinom nebeskom kočijom, njegovom nebeskom organizacijom, koja se nezaustavljivo kreće kako bi izvršila Jehovine naume (Ezehijel 1:4-28; 1. Korinćanima 9:24).
2 Da li Božji narod osjeća radost dok ‘trči trku’ prema vječnom životu? Da, uistinu osjeća! Pripadnici tog naroda oduševljeno su gledali sakupljanje ostatka Isusove braće i raduju se što uviđaju da je konačno pečaćenje ostatka od 144 000 pri kraju (Otkrivenje 7:3, 4). Osim toga, oni su uzbuđeni jer su svjesni da je Jehovin imenovani Kralj zamahnuo svojim srpom kako bi požnjeo “žito zemaljsko” (Otkrivenje 14:15, 16). A kakva je to samo žetva! (Matej 9:37). Dosada je sakupljeno više od pet milijuna duša — “veliko mnoštvo, koje nijedan čovjek nije mogao izbrojati, iz svih nacija i plemena i naroda i jezika” (Otkrivenje 7:9, NW). Nitko ne može reći koliko će veliko biti to mnoštvo na kraju, budući da ga nijedan čovjek ne može izbrojiti.
3. Usprkos kojim poteškoćama moramo uvijek nastojati gajiti radostan duh?
3 Istina, Sotona nas pokušava oboriti ili usporiti dok trčimo trku (Otkrivenje 12:17). Sigurno nije lako trčati dok nas okružuju ratovi, glad, pošasti i sve druge poteškoće koje obilježavaju vrijeme kraja (Matej 24:3-9; Luka 21:11; 2. Timoteju 3:1-5). Ipak, naše srce poskakuje od radosti dok se približava kraj trke. Mi se trudimo odražavati isti duh koji je Pavao poticao kod sukršćana u svoje vrijeme: “Radujte se svagda u Gospodinu, i opet velim: radujte se” (Filipljanima 4:4).
4. Kakav su duh pokazivali kršćani u Filipima?
4 Nema sumnje da su kršćani kojima je Pavao uputio te riječi već bili pronašli radost u svojoj vjeri, jer Pavao im je rekao: ‘Dalje se radujte u Gospodinu’ (Filipljanima 3:1, naglašeno od nas). Filipljani su sačinjavali velikodušnu skupštinu punu ljubavi koja je služila revno i oduševljeno (Filipljanima 1:3-5; 4:10, 14-20). No nisu svi kršćani u prvom stoljeću gajili takav duh. Naprimjer, neki židovski kršćani kojima je Pavao pisao knjigu Jevrejima davali su povoda za zabrinutost.
“Poklonimo više nego običnu pažnju”
5. (a) Kakav je duh vladao među hebrejskim kršćanima kad je osnovana prva kršćanska skupština? (b) Opiši kakav je duh vladao među nekim hebrejskim kršćanima oko 60. n. e.
5 Prvu kršćansku skupštinu u svjetskoj povijesti sačinjavali su prirodni Židovi i prozeliti, a bila je osnovana u Jeruzalemu 33. n. e. Kakav je duh vladao u njoj? Potrebno je samo pročitati uvodna poglavlja knjige Djela apostolskih da bismo se upoznali s oduševljenjem i radosti koji su u njoj vladali čak i usprkos progonstvu (Djela apostolska 2:44-47; 4:32-34; 5:41; 6:7). Međutim, kako su prolazila desetljeća, stvari su se mijenjale i izgleda da su mnogi židovski kršćani sve polaganije trčali trku za život. O situaciji koja je vladala među njima oko 60. n. e. jedan priručnik kaže: “Stanje mlitavosti i klonulosti, neispunjena očekivanja, predugo nadanje, namjerni prijestupi i nevjernost u svakodnevnom životu. Bili su kršćani, no premalo su cijenili slavu svog pozvanja.” Kako su pomazani kršćani mogli dospjeti u takvo stanje? Razmatranje nekih dijelova Pavlovog pisma Jevrejima (napisanog otprilike 61. n. e.) pomaže nam odgovoriti na to pitanje. To razmatranje pomoći će svima nama danas da ne upadnemo u slično stanje duhovne slabosti.
6. Koje su neke od razlika između obožavanja pod Mojsijevim zakonom i obožavanja koje se temelji na vjeri u Isusa Krista?
6 Hebrejski su kršćani došli iz judaizma, sistema koji je tvrdio da slijedi Zakon koji je Jehova dao posredstvom Mojsija. Izgleda da je mnogim židovskim kršćanima taj Zakon i dalje bio privlačan, možda zato što je stoljećima predstavljao jedini način na koji se moglo približiti Jehovi, a predstavljao je i impresivan sistem obožavanja sa svećenstvom, redovitim žrtvama i svjetski poznatim hramom u Jeruzalemu. Kršćanstvo je drugačije. Ono traži duhovnu viziju, kakvu je imao Mojsije, koji je ‘gledao na [tek buduću] plaću’ i koji se ‘držao Onoga koji se ne vidi, kao da ga vidi’ (Jevrejima 11:26, 27). Izgleda da mnogi židovski kršćani nisu imali takvu duhovnu viziju. Oni su hramali umjesto da su odlučno trčali prema cilju.
7. Kako bi sustav iz kojeg smo izišli mogao utjecati na to kako trčimo trku za život?
7 Da li je danas situacija slična? Pa, ne baš sasvim. Ipak, kršćani izlaze iz sustava stvari koji jako uzdiže sam sebe. Svijet nudi uzbudljive prilike, no istovremeno ljudima postavlja teške zahtjeve. Osim toga, mnogi od nas žive u zemljama u kojima je uobičajeno imati sumnjičav stav i u kojima su ljudi sebični te gledaju samo svoje interese. Ako dopustimo da na nas utječe takav sustav, ‘oči našega srca’ mogle bi se lako zamutiti (Efežanima 1:18). Kako ćemo moći dobro trčati trku za život ako više ne možemo jasno razabrati kamo idemo?
8. Na koji je način kršćanstvo nadmoćnije od obožavanja pod Zakonom?
8 Kako bi potaknuo židovske kršćane, Pavao ih je podsjetio na to koliko je kršćanski sustav nadmoćniji od Mojsijevog zakona. Istina, kad je nacija tjelesnog Izraela bila Jehovin narod pod Zakonom, Jehova joj je govorio preko nadahnutih proroka. No, Pavao kaže da On danas govori “preko sina, kojega postavi našljednika svemu, kroz kojega i svijet stvori” (Jevrejima 1:1, 2). Isus je, osim toga, veći od svih kraljeva iz Davidove linije, svojih “drugova”. On je veći čak i od anđela (Jevrejima 1:5, 6, 9).
9. Zašto i mi, poput židovskih kršćana Pavlovog vremena, trebamo pokloniti “više nego običnu pažnju” onome što kaže Jehova?
9 Pavao je stoga savjetovao židovske kršćane: “Zato je potrebno da poklonimo više nego običnu pažnju onome što smo čuli, da nikada ne budemo odvučeni” (Jevrejima 2:1, NW). Iako je bio divan blagoslov učiti o Kristu, to nije bilo dovoljno. Oni su trebali pokloniti pomnu pažnju Božjoj Riječi kako bi suzbili utjecaj židovskog svijeta koji ih je okruživao. I mi trebamo pokloniti “više nego običnu pažnju” onome što Jehova govori s obzirom na to da smo stalno izloženi propagandi ovoga svijeta. To znači da trebamo razvijati dobre navike proučavanja i redovito se držati rasporeda čitanja Biblije. Kao što Pavao kasnije kaže u svom pismu Jevrejima, to znači i da trebamo biti redoviti na sastancima te objavljivati svoju vjeru drugima (Jevrejima 10:23-25). To će nam pomoći da ostanemo duhovno budni kako ne bismo izgubili iz vida svoju veličanstvenu nadu. Ako svoj um ispunimo Jehovinim mislima, ništa što bi nam ovaj svijet mogao učiniti neće nas moći zaokupiti niti izbaciti iz ravnoteže (Psalam 1:1-3; Priče Salamunove 3:1-6).
“Potičite jedan drugoga”
10. (a) Što se može dogoditi onome tko ne poklanja više nego običnu pažnju Jehovinoj Riječi? (b) Kako možemo ‘poticati jedan drugoga’?
10 Ako ne poklonimo pomnu pažnju duhovnim stvarima, Božja obećanja mogla bi nam se činiti prilično nestvarnima. To se dogodilo i u prvom stoljeću kad su se skupštine sastojale isključivo od pomazanih kršćana, a bili su još uvijek živi i neki apostoli. Pavao je upozorio Hebreje: “Gledajte [“pazite”, NW], braćo, da ne bude kad u kome od vas zlo srce nevjerstva da odstupi od Boga živoga; nego se utješavajte [“potičite jedan drugoga”, NW] svaki dan, dokle se danas govori, da koji od vas ne odrveni od prijevare grjehovne” (Jevrejima 3:12, 13). Pavlov izraz “pazite” naglašava koliko je potrebno biti budan. Opasnost prijeti! Opasnost da se u našem srcu razvije nevjera — ‘grijeh’ — i da se odvratimo od Boga umjesto da mu se približimo (Jakov 4:8). Pavao nas podsjeća da ‘potičemo jedan drugoga’. Potrebna nam je toplina bratskog druženja. “Čovjek samovoljan [“onaj tko se osamljuje”, NW] traži što je njemu milo i miješa se u svašta” (Priče Salamunove 18:1). Kršćani danas osjećaju potrebu za takvim druženjem i zbog toga redovito posjećuju skupštinske sastanke, sastanke pokrajine i kongrese.
11, 12. Zašto ne bismo trebali biti zadovoljni samo spoznajom osnovnih kršćanskih nauka?
11 Pavao kasnije u svom pismu daje daljnji neprocjenjivi savjet: “Vi koji bi valjalo da ste učitelji po godinama, opet trebujete da se učite koje su prva slova riječi Božije; i postadoste da trebate mlijeka, a ne jake hrane. (...) Savršenijeh je tvrda hrana, koji imaju osjećanja dugijem učenjem obučena za razlikovanje i dobra i zla” (Jevrejima 5:12-14). Izgleda da neki židovski kršćani nisu napredovali u razumijevanju. Nevoljko su prihvaćali sve jače svjetlo s obzirom na Zakon i obrezanje (Djela apostolska 15:27-29; Galaćanima 2:11-14; 6:12, 13). Neki su možda još uvijek visoko cijenili tradicionalne običaje, kao što je slavljenje tjednog sabata i svečanog godišnjeg Dana pomirenja (Kološanima 2:16, 17; Jevrejima 9:1-14).
12 Pavao stoga kaže: “Da ostavimo početak Kr[i]stove nauke, i da se damo na savršenstvo [“zrelost”, NW]” (Jevrejima 6:1). Maratonac koji poklanja pomnu pažnju svojoj prehrani bolje može izdržati dugu, napornu trku. Slično tome, kršćanin koji poklanja pomnu pažnju duhovnoj prehrani — koji se ne ograničava na osnovne, ‘početne nauke’ — moći će lakše ostati u trci i završiti je. (Usporedi 2. Timoteju 4:7.) To znači da je potrebno razvijati zanimanje za ‘širinu i dužinu i dubinu i visinu’ istine i tako napredovati prema zrelosti (Efežanima 3:18).
‘Ustrajnost vam je potrebna’
13. Kako su hebrejski kršćani pokazali svoju vjeru u prošlim vremenima?
13 U razdoblju koje je uslijedilo odmah nakon Pentekosta 33. n. e. židovski su kršćani stajali nepokolebljivo usprkos žestokom protivljenju (Djela apostolska 8:1). Možda je Pavao to imao na umu kad je pisao: “Opominjite se pak prvijeh dana svojijeh, u koje se prosvijetliste i mnogu borbu stradanja podnesoste” (Jevrejima 10:32). Time što su vjerno ustrajali pokazali su svoju ljubav prema Bogu i dobili slobodu govora pred njim (1. Ivanova 4:17). Pavao ih opominje da ne odbacuju tu slobodu govora zbog nedostatka vjere. On ih potiče: “Jer vam je trpljenje [“ustrajnost”, NW] od potrebe da volju Božiju savršivši primite obećanje. Jer još malo, vrlo malo, pak će doći onaj koji treba da dodje i ne će odocniti” (Jevrejima 10:35-37).
14. Koje bi nam činjenice trebale pomoći da ustrajemo čak i nakon dugogodišnje službe Jehovi?
14 A kako je s nama danas? Većina nas bila je revna kad je prvi put čula za kršćansku istinu. Da li još uvijek imamo tu revnost? Ili smo ‘ostavili svoju prvu ljubav’? (Otkrivenje 2:4). Jesmo li se ohladili, možda pomalo razočarali ili umorili čekajući Harmagedon? Zastani, ipak, i razmisli. Istina nije ništa manje divna nego što je bila prije. Isus je još uvijek naš nebeski Kralj. Još se uvijek nadamo vječnom životu na rajskoj Zemlji i još uvijek imamo svoj odnos s Jehovom. Osim toga, nikada nemoj zaboraviti: “Doći [će] onaj koji treba da dodje i ne će odocniti.”
15. Kako su neki kršćani, poput Isusa, ustrajali u teškim progonstvima?
15 Stoga su Pavlove riječi zapisane u Jevrejima 12:1, 2 (NW) vrlo prikladne: “Odbacimo također svaki teret i grijeh [nevjeru] koji lako prianja uz nas, te s ustrajnošću trčimo trku koja je postavljena pred nas, dok pažljivo gledamo na Glavnog Posrednika i Usavršitelja naše vjere, Isusa. Zbog radosti koja je bila postavljena pred njega on je pretrpio mučenički stup, prezrevši sramotu, i sjeo je zdesna Božjem prijestolju.” Božji sluge su izdržali mnogo toga u ovim posljednjim danima. Neka su naša braća i sestre, poput Isusa koji je bio vjeran sve do svoje mučeničke smrti, vjerno izdržali najokrutnija progonstva — zatvore, mučenja, silovanja, pa čak i smrt (1. Petrova 2:21). Zar nam se srce ne ispunjava ljubavlju prema njima kad razmišljamo o njihovoj besprijekornosti?
16, 17. (a) S kojim se izazovima svoje vjere bori većina kršćana? (b) Što ne smijemo zaboraviti, a što će nam pomoći da trčimo trku za život?
16 Međutim, na većinu kršćana odnose se Pavlove daljnje riječi: “Jer još do krvi ne dodjoste boreći se protiv grijeha” (Jevrejima 12:4). Usprkos tome, u ovom sustavu put istine nije lak ni za koga od nas. Neki su obeshrabreni ‘protivljenjem [“protivnim riječima”, NW] od grešnika’ na svjetovnom poslu ili u školi, podnoseći ruganje ili odupirući se pritisku da učine grijeh (Jevrejima 12:3). Snažno iskušenje nagriza odlučnost nekih da zadrže Božja visoka mjerila (Jevrejima 13:4, 5). Otpadnici štetno djeluju na duhovnu ravnotežu pojedinaca koji slušaju njihovu otrovnu propagandu (Jevrejima 13:9). Druge pak radosti lišavaju problemi u vezi s osobnosti drugih. Neki su kršćani oslabili zato što su pretjeranu pažnju pridavali zabavi i slobodnim aktivnostima. Većina ljudi osjeća da ih u ovom sustavu stvari pritišću životni problemi.
17 Istina, ništa od toga nije ‘još dovelo do krvi’. Neki problemi čak mogu biti povezani s krivim odlukama koje sami donosimo. No svi oni predstavljaju izazov za našu vjeru. Zbog toga trebamo zadržati pogled na Isusovom izvanrednom primjeru ustrajnosti. Nikada nemojmo zaboraviti koliko je divna naša nada. Nikada nemojmo izgubiti uvjerenje da Jehova “plaća onima koji ga traže” (Jevrejima 11:6). Tako ćemo dobiti duhovnu snagu kako bismo mogli nastaviti trčati trku za život.
Mi možemo ustrajati
18, 19. Koji povijesni događaji ukazuju da su hebrejski kršćani u Jeruzalemu slijedili Pavlov nadahnuti savjet?
18 Kako su židovski kršćani reagirali na Pavlovo pismo? Otprilike šest godina nakon što je bilo napisano pismo Hebrejima, Judeja je bila u ratu. Rimska je vojska 66. n. e. opkolila Jeruzalem, ispunjavajući tako Isusove riječi: “Kad vidite da Jeruzalem opkoli vojska onda znajte da se približilo vrijeme da opusti” (Luka 21:20). Međutim, Isus je u korist kršćana koji su u to vrijeme trebali biti u Jeruzalemu rekao: “Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore, i koji budu u gradu neka izlaze na polje; i koji su na polju neka ne ulaze u njega” (Luka 21:21). Dakle, rat s Rimom predstavljao je kušnju: Hoće li ti židovski kršćani napustiti Jeruzalem, središte židovskog obožavanja i mjesto gdje se nalazio slavni hram?
19 Iznenada, bez nekog poznatog razloga, Rimljani su se povukli. Religiozni su Židovi to vjerojatno smatrali dokazom da Bog štiti njihov sveti grad. Što je bilo s kršćanima? Povijest nam kaže da su pobjegli. A onda, 70. n. e., Rimljani su se vratili i potpuno razorili Jeruzalem uz strašne gubitke u životima. Na Jeruzalem je došao “dan Gospodinov [“Jehovin”, NW]” koji je prorekao Joel. No vjerni kršćani tada više nisu bili u gradu. Oni su se ‘spasili’ (Joel 2:30-32; Djela apostolska 2:16-21).
20. Na koji nas način treba potaknuti spoznaja da je veliki “dan Jehovin” blizu?
20 Danas znamo da će jedan drugi veliki “dan Jehovin” uskoro pogoditi cijeli ovaj sustav stvari (Joel 3:12-14, NW). Mi ne znamo kad će doći taj dan. No Božja nam Riječ jamči da će sigurno doći! Jehova kaže da neće zakasniti (Habakuk 2:3; 2. Petrova 3:9, 10). Stoga “poklonimo više nego običnu pažnju onome što smo čuli”. Odbacimo nevjeru, “grijeh koji lako prianja uz nas”. Budimo odlučni da ustrajemo sve dok je potrebno. Nemojmo zaboraviti da je Jehovina velika kočiji slična nebeska organizacija u pokretu. Ona će ispuniti svoju svrhu. Zato svi trčimo i nemojmo odustati od trke za život!
Sjećaš li se?
◻ Koja će nam Pavlova opomena upućena Filipljanima pomoći da ustrajemo u trci za život?
◻ Što će nam pomoći da suzbijemo težnju ovoga svijeta da zaokupi našu pažnju?
◻ Kako možemo pomoći jedan drugome da ustrajemo u trci?
◻ Što može, između ostalog, usporiti kršćanina?
◻ Kako nam Isusov primjer može pomoći da ustrajemo?
[Slika na stranicama 8 i 9]
Kršćani, poput trkačâ, ne smiju dopustiti da im bilo što odvrati pažnju
[Slika na stranici 10]
Ništa ne može spriječiti Jehovinu veliku nebesku kočiju da ispuni Božji naum